Pratite nas

Nebuloze

Nebuloze-Ante Tomić: Bezvezni NATO

Objavljeno

na

Nemam, iskreno, blage veze što je Kolinda Grabar-Kitarović radila posljednje tri godine u Bruxellesu. Njezino mi namještenje ništa ne govori, ne kontam kako je ovaj svijet bio bolji ili lošiji dok je ona bila pomoćnica glavnog tajnika NATO saveza za javnu diplomaciju. Pa i sama mi se javna diplomacija čini kao administracijski mumbo jumbo, zvučni naslov maglovitog značenja, nešto kao korporacijske komunikacije.

Bio je nesumnjivo jedan ured i jedna žena u njemu, bio je plavi sintetički sag, ormar za spise, radni stol na L i stolac s kotačićima, bio je kompjutor i žuti, zeleni i ružičasti četvrtasti flomasteri za potcrtavanje, spajalice u živim bojama i fenomenalno dizajniran čelični koš za otpatke u koji nitko nikad ništa nije bacio, ali smisao i svrha te točke u staklenoj poslovnoj zgradi i te osobe od devet do pet u njoj mi izmiče.

Nešvilska zvijezda

Nagađam kako su Grabar-Kitarović u upravu Sjevernoatlantskog saveza uzeli samo zbog biološke raznolikosti. Kad su Hrvatsku prije nekoliko godina primili u klapu, trebalo je, da ne izgleda kao da nas ignoriraju, za nekoga našega izmisliti nekakav bezvezan i nezahtjevan posao. Nešto u kutu nikome na putu, gdje gospođa sa smiješnim naglaskom i plavim uvojcima nešvilske zvijezde iz sedamdesetih neće napraviti nikakvu štetu.

Kraj šest pomoćnika koje je glavni tajnik već zapošljavao, mogli su uzeti još i tu istočnoeuropsku Tammy Wynette s dužnostima i ovlastima nejasnijim od nezaboravne zgode otprije dvadesetak godina, kad je Franjo Tuđman Ivana Milasa imenovao čuvarom državnog pečata.

Međunarodni vojni savez sasvim je lijepo mogao postojati da je Grabar-Kitarović po čitave dane samu sebe slikavala i mećala selfije na Facebook, a nekako naslućujem da njezina uredska svakodnevica i nije bila bitno kako drugačija od toga. I ja to ne osuđujem. Bože sačuvaj!

Drago mi je vidjeti da netko za velike pare ne radi ništa, i sam žudim za jednom takvom ispraznom karijerom, više nego išta želio bih za nekoliko desetaka tisuća mjesečno u Bruxellesu zbunjivati neznance komadićem kartona sa zlatno štampanom titulom za koju nitko živ, pa ni ja sam, ne zna šta predstavlja.

Nevolja je ipak kad takav nekakav nepostojeći, fikcionalni lik vratite u domovinu i pokušate ga zaposliti na mjestu koje nije potpuno bez obaveza, zanimanju kao što je predsjedavanje čitavom jednom državom, a koje čak i u državama poput naše, hoćeš-nećeš, tu i tamo, traži određenu odgovornost, kvalificiranu prosudbu i konktretne stavove i odluke. Kolinda Grabar-Kitarović u novoj se ulozi smela te samo zapanjeno trepće, a ako koju i prozbori, to je tako lišeno sadržaja da se gotovo sažališ.

“To je teško pitanje”, uzdisala je prije desetak dana u emisiji kod Stankovića. Ponovila to dovoljno puta da je postalo upravo iritantno. Shvaća li uopće ta gospođa što se od nje očekuje? Što posao vođe podrazumijeva? Želite li upravljati državom, pitanja su većinom teška i mučna, a odgovori nikada neće svakoga zadovoljiti. Ako na to nisi spreman na takvu odgovornost i nelagodu, trebao bi se možda zaposliti za tri tisuće u naplatnoj kućici na autocesti. Da su odgovori lagani, ne bi se raspisivali izbori i sve punoljetne osobe u državi pitali za mišljenje, uzeli bi za predsjednika nekoga s ulice.

Što je inače Aleksandar Stanković trebao pitati Grabar-Kitarović? Kakva pitanja ona smatra primjerenijima jednom predsjedničkom kandidatu? Koja joj je omiljena hrana? Što uvijek ima u njezinom frižideru? Koju marku omekšivača za rublje stavlja u vešmašinu?

Premijer po stresom

Jednaku je stvar, uzgredno kazano, blebnuo i Zoran Milanović kad je prije nekoliko dana izvolio primjetiti kako je zanimanje predsjednika Vlade vrlo stresno. Ma, gle čuda! Tko bi rekao da bi to moglo biti stresno? Što je Zoran Milanović mislio, da je upravljanje državom jedna opuštena i rasterećujuća zanimacija kao kad Tinky Winky iz Teletubiesa maše torbicom na zelenim proplancima?

