Neoliberalizam je ipak krivi put?

    0

    Desetljećima su sliku svijeta ekonomista određivali teze dobitnika Nobelove nagrade za gospodarstvo Miltona Friedmana i neoliberalna doktrina. Ona je slavila (nad)moć slobodnih tržišta i nije krila svoju skepsu prema državnim intervencijama, pogotovo u obliku preraspodjele novčanih sredstava. Njihova poruka je glasila: “Plima podiže sve brodove” ili, drukčije rečeno, od gospodarskog rasta imaju koristi svi pa i pripadnici nižih slojeva društva. Preraspodjela, pak, tvrdili su, uništava motivaciju onih na vrhu gospodarske i društvene piramide, a to onda šteti svima.

    No, u Mađunarodnom monetarnom fondu (MMF) se trenutno nazire zaokret u stavu oko ovog filozofskog pitanja. Johnatan Ostry, zamjenik glavnog ekonomista MMF-a Oliviera Blancharda, uz blagoslov svog šefa je objavio jednu novu studiju (“Redistribution, Inequality and Growth”), u kojoj se po prvi put mogu usporediti povijesne statistike iz velikog broja svjetskih zemalja.

    Preraspodjela i gospodarski rast nisu neprijatelji

    Zaključak studije je da preraspodjela ne nanosi nikakvu štetu, ni u kojem slučaju ne koči rast, dok prevelike razlike u primanjima mogu ugroziti gospodarski rast. Zemlje u kojima je razlika u primanjima zahvaljujući fiskalnoj preraspodjeli manja u prosjeku imaju veći gospodarski rast nego one u kojima je diskrepancija ekstremna.

    Naravno da je motivacija važna da bi se ljudi trudili i radili na inovacijama, navodi se, ali istodobno konstatira: “Nejednakost u prevelikoj mjeri šteti rastu, na primjer, jer se na taj način onemogućava pristup zdravstvenom i obrazovnom sustavu. To pak potkopava političku i gospodarsku stabilnost, zbog čega investitori oklijevaju s ulaganjima. I ugrožava društveni konsenzus koji je potreban da bi se moglo reagirati na veće potrese.”

    Autori okupljeni oko Johnatana Ostryja, osim toga, ukazuju da su iz statistika koje su im stajale na raspolaganju mogli samo analizirati mjere preraspodjele kao što su porezi i subvencije. Kada bi se, međutim, uzeli u obzir i drugi izdaci uključeni u preraspodjelu, kao na primjer državna sredstva za školsko obrazovanje i zdravstvo, pozitivni utjecaj na razvoj bi, smatraju, bili još veći.

    Strah od vlastitih zaključaka

    Zaključci ove studije privukli su veliku pozornost jer oni opovrgavaju uvriježene teorije i stoje u proturječju s klasičnim ekonomskim uvjerenjima da je preraspodjela u svakom slučaju štetna, čak i onda kada bi iz političkih razloga bila poželjna i pravedna.

    Na kraju su se, međutim, autori studije MMF-a očito ipak prepali vlastitih teza jer izričito upozoravaju da ne bi trebalo iz rezultata ove studije izvesti “konkretne naputke za politiku”. MMF je, međutim, njome zagovornicima preraspodjele “poklonio” nove argumente. Hoće li sami prihvatiti neke od njih, na primjer u formuliranju uvjeta za kredite pomoći, ostaje za vidjeti.

    DW.DE

    facebook komentari