Pratite nas

NEPOZNATA STRANA BUGOJANSKE OPERACIJE – (11)

Objavljeno

na

Do sukoba kod Raduša Kam i pogibije kapetana Miloša Popovića, operativni štab, na čijem čelu je bio general Franjo Herljević, imao je sjedište u Sarajevu. Isti se medjutim 26.VI.72. preselio u Bugojno nedaleko Raduše, da bi neposredno pratio razvoj situacije.

ZABUNE  I  SUKOBI  MEDJU  BRANITELJIMA  REŽIMA

Ne znajući još ništa o broju, naoružanju i planu gerilaca, Herljević je zatražio pomoć stručnjaka vojne kontraobavještajne službe iz Sarajevske VII vojne oblasti. U Bugojno su istog dana helekopterom doletjela dva visoka oficira KOS-a, puk. Bjelica i dopukovnik Čucak. Pored njih operativnom su štabu naknadno (ovdje, na ovom mjestu, Feljtona NH. su donešena imena gerilaca koja dolje niže donosim,moja opaska, Otporaš.)

( 1 )       Adolf ANDRIĆ, rodjen 1934. u Tuzli,

( 2 )       Ambroz ANDRIĆ, rodjen 1939. u Tuzli,

( 3 )       Nikola ANTUNAC, rodjen 1950. u Karlovcu,

( 4 )       Petar BAKULA, rodjen 1948. u Rastovači, Posušje,

( 5 )       Filip BEŠLIĆ, rodjen 1951. u Rastovači, Posušje,

( 6 )        Vidak BUNTIĆ, rodjen 1942. u Ogradjeniku, Ljubuški,

( 7 )        Vili ERŠEK, rodjen 1950? u Varaždinu,

( 8 )        Ilija GLAVAŠ, rodjen 1939 u Lužanima, Bugojno,

( 9 )        Djuro HORVAT, rodjen 1949? u Zagrebu?

(10)        Viktor KACIJANČIĆ, rodjen 1949. u Tinjanu, Pazin,

(11)        Vejsil KEŠKIĆ, rodjen 1939. u Maloj Peći, Bihać,

(12)        Vinko KNEZ, rodjen 1952. u Viškovcima, Sla. Požega,

(13)        Ilija LOVRIĆ, rodjen 1945. u Varvari, Rama, Prozor,

(14)        Stipe LLUBAS, rodjen 1951. u Bugojnu,

(15)        Vlado MILETIĆ, rodjen 1946. u Ogradjeniku, ljubuški,

(16)        Ludvig PAVLOVIĆ, rodjen 1953. u Vitini, Ljubuški,

(17)        Ivan PRLIĆ, rodjen 1951. u Sovićima, kod Imotskog,

(18)        Pavo VEGAR, rodjen 1939. u Vašarovićima, Ljubuški,

(19)        Mirko VLASINOVIĆ, rodjen 1932. u Gornjem Zemuniku,

                                                         kraj Zadra.

dodjeljeni istaknuti funcionari bosansko-hercegovačke UDB-e iz Sarajeva – Mato Andrić i Veljko Drača.

U štab su za ispomoć ušli i Stjepan Domaćinović (Bugojno), Radmilo Andrić (Mostar) i Boro Kuljanin (Konjic). Iz Zemuna je dopremljen Mirko Mlinarević, dugogodičnji “emigrant” – agent, kojeg će upotrijebiti za identificiranje ubijenih hrvatskih gerilaca.

Upravo pred polijetanje helekoptera s pojačanjem na Radušu, stigla je vijest o zasjedi na Prlića, Kneza i Antunca. Ustvari, Prlićeve posljednje riječi “Vranica, Vlašić, Raduša”, pomele su taktiku operativnog štaba. – “Što to sad zanči?” – pitali su se. Puk: Bjelca, potpukovnik Čučak i Zgonjanin dešifrirali su Prlićeve riječi dvosmisleno: ili su se izvukli iz Raduše i nastoje se dočepati Vranice i Vlašića, ili, što nisu isključili – i tamo krstare druge grupe hrvatskih gerilaca. ( U strahu su velike oči, kaže naša hrvatska poslovica,moja opaska.)

