Pratite nas

NEPOZNATA STRANA BUGOJANSKE OPERACIJE – (5)

Objavljeno

na

…    “Plati ili zovem miliciju!” – opet je zaprijetio bucmasti mladić. Nastade muk. Glavaš je već stiskao samokres u džepu. Horvat se u to pojavi iza kamiona:

– “Kaj se gombate, dečki, ja bum platil. Koliko?”

Momak ga iznenadjeno pogleda: otkud ovaj ispade? Kad mu Horvat pruži 5000 dinara za napojnicu, on se zacrveni i novac hitro strpa u džep. bilo mu je žao i neugodno. (Po opisima Djordje Ličina u knjigi “Dvadeseti čovjek” može se primjetiti da se je koristio sudskim i udbaškim izvorima kao i izvorima JNA, pošto neke informacije odgovaraju iskazima Feljtona NH. Feljton NH kaže za vozača i vlasnika teretnjaka da je Franc Habernik kao i Djordje Ličina, dok tajni izvori JNA govore o Franka Nebernika,moja opaska, Otporaš.)

Teretnjak ponovno zatutnji i krene punim “gasom”. U unutrašnjosti zaklapa zvek metala. Adolf se nagne preko prozora u kabini i izvali:

– “Mogli smo na……”

– “Jašta” – odsutno potvrdi Glavaš. I opet zašutješe [pullquote_right]Svaki Hrvat kojem Krvatska nije tek riječ,već duša i znamen, je državotvorni Hrvat, za razliku od folklornih Hrvata. To su Bugojanci. Otporaš Slava im![/pullquote_right]

[pullquote_left]5.Dio[/pullquote_left]To su sitnice, ti dinari, misli Adolf. Kako da se na to nismo sjetili? Kao da je to bio neki problem otići u Austriju u banku i razmijeniti marke u dinare. Sitnica. A sitnice su prokleto važne ako ne i presudne u životu, kamoli…Koliko će još samo biti takvih sitnica? Adolf kao da je u mislima tjerao zle sumnje. Otkud samo naviru – kolebanje, sumnje i oklijevanje ne spadaju u moj svijet, svijet revolucije, – odgovorio je u sebi. To je produkt onih koji se medjusobno glodju, onih lamentiraju nad Bleiburgom tražeći krivce propasti, onih što patetično pozivlju u boj – a sami stoje na mrtvoj točki, kao upitnici, preživljući tužne uspomene iz slavne ili neslavne prošlosti. (Da, svi se mi volimo hvaliti “Stare Slave Djedovinom”, ali su rijetki oni – poput ovih Bugojanaca – koji bi se htijeli žrtvovati da i iza njih ostane tragova za “Stare Slave Djedovina”, moja opaska, Otporaš.)

SUSRET  S  MILICIJSKOM  PATROLOM

Pod ceradom nitko ni s kim ne razgovara. O čemu misle? Jedino Vidaka Buntića ne more ni misli ni brige. On već od Karlovca neprekidno nešto priča, šali se, zadirkuje, kao da ne ide u borbu nego na dernek. Prliću, Bakuli, Bešliću, Pavloviću, a donekle i Vegaru i Miletiću, to nije mrsko, no drugima, što jest – jest, iđu na živce te bezvezne šale zbrda zdola. Htjeli bi da mirno razgovaraju, snuju, planiraju. On im mrsi misli i stalno se maškari.

– “Neka, prestat će kad “šaran” zalaje. Hoće da i neće” – veli Vejsil Keškić.

– “Živi bili pa vidili …” dodade podrugljivo Prlić.

Iznenada zaškripiše kočnice. Opet su se svi našli na hrpi. Knez ugleda dva milicajca: jedan ostade u kolima, drugi izidje. Pod ceradom zavlada mrtvačka tišina. Glavaš samo što nije naletio na njihova kola. Bilo je to u Mrkonjić Gradu, oko šest sati navečer (22 lipnja).

– “Ti voziš protiv svih postojećih propisa. Pokažider vozačke isprave!”

Adolf protrlja oči kao da se tobož probudio iz duboka sna. Milicajac lista Habernikove isprave, gleda, okrće, prevrće, pa se izdere:

– “Moraš sudiji za prekršaj, odmah!”

Ilija protrne od straha, ali odglumi ravnodušnost i slegne ramenima.

– “Nemoj, druže – ubaci Adolf – Nijesmo krivi. Morali smo već biti u Jajcu.”

– “Šta se to mene tiče” – odgovori milicajac.

