Pratite nas

‘Ne zna svijet kakvo sam ja srpsko đubre’

Objavljeno

na

Dežuloviću, ako ne zna svijet, znamo mi kakvo si ti đubre. I ne samo srpsko..

Povodom te nagrade – European Press Prize – Slobodna Dalmacija, list s najvećom tiražom u Dugopolju, kojeg je lopov Sanader poklonio tajkunčini upletenoj u desetke kriminalnih afera, Paviću, objavila je intervju sa svojim najdražim beogradskim kolumnistom Dežulovićem, koji je iz homofobnog i zatucanog Spita odselio u homo-friendly i napredno-liberalni Beograd. Naslov je, a kako drukčije, “Boris Dežulović: Ne zna svijet kakvo sam ja srpsko đubre”. Uz nadnaslov: “Naš čovjek u Londonu”.

Najistinitiji je u svemu tome taj nadnaslov: naravno, kad znamo tko su  to “mi”, dakle oni. A isto tako bi u Londonu za Dežulovića mogli napisati, “naš čovjek u Hrvatskoj”. Dežulović je nagrađen u kategoriji komentara, za tekst “Vukovar: spomenik mrtvom gradu u prirodnoj veličini”, koji je lani u Globusu objavio povodom godišnjice pada Vukovara.

Laž je da je taj tekst reprintan “povodom obljetnice pada Vukovara”. Zapravo, on neposredno nakon pada Vukovara nije objavljen – nigdje. Bar ne u Hrvatskoj. U Hrvatskoj je prvi put objavljen mnogo godina kasnije.

Pročitao sam ga ponovo tim povodom. Pa da te pitam, za početak, Dežuloviću, na srpskom da me ceo svet razume: Ko ti je, majke ti ga spalim, Bogoljub? Taj simpatični “Boža” koji te je vodio po Vukovaru?

Tko, zašto?

A kao drugo, da te pitam, ko je srušio Vukovar? Pročitao sam cijeli tekst nekoliko puta, stvarno si dobro to napisao, umeš da pišeš. Ali iz cijelog tog tvog je*enog teksta, iz svih tih potresnih slika ubijenog grada, ja niti u jednoj rečenici nisam pročitao TKO je srušio Vukovar? Marsovci? Kinezi? Buba švabe? TKO?

Ako je tekst pisan za Hrvate, možeš nam reći, “pa zna se”. Ali nije. A što s Englezima? Kako bi jedan Englez, a očito tekst nisi pisao za Hrvate nego za Engleze, iz cijele te tvoje poetske skice mogao razabrati tko je tu koga napao, tko je rušio, što je rušio, zašto je rušio? Na dva ključna od pet pitanja na koja odgovor mora sadržavati svaki korektno napisan novinski tekst – TKO i ZAŠTO – nisi odgovorio.

Ulazimo u Vukovar otprilike onim putem kojim je protekla tri mjeseca, metar po metar, ulicu po ulicu, u Vukovar ulazila vojska. Kuće su uništavane minobacačima, tenkovima, haubicama i avionskim projektilima, i na kraju, u “čišćenju oslobođenih teritorija”, dokrajčene ručnim bombama.“, pišeš. ČIJA Vojska? Kuće su “uništavane”? TKO ih je uništavao?

Odgovora nema. Ni riječi koja vojska, čija vojska, čije haubice.

Ponovo gledam tekst. Tražim gdje se to dogodilo. Čitam ga kako bi ga čitao netko tko nema pojma o Vukovaru, i ne vidim gdje je taj je*eni Vukovar. Ne zna se u kojoj zemlji. Ne piše. Tražim riječ “Hrvatska”. Ne spominje se niti jednom u tekstu. Tek se jednom spominju Hrvati – nekakvi Hrvati – kojima je vojska bagerima zapriječila izlaz iz ulice, “da ne beže”, kaže Bogoljub (ko ti je taj Bogoljub, keve ti? Stvarno, majkemi, oću da znam. Interesuje me.) Mislim si, jesu li to oni koji su srušili Vukovar? Zašto bježe ako nisu ništa skrivili? Koji će oni moj u Vukovaru, što rade tamo? Gdje je uopće taj Vukovar? Pravim se sam sebi Englez.

Suptilna podvala

Čitam dalje. “Prolazimo kraj nekog raskopanog parka. Gomile zemlje nisu od granata. “To je samo jedno od improvizovanih groblja”. Zatočeni Vukovarčani noću su ovdje pokapali svoje mrtve. Sada ih vojska iskopava i predstavlja kao masovne grobnice Srba. Strani su mi novinari prije ovog puta pričali kako su im tako htjeli predstaviti i onih famoznih osamdeset “temišvarskih” leševa pred vukovarskom bolnicom. Leševi su, međutim, imali bolničke brojeve.

