Nema Juge, nema armije, ali ostalo je neraskidivo jedinstvo progresivnog novinarstva i naprednih liberalnih profesora ustavnog prava

26

Thomas Piketty, po mišljenju mnogih, napisao je najbolju ekonomsku knjigu 21. stoljeća. Knjiga se zove “Kapital u 21. stoljeću”. Izazvala je izuzetan interes hrvatskih građana. Danas je pomno čitaju svi koji imaju kredite u švicarcima, oni koje banke šupiraju iz stanova, penzići čija penzija nestaje iz vidokruga oko 10-og u mjesecu, oni koji su na burzi i oni koji rade, a ne primaju plaću. Dirljiva i poučna je osnovna poruka koju nam Thomas Piketty šalje, a glasi: “Ne dopustite da novac diktira demokraciju”.

Poruka vrijedna Nobela. Jasna, razumljiva i ostvarljiva. Osobito u Lijepoj našoj. Kao da je Thomas napisao – vani je hladnije nego noću. Može Bisera Fabrio glorificirati našeg Thomasa i njegovu mudru knjigu koja me pomalo podsjeća na genijalne ideje Karla Marxa i njegov Kapital. Bojim se da su i Piketty i Marx ostali u sjeni jednog drugog ekonomskog velikana. Radi se o američkom političaru Harimanu koji je jednostavno i jasno definirao ulogu novca u našim životima i ako nije bio ekonomist. Amer je doslovno rekao: “U politici su važne samo dvije stvari. Prva je novac, a druge se ne mogu sjetiti!”

Oscar Wilde još davno napisao: “Mladi misle kako novac danas predstavlja sve u životu. Tek kad ostare, shvate da je to – istina!”

Željka Markić opetovano uznemiruje našu demokratsku javnost. Umjesto da Hrvati ujutro, nakom mirnog i spokojnog sna, odu na posao i provedu još jedan uobičajni dan u uredu te na kraju dana na brzinu pogledaju izvješće s burze o stanju svojih dionica, moraju se zamarati s još jednim referendumom – i to nepotrebnim.

piketty_capital

Uz demokratsku javnost uznemirila se i njezina krema. Profe Sanja Barić i Mirjana Kasapović. Uznemirio se i Milan Ivkošić koji je Imoćanin, pa kao i ja koji sam Ličanin, i ne spada u tzv. demokratsku javnost. Markićka želi reformu izbornog sustava. Ona je za preferencijsko glasovanje. Zašto? Ona kao da nije čula za anketu u jednom našem dnevnom listu da nešto manje od 15 % građana želi glasovati za dosadašnje zatvorene stranačke liste. Pazite, nešto manje od 15 %! Pametnom dosta! U istoj anketi 45 % građana želi glasovati za pojedinačne kandidate. Zamislite, onih koji bi prkosili Šeksu i Peđi Grbinu nema čak ni 50 %. “I šlus!” rekli bi Hercegovci. Kad skupite više od 50 % onda se javite. Ogromna masa savjesnih građana kojih je skoro 15 % su za zatorene liste koje zagovaraju mudri narodni vođe Milanović i Karamarko. U međuvremenu Milanovića pomalo napušta mudrost pa kaže da nema ništa protiv preferencijskog glasovanja. Naš mudri HDZ zabrinjava izborni prag od 3 %. Kao usitnit će se Sabor. Očekuje se oko 450 stranaka koje će preći taj prag.