Time je prvotni plan operacije doveden u pitanje. Uz Radušu je trebalo blokirati Vranicu potpuno i Vlašić djelomično. Zbrka. Na-vrat-na nos zatraženo je od općinskih štabova da izvrše mobilizaciju u Mostaru, Ljubuškom, Š. Brijegu, ( Grude,Sovići, Posušje. (Moj otac mi je pričao kada je bio kod mene u posjeti u San Franciscu za Božić 1972. da su ti općinski štabovi silom nagonili narod s “brda-dola” u mobilizaciju, moja opaska) Kreševu, Busovači, Kiseljaku, Jajcu, Fojnici, Zenici i drugim općinama s pretežno hrvatskim pučanstvom. Ali ne samo da nije bilo dobrovoljaca, nego, što je gore, neke općine kao Kiseljak i Posušje nisu mogli skupiti ni jednu četu: svijet je bio listom na radu u inozemstvu.

Kada je ta vijest stigla u operativni štab, iskrsnule su nove komplikacije: armije su izvan granica Jugoslavije. Na radu. Pitanje je bilo što sada? U Bugojno su jedan za drugim pristizali republički rukovodioci – Cvijetan Mijatović, Mikulić, Petar Oreč (bivši Udbaš) i Ferdo Palac. Nakon treće sjednice, došlo je do svadje izmedju Herljevića i Momira Kapora. Kapor je prigovarao Herljeviću zbog “pogrešne procjene situacije” kao i radi “stvaranje ratne psihoze” (sukob je kasnije svršio Kaporovim uklanjanjem iz republičkog vodstva BiH).

Na drugoj strani u općinskim štabovima nastao je potpuni kaos. Naime, pojavilo se pitanje kako dati narodu oružje, koje svaki čas može okrenuti protiv vlasti? Krešu Buntića, koji je otvoreno ustao protiv “masovnog naoružanja”, javno su podrzali Matiša Mikulić iz Gruda, Pero Čutura iz Posušja, Bevanda iz Čitluka i Nikola Stipić iz Duvna. Tomislav Buratović se takodjer suprostavio naoružanju naroda u Rami.

Bojali su se, priznaje to stari komunist Buntić, da dato povjerenje “neki ne zloupotrijebe”. Zato su, naravno, imali razloga: Ti su krajevi bili i ostali “permenentna opasnost za državu” (kaže Dr. F. Kožul, nastavnik sociologije i funkcionar CK BiH). Usprkos toj činjenici trebalo je “stvoriti povjereljive” (Bevanda). Odakle? Oni u koje bi se mogli pouzdati “stari su i nesposobni” (Ing. P. Čutura). Mladih članova partije bilo je premalo. No dobar dio medju njima potjecao je iz obitelji, koje su prema “današnjici neprijateljski raspoložene” (Pero Tomić-Lovčević).

Nitko nije smio ništa poduzeti na vlastitu ruku: Općine su čekale instrukcije iz Sarajeva, a Sarajevo iz Beograda. “Prvi darmar”, kako je rekao Tihomir Zrile iz Donjeg Vakufa. Nakon natezanja oko pitanja naoružanja i pomanjkanja ljudstva, operativni štab izdaje naredjenje o mobilizaciji radnika po tvornicama i gradilištima. Zbog toga su pojedina poduzeća i pogoni privremeno prekinuli proizvodnju ili su radili s polovicom kapaciteta (“Spedicija” – Bugojno, “Soko” – Mostar, Predionica i Platnara u Vrapčićima kraj Mostara, skladište duhana u Grudama, Tvornica plastike u Posušju, “Slavko Rodić” – Bugojno, “Borac” – Travnik, “Novi Život” i željezara u Zenici). (Ovdje bi se trebali javiti oni koji budu ovo čitali i pratili, koji su iz tih mjesta i još uvijek se sjećaju tih slučajeva, da i oni nešto kažu o ovom slučaju za one Hrvate koji bi se ovim htjeli baviti za buduće narastaje, moja opaska, Otporaš.) Jednom riječi, došlo je takodjer do zastoja ili usporavanja u privredi.

[divider]

HRVATSKIM  BUGOJANSKIM  VITEZOVIMA   (4)

Na koji su sada nasrnuli

Kako bi nas skoro uništili.

Po Hrvatskoj svakog dana jače;

Zatvoraju, progone, harače…

Sa udarom iz Karadjordjeva

Ta bijedna neman žvalama zijeva,

Ta šugava klika sa Balkana,

Uništit nas želi bez mejdana.

Goloruke Hrvate hvataju

Po logorim muče, ubijaju,

A uz pomoć šake izdajnika

Hrvatskoga otpada bijednika

Što su im se prostituirali

Dostojanstvo svoje im podali.

Ništarije tipa Bakarića,

Vrhovca ili Blaževića…

To su redom podle izdajice.

Na čelu im varalica stara,

Što se svijetom “Zagorcem” udvara

Dok sam ne zna kad se je rodio.

