‘Nepostojeći Sabor’ u Hrvatskoj

2

Prvo su  prepilili osnovnu nacionalnu instituciju,  Hrvatski Državni Sabor, ukidanjem njegovog Županijskog doma, visokog parlamentarnog tijela  koji se je mogao uspoređivati samo sa  Senatima  modernih demokracija (28.03.2001.). Unikameralni parlamenti nisu najbolji modeli parlamentarizma…ali eto dogodilo se je to u Hrvatskoj   uz pljesak kriptokomunističkih političara, pa navodnih proračunskih štediša, pa mnogih građana nespremnih za dublju analizu  pseudodemokratskih brbljarija koje  u lažnim demokracijama moraju opravdati ono što se opravdati ne može.

Nešto prije toga, lijeva koalicija koja je zajahala Republiku Hrvatsku čim je preminuo (10. prosinca 1999.)   predsjednik dr. Franjo Tuđman, ukinula je pridjev Državni iz naziva Parlamenta, da bi eventualno  to najviše zakonodavno tijelo moglo – samo kao ”Hrvatski sabor” – zvučati  tek  kao čelna institucija neke branše u privredi ili  samo kao  vodeća struktura s  nekom sektorijalnom ovlasti. Takovih ustanova ili većih udruga postoji priličan broj u svijetu,  a za  državni sabor se odmah znade da je to stup legitimiteta i vrhovni izraz određene državnosti.

SAMO NEKI PRIMJERI

Ivo Škrabalo, paradigma marksističke jugoslavenske podlosti u redovima HSLS-a – u koaliciji s Račanom i Mesićem, označio je 2000. godine  put tog silovanja institucionalnog poretka, i preuzeo odgovornost za  stvaranje pomutnje također što se tiče državnih velikih nadnevaka, pa danas nemamo  u Hrvatskoj ni pravi Dan Državnosti, niti dostojno održavanog spomenika na Medvedgradu koji bi simbolizirao nacionalni identitet kao i  naše velike  obrambene pobjede i odlučnost  glede  hrvatske budućnosti i mjesta u svijetu. Škrabalo, da, to je onaj isti koji je još u tijeku Domovinskoga rata predlagao da se jedan projekt u Zapadnoj Slavoniji nazove imenom ”Ivo i Jovo, zajedno nanovo”, očito na putu obnove ”bratstva i jedinstva”. A istovremeno već se 13 godina, od kad su kosovci zauzeli Pantovčak i Banske dvore, odvija   rat protiv imena, naziva, i pridjeva  Hrvatska ili hrvatsko/a. Navedimo kao primjer kako je već pod  nesretnom vladavinom Ivice Račana, njegov ministar Antun Vujić, esdepeovac,   javno prekorio jednu pomoćnicu u svom ministarstvu kulture, zbog toga što je pet puta u svom dugom stručnom  izvješću izrekla riječi  Republika Hrvatsku i Hrvatska. Prema Vujićevoj prosudbi, svatko je mogao i sam pretpostaviti   da ona govori o raznim projektima i ustanovama Hrvatske,   pa svako dodatno spominjanje ”zemlje” bilo je dokaz  njenog ”šovinizma”.

Konačno, kao primjer denacionalizacije koja se nameće hrvatskom  društvu ubrzanim tempom, spomenimo da na privatnoj televiziji ”Nova”, koja je pod upravom nekih stranaca s prisnim vezama u glavnom crvenom štabu na Pantovčaku, vodeći politički izvjestitelj večernjeg ”Dnevnika”, inače veoma dobar profesionalac u svojoj struci, u svom informativnom segmentu  državu Hrvatsku ili Republiku Hrvatsku,  i njene ljude i ustanove,  od 01. srpnja 2013. do 01. prosinca 2013. spomenuo preko 370 puta,  ali isključivo pod formulacijom ”ova zemlja”, a nikako ne kao ”Republika Hrvatska”, ”Hrvatska” ili barem ”naša zemlja”. (Istraživanje dr. M.S.). Zabranjene riječi u zabranjenoj neovisnoj državi, u kojoj i od koje izravno i neizravno živi spomenuta TV kuća, koja nikako ne bi pala tako nisko da za to nije dobila ”prijateljske sugestije” u predsjedničkim dvorima. Jesu li to sitnice? Možda bi se mogle smatrati iritantnim sitnim potezima sa svrhom, kad se takva zbivanja ne bi nadodavala cijelom valu ilegalnih operacija u cijelom sustavu obrazovanja, od osnovne škole pa do visokih sveučilišnih stupnjeva, u izbacivanju ljudi iz svih polja državne i javne uprave na čija mjesta dolaze stotine partijskih aktivista. Itd.

Nema dvojbe da tako i svi napori da se Hrvatski Sabor pretvori u ”nepostojeću” instituciju, to jest u figurativnu instituciju koja niti predlaže, niti raspravlja, niti donosi zakone nezavisno, niti predstavlja interese i želje građana Hrvatske, imaju isto izvorište. Razni Šrbci, Pusičke, Antičevičke,Bužovi, Vlaisavljevičke, Peđe, Teršeličke, Grubišići, itd., trse se da dođe do teškog gubitka djelotvornosti i ugleda Hrvatskoga Sabora, gdje bi jedna anacionalna stranka ili dvije, imale poredane svoje figure s automatskim mehanizmom dizanja ruku. A ostali bi sabornici u svojoj manjinskoj nemoći bili samo ukrasni okvir te perverzije. Pa valjda nećemo spasti na to!?