Zapravo je zaprepašćujuće kako su ti ljudi nesvjesni sebe i svoga mjesta na svijetu. Gore od toga možda je samo kad se ta nestvarna bića hoće pohvaliti kako poznaju stvarnost, kako su socijalno osjetljivi i pate zajedno sa siromašnima.

“Neki žive ovdje, ali kroz zatamnjene prozore svojih limuzina ne vide što se oko njih događa i to im treba pokazati”, osmjelila se tako jučer kazati Grabar-Kitarović, koja, za početak, uopće ne živi ovdje, već je, pod dva, posljednjih nekoliko godina u Bruxellesu svako jutro u limuzini zatamnjenih stakala voze na posao.

ante tomić

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Nebuloze

Skandalozno – Puhovski: ”Nitko se ne usudi reći – HOS-ovci su bili agresori”

Objavljeno

na

Objavio

Žarko Puhovski komentirao je političke aktualnosti koje su u posljednje vrijeme u fokusu javnosti za N1 TV.

Na novinarsko pitanje kako je prošla ‘ova runda’ po  pitanju izmještanja ploče, Puhovski je odgovorio:

“Predsjednik se bavi kupovanjem vremena. Makne ploču 15 kilometara pa onda tamo bude kosturnica partizanska, ali stvar se kao malo smirila. To tako ne ide. Jedno rješenje koje se pojavilo je zafrkantski prijedlog na internetu da se napravi postmoderna inačica štafete tj. da se trči s tom pločom po raznim dijelovima Hrvatske jer bi to bilo riješenje kad ne znate kud ćete s njom.

Ako se prihvati da je Jasenovac mjesto pijeteta onda je to i Vukovar. S druge strane mjesta pijeteta bi značila da hrvatski zakoni tu ne važe i da to bude corpus separatum i tu se vraća pitanje o poziciji HOS-a. Oni dugo nisu bili dio službene vojske i treba jasno reći, a to se nitko ne usudi reći – HOS-ovci nisu bili branitelji nego agresori. Oni su se borili po svom programu za Hrvatsku do Zemuna.

Po međunarodnom pravu to je agresija na tuđi teritorij. Oni su bili i unutarnji agresori jer su se pozivali na Pavelića koji je klao manjine. Oni po programu nisu bili branitelji. Stvar je bila jednostavna. Ministarstvo uprave je trebalo delegalizirati taj pozdrav. Ovo micanje ploče je zapravo ilegalno. Nema druge nego reći – to je ustaški, koljački pozdrav koji nije prihvatljiv. Ljudi su se borili za krive vrijednosti na pravoj stani. Treba reći da su se borili za Hrvatsku, ali ideologiju staviti u zagradu.”  Kazao je Puhovski za N1

facebook komentari

Nastavi čitati

Nebuloze

Bojan Glavašević “Brkati generali, odjebite!”

Objavljeno

na

Objavio

Govoreći o odnosima Hrvatske i Slovenije, u kontekstu preispitivanje borbene spremnosti Slovenske vojske da zaštiti provedbu arbitraže, Davor Domazet Lošo je za portal Direktno.hr kazao: “Hrvatski bi pješaci za 48 sati mogli ući u Ljubljanu”

“Autom smo u Ljubljani za 1,5 h – za dobar koncert, drage ljude i veselje. A brkatim generalima i ostalima željnim rata mogu samo reći – odjebite… – objavio je SDP-ov zastupnik Bojan Glavašević na Twitteru komentirajući izjave Domazeta Loše o izvanrednoj sjednici slovenskog parlamenta o spremnosti vojske da provede arbitražnu presudu o granici s Hrvatskom, prenosi maxportal.hr

Ta poruka odgovor je na izjavu admirala Davora Domazeta Loše “hrvatski bi pješaci za 48 sati mogli ući u Ljubljanu”.

Komentarući napetost u odnosima Zageba i ljubljane Lošo je postavio pitanje koji “Zašto hrvatska politika uopće pristaje na sustavno slovensko ucjenjivanje” te da je “u geostrateškom smislu Slovenija samo privjesak Hrvatske”.

“Na takvo 17 godina dugo ucjenjivanje Hrvatske, koje zapravo traje još od Domovinskog rata, može odgovoriti na jedini način na koji oni razumiju – a to je za oktavu više, pojasnio je Lošo  izjavu o pješacima i 48 sati do Ljubljane.

 

Bojan Glavašević kritički se osvrnuo na admiralove izjave rekavši između ostalog da se Hrvatska rata nagledala za deset životnih vijekova.

– I nakon tolikih trauma i gubitaka, nakon svih nestalih i svih suza koje smo prolili, zbog 3 srdele u Piranu neki bi opet ratovali – rekao je Glavašević.

facebook komentari

Nastavi čitati