Neće nam trebati ni srpski ni engleski ni njemački da uništimo svoj jezik. Uništit će ga ono ‘bitno je samo da se razumijemo.“

0

Iz razgovora s čovjekom koji je maturirao u širokobriješkoj gimnaziji 1960-ih godina.

„Nije to nikada bio taj jezik koji je bio služben. Naši profesori nikada nisu govorili tim hibridnim jezikom. Imao sam prijatelje u drugim gradovima Hercegovine koji su bez problema, onako naučeno i prirođeno govorili ‘hiljadu’, ‘treba da objasnim’, ‘sprat’, ‘fabrika’, ‘desiti se’, ‘vjerovatno’….

Mi nismo takve riječi nikada čuli u školi. Kada bismo čitali lektire, Dostojevskog i sve do Krleže uvijek smo dobili napomenu – ‘prevodite knjige na hrvatski jezik’. Tako smo i radili, riječ profesora značila nam je više nego što to učenicima znači danas. Ipak, nije bilo lako oduprijeti se hibridizaciji jezika obzirom na to da su svi dostupni mediji, novine, udžbenici pa ako hoćete i lektire bili pisani tim službenim jezikom.

Kada bismo pisali maturalni rad, on je obavezno išao na lektoriranje kod franjevaca. Tada nije bilo računala pa su oni to pisali na pisaćim strojevima. Ili po službenom jeziku štamparskoj mašini. Onda bi nas kao maturante, svećenik koji bi nam pisao rad pozvao da dođemo i ukazao nam na pogreške. Bila je ispravljena svaka riječ koja nije odgovarala književnom jeziku. Ne službenom nego hrvatskom jeziku.

Svaka takva riječ mi se urezala duboko u sjećanje i nikada nisam zaboravio kako se pravilno izraziti. Bilo je to drugačije vrijeme ali bolje nego danas. Nama je jezik tada više značio nego što znači djeci danas. Osobno, imam mišljenje da uz Internet i literaturu koja je danas dostupna, nikada nije bilo potrebnije raditi na usavršavanju svog govora. Živimo u specifičnoj državi gdje pet ljudi na kavi govori različito. Uglavnom nepravilno. Slušam djecu i njihovo izražavanje, upletene strane jezike i vraćanje onog hibridnog jezika koji nikad nisam volio. Da, danas ta djeca govore srpsko – hrvatski.

Sve više se taj govor udaljava od hrvatskog jezika koji bismo trebali čuvati kao zjenicu oka jer je on neizostavan dio našeg identiteta. Jedan od nositelja identiteta. Možda zvuči pretjerano ali onaj koji ne govori pravilno svoj jezik i ne trudi se usavršiti ga, izgubio je identitet. On se više ne može nazivati imenima koja toliko voli i prisvajati si nadimke koje nije zaslužio. Ako smo mi u doba kada je bilo prezreno sve što nije bilo po volji Bravarovoj mogli sačuvati jezik, onda možete i vi danas bez prijetnji i bez izbacivanja iz škole.

Smiješno mi je kada čujem da danas više profesori matematike, kemije, zemljopisa i sličnih predmeta vode računa o načinu izražavanja učenika nego profesori hrvatskog. Sjetio sam se jedne rečenice profesora koji mi je predavao “srpsko-hrvatski” (u stvarnosti samo hrvatski): Neće nam trebati ni srpski ni engleski ni njemački da uništimo svoj jezik. Uništit će ga ono ‘bitno je samo da se razumijemo.“

Anđela Zovko & Kamenjar.com

facebook komentari