Pratite nas

Komentar

Nema te k’o Kebe na FTV-u!

Objavljeno

na

Sretnu se na ulici dva jarana, odavno se nisu vidjeli. I šire ruke jedan drugom, osmijeh od uha do uha, a jedan sav ushićen kaže ovom drugom – Đe si, bolan, nema te k’o Kebe na Federalnoj televiziji?!?

kebo_dnevnikdNije šala, makar je, priznajte, fora dobra. Mirsad Kebo, sasvim je ozbiljna stvar, ne postoji za Federalnu televiziju, makar je još uvijek važeći potpredsjednik te iste Federacije.
U zemlji u kojoj se mnogi mediji, a najglasnije neki sarajevski, rado busaju kako su jako objektivni, mnogo realni i u stalnoj borbi za istinu i pravdu, događa se medijska šutnja…

U zemlji u kojoj se mnogi mediji, a najglasnije neki sarajevski, rado busaju kako su jako objektivni, mnogo realni i u stalnoj borbi za istinu i pravdu, događa se medijska šutnja kakvu možemo nazvati samo jednim imenom – cenzura! Federalna televizija uporno ignorira Mirsada Kebu i njegove optužbe na račun čelnih ljudi SDA, makar je zbog toga već pokrenuta, doduše za sada neuspješna, smjena Šefika Džaferovića. Ona uporno ignorira Kebinu, u međuvremenu ostvarenu najavu, kako će Tužiteljstvu BiH dostaviti dokumentaciju o zločinima Armije BiH U Vozući i Zenici.

Šum na srcu

Uporno ignorira „bombu“ od vijesti kako je jedan visoki dužnosnik, a uz to još i Bošnjak, odlučio predočiti dokaze o tome kako su čelnici ratne bošnjačke politike rado dovlačili mudžahedine u BiH, družili se s njima, tapšali se po ramenima i prešutno prelazili preko njihovih zvjerstava, ako ne i nešto više. Mirsad Kebo za njih, po ovom pitanju, jednostavno ne postoji. I ne samo za FTV, nego i za najčitaniji portal u Bosni i Hercegovini, koji je nedavno na sva zvona trubio o upadu policije u svoje prostorije, a Mirsada Kebu zadnji put su spomenuli prije 12 dana! Zadnjih gotovo dva tjedna – i u njih šutnja. Kebo je iznenada postao kurje oko, žulj na nozi, kamen u bubregu, šum na srcu.

Dakako, ne šute svi, Mirsad Kebo je gostovao na Face TV-u, kod Senada Hadžifejzovića u Centralnom, a prati ga Dnevni Avaz. Barem koliko sam uspio upratiti, možda je gostovao još negdje, možda još negdje u Sarajevu pišu o njegovim posljednjim aktivnostima. Ali, i Avaz i Face TV su privatni mediji i imaju pravo određivati si uređivačku politiku po volji financijera ili političke stranke koja ih gura. Ali, zašto onda Federalna televizija, javni informativni servis svih građana Federacije, kojoj je u osnovi rada i postojanja da nas informira o svemu što se događa u Federaciji i zemlji, o Mirsadu Kebi šuti? Jednostavno, iz razloga što je Federalna javna i neovisna samo na papiru, a već godinama je njezina uređivačka politika itekako ovisna. Ne nužno o političkoj stranci, nego ovisna o ublehi, u kojoj je lako naći političkog sponzora.

