NEPOZNATA STRANA BUGIJANSKE OPERACIJE – (7)

    8

    Prošteno je svima, svima, zulumčaru ubojici, prošteno je svima, svima, samo nije izdajici. Ante Bušić, Ršso. Napisao Bruno Bušić prije svoje smrti.
    Šutljivi eksplodira: “Žvači, žvači! Vidjeli! Vidjeli smo te danas gore – previjao si se ko vlaška mlada, obećavao si i kleo se samo da izvučeš debelo prkno, a sad: ‘Idemo miliciji.’ Noste djavo, ko ti smeta.”

    – Da izvučemo glavu…

    – Kakvu glavu?! Vidjet ćeš, ko i ja, što će nas steći…

    Prepirka podpali i drugu dvojicu što šute i prave se Englezi.

    – ko su oni ždralovi, gorika u Raduši? Borci! Čiji? Ejte, ljudi, ta niste veslo dojili! Gdje su se onako moderno naoružali, kako su ovamo dospili. De mislite malo. Kao da se granica prelazi šale. Posrijedi je…

    – Posrijedi je udba, misliš. (Ovdje moram navesti da se je hrvatska politička i gospodarsko/ekonomska emigracija podjednako bojala Udbe. Politička da nam (govorim o sebi, jer sam bio politički emigrant) nebi iz rodbinstva, prijateljstva, poznajstva i drugih smicalica ubacili Udbaša medju nas, a gospodarska se imigracija bojala da ih udbaške uhode nebi prijavili jugoslavenskim predstavnistima kako su se ovi približili ekstremnim Hrvatima koje Djordje Ličina u djuture nazivlje “fašisti mračne prošlosti”. Zato trebamo ovdje razumijeti i ovih pet hrvatskih lovaca čija sudbina visi o dvije strane, moja opaska, Otporaš)

    – Mislim.

    – Daj, molim Te…

    – Sunce utonu iza Planine. Sumrak se neprimjetno spusti i zgusnu se po njivama. Išli su bez predaha. Strah je potiskivao umor. Sumnje su rasle i sve su ih jače progonile. Pukli su obruči na rasklimanoj zakletvi, koju su dali hrvatskim gerilcima gore na Raduši.

    PRVOTNI  PLAN  USTANKA 

    Ustanička kolona povlačila se dotle izmedju drveća  i nastupala prema Zelenom jezeru na vrhu Raduše. Osim Ambroza, svi su bili uvjereni da ih lovci neće izdati. Vjruju, stoviše, da će držati njihovu stranu kad se ustanak rasplamsa. Ambroz je predložio, što su ostali gotovo jednoglasno odbacili, da napuste što prije, istu noć, Radušu. Govorio je da bježe u drugu planinu, gdje bi se desetak dana pritajili, kako bi zameli svaki trag.

    Glavaš je uporno branio svoju tezu: Raduša je prikladna zbog konfiguracije, zbog špilja i potočića. Osim toga, nalazi se u čvorištu planina prikladnih za gerili: izmedju Kupresa i Šujice, Malovan, prema Livnu, poviše sela Priluke, Cincar, pa Kamišnica, Dinara, Svilaja. Na drugoj strani, u pravcu Hercegovine, izmedju Duvna i Rame, rastire se Ljubuša, uzduže se Vran, kojega dijeli kratka usjeklina od Muvarnice i Blidinjsko jezero od Čvrsnice, što povezuje preko neprohodnog Prenja čitav sklop planina. Što je kod toga najbitnije, – a za to se i Adolf hvata -,pučanstvo oko i izmedju tih planina listom je hrvatsko, na čiju potporu računaju.

    – “U redu, ali što imamo od svega toga ukoliko nas Udba nanjuši?” – predbaci Ambroz Glavašu.

    – Adolf šuti. I drugi su uronili u misli, pa plove kao na oblacima. “To sam tisuću puta rekao,” – pomisli Adolf, “da gerilci, u slučaju otkrivanja, moraju neprestano mijenjati mjesto boravka. To je jedina mogućnost da se preživi.” Bakula ga uzinat baš na to posjti:

    – I jesmo li, Bože, otkriveni?

