NEPOZNATA STRANA BUGOJANSKE OPERACIJE – (11)

    2

    Do sukoba kod Raduša Kam i pogibije kapetana Miloša Popovića, operativni štab, na čijem čelu je bio general Franjo Herljević, imao je sjedište u Sarajevu. Isti se medjutim 26.VI.72. preselio u Bugojno nedaleko Raduše, da bi neposredno pratio razvoj situacije.

    ZABUNE  I  SUKOBI  MEDJU  BRANITELJIMA  REŽIMA

    Ne znajući još ništa o broju, naoružanju i planu gerilaca, Herljević je zatražio pomoć stručnjaka vojne kontraobavještajne službe iz Sarajevske VII vojne oblasti. U Bugojno su istog dana helekopterom doletjela dva visoka oficira KOS-a, puk. Bjelica i dopukovnik Čucak. Pored njih operativnom su štabu naknadno (ovdje, na ovom mjestu, Feljtona NH. su donešena imena gerilaca koja dolje niže donosim,moja opaska, Otporaš.)

    ( 1 )       Adolf ANDRIĆ, rodjen 1934. u Tuzli,

    ( 2 )       Ambroz ANDRIĆ, rodjen 1939. u Tuzli,

    ( 3 )       Nikola ANTUNAC, rodjen 1950. u Karlovcu,

    ( 4 )       Petar BAKULA, rodjen 1948. u Rastovači, Posušje,

    ( 5 )       Filip BEŠLIĆ, rodjen 1951. u Rastovači, Posušje,

    ( 6 )        Vidak BUNTIĆ, rodjen 1942. u Ogradjeniku, Ljubuški,

    ( 7 )        Vili ERŠEK, rodjen 1950? u Varaždinu,

    ( 8 )        Ilija GLAVAŠ, rodjen 1939 u Lužanima, Bugojno,

    ( 9 )        Djuro HORVAT, rodjen 1949? u Zagrebu?

    (10)        Viktor KACIJANČIĆ, rodjen 1949. u Tinjanu, Pazin,

    (11)        Vejsil KEŠKIĆ, rodjen 1939. u Maloj Peći, Bihać,

    (12)        Vinko KNEZ, rodjen 1952. u Viškovcima, Sla. Požega,

    (13)        Ilija LOVRIĆ, rodjen 1945. u Varvari, Rama, Prozor,

    (14)        Stipe LLUBAS, rodjen 1951. u Bugojnu,

    (15)        Vlado MILETIĆ, rodjen 1946. u Ogradjeniku, ljubuški,

    (16)        Ludvig PAVLOVIĆ, rodjen 1953. u Vitini, Ljubuški,

    (17)        Ivan PRLIĆ, rodjen 1951. u Sovićima, kod Imotskog,

    (18)        Pavo VEGAR, rodjen 1939. u Vašarovićima, Ljubuški,

    (19)        Mirko VLASINOVIĆ, rodjen 1932. u Gornjem Zemuniku,

                                                             kraj Zadra.

    dodjeljeni istaknuti funcionari bosansko-hercegovačke UDB-e iz Sarajeva – Mato Andrić i Veljko Drača.

    U štab su za ispomoć ušli i Stjepan Domaćinović (Bugojno), Radmilo Andrić (Mostar) i Boro Kuljanin (Konjic). Iz Zemuna je dopremljen Mirko Mlinarević, dugogodičnji “emigrant” – agent, kojeg će upotrijebiti za identificiranje ubijenih hrvatskih gerilaca.

    Upravo pred polijetanje helekoptera s pojačanjem na Radušu, stigla je vijest o zasjedi na Prlića, Kneza i Antunca. Ustvari, Prlićeve posljednje riječi “Vranica, Vlašić, Raduša”, pomele su taktiku operativnog štaba. – “Što to sad zanči?” – pitali su se. Puk: Bjelca, potpukovnik Čučak i Zgonjanin dešifrirali su Prlićeve riječi dvosmisleno: ili su se izvukli iz Raduše i nastoje se dočepati Vranice i Vlašića, ili, što nisu isključili – i tamo krstare druge grupe hrvatskih gerilaca. ( U strahu su velike oči, kaže naša hrvatska poslovica,moja opaska.)

