NE Predsjedniku Republike Hrvatske!

2

„We always find something to give us the impression we exist?“

(S. Beckett, Waiting for Godot)

DVOBOJ KOD PANTOVČAK CORRALA

Prije početka kampanje za Predsjednika RH, Anno Domini Nostri Iesu 2014., profesionalni, objektivni i nepristrani tuzemni mediji informirali su nas o par znakovitih događaja. Ante Gotovina kazao je kako mu ne pada na pamet kandidirati se na predsjedničkim izborima. Što o izborima zna čovjek koji bi vrlo vjerojatno pobijedio svakog mogućeg protukandidata, a da mi ne znamo? Anto Đapić i Ivan Grubišić odustali su od kandidature, što je izazvalo tektonske poremećaje na političkoj sceni. Ivan Rude nije skupio 10.000 potpisa što potvrđuje njegove hvaljene menadžerske supermoći. Milan Kujundžić raskrinkan je kao čovjek upitne osobne povijesti i poslovnih poduhvata. Dosad je djelovao kao mali Franjo koji se teleportirao iz 1991. direktno u 2014., dok sad imamo ozbiljnu dvojbu; ili je manipulator od formata, ili ima ozbiljan psihički poremećaj. Ivan Vilibor Sinčić iz Živog zida dostavio je 15.200 potpisa. Bravo čovječe čudnog imena! Time se kolikoća ozbiljnih kandidata reducirala na DVA.

Čeka nas Dvoboj kod Pantovčak Corrala već u prvom krugu izbora. U to vrijeme predavanja potpisa, koje se značajno ne razlikuje od mjerenja dužine spolovila u osmoškolskim WC-ima, imalo se što za vidjeti. Lignja je DIP-u dostavio 203.875 potpisa, dok ih je Barbie dostavila 328.683. Time su se međusobno odmjerili, iako nisam siguran što je tu zaista bilo sumjereno, jer ne znam što je uopće sumjerljivo. Iz poredbe kolikoća potpisa, zaključujem da Barbie treba više nego što Lignja može dati. Nek’ cirkus započne! Proporcionalno neozbiljnosti SLUŽBE Predsjednika RH, koja proizlazi iz njezine IZVRŠNE NEMOĆI i proporcionalno suludim troškovima i štetama koje svakako nadvisuju dobrobiti i koristi, potrebno je suprotstaviti se tom cirkusantstvu koje će svakodnevno sve više eskalirati i na koncu unakaziti Došašće. Možda bismo, nasuprot veselom adventskom vjenčiću na kojem svake nedjelje upalimo po jednu svjećicu, trebali postaviti posmrtni predsjednički vijenac na kojem bismo svake nedjelje ugasili po jednu svijeću.

Kad je kriza, odbacuje se manje važno, a zadržava se važnije. Sabor i Vladu RH treba zadržati i svakako reducirati, ali čemu služi ovakva nemušta, krnja i onemoćala služba Predsjednika RH uistinu nije jasno čak niti najučinkovitijima i najmudrijima u Hrvata. Nitko vam nema pravo kazati kako ste izdali demokraciju, kako ste neodlučni, kako ste iracionalni! Nitko! U tom svjetlu, ovdje ću ponuditi tri argumenta PROTIV službe Predsjednika RH tako da svatko tko namjerava svoj glasački listić UČINITI NEVAŽEČIM može racionalno opravdati svoj postupak.

SUPER-NEMOĆAN PREDSJEDNIK U TO VRIJEME KRIZE

Slijedi jednostavan i shvatljiv formalan argument kojem, čini se, ne treba ništa niti dodavati, ni oduzimati. (1) Ako se država nalazi u dugotrajnoj recesiji, onda je opravdano proglasiti izvanredno stanje (zbog elementarne gospodarske nepogode). (2) Država se nalazi u dugotrajnoj recesiji. (3) Dakle, opravdano je proglasiti izvanredno stanje (zbog elementarne gospodarske nepogode). (4) Ako je proglašeno izvanredno stanje, onda izlazak iz tog stanja uključuje hitnu suspenziju svih javnih troškova koji neposredno ili posredno doprinose uzroku izvanrednog stanja, ili štete izlasku iz izvanrednog stanja. (5) Proglašeno je izvanredno stanje. (6) Dakle, izlazak iz stanja uključuje hitnu suspenziju svih javnih troškova… (7) Ako institucija predsjednika posredno šteti izlasku iz izvanrednog stanja, onda treba biti suspendirana. (iz (4)) (8) Institucija Predsjednika RH posredno šteti izlasku iz izvanrednog stanja. (iz iskustva) (9) Dakle, institucija Predsjednika RH treba biti suspendirana. Tehničko je pitanje kako će se to izvesti i ono može biti prepušteno pravnim stručnjacima i pravnim praktičarima, ako tako uopće možemo nazvati ljude koji nejasno tumače zakon (eksperti), ustav (članovi Ustavnog suda RH), koji donose sulude presude (neki suci zasigurno) i sudjeluju u zlouporabi pravosudnog sustava, sudskog procesa i jurisprudencije kao takve (odvjetnici).