    – Misliš li da će lovci moliti Boga za Te? – uskoči Buntić – E, kad bi se Vidaka pitalo, lovci bi nagnjojili jedunu. ( Što ću sada reći je za današnje mladje Hrvate koji su se davno poslije ovog slučaja rodili. Govorim osobno o sebi, jer su me mnogi pitali u San Franciscu u to doba, da šta bih ja učinio. Možda danas tako ne mislim, ali tada sam u lipnju 1972 godine mislio da je njih trebalo po gerilskom i revolucionarnom pravilu……i kasnije ih žaliti, svete mise im platiti, svrstati ih u plejadu hrvatski mučenika u borbi za Hrvatsku Državu. Danas se može kamokud hladnije i trijeznije, bez ikakovih žrtava, matematički izračunati, koliko su smetali Franc Habernik i lovci za uspjeh – koliko toliko – ustanka, moja opaska, Otporaš.)

    Zavlada mir.

    Planina je najljepša u svanuće, kad mlazovi sunca padnu po rosnoj klasulji, uz jezero, koje se blista i prelijeva u purfurnim bojama, kao drago kamenje. A srne se igraju, dok slavujev glas tanano kaplje na lišće i na travu.

    Boca šljivovice kruži od ruke do ruke. Ambroz je pristao da logoruju u Raduši, iako srcem i dušom ustaje pritov takve odluke. Adolf ga gleda snuždeno ispod oka.

    Bemti ja revoluciju koja se boji skinuti glavu!…- dobacio je Ambroz izazivački. Adolf pokuša prijeći na drugu temu. Nije išlo. Njegov se brat neprestano vrtio oko bijega iz Raduše, tako da je djelovao provokativno. Vegar i Miletić nisu se javljali, iako su dijelili Ambrozovo mišljenje. Većina je medjutim držala uz Adolfa i Glavaša.

    Prema podatcima, čije izvore za sada ne možemo otkriti, (ovaj Feljton je pisan 1978 godine, moja opaska, Otporaš.) u Raduši su trebali ostati do kraja lipnja 1972., da bi 1 srpnja, razdjeljeni u pet skupina, pošli u pet različitih pravaca: u Bosnu, Hercegovinu i na more. Prve značajne akcije trebale su biti, prema planu, izvedene 27 srpnja (partizanski “dan ustanka”) točno u jedan sat poslije ponoći i to u pet posve različitih gradova: u Mostaru, Sinju, Bugojnu, u Livnu i, po svoj prilici, u Splitu. Po završenju zadataka zavukli bi se u pripremljena skloništa, gdje bi ostali najmanje deset dana, odnosno dok opasnost mine (o tome ćemo opširnije pisati).

    UZBUNA  U PROTIVNIČKOM  TABORU

    Nastavlja se…

    Otporaš/Kamenjar.info

    facebook komentari

    • Prošteno je svima, svima, zulumčaru ubojici, prošteno je svima,
      svima, samo nije izdajici. Ante Bušić, Ršso. Napisao Bruno Bušić prije
      svoje smrti.

    • Prošteno je svima, svima, zulumčaru ubojici, prošteno je svima,
      svima, samo nije izdajici. Ante Bušić, Ršso. Napisao Bruno Bušić prije
      svoje smrti.

    • Ovo je interesantno pročitati. Gdje je istina, teško je reći. Možda negdje između redaka.

      1. LISTOPADA 2011. 12:32h

      Vukovar: Tihomir Purda krstio malu Ivanu, Jadranka Kosor bila kuma

      Tekst

      U
      vukovarskoj crkvi Sv. Filipa i Jakova danas je održano krštenje
      tromjesečne Ivane Purde, kćerke hrvatskog branitelja i logoraša Tihomira
      Purde koji je početkom ove godine, temeljem srbijanske optužnice, bio
      uhićen i pritvpren u zatvoru u BiH.

      Krsna
      kuma malene Ivane, koja je četvrto dijete u obitelji Purda, bila je
      premijerka Jadranka Kosor. Purda je u vrijeme uhićenja znao da mu je
      supruga Slobodanka trudna a da nosi kćerku saznao je iz medija za
      vrijeme pritvora u Zenici.

      Odmah
      po povratku iz pritvora Purda je najavio da će njegovoj kćerki Ivani
      krsna kuma biti premijerka Jadranka Kosor. Dogovor je pao odmah nakon
      puštanja Purde iz pritvora i nakon premijerkine posjete Vukovaru i domu
      obitelji Purda.

      Malena Ivana dobila je krsno ime Jadranka po kumi premijerki Kosor.


      Jako nam je drago što je premijerka prihvatila poziv da bude kuma maloj
      Ivani. To je još jedan dokaz da premijerka Kosor poštuje svoja
      obećanja, kazali su Tihomir i Slobodanka Purda, dodavši kako je tijekom
      krštenja mala beba bila potpuno mirna i nije uopće plakala.