    Time je prvotni plan operacije doveden u pitanje. Uz Radušu je trebalo blokirati Vranicu potpuno i Vlašić djelomično. Zbrka. Na-vrat-na nos zatraženo je od općinskih štabova da izvrše mobilizaciju u Mostaru, Ljubuškom, Š. Brijegu, ( Grude,Sovići, Posušje. (Moj otac mi je pričao kada je bio kod mene u posjeti u San Franciscu za Božić 1972. da su ti općinski štabovi silom nagonili narod s “brda-dola” u mobilizaciju, moja opaska) Kreševu, Busovači, Kiseljaku, Jajcu, Fojnici, Zenici i drugim općinama s pretežno hrvatskim pučanstvom. Ali ne samo da nije bilo dobrovoljaca, nego, što je gore, neke općine kao Kiseljak i Posušje nisu mogli skupiti ni jednu četu: svijet je bio listom na radu u inozemstvu.

    Kada je ta vijest stigla u operativni štab, iskrsnule su nove komplikacije: armije su izvan granica Jugoslavije. Na radu. Pitanje je bilo što sada? U Bugojno su jedan za drugim pristizali republički rukovodioci – Cvijetan Mijatović, Mikulić, Petar Oreč (bivši Udbaš) i Ferdo Palac. Nakon treće sjednice, došlo je do svadje izmedju Herljevića i Momira Kapora. Kapor je prigovarao Herljeviću zbog “pogrešne procjene situacije” kao i radi “stvaranje ratne psihoze” (sukob je kasnije svršio Kaporovim uklanjanjem iz republičkog vodstva BiH).

    Na drugoj strani u općinskim štabovima nastao je potpuni kaos. Naime, pojavilo se pitanje kako dati narodu oružje, koje svaki čas može okrenuti protiv vlasti? Krešu Buntića, koji je otvoreno ustao protiv “masovnog naoružanja”, javno su podrzali Matiša Mikulić iz Gruda, Pero Čutura iz Posušja, Bevanda iz Čitluka i Nikola Stipić iz Duvna. Tomislav Buratović se takodjer suprostavio naoružanju naroda u Rami.

    Bojali su se, priznaje to stari komunist Buntić, da dato povjerenje “neki ne zloupotrijebe”. Zato su, naravno, imali razloga: Ti su krajevi bili i ostali “permenentna opasnost za državu” (kaže Dr. F. Kožul, nastavnik sociologije i funkcionar CK BiH). Usprkos toj činjenici trebalo je “stvoriti povjereljive” (Bevanda). Odakle? Oni u koje bi se mogli pouzdati “stari su i nesposobni” (Ing. P. Čutura). Mladih članova partije bilo je premalo. No dobar dio medju njima potjecao je iz obitelji, koje su prema “današnjici neprijateljski raspoložene” (Pero Tomić-Lovčević).

    Nitko nije smio ništa poduzeti na vlastitu ruku: Općine su čekale instrukcije iz Sarajeva, a Sarajevo iz Beograda. “Prvi darmar”, kako je rekao Tihomir Zrile iz Donjeg Vakufa. Nakon natezanja oko pitanja naoružanja i pomanjkanja ljudstva, operativni štab izdaje naredjenje o mobilizaciji radnika po tvornicama i gradilištima. Zbog toga su pojedina poduzeća i pogoni privremeno prekinuli proizvodnju ili su radili s polovicom kapaciteta (“Spedicija” – Bugojno, “Soko” – Mostar, Predionica i Platnara u Vrapčićima kraj Mostara, skladište duhana u Grudama, Tvornica plastike u Posušju, “Slavko Rodić” – Bugojno, “Borac” – Travnik, “Novi Život” i željezara u Zenici). (Ovdje bi se trebali javiti oni koji budu ovo čitali i pratili, koji su iz tih mjesta i još uvijek se sjećaju tih slučajeva, da i oni nešto kažu o ovom slučaju za one Hrvate koji bi se ovim htjeli baviti za buduće narastaje, moja opaska, Otporaš.) Jednom riječi, došlo je takodjer do zastoja ili usporavanja u privredi.

