Neke manje poznate crtice o Zagrebačkoj ili “poglavnikovoj džamiji

    0

    Poglavnik Nezavisne države Hrvatske dr Ante Pavelić je još u julu 1941. odlučio graditi džamiju u Zagrebu. Kad se to saznalo u katoličkim krugovima, a posebice među zagrebačkim klerom, kod poglavnika se “kao bez duše” u audijenciju najavio opat Giuseppe Ramiro Marcone, izaslanik Svete Stolice kod hrvatskog episkopata 1941-1945, a ne, kako neke povjesne nevježe tvrde, velepoislanik Vatikana u NDH. Naime, Vatikan nije nikad službeno priznao Nezavisnu državu Hrvatsku. Opat Markone je izravno upozorio Pavelića da će gradnja džamije u centru Zagreba uznemiriti katoličko pučanstvo. Poglavnik Pavelić mu je, međutim, ovako odgovorio:

    [dropcap]U[/dropcap] Sarajevu je velika većina pučanstva muslimanske vjere, pa ni jednom muslimanu nije palo na pamet, da se uznemiri zato što je svojedobno upravo u središtu grada sagrađena velika i liepa katolička katedrala. Kada sam došao ovamo, odmah su došli k meni ljudi, koji su donieli dva gotova nacrta za gradnju džamije. Nacrte sam pogledao i vidio, da bi po njima džamija imala biti sagrađena negdje u Kraljevačkoj šumi, dakle, čatiri do pet kilometara udaljeno od središta grada. Kazao sam im, neka s ovim nacrtima više ne dolaze, ali im nisam stavio do znanja što sam namjeravao. Opazio sam da je Umjetnički paviljon na trgu “N” najpodesniji i mjesto najdostojnije, da se tamo sagradi džamija.

    dzamija-s-minaretima1

    Tada je došao jedan gospodin, koji je kazao, da se ovaj hram umjetnosti ne smije pretvoriti u džamiju. Odgovorio sam mu: – Ovaj hram umjetnosti nosi na sebi žig robovanja, jer se zove imenom Kralja oslobodioca. Ja ne mogu ovaj žig dostojnije izbrisati nego da iz ovog hrama učinim džamiju.

    – Zašto? Zato, jer je muslimana u Srbiji nestalo onda kada je srušena zadnja džamija. Kao znak da ih u hrvatskom narodu neće nestati, postavlja se u glavni grad njihova džamija.

    Tom gospodinu koji se usudio, mada neodlučno, oponirati poglavnikovoj volji Pavelić je, navodno, citirao dio iz fermana sultana Mehmeda Drugog, a koji se odnosio na bosanske franjevce:

    [quote] Ja sultan Mehmed han ukazujem bosanskim svećenicima na veliku pažnju, te zapovijedam: Spomenutim i njihovim bogomoljama ne smije biti smetnja ni pritiska, neka se smjeste u svojim bogomoljama, te tako i od mojih vezira, niti od mojih podređenih, niti od mojih podanika – raje, niti od svega stanovništva cjelokupne moje države spomenutim nitko ne smije miješati u njihove stvari, niti ih napadati ni vrijeđati, ni njih ni njihov život, njihov imetak ni njihove bogomolje.[/quote]

    Početak gradnje džamije padao je u 1360. godini po Hidžri, (1941 godine),  a kao krono-stih gradnje zagrebačke džamije služio je 173. ajet iz poglavlja Es Saffat (37:173), koji glasi “I uistinu, vojska naša – oni će biti pobjednici.

    Na ulaznim vratima u džamiju stajala je mermerna ploča sa slijedećim nadpisom:

    “U slavu i u znak ljubavi spram Allaha Boga Jedinoga, te u znak pažnje prema muslimanima, podiže poglavnik Dr. Ante Pavelić ovaj velebni hram u glavnom gradu Zagrebu da odani sinovi vitežkog naroda hrvatskoga, iskreni sljedbenici uzvišene vjere Islama, skrušenom molitvom jačaju pregalačke snage u borbi za obranu i napredak liepe svoje domovine Nezavisne Države Hrvatske, koja da bi vazda sretna bila.”

    Prvi ezan sa munare čuo je se 14. januara 1943. godine. Bio je to prvi ezan u historiji grada Zagreba. Džamija je zvanično otvorena 19. avgusta 1944. godine. Poslije učenja molitve od strane Hadži Alija efendije Aganovića, riječ je uzeo Ante Pavelić:

    Preuzvišeni, presvietla gospodo visoki dostojanstvenici Islamske vjerske zajednice u Hrvatskoj. Braćo muslimani! S najvećim veseljem i radošću pristupam pred ovo svetište hrvatskog naroda, pred ovo svetište Islama, veseleći se, što mi se izpunila davna želja, da se u glavnom, priestolnom gradu Zagrebu otvori hram, u kojem će pripadnici islamske vjeroizpoviesti moći vršiti svoje vjerske dužnosti, moći udovoljavati svojim dužnostima, prema vječnom Allahu, gdje će moći u molitvama nalaziti okrepe i utjehe za svoj zemni život i odavati hvalu Svevišnjemu Stvoritelju svega.

    Preuzvišeni efendija Aganoviću! Veselog srdca predajem Vam ključeve ove prve džamije u glavnom hrvatskom gradu i molim Vas, da je Vi otvorite i predate na uporabu vjernicima. Siguran sam, da time činimo Bogu veleugodno djelo, siguran sam, da će mnogi i mnogi, da će svi pripadnici islamske vjeroizpoviesti koji se nalaze u ovom gradu, a i oni, koji će iz ostalih dielova naše države u Zagreb dolaziti, nalaziti u ovoj džamiji najveću utjehu, da će nalaziti ovdje utjehu svome srdcu, svojoj duši i da će pred Previšnjim Allahom iznositi svoje skromne molitve za dobro i sreću hrvatskoga naroda, hrvatske države i islamskog svieta u hrvatskoj državi i po cielom svietu.”

    Efendija Ismet Muftić na najmonstruozniji način obješen je od ruke nove vlasti 1945. godine na ulaznim vratima u džamiju. Mnoge druge muslimane čekala je ista sudbina. Munare su srušene i sva obilježja džamije uklonjena, a džamija je opet postala umjetnički paviljon.

    Zanimljiv je još podatak da je za vrijeme izgradnje džamije u Zagrebu urađena studija od strane Hazima Šabanovića sa naslovom “Od Sultan Fatihove džamije u Ustikolini do Poglavnikove džamije u Zagrebu”. Prema autoru u 1942. godine u NDH je bilo ukupno 1173 džamije. Prve nema više..

    Nadam se da mi neće biti zamjereno što ovo pišem uoči Bajrama. Naime, ovo je samo uvodni dio u osvrt na neka etička pitanja koja su otvorena baš u vezi sa spomenutom “poglavnikovom džamijom”.

    Otporaš/Kamenjar.info

    facebook komentari