      Inače,
      ovo je druga posjeta premijerke Kosor Vukovaru u samo tjedan dana.
      Prošle subote premijerka je u vukovaru boravila povodom otvaranja Spomen
      doma hrvatskih branitelja na Trpinjskoj cesti i obilježavanja 20.
      obljetnice osnivanja 204. Vukovarskle brigade.

      bottomKomentiraj

      Član Delivuk (M,G)

      01.10.2011 17:00 h

      KUM NA KUMA

      Molin moje drage Rvatice i Rvate da dobro razume ovi gore napisani NASLOV.

      Prije
      nego kažen svrhu ovog naslova, najprije želim čestitati obitelji Purda
      na krštenju njijove kćeri Jadranki, da im Bog dadne svaku sreću,
      zadovoljstvo, zdravlje i naš rvacki ponos da je prva dama Rvacke
      Jadranka Kosor bila krštena kuma kćeri Tihomira i Slobodanke Pudra.

      Što
      se tiče “KUM NA KUMA” je jedna rvacka nacionalna tragedija koje se je
      dogodila 20 travnja 1969 u Karkagente u Španjolskoj. Tog kobnog dana
      Udbin doušnik i plaćenik Ilija Stanić je u kući rvackog Viteza
      Vjekoslava Maksa Luburića, generala DRINJANINA krvnički ubio.

      Ilija
      Stanić je sin Vinka Stanića od Konjica. Vinko je bija rvacki vojnik za
      vrime NDH i bija je u postrojbama generala Luburića. U toj borbi za
      obranu naše Rvacke Države Vinko i general Luburić su se uzajmno
      sprojateljili. Vinkova supruga je bila trudna u početku 1945 godine.

      Poznato
      je da rvacka državna vlada donila odluku 4-5 svibnja de se predaju
      Saveznicima. Tako je došlo do povlačenja HOS i civila do Austrije gdi će
      se predati Saveznicima. Vojska NDH i civili su se na KRŠĆANSKU VIRU
      predali Saveznicima, a ovi su odman pridatu vojsku i civile dali Titinin
      parizanima i antifašistima na KLANJE. Tako je došlo do najveće
      TRAGEDIJE rvackog naroda u njegovoj povisti.

      Mali
      dio rvacke vojske i civila se je spasija. Preko dvista/trista tisuća
      Rvatica i Rvata, dice i staraca, vojnika i civila iz MRŽNJE I OSVETE
      Titini partizani/antifašisti su pobili i u MASOVNE JAME POBACALI.

      Jedan
      dija rvacke spašene vojske je otiša u emigraciju, drugi se povratija u
      rvacke šume boriti se protiv komunističke Jugoslavije. Ti rvacki vojnici
      su prozvani KRIŽARI.

      Sve
      malo po malo ta rvacka vojska, KRIŽARI su se počeli prikupljati po
      rvackin šumama. Tako su se ponovno u borbi za Rvacku Državu sastali
      general Luburić i njegov vojnik Vinko Stanić. Vinko je reka Luburiću da
      će mu ubrzo žena rodit i bi li ti generale tija biti KUM mom ditetu ako
      bude sin, našto je general Luburić prista. Tako su se kumili u šumi i u
      borbi za Rvacku Državu Vinko Stanić i general Vjekoslav Mkas Luburić.

      Ozna/Udba
      je od 1945 gidune tragala za generalom Luburićem. U početku iz rata
      nisu ga mogli lokalizirati sve dok Luburić nije počeja okupljati nove i
      priživile bivše rvacke vojnike u borbi za ponovno oslobođenje naše lipe
      RVACKE. Tako je sada Udba saznala di Maks živi, a u isti vrime, priko
      Ilije Stanića brata Luke, Udba je saznala da je kršteni kum Ilije
      Stanića traženi Maks Luburić.

      Pošto
      je godina 1960tih u to vrime Ilija Stanić živija u Sarajevu i bija
      policiji vrlo poznat ko jedna noćna vucibatina, kradljivac, volija se
      tući, mnoge nerede po Sarajevu činija. Sve nevaljaštine Ilije Stanića su
      došle Udbi na stol. Tek tada Udba je uvidila da imaju u rukama onog
      kojeg u ime KUMSTVA mogu poslati u Španjolsku kod Maksa Luburića da ga
      ubije.

      Sarajevska
      Udba uhitila je Iliju Stanića i zapritila da će ga strpati u zatvor za
      sve što po Sarajevu radi ako ne pristane za nji raditi. Stanić je to
      odman privatija; i tako ti je Ilija Stanić posta doušnik i palćenik
      Udbe, koja ga je trenirala u detalje kako i kada trba likvidirati
      rvackog generala Maksa Luburića.