Naprijed naši ublehaši

Ubleha na kojoj počiva čitava uređivačka politika FTV-a ubleha je o Bosni i Hercegovini koja to nije. Ubleha o Federaciji BiH koja to nije. I ubleha o Sarajevu koje to odavno nije. Čitav stav FTV-a sastoji se od uvjerenja da postoji jedna mjera za Bosnu i Hercegovinu, jedan aršin po kojem se određuje što je u Bosni i Hercegovini dobro, a što je u Bosni i Hercegovini loše, te tko su dobri, a tko loši momci u ovoj zemlji. Ubleha o građanima, ubleha o Bosancima i Hercegovcima koji kao opareni svi kao jedan skaču na spomen Trećeg entiteta, koji svi jedva čekaju da padne Dodik, koji svi kao jedan slave plasman nogometaša na Svjetsko prvenstvo ili svi kao jedan traže da se popale sve zgrade županijskih vlada i samo što nisu izveli revoluciju. Ubleha o tome da smo svi (koji plaćamo pretplatu) pod jednom zastavom i da samo tamo neki nacionalisti (koji ne plaćaju pretplatu) još malo koče taj proces ujedinjenja u jedno tkivo.

Ubleha u kojoj su u užasnom ratu samo agresori (čitaj: nepošteni Hrvati i nelojalni Srbi, obavezno seljačine i brđani, koji kao da su došli s Marsa, a ne iz Bosne i Hercegovine kao takve) činili zločine, a nikako i za to daroviti pojedinci s vrha i dna jedne i jedine Armije BiH. Ubleha koja se uspješno prodaje sve ove godine, ali koja je još uvijek samo to što je oduvijek i bila – ubleha. Na kojoj se, nažalost, uporno pokušava graditi budućnost ove zemlje. I koja zato nakon svih ovih godina i ostaje to što jeste – paralelna stvarnost, koja postoji samo na Federalnoj televiziji i medijima koji žive na istoj liniji. Onoj koja o ratu ne želi pričati ni na kakav drugi način nego da je to bila isključivo agresija iz susjedstva, a nikakav sukob triju suprostavljenih unutarnjih opcija. Da je to bio rat u kojem su samo dvije strane imale napadače, palikuće i koljače, a treća strana valjda samo cvijećem posipala protivnike. Nažalost po tu ublehu, postoji Youtube.

Šutnja je zato

U toj ublehi nema mjesta za Mirsada Kebu, jer Kebo ugrožava ublehu. Čuj zločini? Čuj Vozuća? Čuj Zenica? Čuj naši? Nemoguće! To mora da je neka politička podvala! Kebu je netko naveo! Iza svega stoje Dodo i Fahro!

Ma da je i sto puta podvala, da ga je stotinu puta netko naveo, ima da me informiraš o tome kako visoki dužnosnik iznosi ozbiljne optužbe, ruši pritom mitove i nosi dokumente na Tužiteljstvo. Kao javni servis koji se predstavlja kao javni servis svih nas koji živimo u Federaciji moraš osigurati ljudima pravo na informaciju što se događa u Federaciji BiH. Ali ne, Federacija je, po potrebi, za FTV nekad čitava BiH, a nekada je manja od Baščaršije i ne izlazi iz okvira olimpijskih planina, ovisno o tome što se gleda, koga se gleda, za koga se gleda i kako ga se gleda. Ovaj put, odlazeći ali još uvijek visoki federalni dužnosnik, za televiziju iste te Federacije ne postoji. Nema ga u Dnevniku, nema ga ni u Pošteno. A čelnik Federacije! Kako bi onda doveli običnog čovjeka s ulice da kaže nešto suprotno uređivačkoj politici? Ima li boljeg primjera da je i Federalna TV jedna vrsta ublehe?

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Komentar

Novinarske trice i kučine

Objavljeno

na

Objavio

Poznato je kako tiskani mediji u nas i u svijetu proživljavaju svojevrsnu krizu koja se ponajviše ogleda u padu naklada. Glavni je tome razlog pojava inernetskog novinstva, ali, barem kad je riječ o domaćoj medijskoj sceni, nije samo to u pitanju.

Dnevni, središnji, tzv. ozbiljni politički listovi trivijalizacijom tema i događaja kao da oponašaju baš te portale te time sebi oduzimaju specifični prostor djelovanja.