    [divider]

    HRVATSKIM  BUGOJANSKIM  VITEZOVIMA   (4)

    Na koji su sada nasrnuli

    Kako bi nas skoro uništili.

    Po Hrvatskoj svakog dana jače;

    Zatvoraju, progone, harače…

    Sa udarom iz Karadjordjeva

    Ta bijedna neman žvalama zijeva,

    Ta šugava klika sa Balkana,

    Uništit nas želi bez mejdana.

    Goloruke Hrvate hvataju

    Po logorim muče, ubijaju,

    A uz pomoć šake izdajnika

    Hrvatskoga otpada bijednika

    Što su im se prostituirali

    Dostojanstvo svoje im podali.

    Ništarije tipa Bakarića,

    Vrhovca ili Blaževića…

    To su redom podle izdajice.

    Na čelu im varalica stara,

    Što se svijetom “Zagorcem” udvara

    Dok sam ne zna kad se je rodio.

    Sve u ime nekakva “Marksizma”

    Šire prostor Veliko-srbizma.

    Nastavlja se..

    Otporaš/kamenjar.info

    facebook komentari

    • U slijedećih nekoliko nastavaka NEPOZNATA STRANA BUGOJANSKE OPERACIJE ću iznijeti u nastavcima pjesmicu BUGOJNO 1972.

      BUGOJNO 1972.

      hrvatska povijest ne bilježi ovo,
      i svaki Hrvat nek Bugojno štuje,
      jer tu je nešto prekinuto novo,
      tu leži ono što jugu truje.

      Tko to kuca na Hrvatsa vrata,

      tko okove te tamnice lupa,
      to su dva Andrića, dva rođena brata,
      a s njima Pavo Vegar je skupa.

      Čvrste to s ustijene granita,
      Hrvatska država pravac je njima,
      ne boje se oni krvnika Tita,
      i zato danas Juga se klima.

      Ilija Glavaš pidigo ruku,
      i zagrli dragu trudnicu svoju,
      ostaješ sada na tuđem kruhu,
      a ja odoh braniti domovinu moju.

      Al nije prošlo ni mjesec dana,

      a ona opet puna je sreće,
      jer rodi sina od borca slavna,
      i Hrvatska opet umrijeti neće.

      Ilija Glavaš vječna ti slava,
      ako ti ove ne živiš dane,
      Hrvatska ti si legenda prava,
      Hrvatske ti si liječio rane.

      Nastavit će se.

      Molim kopirajte i čuvajte. Ova pjesma će izredati svu devetnaestoricu.

    • U slijedećih nekoliko nastavaka NEPOZNATA STRANA BUGOJANSKE OPERACIJE ću iznijeti u nastavcima pjesmicu BUGOJNO 1972.

      BUGOJNO 1972.

      hrvatska povijest ne bilježi ovo,
      i svaki Hrvat nek Bugojno štuje,
      jer tu je nešto prekinuto novo,
      tu leži ono što jugu truje.

      Tko to kuca na Hrvatsa vrata,

      tko okove te tamnice lupa,
      to su dva Andrića, dva rođena brata,
      a s njima Pavo Vegar je skupa.

      Čvrste to s ustijene granita,
      Hrvatska država pravac je njima,
      ne boje se oni krvnika Tita,
      i zato danas Juga se klima.

      Ilija Glavaš pidigo ruku,
      i zagrli dragu trudnicu svoju,
      ostaješ sada na tuđem kruhu,
      a ja odoh braniti domovinu moju.

      Al nije prošlo ni mjesec dana,

      a ona opet puna je sreće,
      jer rodi sina od borca slavna,
      i Hrvatska opet umrijeti neće.

      Ilija Glavaš vječna ti slava,
      ako ti ove ne živiš dane,
      Hrvatska ti si legenda prava,
      Hrvatske ti si liječio rane.

      Nastavit će se.

      Molim kopirajte i čuvajte. Ova pjesma će izredati svu devetnaestoricu.