Neka hrvatski pravni tim u Haagu Međunarodnome sudu pravde preda ovaj dokument

0

U ponedjeljak, 3. ožujka ove godine, počelo je suđenje na Međunarodnome sudu pravde po tužbi Hrvatske protiv Srbije za genocid u Domovinskome ratu. Slučajni premijer Zoran Milanović, kojemu su slučajno iza leđa bili izrešetani zidovi Kupara, dao je jednu od svojih slučajnih izjava: 

Mi smo država, to smo pripremali, a ja imam svoj osobni stav o tome. Dogodile su se neke stvari u režiji ekipe iz Beograda koja je ovdje znala ljetovati (Kupari).

Teški ratni zločini su se dogodili, bilo je elemenata genocida i mi ćemo to probati dokazati.’ Hrvatska vlada pod njegovim vodstvom nepodnošljivom je lakoćom propovijedala odustajanje od tužbe, ponižavajući tako hrvatske žrtve. Najdulje je u tom relativiziranju strašnih srpskih zločina odmakla ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić.

Na sreću, njezine obilaske Beograda i ugodna čavrljanja sa srpskim dužnosnicima ‘u ime starih prijateljstava i mlađih generacija’ prekinuo je Međunarodni sud pravde početkom suđenja.

Ovo suđenje moglo bi omogućiti da Hrvatska, a pogotovo istočna Slavonija i Vukovar s okolnim mjestima izađu iz mraka međunarodne pravde. Za to postoje mnogi dokumenti koji nedvojbeno pokazuju kako je jednostavno povezati vrh JNA s Vukovarom, kako je jednostavno povezati institucije Srbije (Ministarstvo obrane, Ministarstvo unutarnjih poslova) s genocidom u Hrvatskoj.

Ako do 16.00 sati ne učinite ono što traži JNA, računajte da vaše selo ne postoji više na geografskoj karti!

U napadu na Hrvatsku Jugoslavenska narodna armija (JNA), potpomognuta četnicima i specijalnim postrojbama Resora državne bezbednosti Srbije (RDB) koristila NapadiU napadu na Hrvatsku Jugoslavenska narodna armija (JNA), potpomognuta četnicima i specijalnim postrojbama Resora državne bezbednosti Srbije (RDB) koristila se slijedećim načinom ratovanja. U prvoj fazi vojnom nazočnošću u blizini sela i provokativnim ponašanjem, uglavnom kontrolama i puškaranjem, izazivani su napetost, konfuzija i strah kod civilnoga pučanstva. Nakon toga slijedi granatiranje iz artiljerijskoga oruđa ili minobacača tijekom nekoliko dana. Topnički udari uglavnom se usmjeravaju na hrvatski dio sela.se slijedećim načinom ratovanja.

JNA1U prvoj fazi vojnom nazočnošću u blizini sela i provokativnim ponašanjem, uglavnom kontrolama i puškaranjem, izazivani su napetost, konfuzija i strah kod civilnoga pučanstva. Nakon toga slijedi granatiranje iz artiljerijskoga oruđa ili minobacača tijekom nekoliko dana. Topnički udari uglavnom se usmjeravaju na hrvatski dio sela.

U toj bi fazi obično bile pogođene i uništene crkve. Nakon toga, u gotovo svim slučajevima, JNA upućuje ultimatum kojim se zahtijeva prikupljanje i dostava cjelokupnoga oružja. Formiraju se delegacije sela, ali njihove konzultacije s vojnim vlastima JNA ne vode miroljubivim dogovorima. Bez čekanja na rezultate ultimatuma, JNA izvodi vojni napad tenkovima i pješaštvom. Nakon napada JNA, ili u isto doba, četnici ulaze u selo da ‘završe’ posao ubijanjem, paljenjem, pljačkanjem i protjerivanjem preostaloga stanovništva.