Evo jedne male antologije urnebesnih naslova: Milijan Brkić napušta politiku zbog Ane Rucner, Ella Dvornik ima novu frizuru, Renata u Splićaninu našla sve što joj treba, gola žena čisti stanove muškaraca, Ava Karabatić se seksala u zatvoru, Nives Celzijus objavila razgolićenu fotografiju, preseksi Milica zapalila Split, Pažanin vikao na Špičeka i otrkio gdje će provesti vikend, Ivana Plehinger otkrila zašto nema migrenu, Melania Trump očajna i nesretna, Suzana Mančić mami seksipilom i u šezdesetoj, Borna Rajić umišlja da je plemkinja, Soraja pokazala previše, Ž. je očajna jer ju je muž prevario s prijateljicom, Severina zapjevala s novim svekrom koji zna svirati harmoniku, a s Igorom šalje poljupce iz Venecije, Ecija Ojdanić nikad bolje nije izgledala, Jelena Rozga istakla prebujni dekolte, a fanovi oduševljeni njezinim šeširom, Danijela Martinović drastično promijenila izgled, Neven Ciganović se podvrgao estetskoj kirurgiji, Monika tulumari dok joj se muž priprema za novi brak,Aca L. brutalno pretukao bivšu ženu, Madonina kći obrijala dlake pod pazuhom, Lana Jurčević u donjem rublju raspametila obožavatelje…

Ovakva trivijalizacija sigurno neće pomoći uspješnosti medija koji žele biti ozbiljni i koji žele imati ozbiljne čitatelje. Neki teoretičari komunikacija drže kako je trivijalizacija u funkciji zaglupljivanja masa i odvlačenja pažnje od stvarnih problema društva.

Objektivno, ona je u funkciji promocije posve beznačajnih osoba i njihovih zanimanja. No, uz opći pad elementarne pismenosti, pretjeranu uporabu anglizama i vulgarnosti u izrazima, koje se poput crnih filmova nameću kao moderan stil, kakve pristojni ljudi ne koriste niti u krugu prijatelja kamoli pred tisućama čitatelja, postoji još jedan veliki problem, a zove se kolumnisti.

Umjesto objektivnih komentara i analiza, kakvih srećom još uvijek ima, dominiraju otvorena politička pristranost, vrijeđanje neistomišljenika pa i publike, egocentrična „ja pa ja“ forma, brkanje vlastitih opsesija, uvjerenja, vjerovanja i želja sa stvarnošću.

Na primjer, ne vidi se izvor terorizma ako to narušava ideju multikulturalnosti. Brojnim je komentatorima tako važnije ono što se događa u njihovoj glavi, nego u svijetu oko njih.

Selektivno, od slučaja do slučaja, tretiranje događaja i ljudi, diskreditiranje nepoćudnih, ili otvorena laž dio su svakodnevnice. To je sve možda u interesu nekih moćnih stranaka, skupina i pojedinaca, ali zacijelo nije u interesu medija.

Josip Jović/SlobodnaDalmacija

facebook komentari

Nastavi čitati

Komentar

Milijan Brkić: Zakon je jasan – Otvaranjem istrage, saborsko povjerenstvo za Agrokor prestaje s radom!

Objavljeno

na

Objavio

Zamjenik predsjednika HDZ-a i potpredsjednik Hrvatskoga sabora Milijan Brkić osvrnuo se jučer za Novu TV i HTV na temu saborskoga istražnog povjerenstva za Agrokor.

U Članku 4. Zakona o istražnim povjerenstvima stoji da će – ako je pokrenut sudbeni postupak o nekom pitanju o kojem je prethodno osnovano istražno povjerenstvo – ono odmah prestati s radom.

Brkić je istaknuo da SDP i Most ovom problemu pristupaju neodgovorno, populistički i demagoški.

– Jako su dobro znali koja je sastavnica zakona, jednako kao što znaju da se istrage koje provode istražna tijela, DORH i policija, ne smiju kontaminirati bilo kojim drugim aktivnostima, a pogotovo ne aktivnostima zakonodavne vlasti. Zakon je tu jasan – otvaranjem sudske istrage, koja će evidentno uslijediti, rad povjerenstva prestaje.

facebook komentari

Nastavi čitati