Ne može se ušutkati glas hrvatske žrtve

0
Stožernik Katoličke Crkve i zagrebački nadbiskup Josip Bozanić progovorio je poput biblijskoga kamenja i hrvatskoj javnosti prenio poruku proslavljene Crkve hrvatskih mučenika iz Vukovara, koja se ne može ušutkati tek tako razbijanjem hrvatskih glava putujućoj zemaljskoj Crkvi
U trenutcima ključnim za opstanak hrvatskoga naroda, u povijesnim razdobljima kad političko hrvatstvo bijaše iscrpljeno, prognano i masovnije istrjebljivano pojedini su crkveni ljudi tijekom cijele povijesti, uz svoje vjersko poslanje, preuzimali i uloge onih koji više nisu mogli ili smjeli govoriti.
Vrijeme prvih desetljeća, neposredno nakon onog desetljeća čudesne obnove i stvaranja nezavisne hrvatske države, hrvatski je narod zalutao u pustinju sebičnih želja, što su mu ih poticali kojekakvi inozemni trgovci pokušavajući tako izgraditi ili pak sačuvati prostor svojih nacionalnih probitaka.
U tom pohodu različitih prevaranata stradala je i nacionalna memorija, što se u zbilji obično pretvaralo u opetovanje jugoslavenske državne “paradigme”, koja je, kako bi joj ostao netaknut sadržaj, doduše mijenjala svoj oblik.
Poticanjem samozaborava našli smo se u predvorju gubitka narodne individualnosti, što je u tom razdoblju znatno potaknulo i demografsku katastrofu, kao zajedničku posljedicu gubitka volje za životom i rađenjem novih naraštaja te iseljavnje u druge zemlje, ostavljajući pritom vlastite domove nekim budućim doseljenicima u Hrvatsku.
U sklopu toga memoricida trebalo je posebno izbrisati sjećanje na junačke dane i obranu Vukovara kao i njegovu žrtvu prinesenu u obrani hrvatske državne samostojnosti.
Preživjelim hrvatskim braniteljima, zatočenicima srpskih logora  i vukovarskom pučanstvu teško su se i u proteklom razdoblju mogla jednostavno izbrosati sjećanja zapisana u srcu, duši glavama.
Svjesna te težine bivša je neokomunistička vlast u Hrvatskoj na najprizemniji materijalistički način, poput nekadašnjih udbaških ubojica, hrvatskom branitelju Darku Paičiću otkinula polovicu glave, smatrajući kako bi se valjda tim ritualnim činom potaknulo masovno brisanje pamćenja iz svih hrvatskih glava.
Kako se još i danas govor znatnoga dijela političke elite pretvra u nerazgovjetne birokratske konvencije, zagrebački je nadbiskup kardinal Josip Bozanić proročki nastupio u Vukovaru na obljetnicu velikosrpskoga zaposjedanja tog hrvatskog grada te podučio hrvatske birokrate da, unatoč laži koja se već desetljeć i pol raznosi po cijeloj zemlji, nema za nju, osim među kukoljem, plodna tla u Hrvatskoj.
Stožernik Katoličke Crkve progovorio je poput biblijskog kamenja i hrvatskoj javnosti prenio poruku proslavljene Crkve hrvatskih mučenika iz Vukovara koja se ne može ušutkati razbijanjem hrvatskih glava putujućoj Crkvi.
Ocijenio je kako se nemar o istini o Domovinskom ratu nadograđuje na isti onaj nemar prema istini o Drugome svjetskom ratu i o komunističkim zločinima u poraću. Naglasio je kako je to sve do danas ostalo prekriveno debelim naslagama laži, koje zbog nemara još uvijek truju hrvatsku sadašnjost.
Poručio je kako su događaji od prije 25 godina ispunjeni neizrecivom tajnom zla i istaknuo da je neprijatelj hrvatske države tada u opsadi Vukovara počinio najstrašnije razaranje u Europi nakon Drugog svjetskog rata.
Kao posebno važnim istaknuo je sadašnja okupljanja u Vukovaru na spomendan hrvatske obrane, gdje kao ove godine, poebno očituje toliko potrebno narodno zajedništvo.
Kako bi potaknuo skupine hrvatskoga naroda zapale u duhovnu klonulost i svojevrsnu predaju ravnodušnosti, kardinal je poručio kako treba vidjeti da se u Vukovaru okuplja ponosni narod u svojoj hrvatskoj državi.
Naglasio je kako  je zbog sadašnjosti i budućnosti nedopustiva neosjetljivost za Vukovar i okretanje pogleda od njegove žrtve!
Posebnu pak vrijednost imaju kardinalova pitanja: komu je trebalo dovođenje do apsurda međuljudskih odnosa i napetosti između institucija i ljudi u Vukovaru  te koji su to dobri plodovi izrasli iz takvoga provociranja hrvatskih branitelja?
Zagrebački nadbiskup precizno je podsjetio i na velikosrpska zlodjela u Vukovaru nad hrvatskim narodom te  političare pozvao da napokon svim sredstvima ulože napor u rasvjetljavanje nacionalne prošlosti.
On nije, poput velikoga dijela političara, zaboravio i vapaj pravednika, jer država je uređen sustav na zemlji s razvijenim pravnim aparatom, kojim štiti, ne samo poredak, nego prava i život pojedinaca. Budući da je  vukovarska žrtva postala simbolom svih žrtava u Domovinskom ratu, zašto onda već 25 godina hrvatsko Državno odvjetništvo po sili vlastitoga zakona šuti i ne goni zločince i zločinačke skupine koje su razorile Vukovara, smaknule, raselile i protjerale njegove stanovnike?
Po odnosu prema Vukovaru valja odčitavati i odnos prema cjelokupnoj hrvatskoj borbi i žrtvama te borbe za slobodu.
Narod je pijetet i počast prema žrtvama svojih branitelja očitovao upravo na obljetnicu tragičnih vukovarskih događaja po cijeloj Hrvatskoj i Herceg Bosni, jer je u toj vukovarskoj simbolici sažeta cjelokupna žrtva hrvatskoga naroda u borbi za državnu nezavisnost.
Hoće li se iz svoje usnulosti, nakon poruka i poziva kardinala Bozanića, probuditi i hrvatski političari tek će vrijeme pokazati.
Ivan Svićušić/Hrvatsko slovo

facebook komentari