Pratite nas

Nepotizam na sveučilištima: Među zaposlenima bliski rođaci dekana, političara, profesora

Objavljeno

na

Naša zemlja, ministarstva obrazovanja, studenti i profesori još uvijek su zatočenici sustava koji je gotovo svuda u svijetu davna prošlost. Sveučilišta nemaju gotovo nikakav utjecaj na svoje fakultete, koji i dalje samostalno donose sve odluke, piše Dnevni list.

nepotizamFakulteti, prije svih i prije svega, kontroliraju potrošnju novca, a propisi kojima bi se regulirali sankcioniranje profesora i zapošljavanje novog osoblja gotovo po pravilu ne postoje.

U izvješćima revizora se može pročitati i da je uprava fakulteta podijelila “bespovratne” stambene kredite svojim zaposlenicima, plaćala autorske honorare profesorima i dopustila im provesti gotovo 40 posto svog radnog vremena izvan fakulteta.

Raspodjela novca

Podsjetimo kako se BiH još 2003. godine uključila u Bolonjski proces čiji je cilj unaprijediti i uvezati sveučilišta ne samo unutar zemlje ili regije, nego diljem Europe. Jedan od profesora sa Sveučilišta u Sarajevu govoreći za Dnevni list najbolje je opisao što je Bolonjski proces u Bosni i Hercegovini:
“Uzeli smo starog, propalog Fiću, na njega stavili znak Mercedesa i rekli: ‘Evo, ovo je Mercedes!’ – e to je ‘Bolonja’ kod nas.”

Profesori s kojima smo razgovarali ističu kako rektor nekog sveučilišta “ne može ništa nikom na fakultetima” zbog “autonomije fakulteta i raspodjele ovlasti”. Još od vremena “prošlog režima” do danas fakulteti su se uspješno opirali reorganizaciji i stavljanju pod strogu kontrolu revizija “s više instance”. Tu je i činjenica kako fakulteti odavno nemaju povjerenja u institucije koje financiraju obrazovanje, dijelom i zbog sredstava koja se među njima neravnomjerno raspoređuju.

Revizori, inspektori u obrazovanju, nevladin sektor i međunarodne organizacije, između ostalih i Transparency Internationala BiH, Europske komisije… odreda navode da se, kad odlučuju o raspodjeli novca, naše vlasti u entitetima i županijama ne vode kriterijima veličine, kvalitete ili stvarnih troškova fakulteta. Tako se događa da fakulteti društvenih znanosti dobiju iz proračuna nekoliko milijuna maraka više u odnosu na neki od medicinskih ili tehničkih fakulteta, iako je poznato kako potonji zahtijevaju veća ulaganja, jer za rad trebaju nabaviti, primjerice, laboratorijsku opremu, materijale ili kemikalije.

Osim toga, događa se i da se novac unutar nekog od bh. javnih sveučilišta raspoređuje po političkoj liniji, jer neki od ministara predaje na tom fakultetu. Ti fakulteti takav neravnomjeran raspored financijskih sredstava pravdaju, najčešće, većim brojem redovitih i izvanrednih profesora i suradnika ili većim brojem studenata koji će se po završetku uglavnom naći među tisućama nezaposlenih, prekobrojnih visokoobrazovanih mladih ljudi na zavodima za zapošljavanje. Proračuni, osim toga, nisu razmjerni niti veličini sveučilišta pa tako jedno sveučilište koje ima, recimo, pet puta više studenata dobije deset puta više novca.

Jedno istraživanje Centra za istraživačko novinarstvo pokazalo je kako od 30 do 50 posto svih zaposlenih na javnim sveučilištima nisu profesori, asistenti ili suradnici, nego rade isključivo na administrativnim poslovima, a među zaposlenima se nalaze bliski ili daljnji rođaci profesora, dekana, političara… Upitate li bilo kojeg studenta ili zaposlenika na nekom od javnim sveučilišta, odnosno fakulteta, nabrojat će vam desetke imena tajnica, zaposlenika na referadi, po fakultetskim knjižnicama…

Čeka se “politička volja”

Poznato je da većina fakulteta rupe u proračunima popunjava novcem koji zarade od sve viših školarina, naplate sve skupljih prijavnica i ispita, iznajmljivanja prostorija i izrade specijalnih istraživačkih projekta po narudžbi. Priljev ovih sredstava iznosi od 20 do 70 posto, ovisno o fakultetu. Revizori su na nekoliko fakulteta ustanovili i da su ti fakulteti zaradili stotine tisuća maraka od ispita pred povjerenstvima. Ovu praksu eksperti za obrazovanje kritiziraju, jer ohrabruje fakultete da obaraju studente, pa većina studenata, procjenjuje se oko 95 posto (!), ne završava fakultet u roku.

