Pratite nas

Nebuloze

Nebuloze: ANTE TOMIĆ Evo kako bi valjalo napisati novi zakon sa bitno širim i jasnijim pravilima branitelja

Objavljeno

na

Da ste liječnik, novinar, stočar, konobar ili vodoinstalater, dulje ne biste mogli gnjevno i uvrijeđeno tražiti svoje pravice. Netko bi vas naprosto čekao ispred ordinacije, pjenio zato nema vašeg teksta, nekakve bi krave tražile sijena i vode, gosti uzrujano mahali da im donesete gemišt, psovali bi vam majku zašto niste spojili kadu i mivaonik

U svakom zanimanju sindikalna bi se revolucija nakon određenog doba neumitno ugasila nekakvim razumnim dogovorom.Međutim, ako ste branitelj, to može trajati u beskraj. Sve do beskonačnosti u kojoj se sijeku dva paralelna pravca. Jer, vas ne trebaju ni pacijenti, ni urednici, ni krave, ni gosti, nikakve mušterije ni klijenti neće se pobuniti što vas nema na radnom mjestu. Uzaludno je natjecati se u strpljenju s tako dokonim i besposlenim ljudima. Rasterećeni narudžbi, obaveza i rokova, branitelji imaju sve vrijeme ovoga svijeta, za memorijalne malonogometne turnire Gojka Šuška, za teferiće u Čavoglavama ili, ako baš nema ništa na televiziji, za prosvjede protiv izdajničke jugoslavenske vlasti.
Brončani spomenici

Sa svojim izdašnim i redovitim penzijama, još za života beatificirani, pretvoreni u natprirodno velike brončane spomenike sebe samih, branitelji bi, zainate li se, i čitavu godinu mogli pjevati “zovi samo zovi” pržeći hrenovke i jaja na plinskim kuhalima ispred Ministarstva. Zašto ne? Doći će uskoro zima pa će oni praviti snjegoviće i grudati se u svome improviziranom logoru ispred zgrade, pa će u proljeće brati ciklame i bacati frizbi, a u ljeto će se sunčati na ligeštulima i sladiti lubenicama. I može im biti. Njih nitko nigdje ne čeka.Ako još niste shvatili, oni zaista i ne žele razuman dogovor, više im se sviđa, veća je fora da su tvrdi i beskompromisni. Dapače, sebi mogu dopustiti i luksuz da prosvjeduju ni zbog čega, da tjednima mašu zastavama i deru se, a čitava se javnost zgranuto pita, what a fuck, šta oni zapravo hoće, koja su im točno prava i povlastice ukinuti i, ako jesu, a po svoj prilici nisu, što to uopće znači u jednoj zemlji gdje stotine tisuća obespravljenih bijednika mučno radi za tri tisuće mjesečno ili nezaposleni ruju po otpacima?

Zbilja, što? Što bi ova gospodarski, financijski, politički, obrazovno, zdravstveno, prometno, moralno, kulturno i na svaki drugi način upropaštena Republika Hrvatska u svojoj poniznoj zahvalnosti za slobodu i nezavisnost još mogla učiniti za svoje junake? Kakve bi im pogodnosti više mogli priuštiti? Možda nekakva tjelesna veselja? Sramotno je doista da jedan hrvatski branitelj nazove jedan od onih specijaliziranih, znate već kakvih oglasa na kraju malog oglasnika i vodi, po prilici, ovakav razgovor:
Žrtva i agresor

“Dobar dan.”

“Dobar dan, izvolite?”

“Pa, ja, ovaj, zovem… Vidio sam u novinama… Zbog ovoga, mislim…”

“Oralno i klasično pola sata petsto kuna”, prekine ga žena profesionalno.

“Čuj, petsto kuna?… A ima neka povlastica, nekakav popust za branitelje?”

“Nema.”

“Nema?!… Kako nema?”

“Eto, nema.”

“A, slušaj, mogu te nešto upitat?”

“Pitaj.”

“Da ti dođe jedan Steva ili Đorđe ili Miloš iz Niša ili Smedereva, nekakav gedža iz nekakve srpske vukojebine, koliko bi njemu naplatila oralno i klasično?”

“Petsto kuna.”

“Ma, bogati! Isto k’o i meni?”

“Isto k’o i tebi.”

“Eh, kurvo”, uzdahne branitelj ogorčeno. “Ti izjednačavaš žrtvu i agresora.”

Ovakav razgovor nije nemoguće zamisliti jer je ostalo mnogo nedorečenog, država je nedopustivo zakazala u preciznom definiranju svojih obaveza prema oslobodiocima. Svakako bi valjalo napisati novi zakon u kojemu bi se našla šira i jasnija prava za njih. Propisati, na primjer, ugostiteljskim lokalima posebne normative za alkoholna pića, veliko pivo za branitelje da se toči do nula sedamdeset pet, a ne da se čovjek, podižući kriglu, rasrdi:

“Evo, je li ovo hrvatska država za koju sam se borio? Veliko pivo, jednako kao nekad u komunizmu, samo pola litre. Znam ja vas, pokvarenjaci, vi hoćete obnovu Jugoslavije”.
Različiti koeficijent

tomic_promocija_cx_bk

Ante Tomić

Zatim bi se i sportske kladionice natjerale da poslovanje prilagode novom Zakonu o pravima branitelja. Ako se za pobjedu Ral Madrida protiv Benfice uobičajeno nudi, šta ja znam, tri cijela dva, za braniteljsku bi se populaciju davao specijalni, bolji koeficijent od najmanje pet cijelih osam. Dizala u zgradama konstruirala bi se s jednim dugmetom samo za branitelje, da njima brže stignu. McDonald’s bi posluživao braniteljski Big Mac, s tri pljeskavice i ekstra velikom porcijom krumpirića. Telefonske kampanije imale bi braniteljske tarife, sedam milijuna minuta besplatnih razgovora i do četrdeset tetrabajta internetskog prometa, plus iPhone šestice za sve članove njihovih obitelji, samo trebaju ukucati lozinku iliti zaporku, po naški password, sve zajedno, jedna riječ, malim slovima: bogihrvati.