Sve u ime nekakva “Marksizma”

Šire prostor Veliko-srbizma.

Nastavlja se..

Otporaš/kamenjar.info

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

19. rujna 1991. Beograd – ‘bacanje cveća’ pred tenkove koji razaraju Vukovar

Objavljeno

na

Objavio

Na današnji dan 19. rujna 1991. dogodilo se poznato „bacanje cveća pred tenkove“ u Beogradu. Bilo je to prilikom kretanja Prve gardijske oklopne divizije JNA (poznatije kao elitna Titova divizija) prema hrvatskom gradu heroju Vukovaru.

Hrvatski junaci branitelji Vukovara uspjeli su razbiti jednu od najelitnijih oklopnih postrojbi Europe u to vrijeme.

Bio je to samo još jedno od niza „događanja naroda“ u glavnom gradu Srbije Beogradu čiji su građani masovno i učestalo sudjelovali na huškačkim ratnim mitinzima od 1987. nadalje. Tako se stvarala ratna atmosfera i podloga za agresiju na Hrvatsku i druge u cilju ostvarenja opće prihvaćene ideje Velike Srbije.

Tisuće Beograđana je oduševljeno izašlo na ulice pozdraviti tenkove koji su išli na Hrvatsku. Vukovar je razrušen, Hrvati pobijeni ili raseljeni, a slika o cvijeću i oduševljenju Beograđana ostala je u kolektivnoj memoriji hrvatskog naroda.

U to vrijeme razboriti i časni antiratni glasovi u Srbiji i Beogradu su postojali, ali bili su rijetkost kao i danas.

Naime, sličnu huškačku atmosferu pokušava podgrijati i današnje čelništvo Srbije koje je aktivno sudjelovalo u divljačkoj agresiji na Hrvatsku što huškanjem (Vučić), što kao četnički vojnik i agresor (Nikolić), a što kao jedan od najvažnijih političara u Srbiji u to vrijeme (Dačić).

Osim toga ovaj događaj, kao i donji TV prilog, jasno pokazuje da je iz glavnog grada Srbije Beograda kretala ne samo upravljačka i huškačka agresija na Hrvatsku, već da su u toj agresiji sudjelovali i Beograđani i drugi građani susjedne Srbije. To znači da je na djelu bila agresija Srbije na Hrvatsku, a ne građanski rat kao što su hrvatski političari s ljevice, (kvazi)povjesničari i velik dio nevladinih udruga godinama pokušavali sugerirati.

facebook komentari

Nastavi čitati

Hrvatska

Umag dobio Obalu dr. Franje Tuđmana – prvu u Istri!

Objavljeno

na

Objavio

Nakon što smo na svibanjskim lokalnim izborima u Istarskoj županiji postigli najbolji rezultat u zadnjih 20 godina i nakon što je predsjednik Županijskog odbora naše stranke dr. Jurica Šiljeg, zahvaljujući rekordnom broju HDZ-ovih mandata, postao predsjednik Gradskog vijeća Umaga, s neskrivenim zadovoljstvom možemo objaviti da je taj grad, kao prvi u Istri, dobio Obalu dr. Franje Tuđmana, javljaju iz HDZ-a.

Avenija grada Vukovara

I ne samo to! Osim što je dosadašnja Nova Obala preimenovana u, vrijedi ponoviti, Obalu dr. Franje Tuđmana, Umag je (umjesto Kolodvorske ulice) dobio i – Aveniju grada Vukovara!

Za promjene naziva glasovalo je 10 od ukupno  17 članova Gradskog vijeća, predvođenih predsjednikom Šiljegom. Ruku „ZA“ digli su vijećnici HDZ-a, SDP- a i Živog zida, dok su IDS-ovci ostali suzdržani.

Umag primjer za cijelu Istru

– Što drugo mogu reći nego da sam – ponosan! Na nužnost da utemeljitelj suvremene hrvatske države i naš prvi predsjednik dr. Tuđman te Grad Heroj dobiju ulice u Umagu apelirao sam još prije nego što smo dogovorili suradnju i formirali većinu u Gradskom vijeću. Zahvaljujem predstavnicima SDP-a i Živog zida što su podržali naš prijedlog. Nadam se da će u ostalim lokalnim jedinicama u Istri slijediti primjer Umaga. Dr. Tuđman i Vukovar to zaslužuju! – za hdz.hr izjavio je dr. Jurica Šiljeg i završio razgovor s geslom istarskih HDZ-ovaca: Ljubimo naš zavičaj Istru – i jedinu nam domovinu Hrvatsku!

facebook komentari

Nastavi čitati