Veliki je i žurni hrvatski posao vratiti Republiku Hrvatsku na kolosijek stvarne demokracije, osigurati neovisnost parlamentarne djelatnosti, zaustaviti pritiske na Pravosuđe,  i dovesti na čelo Vlade ne nekog fiktivnog premijera, niti dopustiti da njime vlada neki ministar Financija koji jednom taksisti oprašta (poklanja) milijun eura poreznoga dugovanja, samo zato jer mu je rođak i vjerski (ili bezvjerski) brajo, dok izmorene i izmaltretirane obrtnike zbog izgubljenog računa od sto kuna, baca na ulicu s neprimjerenim kaznama.

POSTOJI LI PRAVNA DRŽAVA ILI JE NASTALA INSTITUCIONALNA KRIZA?

U subotu 14.prosinca 2013., u Tuheljskim Toplicama je vrhuška Socijaldemokratske partije održala iscrpne rasprave o krizi u Hrvatskoj, o nemoći (lijenost, vrhunsko neznanje, korupcija i solidna bahatost cijele ekipe) što se tiče nekog ostvarivog i realističkog plana vladanja. Navodno će se radovi najgenijalnijih ljudi Partije nastaviti i danas.  U tom sklopu, jedino je dao izjave jučer ministar Financija, Slavko Linić, prikazavši se žrtvom ne samo HDZ-ovih starih krivnja zbog ekonomske situacije nego i nerazumijevanja i nesposobnosti privatnih poduzetnika. Međutim dao je naslutiti i to  da on, pravi lumen otkupitelj u središtu financija, ne nailazi na dovoljnu potporu u  Kukuriku koaliciji. Isto tako, ali veoma užurban,pred novinarima se je pojavio i kontroverzni profesor Pravnog fakulteta Josip Kregar, koji je SDP-ovac i pripada tom parlamentarnom bloku, ali i je i nije, jer će predati ostavku a i neće,  ali  on je ”nezavisni” u SDP-u a i nije baš to, makar zaista i jest, a svakako je i jedno i drugo ali ljudi ne razume  poimanje parlamentarizma, demokracije i ..i (itd.)

Sve u svemu, Kregar je bar imao pola minute iskrenosti, pa je izjavio da Hrvatska prolazi kroz ustavnu krizu i političku krizu. A kad to izjavi predsjednik Odbora za pravosuđe Hrvatskoga Sabora, a pripada vlastodršcima, on time daje na znanje da je kriza nedvojbeno institucionalna.

Kad jedna država dođe pred takav zid, onda je shvatljivo zašto nema oporavka gospodarstva, ni pomoći Europske unije ni kredita ni ulaganja. Jer ako je to jedan Kregar ”otkrio”, puno prije njega i mnogo jasnije otkrili su to i Francuzi i Britanci, i Nijemci, i Švicarci, i Rusi, pa čak i nasmijani vladari Andore. A kad se je to dogodilo, ne samo kretenizmom i bijedom vladajuće korporacije, nego i namjernom državorušiteljskom rabotom tih komunističkih jugonostalgičara, onda znači da iz tog kruga ljudi ne može doći rješenje, i da ništa drugo ne preostaje nego raspuštanje Vlade i sazivanje prijevremenih parlamentarnih izbora, s namjerom da se kao ishod te konzultacije, voljom naroda, sastavi vlada nacionalnoga spasa. Tko može donijeti takvu odluku? To je predsjednik Republike, ali zašto bi on to učinio, kad on sjedi za upravljačem bagera nacionalne destrukcije? Jasno je da je upravo  zato  s neprimjerenom drskosti uvrijeđene stare profesorice s raštimanim   glasovirom, odgovorio na prijedlog Tomislava Karamarka da sazove izvanrednu sjednicu Vlade.

A netko će to morati učiniti. I to, i mnogo više od toga. Valjda ne ulica? Valjda ne EU? A možda i hoće…

Domagoj Ante PETRIĆ

facebook komentari

  • Milan1

    Moramo mi Hrvati svi zajednički raditi na tome da se povrati stari hrvatski tradicionalni naziv “Hrvatski DRŽAVNI Sabor”, a to se može postići vrlo jednostavno i to demokratskim pute, a to je da na idućim svim izborima ne dajemo naše glasove udbaško/partizanskoj bandi na čelu politike Ive josipovića, odnosno Hoštaplera svih Hoštaplera Stjemana Mesića.

  • Milan1

    Moramo mi Hrvati svi zajednički raditi na tome da se povrati stari hrvatski tradicionalni naziv “Hrvatski DRŽAVNI Sabor”, a to se može postići vrlo jednostavno i to demokratskim pute, a to je da na idućim svim izborima ne dajemo naše glasove udbaško/partizanskoj bandi na čelu politike Ive josipovića, odnosno Hoštaplera svih Hoštaplera Stjemana Mesića.