Čitav članak je manipulacija. Suptilna, vrhunska podvala. Tko su ti “zatočeni vukovarčani”? Hrvati? Srbi? Je*eni Japanci? Ni ovdje se ne spominju “Hrvati”. Samo “Vukovarčani”. Dežulović jako pažljivo bira riječi. I priča o tome da su oni tu “pokapali svoje mrtve” je, naravno, sranje. Radi se o masovnim grobnicama. Mi to znamo, jelda, Dežuloviću, al ne znaju Englezi. Neki ljudi tamo pokapali noću mrtve, mnogo lepo.

konj

I kažeš, predstavio si se kao novinar “iz Splita”? Ne iz Hrvatske, nego iz Splita? Gdje je taj Split? U Dalmaciji? U Jugoslaviji? Jesi li kad pitao za onog hrvatskog novinara, znaš, onog Glavaševića, kojeg su u trenutku dok si ti s Bogoljubom i onim iz Smedereva na stražnjem sjedalu džipa natezao rakijicu upucali kao psa u nekom mračnom podrumu, možda samo sto metara kraj tebe, možda baš dok si ti kraj tog podruma prolazio i “ćaskao s drugarima”? Kako to da su tebe, “hrvatskog novinara”, ponudili rakijicom, a njega, hrvatskog novinara, ubili ko kera kraj tarabe? Jesi li pitao Božu “gdje je moj kolega Glavašević?”

Pitanje je retoričko. Pitao si ti moj da ne kažem što. Jer on i nije tvoj kolega. On je bio novinar. Ti si bio obavještajac, dio propagandnog rata. Njega ste dobili, kad ste već onaj pravi izgubili.

Feralova sabrana nedjela

A to se najbolje vidi iz tvog “dejstvovanja” u Feralu. I ja sam u početku mislio da ste vi jedan humoristički odmak od rigidne i arhaične atmosfere Tuđmanove Hrvatske, ali Bogu hvala nije mi predugo trebalo da zbrojim dva i dva. Sve što je Feral ikad napisao – uostalom kao što danas pišu Pavićeve tiskovine – je bilo programatski. Niti jedan članak se nije provukao a da nije bio u skladu s vašom agendom. A to je ono što novinare, dobre ili loše, razlikuje od hulja: skrivena agenda u svakom tekstu. Jedno je biti novinar, drugo je biti nečiji obavještajni kanal za širenje (dez)informacija.

Forsirali ste dalmatinski dijalekt, dalmatinski identitet, “regionalni”. Zapravo, Srbi su kad bolje razmislim Dalmaciju uvijek nekako smatrali svojom. Kad u Beogradu kažeš da si Dalmatinac, odmah plaćaju piće, “pa ti si bre naš čovek.” Srpska Dalmacija. Čuveni srpski pesnik Jovan Jovanović Gundulić, još stariji i lepši srpski Dubrovnik. Nije to vaše forsiranje “dalmatinstva” bilo bez vraga. Pa ORJUNA – fašistička organizacija jugoslavenskih nacionalista, čiji ste vi utorkaši prominentni članovi, je i nastala u Splitu kao otpor tamošnje elite, koja je u Beogradu vidjela saveznika protiv Zagreba. Lokalpatriotizam, kako da ne. Nisi ti slučajno završio u Beogradu.

Tuđman vas je žuljao. Tito nije nikad. Izjednačavali ste njega i Slobu. Jasno, Tuđman je, sviđalo se vama ili ne, otac ove države. Kakav god da je bio. Niste vi pljuvali njega, nego preko njega Hrvatsku. Istina, glumili ste “neutralnost” pljujući i Slobu jer vam je i on rušio Jugu: ali time ste samo povlačili jednakost između njega koji je branio svoju zemlju i fašističke, agresivne Srbije koja je osvajala susjednu.

Zgražali ste se nad nacionalizmom. Uvijek ste bili protiv primitivnih nacionalističkih ispada u medijima. Eeee, ali kad smo se zakačili sa Slovenijom, prvi ste išli potpaljivati, objavili ste par ogavnih i primitivnih tekstova u kojima ste izrugivali Sloveniju. U rangu Smiljka Šagolja i Mile Štule. Nije ni to bez vraga. Politika krune – britanske, one znaš u Londonu – je uvijek bila odvojiti Hrvatsku od katoličkog i austro ugarskog nasljeđa, i povezati je s Balkanom, naravno pod kontrolom Srbije a time i Londona. Niste vi bez vraga veliki hrvatski nacionalisti i domoljubi kad treba zaratiti sa Slovencima, a veliki kozmopoliti kad se treba slizati sa Srbima i Bošnjacima.

