Nema više ratnog zločinca i autora zloglasnog Memoranduma Dobrice Ćosića!

12

DOBRICA COSICUmro je Dobrica Ćosić! Srpski mediji ističu da nas je napustio u 93. godini, a da će ostati upamćen po svojim romanima.

Na žalost, to je laž. Ćosić će ostati upamćen kao “otac srpske nacije”, čovjek koji je bio potpora ratnom zločincu Slobodanu Miloševiću, bez obzira što se kasnije navodno i razišao s njim. (Rekli bismo- srpska posla!) Ostat će upamćen kao prvi predsjednik Socijalističke Republike Jugoslavije (SRJ). Na toj dužnosti bio je u vrijeme hrvatskog Domovinskoga rata. Umjesto da radi na miru, on je i te kako bio aktivni u rušenju Hrvata i svega što je hrvatsko.

Bio je redovni član zloglasne Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU). Jedan je od autora zloglasnog Memoranduma, teorijske podloge na kojoj je Slobodan Milošević poveo i izgubio četiri rata te trajno unesrećio milijune ljudi. Ali, Ćosić se nije smirio ni svih ovih godina, iako se u javnosti nastojao predstavljati kao neki “mirotvorac”. Naime, on je također jedan od autora tzv. Memoranduma 2., koji je  dobrano sličan onom prvom. Taj dokument ima za cilj da Srbi u miru završe sve one velikosrpske projekte koji nisu ostvareni u ratovima.

Za razliku od srpskih medija, mi tvrdimo da će Dobrica Ćosić ostati upamćen kao  jedan od ratnih zločinaca, koji, na žalost, nije procesuiran, i koji je sve do svoje smrti vjerovao da će Srbi kad-tad  povratiti Karlobag, Ogulin, Karlovac i Viroviticu.

Mladen Pavković

facebook komentari

  • Za razliku od srpskih medija, mi tvrdimo da će Dobrica Ćosić ostati upamćen kao jedan od ratnih zločinaca, koji, na žalost, nije procesuiran, i koji je sve do svoje smrti vjerovao da će Srbi kad-tad povratiti Karlobag, Ogulin, Karlovac i Viroviticu.

  • Za razliku od srpskih medija, mi tvrdimo da će Dobrica Ćosić ostati upamćen kao jedan od ratnih zločinaca, koji, na žalost, nije procesuiran, i koji je sve do svoje smrti vjerovao da će Srbi kad-tad povratiti Karlobag, Ogulin, Karlovac i Viroviticu.

  • Bruno od Imote

    Miloševićeva jogurt revolucija i otvorena najava rata za Veliku Srbiju za Ćosića je početak realizacije njegovih političkih zamisli.

    Arhitekt velikosrpskog imperijalizma, čudnovati disident i bard srpske književnosti napustio je ovaj svijet u 93. godini života. Sve je u tom životu od samih njegovih početaka naglavce okrenuto, dobrim dijelom jer je sam književnik tako to želio.

    Nedovršeni srednjoškolac, partizanski komesar u Resavskom odredu sa završenim komesarskim poslijeratnim tečajem u znamenitoj političkoj školi Đuro Đaković, za života je zavrijedio epitet duhovnog oca srpske nacije. U rušenju Aleksandra Rankovića, kao njegov vjerni sljedbenik stavio se na njegovu stranu, ali lukavstvom i kukavičlukom obdaren u ozbiljniji sukob s titoizmom se upušta nešto kasnije. Naime, na sjednici CK SK Srbije, čiji je bio član, koncem svibnja 1968. izlazi s tezom kako Albanci na Kosovu vrše teror i nasilje nad Srbima. Ovakav stav oštro je osudilo vodstvo CK SKS pa Ćosić istupa iz Partije, a ovaj se čin uzima kao njegov formalni početak disidentstva.

