Neka mi Bog pomogne da sa sinovima budem slobodan u slobodnoj Hrvatskoj

0

Zbog političkih je razloga od 1969. do 1987. godine samo u psihijatrijskoj bolnici Vrapče prisilno liječeno 49 osoba, istaknuo je svojedobno dr. Vlado Jukić, ravnatelj Klinike za psihijatriju Vrapče, koji nerijetko ističe da danas takvih slučajeva nema.

No, brojne vijesti o novim prisilnim ‘liječenjima’ zdravih ljudi demantiraju, čini se, tu tvrdnju. Marko Francišković, dopredsjednik udruge Pravednik, u ‘kukavičje gnijezdo’ je prisilno odveden još početkom kolovoza prošle godine zbog verbalnog prepucavanja na facebooku s ministrom unutarnjih poslova Rankom Ostojićem. Francišković je, da podsjetimo, u svojim postovima žestoko prozivao ministra, ali je jednako, ako ne i mnogo vulgarnije, na njegove riječi odgovarao Ostojić, ili osoba koja vodi njegovu službenu facebook stranicu. No, zbog žestoke prepiske stradao je samo Francišković. Već slijedećeg dana policija ga je privela u PU zagrebačku te potom zatvorila na psihijatriju u Svetošimunsku da bi potom pod vrlo sumnjivim okolnostima bio proglašen paranoidnim shizofrenikom. Mjesecima nakon toga prisilno su mu davali snažne lijekove od kojih se ‘pretvarao u biljku’.
Kovačević: Radi se o psiho-staljinizmu!

Otada je prošlo gotovo osam mjeseci, a Marko Francišković, priseban i zdrav unatoč trovanju koje je proživio, i dalje je zaključan na odjelu psihijatrije. Odnedavno, doduše, u Psihijatrijskoj bolnici u Popovači.
– Dijagnoza dr. Anice Biško nije utemeljena na vještačenju. Jer da bi nekome pripisali paranoidnu shizofreniju potrebno ga je prije toga promatrati tri do šest mjeseci. To treba činiti tim psihijatara, no ništa od toga u slučaju Franciškovića nije učinjeno. Očito se radi o psiho staljinizmu, jer je Marko na psihijatriju zatvoren zbog političkih stavova koji ugrožavaju ovaj režim. Trećeg travnja navršit će osam mjeseci otkako je zatvoren. Mediji, nažalost, o ovom skandalu ne pišu, jer ‘udba’ još uvijek nadzire većinu medija, a svaka objava za Marka je spas – ističe Natko Kovačević, predsjednik udruge Pravednik i bliski prijatelj Franciškovića, koji gotovo svaku nedjelju odlazi u Popovaču posjetiti Marka.

Razgovarali smo s Markom telefonom

Zamolili smo gospodina Kovačevića da nam od Marka donese neki njegov tekst, pismo ili dnevnik, kako bi čitateljima približili muke koje prolazi političi zatvorenik Marko Francišković. U dogovoru s Markom Franciškovićem (nazvali smo ga u bolnicu u Popovaču, zamolili ga da nam proslijedi svoj rukopis), to je i učinjeno. 
Dnevnik iz ludnice

–         Prenosimo ovdje dio ‘dnevnika iz ludnice’, psihički i mentalno, po svemu sudeći, posve zdravoga Marka Franciškovića.
–         ‘Tako stoje stvari na ovome svijetu i na svakom od nas pojedinačno je izbor i odluka kako ćemo se postaviti i kako ćemo djelovati. I sve mi je to prolazilo mislima tu u zatvorskoj bolnici, na odjelu psihijatrije, dok u rano jutro iznad starih novina u polutami natrpane i oronule sobe polako jedem krišku po krišku grejpa na taj način pokušavajući koliko toliko održati zdravlje tijela unosom prirodnih vitamina. Da ne govorim o tome kako sam oslabljen time što prisilno uzimam otrove koje nazivaju lijekovima, što sam mjesecima bez mogućnosti da me obasja sunce, a kako stvari stoje još mi puno mjeseci predstoji živjeti u ovakvim okolnostima. Ono što mi je bilo posebno zanimljivo je da nakon svega, tog doručkovanja i istovremenog promišljanja nad novinskim naslovom o papi Franji i njegovom iskradanju, kad sam po običaju otvorio Bibliju i išao čitati već što se otvori, dogodilo se da je resica za obilježavanje bila na psalmima. I to taman na psalmima gdje se nalazi i Psalam 15. Tko će prebivati u šatoru Božjemu, a koji upravo spominje i opominje o kamati i kako nije dozvoljena te u šatoru Božjem neće prebivati oni koji kamatare. Ovako to lijepo piše, tako je to spjevao kralj David:


–         ‘Gospode, tko će prebivati u šatoru tvojemu, tko će boraviti na svetoj gori tvojoj? Onaj koji hodi neporočno i čini pravicu i govori istinu u srcu svojemu, koji jezikom ne kleveće, zlo ne čini bližnjemu svojemu, niti susjedu svome sramotu nanosi, u čijim je očima pokvarenjak prezren, ali poštuje one koji se boje Gospoda, koji se zaklinje na vlastitu štetu i riječ svoju ne mijenja; koji ne daje novca svojega na lihvu i ne prima mita protiv nedužnoga.
–         Tko ovo čini neće se pokolebati dovijeka.’

‘Kako sinu objasniti da me još dugo neće biti?’

–         Ako se po jutru dan poznaje, onda bi ovo mogao biti dobar dan, dan koji će što brže proći, sa što manje muke i boli od nepravde koja me ovdje stavila. Na sve to skupa dodatno je mučno misliti o tome kako sam razdvojen od djece i usprkos svih ovih lametniranja o papi i novcu i svemu, meni je i dalje u mislima jučerašnji telefonski razgovor s najmlađim sinom. Kako se samo pohvalio da je dobio pet iz vjeronauka te četiri i pet iz matematike i kako sam imao samo mrvicu vremena da ga pohvalim, da ga pitam još puno toga, da mu kažem još više toga što bi mu sve htio reći al’ sam ograničen na tih nekoliko minuta koje imam na raspolaganju. Kako u par minuta objasniti da me još dugo neće biti? To sve predajem u ruke Božje, da mi pomogne u svemu ovome pred čim sam nemoćan i bespomoćan, da izdržim i prođem ovu torturu i mučenje i da mogu sa svojim sinovima biti slobodan čovjek u slobodnoj Hrvatskoj.


–         Ljubav je snaga koja ne poznaje silu.
Autor: Damir Kramarić

facebook komentari