“Tu će se provući i Mrkićka!” mudruje Milan Ivkošić. Treba sagraditi novi sabor ili nacionalizirati novu zgradu Muzičke akademije. Kupola sa duginim bojama dobro bi sjela istospolnim zastupnicima naših najvećih stranaka. HDZ je ušao u neke efektne i pragmatične koalicije. I kad uđe u Sabor za rukicu će Šeks uvesti još 7 do 8 relevantnih stranaka koje sve zajedno ne mogu preći prag od 1 %. Nadalje, Karamarko, Šeks  i Ivkošić ne mogu shvatiti Markićku koja krajnje zlonamjerno nije u referendumsko pitanje ubacila i promjenu čl. 45 Ustava po kojem dijaspora u Saboru ima samo 3 zastupnika. Smatraju da je to plitka ljevičarska podvala. I u pravu su!!! Neizlječivi ljevičari Sanader, Šeks i Jadranka Kosor sa zahvalnošću su prihvatili Milanovićevu širokogrudnu ponudu da 11 izborna jedinica može u Sabor izabrati 3 hrabra i poštena hrvatska muža. Na zadovoljstvo Nikice Valentića tu se izvanspolno začela klica tzv. Velike koalicije. Moj ognjištarski teniski partner Luka Zaradić kaže mi neki dan: “Slušaj ti mene. Ako su HDZ i SDP protiv nečeg, onda budi siguran da je to dobra stvar!”

milan ivkosicObje naše stožerne stranke su protiv praga od 3 %. I Šeks i Peđa Grbin su tu u pravu. Pa još je 2007. g., Parlamentarna skupština Vijeća Europe državama članicama preporučila da u svoje izborno zakonodavstvo ugrade izborni prag od 3 %. “I što?” misle Šeki i Peđa “pa mi 2007. g., nismo još bili u EU. Osim toga i narod se izjasnio. Skoro 15 % je za zatvorene liste, a 45 % bi željelo glasovati za pojedinačne kandidate. Znači ni 50 %.” Sve me to podsjeća na jedan stari dobri vic iz zlatnih i romantičnih vremena naše ne tako davne prošlosti. Sastali se na čuvenom sastanku u Beču Generalni sekretar SSSR-a Nikita Hrušćov i američki predsjednik John F. Kennedy. Izvještavajući s tog sastanka moskovska “Pravda” izvjestila je svoje čitatalje da su dva predsjednika upriličili utrku na 50 metara. U toj utrci, izveštava “Pravda”, naš drug Nikita osvojio je izvrsno drugo mjesto. A američki predsjednik došao je predzadnji.

Nekada je u Jugi bila popularna krilatica o jedinstvu naroda i armije. Nema Juge, nema armije, a i narod briše sve više preko grane, ali ostalo je neraskidivo jedinstvo progresivnog novinarstva i naprednih liberalnih profesora ustavnog prava. Tako napredna i proeuropski orjentirana novinarka drugarica Slavica Lukić rješava dvojbu s riječkom profesoricom ustavnog prava Sanjom Barić. Ako treba liberalno, proeuropsko i progresivno mišljenje o nekom problemu koji stvaraju desni i rigidni elementi, tu je naša Sanja. Može i Mirjana Kasapović. Ali treba se čuvati dr. prof. Roberta Podolnjaka.

Evo dvojbe: članak 87. Ustava RH kaže: “Sabor je dužan raspisati referendum o promjeni Ustava, prijedlogu zakona ili o drugom pitanju iz svog djelokruga ako to zatraži 10 % od ukupnog broja birača u Republici Hrvatskoj.” Konkretno, je li za referendum potrebno skupiti 375 000 potpisa ili 450 000 kako to misli Bauk komunizma…. (širi se Hrvatskom)? I sad – kartaški rečeno – na štih dolazi prof. Barić. Kaže premudra Sanja: “Čl. 87. Ustava ne može se tumačiti gramatički nego smisleno.” Smisleno tumačenje podučava nas Profa: “nalaže da se pod sintagmom “ukupan broj birača u Republici Hrvatskoj” podrazumjevaju i birači iz dijaspore.” Jednostavno rečeno – uz 10 % birača u Republici Hrvatskoj – ustavotvorac je morao napisat i 10 % birača Hrvata u Republici Ognjenoj zemlji, Republici Čileu, Republici Kanadi, Republici Australiji itd. Zašto to Šeks nije i napisao kad je pisao Ustav, to samo on zna! Ali sad je našao kvalitetne saveznike u Sanji Barić i Peđi Grbinu. Znači, imamo ustavnu odredbu i smisleno tumačenje te odredbe. Sve skupa ispada prilično besmisleno! Možda bi nam dobro došla jedna novela u našem Ustavu koja bi zauvijek riješila sve dvojbe. Da bi se promjenila neka odredba Ustava Republike Hrvatske, protiv koje su i SDP i HDZ, potrebno je skupiti 4.400.000 potpisa. Inicijativu za unošenje te progresivne odredbe trebali bi pokrenuti prof.Sanja Barić, prof. Mirjana Kasapović i ministar Aresen Bauk. Kao i svaka pametna osoba, prof. Sanja Barić se zna fino prilagoditi.