10001 MANIJAK

Za razliku od prethodnog argumenta, sljedeći je malo složeniji i smjera na akciju koja je legitimna i legalna i istovremeno dokida demokratsku proceduru u slučajevima kad je ista bjelodano takva da može proizvesti više štete nego koristi, što trenutna procedura izbora Predsjednika RH i sama služba istog de facto proizvode. Navedena služba je suvišni trošak u vremenu recesije i treba biti onemogućena. Ako je suspenzija ili bilo koji drugi legalan i legitiman oblik onemogućavanja službice Predsjednika RH po žurnom postupku nemoguć ili malo vjerojatan, potrebno je pribjeći drugim sredstvima. Zamislimo da se 10.001 građanin RH kandidira za Predsjednika RH. Temeljni uvjet kandidature zadovoljio bi se tako da se u toj skupini 10.000 građana potpiše 10.000 puta u znak potpore preostalom 1 članu te skupine. Tako bismo dobili 10.001 kandidata za Predsjednika RH. Tih 10.001 kandidat + ovih par koje podržavaju vodeće političke stranke i ostali, po zakonu bi trebali dobiti prostor u javnim medijima kako bi se predstavili biračima. No zbog kratkoće kampanje, to bi predstavljanje bilo fizički nemoguće, jer zaista nema dovoljno vremena za predstavljanje 10.001 kandidata + par ostalih. Ako bi se i uspjelo ispuniti prostor javnih medija s 10.001 kandidatom, taj bi prostor bio zagušen i od šume se ne bi vidjela stabla. Možda bi i sam redovni program bio doveden u pitanje. Ako se ne bi uspjelo ispuniti taj prostor, onda bi se pribjeglo privatnim medijima koji bi bili pristrani, ili pak isto tako zagušeni kao i javni. U oba slučaja imamo kreativne posljedice. Kampanja bi bila onemogućena, jer bi bila ili fizički neizvediva, ili izvediva, ali besmislena, jer se poruke zbog gustoće ne bi mogle diferencirati i ne bi utjecale na birače. Time bi se onemogućio ključni utjecaj putem televizije, radija i ostalih elektroničkih medija ceteris paribus i time bi biranje Predsjednika RH postalo potpuno neinformativno, neinformirano, kaotično, a i zbog suludo dugih glasačkih listića i popisa kandidata broj nevažećih listića bio bi vrlo velik. Mogli bismo pretpostaviti je da bi bilo vrlo teško tiskati biračke listiće, fizički pronaći svog kandidata na listi i točno zaokružiti broj uz ime kandidata, prebrojavati glasove, izračunati rezultate, itd. Moguće je kako bi zbog toga velik broj birača odustao od praćenja kampanje i od izlaska na izbore. Ovime bi se spriječilo održavanje izbora ili bi se barem doveo u pitanje njihov legitimitet, ako ne i legalitet.

SVAKI JE GRAĐANIN PREDSJEDNIK, THAT’S THE TRUTH

Dok je drugi argument pomalo démodé jer je rok za predaju 10.000 potpisa istekao, ovaj argument je još udaljeniji od trenutne zbilje, ali može poslužiti tijekom budućih izbora nakon što se ovi pokažu cirkusom, a obnašanje službe besmislenom. Zamislimo da se svaki građanin RH po definiciji automatizmom kandidira za Predsjednika RH. Birači bi pri biranju u određen broj kućica velikim slovima koja su dovoljno čitka (tj. koje bi fino kalibrirani čitač teksta mogao očitati) trebali upisati puno ime i prezime osobe koju izabiru (ime i prezime treba odgovarati onom s osobne iskaznice). Predsjednik RH postala bi ona osoba koja dobije najmanje glasova (pri čemu je JEDAN glas najmanji broj glasova). Ako bi bilo više osoba s jednim glasom, pristupilo bi se sljedećem krugu glasovanja, itd. Moguće je kako bi se izbori pokazali permanentnima i kako nikad ne bi bio izabran Predsjednik RH. Vječno bismo čekali predsjednika kojega nikad nećemo dočekati.

NE PREDSJEDNIKU. ŽIVJELE MRKVICE, ROTKVICE I REPICE!

(Next day. Same time. Same place.) Duboko uvjereni da očekujemo Božić kao sjećanje na rođenje Isusa Krista, ono što zaista očekujemo je Predsjedničić kao proslavu rođenja novog-starog predsjednika ili nove predsjednice RH. Za razliku od Isusa koji se rodio bespomoćan među životinjama u štali i koji je postepeno postajao sve nadmoćniji, kako bi na koncu kao vrhunaravni cinik i ironist pobijedio odbacivanjem moći i prihvaćanjem nemoći, predsjednik će se roditi pod svjetlima velegrada te će stvarajući privid pobjede, slave i sile prikriti stvarnu izvršnu nemoć službe i prijeteće poglede hlapljivih zvijeri iz crnih sjena bez imalo ogiba.

Za ovu nepriliku skladba Los njemačke skupine Rammstein s live albuma Völkerball (2006.). Snimka skladbe je s koncerta održanog 2005. godine u starorimskom amfiteatru Les Arènes de Nîmes u Nîmesu u Francuskoj.

izvor: Blogosfera Večernji list, autor prof. Kristijan Krkač

facebook komentari

  • peppermintt

    Odličan tekst, autor postavlja stvari an drugačiji način, logički razlaže našu šumu bezakonja i stvarne moći pojedinca
    zapravo mi se niti ne pitamo kako to da ni vlada niti predsjednik unatoč katastrofalnim gopsodarskim i svih drugim rezultatima ne nudi sama ostavku ? kako to da ne postoje mehanizmi koji reguliraju takve negativne opće društeve procese, kako to da ne postoji odgovornost za loše stanje ???

    • Agromentum

      Ukidanjem polupredsjedničkog sustava je ukinuta svaka odgovornost. Nitko nije ni za ništa odgovoran, nego satko vodi dalje odgovornost na druge. Trenutno ne postoji ustavni mehanizam, moglo bi se možda tako reći. Previše se ulazilo na mala vrata, a izlazilo na velika…