Postavlja se pitanje i kako potrošnju milijuna maraka novca učiniti transparentnijom. S gnušanjem se odbacuje ideja uspostavljanja nekog državnog fonda za obrazovanje, kakav je postojao prije rata i ta ideja je “politički neizvodljiva”. Ova ideja nema veze s uplaćivanjem novca u državni trezor, što je obveza svih državnih institucija. Novac iz fakulteta bi se slijevao u fond, a odatle bi se raspoređivao u skladu s pravilima i pod budnim okom svih uključenih aktera. Koristio bi se isključivo u svrhe za koje je i namijenjen. Proračuni koje bi donijela zajednička agencija umjesto županija i entiteta koji to danas rade bili bi transparentniji i odgovarajući za sve fakultete.

Jedna od ideja je uspostavljanje središnjeg ureda za nabave, pa se ne bi događalo da svaki fakultet nabavlja po jedan ili dva računala kad im zatrebaju, nego bi taj ured nabavljao veći broj računala na javnim natječajima što bi rezultiralo nižim cijenama i uštedama.

Obje ideje su neprovedive, naravno zbog korupcije, namještanja tendera, izravnih pogodbi… što je općeprisutno, jer nitko ne želi izgubiti svoj dio kolača.

Do tada nam ostaje čitanje izvješća revizora, u kojima se moglo pročitati i da je uprava fakulteta podijelila “bespovratne” stambene kredite svojim zaposlenicima, plaćala autorske honorare profesorima i dopustila im provesti gotovo 40 posto svog radnog vremena izvan fakulteta. Sve po zakonu!

Udruživanje administracije

Tuzlansko sveučilište prije nekoliko godina krenulo je u reformu administracije, a koja se dulje vrijeme priželjkuje u svakoj javnoj instituciji. To sveučilište ima desetak zaposlenih u administraciji. S druge strane, skoro svaki fakultet pri sarajevskom ili nekom od mostarskih sveučilišta ima svoju administraciju i knjigovodstvenu službu. Računica je jednostavna. Ako, recimo, radi pet osoba na svakom fakultetu puta 20 fakulteta to je 100 ljudi koji rade posao na jednom sveučilištu, a koji u Tuzli radi desetak osoba – i sve funkcionira.

Pitanja za naše fakultete i sveučilišta

Koliki je postotak studenata koji ne završavaju fakultete u BiH? Koliki je postotak profesora koji su prethodno diplomirali na jednom fakultetu i onda se na njemu zaposlili kao asistenti? Ostaju li fakulteti time uskraćeni za svježe ideje? Koliko novca troše fakulteti i sveučilišta? Pitanja su to koja postavljaju strani eksperti za obrazovanje koji dolaze u kontrolu naših sveučilišta, a na koja nitko ne zna konkretan odgovor.

Što studenti vide i ne vide?

Studenti kao najrasprostranjenije oblike korupcije na svojim fakultetima vide davanje/dobivanje pozitivne ocjene za novac ili neku drugu naknadu, dobivanje ocjene na osnovi rodbinskih i obiteljsko-prijateljskih veza, uvjetovanja izlaska na ispit kupnjom knjiga, različite oblike nezasluženog dobivanja ocjene iako bez jasne veze s trgovinom ocjenama, kada nastavnici i ostalo osoblje “guraju” svoju djecu kroz studij, narušavanje pravila o davanju potpisa i stjecanju prava na izlazak na ispit i različite oblike “sumnjivog” upisa na fakultet, navodi se u istraživanju Transparency Internationala. O unutarnjem funkcioniranju fakulteta i sveučilišta, potrošnji de facto njihovog novca, kreditima, nabavama… uglavnom ne znaju ništa. –

pogled.ba/kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Razgovor

Milijan Brkić: Da Todorić ima hrabrosti, vratio bi se u Hrvatsku

Objavljeno

na

Objavio

Milijan Brkić: Da Todorić ima hrabrosti, vratio bi se u Hrvatsku

Zamjenik predsjednika HDZ-a i potpredsjednik Sabora, Milijan Brkić, gostovao je u N1 studiju uživo i komentirao aktualnu političku situaciju.