    Pišući predgovor za Titovu knjigu “Četrdesetprva”, u toj “izuzetnoj knjizi izuzetnog tvorca” u moru panegirika vođi, vojskovođi i političaru, na temu Titova demokratizma i humanizma očituje se njegovo agitpropovsko udvaranje o tome kako se titovski misli i živi. Bez imalo stida i s nepodnošljivom lakoćom kasnije će izgovoriti čuvenu rečenicu “kako je titoizam obezglavio srpsku naciju”. Ovaj moralni nitkov, unatoč nespornom književnom talentu, plovio je s maršalom oko Afrike i to sedamdeset dana pišući mu ode, da bi na kraju uočio svu moralnu perverziju velikoga vođe, između ostalog i na tom putovanju, za kojega ga je maršalov poziv obradovao. Proteći će dosta godina da bi konačno Danilo Kiš ismijao pisca na brodu, oštrim satiričkim zapažanjem pod naslovom Pesnik revolucije na predsedničkom brodu. Po nalogu Rankovića ili Broza, a moguće i obojice, Ćosić se je našao i u ulozi istražitelja kapitalnih informbirovaca, svojih ratnih drugova. Iz golootočkog pakla i gliba svekolike ljudske opačine njegove su žrtve zabilježile perverziju njegovih čina, koje je često obavljao obučen u bijela odijela s bijelim cipelama. Nešto kasnije će, po nalogu te iste bulumente – neki dodaju i Đilasa, napisati knjigu o Hebrangovu krimenu, koju će potpisati Hebrangov istražitelj, moguće i dželat, general Udbe Milorad Milatović.

    Kako kaže književnik Mirko Kovač: “Srpski pisci iz patriotske lige, s jakim nabojem rodoljubnih emocija, nekako su po tradiciji oduvijek bili u dosluhu s policijom, spremni na svaku zloću, ako im je nacija pokriće”. Ovo zapažanje izvrsno ocrtava lik i djelo Dobrice Ćosića, no njemu svakao treba dodati druženja i rasprave s kaluđerima, metropolitima i patrijarsima, kao i moćnim generalima iz središta zloglasnog KOS-a.

    Sve je to u uzajamnoj podijeli uloga stvorilo Ćosića kojeg će objektivna povijest držati najodgovornijim za genocid u Bosni i Hrvatskoj. Osim duhovnim očinstvom srpstva Gedža je sigurno duhovni otac i neupitni vođa Radovana Karadžića i nesretnog psihopata Jovana Raškovića, a u obraćanju Emira Kusturice na pravoslavlje i srpstvo imao je veću ulogu od zlatiborskog vrijednog feuda na Mećavniku, kojeg je Kusturica dobio za čin veleizdaje vlastitog naroda – i to u trenucima neviđenoga pogroma i genocida nad njim.

    Članom SANU-a Ćosić će postati 1977. i tada pada zadnja krinka s njegova vatrenog šovinističkog lica. Vazalima će proglasiti srpsko komunističko vodstvo koje se suglasilo s Ustavom SFRJ iz 1974., a od tada neumorno radi na promjeni pravne pozicije Srba u Srbiji i Jugoslaviji. Koautor je i idejni tvorac famoznog Memoranduma SANU-a iz 1986., a Miloševićeva jogurt revolucija i otvorena najava rata za Veliku Srbiju za Ćosića je početak realizacije njegovih političkih zamisli. Paktiranje s Miloševićem Ćosića će dovesti do jednogodišnjeg predsjednika krnje YU i to na traženje samog Miloševića.

    Razlaz se dogodio zbog Ćosićeva nezadovoljstva raspletom ratnih događaja, oslobađanja RH od četničke kame i memorandumskih granica te poraza velikosrpske politike na Kosovu i dijelom u BiH. Etnički očišćenu i poprilično veliku R. Srpsku Ćosić je držao jedinim uspjehom Miloševićevih ratova, a nijekao je bilo kakav oblik genocida sa srpske strane.