Još je Ciceron rekao: “Tempori cedere, id est necessitati parere, semper sapientis est habitum” (Prilagoditi se vremenu i prilikama uvijek je navada pametna čovjeka).

Dok se mi trudimo shvatiti nepročešljane misli naših ustavnih vedeta Barićke, Kasapovićke, Bauka, Šeksa i Peđe, na drugom kraju svijeta odvija se prava antička drama u realnom svijetu i gadnom životu. Kobani, gradić veličine Vukovara ili Vinkovaca, nalazi se pred tragedijom neslućenih razmjera. Ako ISIL-ovci zauzmu grad, a što je skoro sigurno, broj žrtava tzv. nevjernika mogao bi biti između 5 i 8 tisuća ljudi. Borci Kalifata izuzetno su štedljivi. Štede metke i sabljama skidaju glave! Ponekad, kad su bolje volje, žive zakapaju žene, starce i djecu! Nedavno su zarobili 100 jordanskih vojnika i poslali ih na onaj svijet, a da metka nisu ispalili. Umjesto pušaka – sablje! Tu tragičnu stvarnost odlučio je malo prokomentirati kulturni kritičar Jutarnjeg – Tomislav Čadež. Kao jeziva usporedba pala mu je na pamet tragedija u Vukovaru i Srebrenici. On je borce Kalifata odmah nazvao fašistima. Branitelji Kobane su vjerojatno antifašisti.

Ali Tomica ima zgodne simetrije onog što se desilo u Vukovaru, Srebrenici i što će se vjerojatno dogoditi u Kobani. Kaže naš kazališni kritičar: “Koliko god ISIL-ovci bili brutalni, oni su u usporedbi s nacistima ili ustašama, tek početnici i ne baš marljivi šegrti…!” Kad bi, na neki apstraktni način, ovu mudru utjehu kazališnog kritičara mogli poslati Kurdima, Sirijcima, Šijitima – koji zajedno sa ženama i djecom očekuju neprijatelja koji štedi metke, ali ne štedi živote – koliko bi im olakšali patnje!

Da se bar borci Kalifata ugledaju u naše antifašiste, koji su nakon 8. svibnja 1945. g., također štedjeli municiju i napunili jame u sjeverozapadnoj Hrvatskoj i Sloveniji stotinama tisuća kostura žicom zavezanih ruku i nogu te živih pobacanih u oko 1500 jama i rudnika. Ali što je Vukovar, Srebrenica, Kobani, Jazovka, Macelj, Kočevski rog, Stezno prema domaćim izdajnicima? I ako Čadež ne voli Olivera Frljića, to je samo umjetnička divergencija. Mentalno su isti – opterećeni ustašama i Jasenovačkim mitom od 740 000 Srba koji su tamo ubijeni (iako ih je u Hrvatskoj do 10. travnja 1941 g., živjelo znatno manje od te brojke). Opterećeni su i genocidom nakon Oluje nad srpskim civilima koje su hrvatski vojnici nezakonito razoružali. Jednog su čak u Kninu i ubili. Bože, na koga je Dostojevski mislio kad je pisao svog Idiota?!

Ne bi Knin bio najtopliji grad u Hrvatskoj da srpski lideri ne dolaze tamo svako malo dizati temperaturu!