Kad podnosite prijavu za posao, morate donijeti potvrdu o nekažnjavaju. Kako je onda moguće da čovjek kojega traži Državno odvjetništvo dobije posao u inozemstvu?

Ne bih se čudio, kao što je i vaš reporter rekao, da Ivica Todorić u jednoj od zemalja u Europi zatraži politički azil. Imali smo u povijesti još ljudi koji su se pozivali na politički progon, a iza toga ne postoji politički progon, nego činjenice, egzaktni podaci i sumnja za provođenje kriminalnih djela. Todorić je samo jedan u nizu političke palete ljudi koji se izvlače na politički progon.

Todorić proziva aktualnu Vladu HNS-a i HDZ-a, a ta je Vlada imala najmanje dodira s njim.

Imamo nekoliko apsurdnih situacija na sceni u Republici Hrvatskoj. Jedna od njih je i ta. Ako itko ima bilo kakvih dodira s Todorićem, to nema ova aktualna vlada na čelu s HDZ-om. Ovoj Vladi je zadnjoj u interesu da skriva i prikriva okolnosti koje su dovele do ove situacije.

Dosadašnje su Vlade bile i samoposluga i bankomat gospodinu Todoriću. On je i od ove Vlade tražio 2,3 milijardi kuna iz državnoga proračuna, što je država odbila. Zaboravljamo da je ova Vlada jedina imala sposobnosti i hrabrosti uhvatiti se u koštac s problemom Agrokora. On je kulminirao kroz godine, a ova vlada je prva rekla dosta, i poručila da to tako ne ide, nije hrvatski proračun ničiji bankomat ni samoposluga, sami ste doveli do ove situacije i sami iz nje trebate izaći ili će Vlada morati poduzeti određene radnje da spasi gospodarstvo, financijsko tržište i radna mjesta. Zaboravljamo da je preko 145 tisuća zaposlenih u dobavljačima samo Konzuma. Zaboravljamo da je pred nama bila turistička sezona. Ova situacija državu nije koštala niti jednu lipu. To se postiglo odgovornom politikom Vlade.

Mislim da se mi političari trebamo izdići iznad tog populizma i jeftine demagogije, nego moramo odgovorno raditi u interesu naroda i države i raditi za opće dobro, a ne za uskopolitičke interese i osobnu promociju. Zanimljivo je da Ivica Todorić objavljuje na svom blogu, koji mu je prozor u svijet. Da ima hrabrosti došao bi u Hrvatsku i sve svoje tvrdnje iznio pred sudom. Ako je domoljub, onda bi poštovao sve institucije hrvatske države.

Oporba koristi argument da HDZ bježi od istražnog povjerenstva za Agrokor.

Mi smo, ovo aktualno vodstvo HDZ-a, zadnji koji bi trebali štititi Agrokor, jer nemamo nikakvih zajedničkih točaka s Agrokorom. Oporba je jako dobro znala sve, i članak 4., koji kaže da u slučaju pokretanja sudske istrage prestaje rad povjerenstva. To je nedvosmisleno, ali neki ljudi to nastoje tumačiti ovako i onako. Moramo se izdići iznad politikantstva i demagogije.

Kakav je status Zdravka Marića kod premijera? Hoće li ga i dalje braniti?

Gledajmo ljudsku dimenziju, kolega Marić se ne nalazi u zahvalnoj situaciji, teško je trpjeti progon. Marić korektno, fer i pošteno obavlja svoj posao. Jedan je od najboljih ministara financija u povijesti Hrvatske i kao takav ima apsolutni potporu svih članova Vlade i HDZ-a, koji stoje iza njega.

Imputiraju mu se neke stvari sa zapovjednom odgovornosti, ali pustimo istražna tijela i istragu neka pokažu je li odgovoran ili nije. Svoj je posao radio kao zaposlenik Agrokora, nije radio na financijskim izvješćima. Oporba će to napadati, ali to su jeftini politikantski pokušaji da se zadobiju politički poeni. On se izuzeo i od odlučivanja u HBOR-u, za razliku od nekih na političkoj sceni koji se nikad nisu izuzeli, kao što je moj kolega Maras.

Sjetimo se Marasa kako je gorljivo agitirao i lobirao da Kuštrak bude predsjednik Gospodarske komore. Sjetimo se Fižulića, koji je bio prijatelj gospodina Agrokora. Sjetimo se Rohatinskog, koji je radio u Agrokoru, zatim otišao u HNB pa se vratio u Agrokor. O tome nitko ne priča.

Kako gledate na rad Vlade, kojoj je HDZ na čelu?