Zato si i podmetnuo onaj ogavan spin Jadranki Kosor, da je otela stan nekoj srpskoj nejači koja se kasnije ubila zbog toga. Niti je ona kome otela stan, niti je imala pojma da je prije onog tko je prije nje bio u tom stanu (hrvatski branitelj) bilo kakvih Srba oficira JNA, niti si se kad pitao zašto bi ona imala manja prava na taj stan od Drobaca (koji su ga isto dobili od ministarstva obrane, tadašnje države, nisu ga kupili i platili pa stan niti nije bio njihov, zar ne), niti se Drobac ubio zbog stana kako si ti podmetnuo, nego je bolovao od shizofrenije. 70% shizofrenika počini samoubojstvo. Ali “Jaca” je smetala, trebalo ju je srušiti prije nego uđemo u EU mimo “regiona”. Naredila kruna, ruši.

Niste vi bez vraga toliko širili famu o mostu “koji je stalno zatvoren zbog bure”. Zatvorena je i auto cesta prema Rijeci često zimi zbog bure, i Titov most za Krk. Nije vas smetalo što je novi Maslenički most sagrađen “tamo gdje puše bura”, nego što je sagrađen tamo gdje ne dopiru granate, i što je uopće sagrađen, što je spojio Hrvatsku, pa ste ga krenuli minirati.

Uvijek si gnojio protiv crkve, ali kad je trebalo braniti lopovske biskupe koji su Dajlu rasprodavali i sebi novac u džep trpali, postao si veći nacionalist od Tuđmana. Kao da će ona tri talijanska Benediktinca staviti Dajlu na rame i odnijeti je u Italiju. Ti si inače protiv brojanja krvnih zrnaca, ali kad treba zavaditi Hrvate s Vatikanom, onda je nedopustivo da papa tamo neke Talijane naseljava u “naš” samostan.

Druže Dežuloviću samo piši

Pa i danas si spretan u spinanju i izvrtanju pile naopako, kad pišeš kako se tebe i Tomića boje jer vam pišu svašta po ulazima i prosipaju svašta po glavama. Ne boje vas se, da se boje ne bi to radili. Vi imate stranice EPH tiskovina po kojima pišete građanima Splita što o njima mislite, oni nemaju. Imaju zidove po kojima vam pišu grafite. Vi prosipate kante fekalija po splićanima sa stranica Slobodanke, oni vama prosipaju kante fekalija kao takve jer nemaju pristup čak ni komentarima ispod vaših tekstova.

Ajde, bar nisi za razliku od kolege Ivančića pokrao masu stanova od Sorosa i nisi onu lovu što ste dobivali od britanske ambasade strpao u svoj džep. Ali si bio u upravi Feral projekta, u Jurišićevoj 23 u Zagrebu, gdje ste kao članovi uprave registrirani ti, Vesna Pusić, Slavko Goldstein, i Viktor Ivančić. Lijepo da ste sustavno zaobilazili državni proračun lamentirajući sveudilj kako HDZ krade i lijepo da ste se zalagali za radnička prava dok su vam novinari od 1994. do 2000. bili prijavljeni kao da imaju srednju stručnu spremu, na minimalac od 1800 do 2300 kuna, dok im je ostatak dogovorene plaće isplaćivan ili na ruke. Ni kune poreza ustaškoj Tuđmanovoj državi, ni zrno žita neprijatelju! Budući da se broj zaposlenih u Feralu uvijek kretao oko 40, godišnje, na taj način ste u šest godina zamračili najmanje 3 milijuna kuna poreza i doprinosa. A gdje je tek onaj novac od naklade koju ste prodavali putem kolportaže, a koju nikad niste prijavili. 12 ustaških kuna primjerak ferala, a trošak u roto tisku manji od kune. Dobar je to biznis.

Daleko bi me odvelo da sad idem obrazlagati ovdje cijelo tvoje “dejstvovanje”, a radno vrijeme mi je pri kraju i nije mi na kraj pameti zbog tebe ostajati ovdje prekovremeno. Kući me čeka žena i večera. Pametnom je i ovo dosta. A ostalima neće biti ni da uzmem vaša “sabrana nedjela” iz Ferala i idem secirati članak po članak… od devesprve na dalje. Uživaj u nagradi, i popij rakijicu “kod tri šešira”. I pazi da opet ne padneš pod stol. I pozdravi mi Bogoljuba ako ga sretneš. On je pravo srpsko đubre. A ti si samo đubre kao takvo, apatrid.

Marcel Holjevac/dnevno.hr

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Vijesti

HRT otkazao Jurkasu suradnju nakon peticije inicijative “Ivo Pilar”

Objavljeno

na

Objavio

Anđelo Jurkas više neće surađivati na HRT-u. Povod za to je, kako su nam potvrdili s HRT-a, taj što je Jurkas navodno povrijedio njihov etički kodeks.