Kao primjer ovakve srpske taktike objavljujemo originalni dokument u kojemu major Bajramović, predstavnik JNA, traži ultimativnu predaju sela Bapska nedaleko od Iloka 28. 9. 1991. Iako sam u ultimatumu navodi da mještani sela Bapska nisu pravili nikakve probleme JNA, on traži bezuvjetnu predaju naoružanja i sela. U slučaju da se ogluše na ultimatum, major Bajramović u točki dva prijeti miroljubivim stanovnicima sela Bapska ‘da će selo biti izbrisano s geografske karte.’

Zločinački plan JNA i Srbije – plan koji nije uspio

Od rujna do prosinca 1991. Hrvatska je napadana od lokalnih Srba, JNA i Srbije na gotovo 40 posto teritorija. Rat je bjesnio od Vukovara do Dubrovnika. Da je teroristički napad koji je naredio vrh Jugoslavenske narodne armije 7. 10. 1991. raketiranjem Banskih dvora uspio, tj. da su tada ubijeni dr. Franjo Tuđman, Ante Marković i Stjepan Mesić, ideja o granici krnje Jugoslavije iz memoranduma Srpske akademije nauka postala bi stvarnost.

Ubojstvom Stjepana Mesića, na njegovo bi mjesto došao njegov zamjenik Branko Kostić, Crnogorac, koji je bio veći Srbin od svakoga Srbina. Da je poginuo Ante Marković, na njegovo bi mjesto došao potpredsjednik Aca Mitrović koji je zastupao Srbiju, i jasno je koja bi se politika dalje vodila. Da je tada poginuo dr. Franjo Tuđman, strah me je i danas pomisliti što bi bilo od Hrvatske.

Ovakav način ratovanja JNA i Srbije s planom da se okupiraju i trajno otrgnu dijelovi Hrvatske kao posljedicu imao je istrjebljenje ili ubojstva stotine hrvatskih i drugih nesrpskih civila, dugotrajno zatočenje tisuća hrvatskih i drugih nesrpskih civila u logorima u Hrvatskoj i izvan nje, uključujući logore koji su se nalazili u Srbiji i Crnoj Gori, zatim deportaciju ili prisilno premještanje oko 170.000 Hrvata, od kojih su najstrašnije stradali stanovnici Vukovara, Erduta, Lovasa, Šarengrada, Bapske, Tovarnika, Škabrnje itd.

Takvo plansko zločinačko iživljavanje nad hrvatskim stanovništvom pratilo je uništavanje stambenih objekata, javne i privatne imovine, kulturnih ustanova, povijesnih spomenika i vjerskih objekata hrvatskoga naroda. Ova faza rata završila je Bitkom za Vukovar. Vukovarci i vukovarski branitelji upornom i višemjesečnom obranom uništili su vojni potencijal JNA.

Tajna direktiva general Veljka Kadijevića i nova uloga JNA

Da to nije bio slijed slučajnih događaja nego zločinački plan, vidimo po tajnoj Direktivi saveznoga sekretara za narodnu obranu o upotrebi oružanih snaga od 10. 12. 1991., nakon Bitke za Vukovar. U toj Direktivi Savezni sekretar za narodnu obranu Jugoslavije, general Veljko Kadijević, nakon svih zločina u istočnoj RaketiranjeOd rujna do prosinca 1991. Hrvatska je napadana od lokalnih Srba, JNA i Srbije na gotovo 40 posto teritorija. Rat je bjesnio od Vukovara do Dubrovnika. Da je teroristički napad koji je naredio vrh Jugoslavenske narodne armije 7. 10. 1991. raketiranjem Banskih dvora uspio, tj. da su tada ubijeni dr. Franjo Tuđman, Ante Marković i Stjepan Mesić, ideja o granici krnje Jugoslavije iz memoranduma Srpske akademije nauka postala bi stvarnost.Slavoniji konstatira da je završen jedan veoma značajan period realizacije postavljenih ciljeva rata te da je jugoslavenska kriza internacionalizirana i da je predmet razmatranja svjetskih institucija prvenstveno EZ i Savjeta sigurnosti OUN.