Hrvatska Vlada je puno toga zatekla u situaciji kad je preuzela obvezu upravljanja državom. Mi smo izabrani da bismo napravili pomake i kvalitetniji život u Hrvatskoj. Činjenica je, kao što sam na početku rekao, da se ova imala hrabrosti i petlje uhvatiti u koštac s Agrokorom i to sad dobro plovi. Činjenica je da je premijer Plenković osobnim zalaganjem uspio riješiti gužve na granicama. Činjenica je da smo nakon 15 godina donijeli Strategiju nacionalne sigurnosti.

Jučer je ministar Krstičević govorio o sustavu nacionalne sigurnosti. Ima li država novca za to?

Hrvatska država mora naći novca za sigurnost, jer on je pretpostavka za život u Hrvatskoj. Sigurnost ima svoju cijenu, ali ne možemo je stavljati sa strane sve dok se nešto ne dogodi.

Kako ocjenjujete rad ministra unutarnjih poslova, Davora Božnovića, koji je naslijedio Vlahu Orepića na toj funkciji?

Zanimljivi su oni koji dođu sa strane, padnu padobranom i misle da sve znaju. Orepić je član Mosta. Po meni je Most jedno osvježenje na političkoj sceni i oni po mom dubokom uvjerenju imaju dobre namjere za Hrvatsku i dobrodošli su da budu korektiv, ali mi u našem poslu moramo biti odgovorni i imati kompetencije za obavljanje nekih poslova. Za vrijeme Orepića dogodili su se određeni potresi u sustavu policije. Treba se ići u kompletan preustroj sustava policije.

Mnogo se priča o frakcijama u HDZ-u. Jeste li koherentni?

Mi smo se u Domovinskom ratu borili za demokratsko društvo i sustav, pa tako i unutar jedne političke obitelji kao što je HDZ. Mi argumentiramo unutar političke obitelji, ali kad se dogovorimo, onda svi idemo u tom smjeru. Različita mišljenja da, ali te različitosti za stolom uvijek će iznjedriti zajedničkim rješenjem, ali ne za HDZ, nego gledamo uvijek interes države i naroda, a HDZ je političko sredstvo za kvalitetniji život u Hrvatskoj.

Ivan Hrstić: Todorić vjerojatno nikad neće u zatvor

facebook komentari

Nastavi čitati

Pregled

Putin iznenadio: “Mogu otkriti malu tajnu razgovora s hrvatskom predsjednicom…”

Objavljeno

na

Objavio

Ruski predsjednik Vladimir Putin u petak je na susretu sa sudionicima svjetskog susreta studentske mladeži u Sočiju rekao da je Rusija spremna sudjelovati u plinofikaciji hrvatskih regija, čime bi se poboljšala kvaliteta zraka.

Kako izvještavaju ruski portali, Putin je odgovarajući na neformalnom susretu na pitanje jednoga hrvatskog studenta o sadržaju razgovora s hrvatskom predsjednicom Kolindom Grabar-Kitarović, odgovorio kako može otkriti “malu tajnu razgovora”, o kojoj nije službeno izvještavano.

“Kada smo načeli temu o lošoj ekološkoj situaciji u pojedinim hrvatskim regijama, rekao sam predsjednici da Rusija može plinoficirati kompletne hrvatske regije, naravno ako je Hrvatska za to zainteresirana”, rekao je Putin.

Ruski je čelnik, izvještavaju portali, dodao da radi pročišćavanja zraka Rusija može kreditirati program plinofikacije ili isporučiti dodatne količine plina.

Kako je objasnio, to bi oslobodilo neke regije Hrvatske od prekomjerne potrošnje ugljena, što šteti ekologiji.

Ruski utjecaj na kvalitetu zraka u Hrvatskoj uglavnom se veže uz emisije štetnih plinova iz rafinerije nafte u Brodu u Bosni i Hercegovini, u vlasništvu ruskog Zarubežnjefta, zbog čega trpe stanovnici Slavonskog Broda i okolice.

Vlada je u listopadu prihvatila protokol kojim se predviđa priključenje te rafinerije na plinsko-transportni sustav Republike Hrvatske, čijom bi realizacjiom kvaliteta zraka u Slavonskom Brodu i okolici trebala biti znatno bolja, a zdravstveni rizici smanjeni.

Plin za pogon rafinerije dopremio bi se iz Hrvatske, prenamjenom sadašnjeg produktovoda Slobodnica-Brod u izravni plinovod.

facebook komentari

Nastavi čitati