    Prošle godine, zbog lošeg zdravstvenog stanja, Ćosić se povlači iz politike, ali ne zaboravlja zahvaliti se svima koji ga smatraju ocem nacije, tj. svim velikosrbima koji su upili njegovu ideologiju i nju ognjem i kamom provodili. Nema dvojbe kako će srpski narod, poput njegova istomišljenika Rankovića, dostojanstveno oplakati svoju nacionalnu ikonu, a drugim narodima od Drave do Vardara ne treba gajiti iluzije da je odlaskom Ćosića ičim umanjena garašaninovsko-memorandumska ideologija i politika onih središta moći koje su tvorile i stvorile Dobricu Ćosića i kojima je on svojim zaslugama pridodao atribucije još snažnije nakaradne ideje o tome da je srpska zemlja tamo gdje je Srbin nogom stupio.

    Bruno od Imote

    • peppermintt

      “Etnički očišćenu i poprilično veliku R. Srpsku Ćosić je držao jedinim
      uspjehom Miloševićevih ratova, a nijekao je bilo kakav oblik genocida sa
      srpske strane.”

      takvu retoriku svaki Srbin je preuzeo , po ćosićevom naputku-laž je deo srpskog bića

  • Bruno od Imote

    Miloševićeva jogurt revolucija i otvorena najava rata za Veliku Srbiju za Ćosića je početak realizacije njegovih političkih zamisli.

    Arhitekt velikosrpskog imperijalizma, čudnovati disident i bard srpske književnosti napustio je ovaj svijet u 93. godini života. Sve je u tom životu od samih njegovih početaka naglavce okrenuto, dobrim dijelom jer je sam književnik tako to želio.

    Nedovršeni srednjoškolac, partizanski komesar u Resavskom odredu sa završenim komesarskim poslijeratnim tečajem u znamenitoj političkoj školi Đuro Đaković, za života je zavrijedio epitet duhovnog oca srpske nacije. U rušenju Aleksandra Rankovića, kao njegov vjerni sljedbenik stavio se na njegovu stranu, ali lukavstvom i kukavičlukom obdaren u ozbiljniji sukob s titoizmom se upušta nešto kasnije. Naime, na sjednici CK SK Srbije, čiji je bio član, koncem svibnja 1968. izlazi s tezom kako Albanci na Kosovu vrše teror i nasilje nad Srbima. Ovakav stav oštro je osudilo vodstvo CK SKS pa Ćosić istupa iz Partije, a ovaj se čin uzima kao njegov formalni početak disidentstva.

    Pišući predgovor za Titovu knjigu “Četrdesetprva”, u toj “izuzetnoj knjizi izuzetnog tvorca” u moru panegirika vođi, vojskovođi i političaru, na temu Titova demokratizma i humanizma očituje se njegovo agitpropovsko udvaranje o tome kako se titovski misli i živi. Bez imalo stida i s nepodnošljivom lakoćom kasnije će izgovoriti čuvenu rečenicu “kako je titoizam obezglavio srpsku naciju”. Ovaj moralni nitkov, unatoč nespornom književnom talentu, plovio je s maršalom oko Afrike i to sedamdeset dana pišući mu ode, da bi na kraju uočio svu moralnu perverziju velikoga vođe, između ostalog i na tom putovanju, za kojega ga je maršalov poziv obradovao. Proteći će dosta godina da bi konačno Danilo Kiš ismijao pisca na brodu, oštrim satiričkim zapažanjem pod naslovom Pesnik revolucije na predsedničkom brodu. Po nalogu Rankovića ili Broza, a moguće i obojice, Ćosić se je našao i u ulozi istražitelja kapitalnih informbirovaca, svojih ratnih drugova. Iz golootočkog pakla i gliba svekolike ljudske opačine njegove su žrtve zabilježile perverziju njegovih čina, koje je često obavljao obučen u bijela odijela s bijelim cipelama. Nešto kasnije će, po nalogu te iste bulumente – neki dodaju i Đilasa, napisati knjigu o Hebrangovu krimenu, koju će potpisati Hebrangov istražitelj, moguće i dželat, general Udbe Milorad Milatović.

    Kako kaže književnik Mirko Kovač: “Srpski pisci iz patriotske lige, s jakim nabojem rodoljubnih emocija, nekako su po tradiciji oduvijek bili u dosluhu s policijom, spremni na svaku zloću, ako im je nacija pokriće”. Ovo zapažanje izvrsno ocrtava lik i djelo Dobrice Ćosića, no njemu svakao treba dodati druženja i rasprave s kaluđerima, metropolitima i patrijarsima, kao i moćnim generalima iz središta zloglasnog KOS-a.