      Ilija
      Stanić priko drugi udbaški doušnika u Njemačkoj je doša kod Maksa
      Luburića ljeti 1967 godine ko njegov KUM. Naravno da je Maks Luburić
      povirova u sve što mu je ovaj podmukli KUM i Udbin plaćenik priča.
      Ovdeka sumnji nije bilo nekakve sumnje u KUMA.

      Tako je došlo do vog naslova:

      K U M N A K U M A. MG.Delivuk.

    • Ovo je interesantno pročitati. Gdje je istina, teško je reći. Možda negdje između redaka.

      1. LISTOPADA 2011. 12:32h

      Vukovar: Tihomir Purda krstio malu Ivanu, Jadranka Kosor bila kuma

      Tekst

      U
      vukovarskoj crkvi Sv. Filipa i Jakova danas je održano krštenje
      tromjesečne Ivane Purde, kćerke hrvatskog branitelja i logoraša Tihomira
      Purde koji je početkom ove godine, temeljem srbijanske optužnice, bio
      uhićen i pritvpren u zatvoru u BiH.

      Krsna
      kuma malene Ivane, koja je četvrto dijete u obitelji Purda, bila je
      premijerka Jadranka Kosor. Purda je u vrijeme uhićenja znao da mu je
      supruga Slobodanka trudna a da nosi kćerku saznao je iz medija za
      vrijeme pritvora u Zenici.

      Odmah
      po povratku iz pritvora Purda je najavio da će njegovoj kćerki Ivani
      krsna kuma biti premijerka Jadranka Kosor. Dogovor je pao odmah nakon
      puštanja Purde iz pritvora i nakon premijerkine posjete Vukovaru i domu
      obitelji Purda.

      Malena Ivana dobila je krsno ime Jadranka po kumi premijerki Kosor.


      Jako nam je drago što je premijerka prihvatila poziv da bude kuma maloj
      Ivani. To je još jedan dokaz da premijerka Kosor poštuje svoja
      obećanja, kazali su Tihomir i Slobodanka Purda, dodavši kako je tijekom
      krštenja mala beba bila potpuno mirna i nije uopće plakala.

      Inače,
      ovo je druga posjeta premijerke Kosor Vukovaru u samo tjedan dana.
      Prošle subote premijerka je u vukovaru boravila povodom otvaranja Spomen
      doma hrvatskih branitelja na Trpinjskoj cesti i obilježavanja 20.
      obljetnice osnivanja 204. Vukovarskle brigade.

      bottomKomentiraj

      Član Delivuk (M,G)

      01.10.2011 17:00 h

      KUM NA KUMA

      Molin moje drage Rvatice i Rvate da dobro razume ovi gore napisani NASLOV.

      Prije
      nego kažen svrhu ovog naslova, najprije želim čestitati obitelji Purda
      na krštenju njijove kćeri Jadranki, da im Bog dadne svaku sreću,
      zadovoljstvo, zdravlje i naš rvacki ponos da je prva dama Rvacke
      Jadranka Kosor bila krštena kuma kćeri Tihomira i Slobodanke Pudra.

      Što
      se tiče “KUM NA KUMA” je jedna rvacka nacionalna tragedija koje se je
      dogodila 20 travnja 1969 u Karkagente u Španjolskoj. Tog kobnog dana
      Udbin doušnik i plaćenik Ilija Stanić je u kući rvackog Viteza
      Vjekoslava Maksa Luburića, generala DRINJANINA krvnički ubio.

      Ilija
      Stanić je sin Vinka Stanića od Konjica. Vinko je bija rvacki vojnik za
      vrime NDH i bija je u postrojbama generala Luburića. U toj borbi za
      obranu naše Rvacke Države Vinko i general Luburić su se uzajmno
      sprojateljili. Vinkova supruga je bila trudna u početku 1945 godine.

      Poznato
      je da rvacka državna vlada donila odluku 4-5 svibnja de se predaju
      Saveznicima. Tako je došlo do povlačenja HOS i civila do Austrije gdi će
      se predati Saveznicima. Vojska NDH i civili su se na KRŠĆANSKU VIRU
      predali Saveznicima, a ovi su odman pridatu vojsku i civile dali Titinin
      parizanima i antifašistima na KLANJE. Tako je došlo do najveće
      TRAGEDIJE rvackog naroda u njegovoj povisti.

      Mali
      dio rvacke vojske i civila se je spasija. Preko dvista/trista tisuća
      Rvatica i Rvata, dice i staraca, vojnika i civila iz MRŽNJE I OSVETE
      Titini partizani/antifašisti su pobili i u MASOVNE JAME POBACALI.