Zvonimir Hodak/dnevno.hr

facebook komentari

  • marko

    I Hodak je mutan o cemu on prica,zivija u Jugi ka bubrig u loju…

  • Gabro Vuskic

    Mnogi Hrvati su umrli s velikim žaljenjem propasti Austrohugarske Monarhije, iako ova više nije postojala. Ista stvar je i sa onim Hrvatima koji umiru sa žaljenjem YU iako ova nikada više neće oživijeti, kao ni austrohugarska. Trebati će nekoliko naraštaja dok se sva troskot iz hrvatskih nedržavotvornih žila iskorijene.

    • Yuga

      ako pobedi drug Ivo svasta bi se moglo desit

      • sui

        Drug Ivo sigurno nece ponoviti mandat. 🙂

        • ‘Drug Ivo’ uskoro seli! Ne treba nam takav čovjek!

          • sui

            Boze kakve cemo imati bivse :)))))). Oba za zatvora!

          • Bili bi svi sretni kada bi ih mogli istog trena kada napuste, zaboraviti! Trebalo bi odmah poskidat slike i portrete, no nažalost biti će uvijek nostalgičara koji će reciklirati priče i anegdote, možda izdati koju knjigu, npr: Mesić: “Kako sam se natukao prasetine u Azerbajdžanu” …

          • sui

            Oprostiti ali ne zaboraviti!

          • EMINƎM

            za golog otoka su, naravno goli da su tamo vazdan

          • Irena Sara Mraz

            Hoće li i Yusipović dobiti doživotni ured kao i onaj što je izgubio čekove u Australiji?

          • :)) ne znam kako su definirali situaciju u kojoj imamo dva bivša predsjednika,
            hoće li se posvađat oko ureda ili će otvoriti dva, a možda mesić u međuvremenu rikne … zanimljiva situacija

          • Gabro Vuskic

            “drug” ivo – sve malim slovima, jer je i on mali – će morati ići na burzu rada. Kako je velika nezaposlica u Hrvatskoj, čeka ga veliki pos’ u njegovom prijašnjem prebivalištu u Beogradu. Tamo su se sakrili svi oni koji su se u bilo čemu ogriješili o probiteke hrvatske: Stanko Čolak, Ivan lasić Gorankić i drugi. Naš bivši i mali ivo ‘ode kod svoji’.

          • nek ide i nek od tamo mijauče, u beogradu će biti mali profa s, pod rukom, najlon kesom…

          • HRSmoock

            Ma ako su u kesi šuške…Nikakav problem :))

          • šuška pola glavice kupusa i dvije mrkve 😉

          • DIKI

            A moje šuške? I ona kajla?

          • HRSmoock

            Kajla? Pa da se naš drugar iz Borče…Pardon, gospodin Krzneni iz Borče šlogira. Znaš da su vadikali i veliki i mali ekstremno netolerantni na takve pošalice. Mada, ako mu gospođa iz CERN-a obeća mjesto…Morat će da podmaže. Možda i da otvori pjenušac…Onog Jugoslavena. Brrrr..

          • DIKI

            Opet došla da se žali Radetu. A mačorac misli da ima dara za scenski nastup. Malo sam je drndo, pošto je ubeđena da sam admin. I utekla ekspres. Pustiću ih na miru, đavo da ih nosi. Al’ vide li ti ljubomornu mica macu, naruži je samo tako. Nisam mu ja kriv što se ponudila da mi dođe u goste pa ako mora eto, kod njega na stan i hranu. Eh, davno sam ja rekao samo niko ne sluša, poznanika je mnogo, a prijatelja jako malo. A i od njih se može dobiti nož u leđa. Kada dete može da tretira roditelje kao neprijatelje i obrnuto, kod prijatelja je još lakše. Zato volim živuljke, kod njih je situacija mnogo čistija. Ima i koristoljublja, ali one to ne kriju iza ”visokih moralnih načela”.