Postojeće zakonodavstvo, osim toga, ne obuhvaća dovoljan broj osoba. Za pohvalu je, naravno, da nismo zaboravili djecu, roditelje i supružnike, ali zašto u ladicama čekaju brojni drugi jednako vrijedni i važni akti? U saborsku proceduru žurno valja poslati Zakon o pravima zaova tastovih ujaka drugih rođaka po majčinoj liniji hrvatskih branitelja i Dopunu zakona o pravima zetova tetkinih svekrva hrvatskih branitelja. Naša je hrvatska domovina to dužna, ona naprosto može i mora bolje od ovoga što sada imamo.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Nebuloze

Skandalozno – Puhovski: ”Nitko se ne usudi reći – HOS-ovci su bili agresori”

Objavljeno

na

Objavio

Žarko Puhovski komentirao je političke aktualnosti koje su u posljednje vrijeme u fokusu javnosti za N1 TV.

Na novinarsko pitanje kako je prošla ‘ova runda’ po  pitanju izmještanja ploče, Puhovski je odgovorio:

“Predsjednik se bavi kupovanjem vremena. Makne ploču 15 kilometara pa onda tamo bude kosturnica partizanska, ali stvar se kao malo smirila. To tako ne ide. Jedno rješenje koje se pojavilo je zafrkantski prijedlog na internetu da se napravi postmoderna inačica štafete tj. da se trči s tom pločom po raznim dijelovima Hrvatske jer bi to bilo riješenje kad ne znate kud ćete s njom.

Ako se prihvati da je Jasenovac mjesto pijeteta onda je to i Vukovar. S druge strane mjesta pijeteta bi značila da hrvatski zakoni tu ne važe i da to bude corpus separatum i tu se vraća pitanje o poziciji HOS-a. Oni dugo nisu bili dio službene vojske i treba jasno reći, a to se nitko ne usudi reći – HOS-ovci nisu bili branitelji nego agresori. Oni su se borili po svom programu za Hrvatsku do Zemuna.

Po međunarodnom pravu to je agresija na tuđi teritorij. Oni su bili i unutarnji agresori jer su se pozivali na Pavelića koji je klao manjine. Oni po programu nisu bili branitelji. Stvar je bila jednostavna. Ministarstvo uprave je trebalo delegalizirati taj pozdrav. Ovo micanje ploče je zapravo ilegalno. Nema druge nego reći – to je ustaški, koljački pozdrav koji nije prihvatljiv. Ljudi su se borili za krive vrijednosti na pravoj stani. Treba reći da su se borili za Hrvatsku, ali ideologiju staviti u zagradu.”  Kazao je Puhovski za N1

facebook komentari

Nastavi čitati

Nebuloze

Bojan Glavašević “Brkati generali, odjebite!”

Objavljeno

na

Objavio

Govoreći o odnosima Hrvatske i Slovenije, u kontekstu preispitivanje borbene spremnosti Slovenske vojske da zaštiti provedbu arbitraže, Davor Domazet Lošo je za portal Direktno.hr kazao: “Hrvatski bi pješaci za 48 sati mogli ući u Ljubljanu”

“Autom smo u Ljubljani za 1,5 h – za dobar koncert, drage ljude i veselje. A brkatim generalima i ostalima željnim rata mogu samo reći – odjebite… – objavio je SDP-ov zastupnik Bojan Glavašević na Twitteru komentirajući izjave Domazeta Loše o izvanrednoj sjednici slovenskog parlamenta o spremnosti vojske da provede arbitražnu presudu o granici s Hrvatskom, prenosi maxportal.hr

Ta poruka odgovor je na izjavu admirala Davora Domazeta Loše “hrvatski bi pješaci za 48 sati mogli ući u Ljubljanu”.

Komentarući napetost u odnosima Zageba i ljubljane Lošo je postavio pitanje koji “Zašto hrvatska politika uopće pristaje na sustavno slovensko ucjenjivanje” te da je “u geostrateškom smislu Slovenija samo privjesak Hrvatske”.

“Na takvo 17 godina dugo ucjenjivanje Hrvatske, koje zapravo traje još od Domovinskog rata, može odgovoriti na jedini način na koji oni razumiju – a to je za oktavu više, pojasnio je Lošo  izjavu o pješacima i 48 sati do Ljubljane.

 

Bojan Glavašević kritički se osvrnuo na admiralove izjave rekavši između ostalog da se Hrvatska rata nagledala za deset životnih vijekova.

– I nakon tolikih trauma i gubitaka, nakon svih nestalih i svih suza koje smo prolili, zbog 3 srdele u Piranu neki bi opet ratovali – rekao je Glavašević.

facebook komentari

Nastavi čitati