      Jedan
      dija rvacke spašene vojske je otiša u emigraciju, drugi se povratija u
      rvacke šume boriti se protiv komunističke Jugoslavije. Ti rvacki vojnici
      su prozvani KRIŽARI.

      Sve
      malo po malo ta rvacka vojska, KRIŽARI su se počeli prikupljati po
      rvackin šumama. Tako su se ponovno u borbi za Rvacku Državu sastali
      general Luburić i njegov vojnik Vinko Stanić. Vinko je reka Luburiću da
      će mu ubrzo žena rodit i bi li ti generale tija biti KUM mom ditetu ako
      bude sin, našto je general Luburić prista. Tako su se kumili u šumi i u
      borbi za Rvacku Državu Vinko Stanić i general Vjekoslav Mkas Luburić.

      Ozna/Udba
      je od 1945 gidune tragala za generalom Luburićem. U početku iz rata
      nisu ga mogli lokalizirati sve dok Luburić nije počeja okupljati nove i
      priživile bivše rvacke vojnike u borbi za ponovno oslobođenje naše lipe
      RVACKE. Tako je sada Udba saznala di Maks živi, a u isti vrime, priko
      Ilije Stanića brata Luke, Udba je saznala da je kršteni kum Ilije
      Stanića traženi Maks Luburić.

      Pošto
      je godina 1960tih u to vrime Ilija Stanić živija u Sarajevu i bija
      policiji vrlo poznat ko jedna noćna vucibatina, kradljivac, volija se
      tući, mnoge nerede po Sarajevu činija. Sve nevaljaštine Ilije Stanića su
      došle Udbi na stol. Tek tada Udba je uvidila da imaju u rukama onog
      kojeg u ime KUMSTVA mogu poslati u Španjolsku kod Maksa Luburića da ga
      ubije.

      Sarajevska
      Udba uhitila je Iliju Stanića i zapritila da će ga strpati u zatvor za
      sve što po Sarajevu radi ako ne pristane za nji raditi. Stanić je to
      odman privatija; i tako ti je Ilija Stanić posta doušnik i palćenik
      Udbe, koja ga je trenirala u detalje kako i kada trba likvidirati
      rvackog generala Maksa Luburića.

      Ilija
      Stanić priko drugi udbaški doušnika u Njemačkoj je doša kod Maksa
      Luburića ljeti 1967 godine ko njegov KUM. Naravno da je Maks Luburić
      povirova u sve što mu je ovaj podmukli KUM i Udbin plaćenik priča.
      Ovdeka sumnji nije bilo nekakve sumnje u KUMA.

      Tako je došlo do vog naslova:

      K U M N A K U M A. MG.Delivuk.

    • Devetnaest hrvatskihh gerilaca je prešlo 21.VI.1972. austrijsko-slovensku granicu te započeli akciju kakva se ne pamti u Jugoslaviji u doba mira. Oteli su slovenski kamion i prebacili se planine iznad Bugojna. Jugoslavenske vojne i policijske vlasti podigli su odmah uzbunu i 26.VI. došlo je do prvih sukoba na vrhu Raduše. Baš me zanima ishod ove operacije.

    • Devetnaest hrvatskihh gerilaca je prešlo 21.VI.1972. austrijsko-slovensku granicu te započeli akciju kakva se ne pamti u Jugoslaviji u doba mira. Oteli su slovenski kamion i prebacili se planine iznad Bugojna. Jugoslavenske vojne i policijske vlasti podigli su odmah uzbunu i 26.VI. došlo je do prvih sukoba na vrhu Raduše. Baš me zanima ishod ove operacije.

    • Devetnaest (19) hrvatskih gerilaca prešlo je 21.VI.72. austro-slovensku granicu te započelo akciju kakva se ne pamti u doba rata. Oteli su slovenski kamion i prebacili se do planina iznad Bugojna. Jugoslavenske vojne i policijske vlasti podigle su odmah uzbunu i 26.VI. došlo je do prvih frontalnih sukoba na vrhu Raduše. Otporaš.

    • Devetnaest (19) hrvatskih gerilaca prešlo je 21.VI.72. austro-slovensku granicu te započelo akciju kakva se ne pamti u doba rata. Oteli su slovenski kamion i prebacili se do planina iznad Bugojna. Jugoslavenske vojne i policijske vlasti podigle su odmah uzbunu i 26.VI. došlo je do prvih frontalnih sukoba na vrhu Raduše. Otporaš.