– “Ma znam, ja vas razumijem, bio sam i ja milicioner.”

“Gdje si bio na službi?” – upita odmah plava uniforma mekim glasom.

– “U Sarajevu – odvrati Adolf – i odma preskoči na kaznu – “Koliko mora platiti?”

– “Deset hiljada dinara.”

– Evi ti, ljudino, pedest hiljada – brez kusura. Svoji smo, burazere.” – On zinu. Motor zabruja. Milicajac se skloni malo na stranu da prodje i ostade na cesti otvorenih usta, buljeći za teretnjakom, koji se gubio u oblaku prašine.

” “Ukleto” vozilo se” – piše Dušan Janković u tendecioznoj knjižici “Teroristi u rukama naroda” – uz put zaustavljalo na servisnim stanicama, njegovi putnici su kupovali benzin i hranu, i nikom nisu pali u oči.” Stvarno: u Bugojnu su čak neki izišli i u Hotelu popili pivo i kavu.

PRED  ODLAZAK  U  ŠUMU

Istog dana oko 22 sata u noći, stigli su u Gornji Vakuf. Tu su se, izvan gradića, u Mehića Dragi – iskrcali. Kola su ostavili i povukli se stotinjak metara u goru. Habernik nije više strahovao za svoju sudbinu. (Djordje Ličina tvrdi da su se Hrvatski Revolucionarci iskrcali u 3 sata u subotu jutro 24 lipnja u selu Gračenici,moja opaska, Otporaš) Nakon izlaska iz Karlovca odriješili su ga i s njim prijateljski razgovarali. ( Uzelo bi mnogo dragocijenog vremena i prostora citirati sve nadojene mržnjom opise Djordja Ličine prema Hrvatskim Revolucionarcima. Nastojat ću skratiti i citirati sam potrebno, ravnanja radi, moja opaska, Otporaš.)

shuma

Ovdje je, medjutim, nastala opet druga situacija. Lomili su se što da učine: da ga ubiju ili puste. Ne znaju sami što je gore. Prvo, naravno sad ne dolazi u obzir, jer sad su, eto, ustali i oni od streljanja, koji su to sinoć tražili. Ambroz prišapne Buntiću da šofer ne čuje:

– “Čuvaj ga, Roćko, ko svoje oči!” – Roćko kimnu glavom i stane blizu Habernika, dok se drugi povukli podalje da se dogovore što će učiniti s vozačem Radenske. Francu ostade ukočen smijeh na ustima. “Gotov sam” – reću Buntiću, i poče tiho plakati.

Nakon dogovora Ambroz se vrati i sjede do Habernika. Tišina. Najednom reče: “Franc, slobodan si. Ali zapamti ovo: vozi ravno kući. Ne svraćaj se nigdje i ne pričaj nikome ništa, ako želiš vidjeti živu obitelj – ženu i djecu. Inače…”

– “Ma neću, kunem se” – upade Franc.

– “Inače, ponavljam, bekneš li ikome išta – ode ti obitelj. Svi od reda.” (Ovako nekako, po Globusovu izvještaju od 16 veljače 1996. izvori JNA opisuju puštanje na slobodu Franca Habernika. Po svoj prilici da im je tako i sami Franc Habernik ispričao kada ga je Udba ispitivala. Što je ovdje važno podvući je to da je Feljton NH ipak došao do dosta točnih informacija, moja opaska, Otporaš.)

– “Ne budi lud” – uplete se Vegar – i uze radio stanicu pozivajući tobože grupu koja se nalazi u Sloveniji nedaleko Francove obitelji. s druge strane javljao se netko (bio je to u stvari Stipe Ljubas, udaljen odatle oko 200 metara): “Halo, Feniks, ovdje Triglav, govorite.” Habernik nije više sumnjao. Vegar je točno dao preko radio stanice Habernikovu adresu: “Jasno, , jasno” – govorio je glas iz daljine – “javit ćemo se opet. Stop.”

Otporaš/Kamenjar.info

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Vijesti

HRT otkazao Jurkasu suradnju nakon peticije inicijative “Ivo Pilar”

Objavljeno

na

Objavio

Anđelo Jurkas više neće surađivati na HRT-u. Povod za to je, kako su nam potvrdili s HRT-a, taj što je Jurkas navodno povrijedio njihov etički kodeks.