    Sve je to u uzajamnoj podijeli uloga stvorilo Ćosića kojeg će objektivna povijest držati najodgovornijim za genocid u Bosni i Hrvatskoj. Osim duhovnim očinstvom srpstva Gedža je sigurno duhovni otac i neupitni vođa Radovana Karadžića i nesretnog psihopata Jovana Raškovića, a u obraćanju Emira Kusturice na pravoslavlje i srpstvo imao je veću ulogu od zlatiborskog vrijednog feuda na Mećavniku, kojeg je Kusturica dobio za čin veleizdaje vlastitog naroda – i to u trenucima neviđenoga pogroma i genocida nad njim.

    Članom SANU-a Ćosić će postati 1977. i tada pada zadnja krinka s njegova vatrenog šovinističkog lica. Vazalima će proglasiti srpsko komunističko vodstvo koje se suglasilo s Ustavom SFRJ iz 1974., a od tada neumorno radi na promjeni pravne pozicije Srba u Srbiji i Jugoslaviji. Koautor je i idejni tvorac famoznog Memoranduma SANU-a iz 1986., a Miloševićeva jogurt revolucija i otvorena najava rata za Veliku Srbiju za Ćosića je početak realizacije njegovih političkih zamisli. Paktiranje s Miloševićem Ćosića će dovesti do jednogodišnjeg predsjednika krnje YU i to na traženje samog Miloševića.

    Razlaz se dogodio zbog Ćosićeva nezadovoljstva raspletom ratnih događaja, oslobađanja RH od četničke kame i memorandumskih granica te poraza velikosrpske politike na Kosovu i dijelom u BiH. Etnički očišćenu i poprilično veliku R. Srpsku Ćosić je držao jedinim uspjehom Miloševićevih ratova, a nijekao je bilo kakav oblik genocida sa srpske strane.

    Prošle godine, zbog lošeg zdravstvenog stanja, Ćosić se povlači iz politike, ali ne zaboravlja zahvaliti se svima koji ga smatraju ocem nacije, tj. svim velikosrbima koji su upili njegovu ideologiju i nju ognjem i kamom provodili. Nema dvojbe kako će srpski narod, poput njegova istomišljenika Rankovića, dostojanstveno oplakati svoju nacionalnu ikonu, a drugim narodima od Drave do Vardara ne treba gajiti iluzije da je odlaskom Ćosića ičim umanjena garašaninovsko-memorandumska ideologija i politika onih središta moći koje su tvorile i stvorile Dobricu Ćosića i kojima je on svojim zaslugama pridodao atribucije još snažnije nakaradne ideje o tome da je srpska zemlja tamo gdje je Srbin nogom stupio.

    Bruno od Imote

    • peppermintt

      “Etnički očišćenu i poprilično veliku R. Srpsku Ćosić je držao jedinim
      uspjehom Miloševićevih ratova, a nijekao je bilo kakav oblik genocida sa
      srpske strane.”

      takvu retoriku svaki Srbin je preuzeo , po ćosićevom naputku-laž je deo srpskog bića

  • peppermintt

    Za dobro nas i naših potomaka najbolje je sva djela ove spodobe spalit
    Manje bi se širilo mržnje

    • Uvijek bi neki zagriženi sačuvao kopiju! Džaba palit! Treba njima resocijalizacija

      • peppermintt

        I jedno i drug lilith. Ali teško će to ići , evo su praktički bijeda na začelju svega al zalud

  • peppermintt

    Za dobro nas i naših potomaka najbolje je sva djela ove spodobe spalit
    Manje bi se širilo mržnje

    • Uvijek bi neki zagriženi sačuvao kopiju! Džaba palit! Treba njima resocijalizacija

      • peppermintt

        I jedno i drug lilith. Ali teško će to ići , evo su praktički bijeda na začelju svega al zalud