Neovisni mediji na hrvatski način

0

Izjave ljevice i udruga civilnog društva  da je u Hrvatskoj ugrožena neovisnost medija, najobičnija je floskula jer u Hrvatskoj su ugroženi država i društvo tim istim neovisnim medijima.

Svjedoci smo do sada najveće medijske hajke na Vladu od njenog izglasavanja u Saboru 22 siječnja ove godine. Osim što se natječu u kritikama i omalovažavanju vladinog plana reformi, gdje plasiraju izjave propalih ekonomskih analitičara kao što su Kojić i Santini, pokušavaju spinovima , izvlačenjem izjava iz konteksta i igrom pokvarenog telefona napraviti razdor u vladajućoj većini i poremetiti odnose u Vladi.

[ad id=”93788″]

I dok za jedne znamo da su portal koji je antihrvatski ,anarhistički i projugoslavenski nastrojen i kojem nije strano vrijeđanje nacionalnih vrednota i utaja poreza vlasnika, imamo s druge strane jednu novinu koja je od svog osnutka slovila , pa čak u vrijeme socijalizma, kao novina konzervativnih svjetonazora, pa od uspostave demokracije i desno orjentirana ali uvijek profesionalna i izbalansirana između relne lijevice i umjerene desnice. Taj ista tiskovina i njena elektronička verzija, danas je postala medij sklon neoliberalnim stavovima, sklon žutilu i političkom reketu. Najviše isčuđuje to što većinu vlasničke strukture čini tvrtka u vlasništvu katoličke crkve, pogotovo indicije da se radi o dijelu ckve povezane sa mističnom organizacijom Opus Dei.  Obzirom na sastav i politički svjetonazor Vlade, očito je da se radi o medijskom reketu u svrhu ostvarivanja neke nezakonite financijske dobiti, a dobro upućeni tvrde da se radi o pritisku na Vladu u otkupu nekretnina u vlasništvu tog medija.

Koliko je medijski reket uobičajen u Hrvatskoj i isključivo služi za spašavanje onih koji su duboko potonuli u poslovni i moralni glib najbolje se očituje u tiskovinama  i portalima u vlasništvu posrnulog medijskog magnata Nine Pavića koji na jednom žutom portalu ismijava dolazak predsjednika jedne države čiji su gospodarstvenici jedni od rijetkih koji ulažu i spremni su pojačati svoja ulaganja u Hrvatsku kao da su njihovi euri i dolari kužni, spočitavajući pri tom tom predsjedniku i državi demokratske procese i slobodu medija u njegovoj državi, pokazujući pri tom kako su ti isti novinari dok su bili dio EPH na sva usta hvalili dolazak nekih diktatora u organizaciji našeg bivšeg „suverena“ Stipe Mesića. O snazi i kvaliteti bivšeg tjednika, a u buduće mjesečnika najbolje govori činjenica da ga se vlasnik na silu pokušava riješiti pa ga nudi i političkim strankama sakrivajući pri tom podatak da se radi o rekorderu remitende.

O tiskovinama i portalima u vlasništvu najpoznatijeg hrvatskog ovršitelja mogli bi se romani napisati. Ulaskom Hanžekovića i činjenicu na njegov liberalni politički svjetonazor, osim što je se u dobroj mjeri riješio Pavićevih novinara, u uređivačkoj politici i sadržaju tiskovina i portala ništa se bitno nije promijenilo. Iako je dolaskom nove Vlade i promjenom političkog okruženja, došlo do nekih pomaka ka neovisnom novinarstvu, isto tako odjednom se ta politika naglo promjenila, a sama analiza tih promjena očito je povezana sa poslovnim i osobnim razlozima njihovog vlasnika.

Činjenica da do promjena dolazi nakon političkih pritisaka i namjere rukovodstva HRT da se u naplatu potraživanja vezanih uz naplatu pretplate bavi pravna služba HRT, izmjena i dopuna Ovršnog zakona te izgledan raskid  zastupanja  i sa gradom  Zagrebom, a ne treba smetnuti sa uma da je Milan Bandić član vladajuće većine daju mi naznake razloga promjene uređivačke politike. Na sve to treba dodati i ŽUSKOK-e aktivnosti  u kupoprodaji i preuzimanju EPH i bolest samog vlasnika.

Jednostavno nije logično da se u medijima iz grupe EPH pojavljuju tekstovi kojima je prvenstveno cilj destabilizacija Vlade i pokušaj razbijanja saborske većine.  Senzacionalistički naslovi o svađi, razdoru u HDZ-u prije izbora rukovodećih struktura stranke na stranačkom saboru HDZ-a, o t “sukobu”  Karamarka i Brkića kao i tekstovi o  SDP-u kao novom MOST-m partneru te najnoviji biser o realnosti   i nužnosti  izvanrednih parlamentarnih sa izglednim povratkom Milanovića na vlast nisu samostalni autorski uradak novinara već  ciljani tekstovi cura od zadatka, a oni koji čitaju Jutarnji list dobro znaju o kojim novinarkama se radi. Očito da niti su dobili prave informacije iz HDZ niti iz SDP-a jer niti postoje sukobi u HDZ-u niti je Milanoviću do preslagivanja sa MOST-m, niti MOST-u s njima, a da ne govorimo o izvanrednim izborima koji ne odgovaraju nitkome, bar u ovom trenutku.

O  TV  postajama neovisnim i državnim neki drugi put.

Ante Rašić/Kamenjar.com

facebook komentari