          • HRSmoock

            Mjenja se politika na portalima, tako i na vestima. Ljudi počnu mnogo da se igraju, krenu mailovi, porukice, “fejs”…I tako mic po mic, dođosmo jednom do virtualne svadbe. Prije toga je bila “veridba”, mislim da je Perun bio kum. I onda boom! Pečurka. Razjuriše i neke normalne ljude. A te što jure žrtve…Uft! OK su žene koje koketiraju, ono malo tamos, ovamos. Ali ovo je već pomalo mučno. Nek razmjene mailove pa nek se dopisuju, nađu, muvaju…Nemoj samo mačor da posle krene da cvili kao jedan što je pao na punjene tikvice. I paprike. Pa je posle palo vrijeđanje…Najstrašnije. A jes, ne umije svaka napuniti tikvice…

          • DIKI

            Da su bili ljudi, povezao bi ih. Ali, previše je tu računa. A nije ni mesto za takve stvari, šala je jedno ali oni se ne šale. Pribojava se mene mačorac, zna kako se zovem i prezivam, i zna da se ne šalim sa mnogim stvarima. Nisu ovi moji bilo ko. Doduše, onaj trenutno najpoznatiji i miljenik mnogi Srba je i usro motku zato što se petljao u politiku i biznis na Balkanski način. Ostali nisu u Borču poznati ali u celom jednom kraju jesu. Neke stvari se ne menjaju. I iako zazire išao na otvoreni napad. Doduše, pričepio sam ga u ćoše a znaš kakvo je štakorče kada nema kud. Sada će se neko vreme osvrtati (bez razloga) ali biće da je nešto smislio u vezi staramajke. A ja mu to (zasad) rasturio. Najteže mi je sa onima koji misle da su otkrili Ameriku. Takav je život…..

          • HRSmoock

            Imam par ortaka i u Kotežu i u Borči. A ako je Borčak, onda zna što je Bela kuća. Bolje mu je da se “ekskulira” što reče drug Čvorović (inače OK lik). Sad mi je samo smiješno kako su se Perun, Majk i co…Zaključali. Ili da citiram jednog poznavaoca situacije…”Tu su 3 bolida: Dudule ustvari Dule sa milion nikova, Darkside ustvari
            Branko sa 100.000 nikova i Simpson ustvari Ton majstor alijas Darko sa 5.000
            nikova.”

          • DIKI

            Ahhh, kontaktirali me juče na meil, nešto bi da divane, ali su iskulirani. Gazde neće više daju pare za ništa, pa treba dizanje rejtinga (mogu misliti). A ako te baš zanima koji su ”moji” seti se nikada obrijanog precednika olimpijskog komiteja. E on je najpoznatiji ( i ujedno najmanje bitan u porodici). Ja i on ne ličimo ali moj rođeni burazer ko da mu je blizanac. S tim što moj buraz i pijan pogodi koš ali kada mu je nuđeno da igra za zvezdu kiselio se pa tako i prošao. A ovaj samo zna da se bije na terenu. Ali znaš kako kažu, talenat vredi ali goveđa upornost mnogo više.
            Ja sam ti više kao ona većina u porodici, puška, šuma, pa oni pu-puc, mi ožeži ožeži. Ali, bravar je ove moje visoko cenio, moji su lojalni kad nekoga odaberu. A oni kraljevi izginuše za kralja, često od bratske ruke ( u doslovnom smislu). Postoji i knjiga o mojima, sve lepo piše: gde je ko koga, i kada. Eeee, takoj. Laku noć tovariš Smuk, eno blizu tebe Ruskih migova, ali ti to već znaš. Sanjaj nešto lepo sa povelikim grudnjakom i dugim nogama.

          • HRSmoock

            Jes, pa da progovorim u snu…A onda da me umlati ovo moja. Laku noć i dobro me podsjeti da ponesem kameru sutra na posao. Da kolega pogleda setovanja, on je ipak stručnjak.

          • sui

            nazalost, on ce i dalje trovati mladez na fakultetu kao i Jovic….

          • Irena Sara Mraz

            Drug “ivo” ima posao u ZAMPu, pa na novoj Muzičkoj akademiji. Kamo bi on
            išao u Beograd, ovdje je njemu Beograd, okolina u kojoj živi i radi.
            Da je mislio ići, otišao bi 91.

          • U pravu si, zaboravio sam da su ovih dana otvorili Glazbenu ‘Muzičku Akademiju’.. bit će klavir viška sigurno