– Obavješćujemo Vas da se Hrvatska radiotelevizija odlučila zahvaliti na suradnji spomenutome vanjskom suradniku nakon što je utvđeno da su njegovi stavovi izneseni na društvenim mrežama u neskladu s Etičkim kodeksom za novinare i kreativno osoblje Hrvatske radiotelevizije i drugim unutrašnjim pravilnicima Hrvatske radiotelevizije koji se odnose na naše zaposlenike, ali i sve vanjske suradnike – stoji u odgovoru na naše pitanje s HRT-a, javlja VečernjiList

Podsjetimo, Građanska inicijativa Ivo Pilar zajedno s 10 udruga i koordinacija udruga proisteklih iz Domovinskog rata, zatražili su trenutačni raskid ugovora između HRT-a i Anđela Jurkasa, zbog teških kršenja Općih pravila o radu i ponašanju zaposlenika HRT-a i teških kršenja odredbi Etičkog kodeksa HRT-a.

Alo Bing, može dostava tri tone anthraxa i jedno pedesetak bombi na Markov trg. aktivirati i ostaviti tamo u crkvi, platit će onaj simpatični sjedokosi deform u kolicima. Cijena prava sitnica. Šifra: Kajzer Soze – napisao je Jurkas u vrijeme braniteljskih prosvjeda. Nakon što ga je HRT angažirao reagirali su iz Građanske inicijative Ivo Pilar, portala Kamenjar.com kao i još nekih portala. No, Jurkas je pokušao demantirati te navode, tvrdeći kako je i sam dijete branitelja, te kako se radilo o šali, odnosno referenci na strip Alan Ford.

Pročitajte u dokumentu u prilogu što je sve pisao Jurkas:

Građanska inicijativa Ivo Pilar zajedno s 10 udruga zahtijeva trenutačni raskid ugovora između HRT-a i Anđela Jurkasa

 

 

facebook komentari

Nastavi čitati

Komentar

Pater Ike Mandurić: Slobodu srca, kao ni slobodu Domovine, nitko ti ne daruje. Za nju se izboriš

Objavljeno

na

Objavio

JESI LI SLOBODAN? (PRIJAVI SE!)

Kad je rat započeo; kad je postalo opasno; kad se tražio netko tko je spreman preuzeti odgovornost, isplivala je prikrivena vrijendost duše.

Najednom je postalo vidljivo kako nisu svi isti, i kako su, među privodno jednakima, velike razlike. Iskrsnuli su oni koji su imali vlastiti stav, istinsku spremnost, crtu samopouzdanja; oni koji su se vlastitom idejom i mišlju davno otrgnuli od majčinih skuta; oni koji su duhom bili slobodni i svoji – i već odavna nisu morali polagati račune nekim tutorima.

Isplivali su slobodni duhom, i koji su se već odavno bili lišili toga da za stvari srca moraju pitati tatu i mamu. Takvu su već dugo, i prije rata, slobodarskom spremnošću za žrvu živo disali punim plućima.
Isplivao je Blago Zadro.

Bilo je onih koji su od ovih slobodnih, izgledali bolji i plemenitiji. Onih koji su poznavali više domoljubnih pjesama, povjesnih tragedija; bilo je puno onih koji su više lili suze za domovinom Hrvatskom; koji su imali više načelnog suosjećana; više blagosti i nježnosti… Ali, samo zato jer nisu bili svoji, i jer nisu bili slobodni, ostali su na dnu, i zarobljeni, i neslobodni, mogli su samo gledati kako im povijesni trenutak krade šansu za herojstvo, i kako život pored njih prolazi. A on uvijek prolazi.

Rijetki to, kao Bruno Bušić, znaju prepoznati, i koji su slobodni krenuti za srcem.

Slobodu srca, kao ni slobodu Domovine, nitko ti ne daruje. Za nju se izboriš, za nju se sam odgojiš. Životna šansa i poziv stalno su u Tvojoj svagdašnjici. I prigoda da slobodu pronađeš.

Na današnji dan za Domovinu i za ljudskost, život su dali dva heroja. Blago Zadro i Bruno Bušić! Naizgled, posve različiti. A u jednom posve isti: posve slobodni da, žive ili umiru, za ono za što sami žele.

Puno je dobrih i “svetih”, ali neslobodnih toliko da se ni za Kristom ne usude krenuti bez dopuštenja drugih. Šteta, šteta za takve! Oni ni sveti nikad postati neće, ako prije toga ne postanu slobodni.

Danas te pozivam u školu slobode. Dečki, Vas posebno!
Prijavi se, čekam te!

PRIJAVI SE!

>> Prijava ovdje

facebook komentari

Nastavi čitati