– Obavješćujemo Vas da se Hrvatska radiotelevizija odlučila zahvaliti na suradnji spomenutome vanjskom suradniku nakon što je utvđeno da su njegovi stavovi izneseni na društvenim mrežama u neskladu s Etičkim kodeksom za novinare i kreativno osoblje Hrvatske radiotelevizije i drugim unutrašnjim pravilnicima Hrvatske radiotelevizije koji se odnose na naše zaposlenike, ali i sve vanjske suradnike – stoji u odgovoru na naše pitanje s HRT-a, javlja VečernjiList

Podsjetimo, Građanska inicijativa Ivo Pilar zajedno s 10 udruga i koordinacija udruga proisteklih iz Domovinskog rata, zatražili su trenutačni raskid ugovora između HRT-a i Anđela Jurkasa, zbog teških kršenja Općih pravila o radu i ponašanju zaposlenika HRT-a i teških kršenja odredbi Etičkog kodeksa HRT-a.

Alo Bing, može dostava tri tone anthraxa i jedno pedesetak bombi na Markov trg. aktivirati i ostaviti tamo u crkvi, platit će onaj simpatični sjedokosi deform u kolicima. Cijena prava sitnica. Šifra: Kajzer Soze – napisao je Jurkas u vrijeme braniteljskih prosvjeda. Nakon što ga je HRT angažirao reagirali su iz Građanske inicijative Ivo Pilar, portala Kamenjar.com kao i još nekih portala. No, Jurkas je pokušao demantirati te navode, tvrdeći kako je i sam dijete branitelja, te kako se radilo o šali, odnosno referenci na strip Alan Ford.

Pročitajte u dokumentu u prilogu što je sve pisao Jurkas:

Građanska inicijativa Ivo Pilar zajedno s 10 udruga zahtijeva trenutačni raskid ugovora između HRT-a i Anđela Jurkasa

 

 

facebook komentari

Nastavi čitati

Komentar

Pater Ike Mandurić: Slobodu srca, kao ni slobodu Domovine, nitko ti ne daruje. Za nju se izboriš

Objavljeno

na

Objavio

JESI LI SLOBODAN? (PRIJAVI SE!)

Kad je rat započeo; kad je postalo opasno; kad se tražio netko tko je spreman preuzeti odgovornost, isplivala je prikrivena vrijendost duše.

Najednom je postalo vidljivo kako nisu svi isti, i kako su, među privodno jednakima, velike razlike. Iskrsnuli su oni koji su imali vlastiti stav, istinsku spremnost, crtu samopouzdanja; oni koji su se vlastitom idejom i mišlju davno otrgnuli od majčinih skuta; oni koji su duhom bili slobodni i svoji – i već odavna nisu morali polagati račune nekim tutorima.

Isplivali su slobodni duhom, i koji su se već odavno bili lišili toga da za stvari srca moraju pitati tatu i mamu. Takvu su već dugo, i prije rata, slobodarskom spremnošću za žrvu živo disali punim plućima.
Isplivao je Blago Zadro.

Bilo je onih koji su od ovih slobodnih, izgledali bolji i plemenitiji. Onih koji su poznavali više domoljubnih pjesama, povjesnih tragedija; bilo je puno onih koji su više lili suze za domovinom Hrvatskom; koji su imali više načelnog suosjećana; više blagosti i nježnosti… Ali, samo zato jer nisu bili svoji, i jer nisu bili slobodni, ostali su na dnu, i zarobljeni, i neslobodni, mogli su samo gledati kako im povijesni trenutak krade šansu za herojstvo, i kako život pored njih prolazi. A on uvijek prolazi.

Rijetki to, kao Bruno Bušić, znaju prepoznati, i koji su slobodni krenuti za srcem.

Slobodu srca, kao ni slobodu Domovine, nitko ti ne daruje. Za nju se izboriš, za nju se sam odgojiš. Životna šansa i poziv stalno su u Tvojoj svagdašnjici. I prigoda da slobodu pronađeš.

Na današnji dan za Domovinu i za ljudskost, život su dali dva heroja. Blago Zadro i Bruno Bušić! Naizgled, posve različiti. A u jednom posve isti: posve slobodni da, žive ili umiru, za ono za što sami žele.

Puno je dobrih i “svetih”, ali neslobodnih toliko da se ni za Kristom ne usude krenuti bez dopuštenja drugih. Šteta, šteta za takve! Oni ni sveti nikad postati neće, ako prije toga ne postanu slobodni.

Danas te pozivam u školu slobode. Dečki, Vas posebno!
Prijavi se, čekam te!

PRIJAVI SE!

>> Prijava ovdje

facebook komentari

Nastavi čitati