U tome tajnom dokumentu on konstatira da su Oružane snage Republike Hrvatske pretrpjele velike gubitke na čitavoj bojišnici, naročito poslije pada Vukovara, što je značajno utjecalo na razvoj događaja na političkome planu. Nadalje, u tome dokumentu SSNO pretpostavlja da će Oružane snage Republike Hrvatske borbenim aktivnostima nastojati vratiti dijelove izgubljenoga prostora te da će to utjecati na daljnja rješenja jugoslavenske krize.

Zbog toga general Kadijević u Direktivi naređuje: ‘Naše OS ulaze u novi izuzetno značajan period realizacije krajnjih ciljeva rata: zaštite srpskog stanovništva, mirnog razrješenja jugoslavenske krize i stvaranja uslova za očuvanje Jugoslavije za one narode koji žele da u njoj žive…’ Iz ovoga dokumenta potpuno je jasno da je JNA kontrolirala i zapovijedala svim srpskim snagama koje su napadale Hrvatsku za velikosrpske interese tijekom 1991. godine.

[quote float=”Left” by=”Naoružavanje”]Savezna vojska, JNA, nizom tajnih operacija svoje ‘Uprave za bezbednost’ naoružavala je srpsko stanovništvo u Hrvatskoj, a tijekom vojnih operacija generalštab JNA imao je potpunu kontrolu nad svim srpskim snagama. Srbija i Slobodan Milošević posredstvom ‘Resora državne bezbednosti Srbije (RDB) organizirali su niz paravojnih sastava koji su bili pod izravnim nadzorom Ministarstva obrane ili Ministarstva unutarnjih poslova Republike Srbije[/quote]Tijekom sudskih procesa u Haagu Miloševiću, Mrkšiću, Perišiću, Martiću i Babiću isplivale su stotine službenih dokumenata koji jasno ukazuju kakva je bila veza između JNA i Srbije s pobunjenicima u Hrvatskoj.

Savezna vojska, JNA, nizom tajnih operacija svoje ‘Uprave za bezbednost’ naoružavala je srpsko stanovništvo u Hrvatskoj, a tijekom vojnih operacija generalštab JNA imao je potpunu kontrolu nad svim srpskim snagama. Srbija i Slobodan Milošević posredstvom ‘Resora državne bezbednosti Srbije (RDB) organizirali su niz paravojnih sastava koji su bili pod izravnim nadzorom Ministarstva obrane ili Ministarstva unutarnjih poslova Republike Srbije.

Upravo su ti paravojni srpski sastavi u koordinaciji s JNA počinili najveće zločine u Hrvatskoj. Potpuno je jasno da se bez Srbije i JNA ništa se ne bi dogodilo jer Srbi u Hrvatskoj nisu imali sredstava i vojne opreme da bi bili u stanju ratovati. Kakva je bila stvarna uloga Srbije, najbolje govore zapisnici sa sastanaka ‘Vrhovnog saveta odbrane’ (VSO) SR Jugoslavije, međutim, kada je započet postupak protiv Slobodana Miloševića na zahtjev Srbije i Crne Gore (u skladu s Pravilnikom o postupku i dokazima ICTY-a), odlukom Sudskoga vijeća Haaškoga tribunala ti zapisnici postali su zaštićeni.

Među dokumentima koji Srbiju izravno povezuju s ratom u Hrvatskoj i oni su koji potvrđuju postojanje 30. kadrovskoga centra preko kojega je provođena isplata i regulirana služba časnika i dočasnika JNA koji su bili na službi u tzv. Srpskoj vojsci Krajine (SVK) u Hrvatskoj. Predstavnici Srbije na Haaškome su se tribunalu borili da ovi dokumenti postanu zaštićeni i u tome su dobrim dijelom i uspjeli.

Krivnju države za genocid dosta je teško dokazati, pogotovo što se svaka nova vlast u Srbiji odbija suočiti s istinom o prošlosti. Hrvatska je ipak zarobila veliku količinu službene dokumentacije tzv. Krajine nakon operacije ‘Oluja’ i sigurno ima dovoljno službenih dokumenata kojima se može dokazati genocid.

Joško Buljan
Hrvatski tjednik

facebook komentari