NEPOZNATA STRANA BUGOJANSKE OPERACIJE – (5)

    5

    …    “Plati ili zovem miliciju!” – opet je zaprijetio bucmasti mladić. Nastade muk. Glavaš je već stiskao samokres u džepu. Horvat se u to pojavi iza kamiona:

    – “Kaj se gombate, dečki, ja bum platil. Koliko?”

    Momak ga iznenadjeno pogleda: otkud ovaj ispade? Kad mu Horvat pruži 5000 dinara za napojnicu, on se zacrveni i novac hitro strpa u džep. bilo mu je žao i neugodno. (Po opisima Djordje Ličina u knjigi “Dvadeseti čovjek” može se primjetiti da se je koristio sudskim i udbaškim izvorima kao i izvorima JNA, pošto neke informacije odgovaraju iskazima Feljtona NH. Feljton NH kaže za vozača i vlasnika teretnjaka da je Franc Habernik kao i Djordje Ličina, dok tajni izvori JNA govore o Franka Nebernika,moja opaska, Otporaš.)

    Teretnjak ponovno zatutnji i krene punim “gasom”. U unutrašnjosti zaklapa zvek metala. Adolf se nagne preko prozora u kabini i izvali:

    – “Mogli smo na……”

    – “Jašta” – odsutno potvrdi Glavaš. I opet zašutješe [pullquote_right]Svaki Hrvat kojem Krvatska nije tek riječ,već duša i znamen, je državotvorni Hrvat, za razliku od folklornih Hrvata. To su Bugojanci. Otporaš Slava im![/pullquote_right]

    [pullquote_left]5.Dio[/pullquote_left]To su sitnice, ti dinari, misli Adolf. Kako da se na to nismo sjetili? Kao da je to bio neki problem otići u Austriju u banku i razmijeniti marke u dinare. Sitnica. A sitnice su prokleto važne ako ne i presudne u životu, kamoli…Koliko će još samo biti takvih sitnica? Adolf kao da je u mislima tjerao zle sumnje. Otkud samo naviru – kolebanje, sumnje i oklijevanje ne spadaju u moj svijet, svijet revolucije, – odgovorio je u sebi. To je produkt onih koji se medjusobno glodju, onih lamentiraju nad Bleiburgom tražeći krivce propasti, onih što patetično pozivlju u boj – a sami stoje na mrtvoj točki, kao upitnici, preživljući tužne uspomene iz slavne ili neslavne prošlosti. (Da, svi se mi volimo hvaliti “Stare Slave Djedovinom”, ali su rijetki oni – poput ovih Bugojanaca – koji bi se htijeli žrtvovati da i iza njih ostane tragova za “Stare Slave Djedovina”, moja opaska, Otporaš.)

    SUSRET  S  MILICIJSKOM  PATROLOM

    Pod ceradom nitko ni s kim ne razgovara. O čemu misle? Jedino Vidaka Buntića ne more ni misli ni brige. On već od Karlovca neprekidno nešto priča, šali se, zadirkuje, kao da ne ide u borbu nego na dernek. Prliću, Bakuli, Bešliću, Pavloviću, a donekle i Vegaru i Miletiću, to nije mrsko, no drugima, što jest – jest, iđu na živce te bezvezne šale zbrda zdola. Htjeli bi da mirno razgovaraju, snuju, planiraju. On im mrsi misli i stalno se maškari.

    – “Neka, prestat će kad “šaran” zalaje. Hoće da i neće” – veli Vejsil Keškić.

    – “Živi bili pa vidili …” dodade podrugljivo Prlić.

    Iznenada zaškripiše kočnice. Opet su se svi našli na hrpi. Knez ugleda dva milicajca: jedan ostade u kolima, drugi izidje. Pod ceradom zavlada mrtvačka tišina. Glavaš samo što nije naletio na njihova kola. Bilo je to u Mrkonjić Gradu, oko šest sati navečer (22 lipnja).

    – “Ti voziš protiv svih postojećih propisa. Pokažider vozačke isprave!”

    Adolf protrlja oči kao da se tobož probudio iz duboka sna. Milicajac lista Habernikove isprave, gleda, okrće, prevrće, pa se izdere:

    – “Moraš sudiji za prekršaj, odmah!”

    Ilija protrne od straha, ali odglumi ravnodušnost i slegne ramenima.

    – “Nemoj, druže – ubaci Adolf – Nijesmo krivi. Morali smo već biti u Jajcu.”

    – “Šta se to mene tiče” – odgovori milicajac.

    – “Ma znam, ja vas razumijem, bio sam i ja milicioner.”

    “Gdje si bio na službi?” – upita odmah plava uniforma mekim glasom.

    – “U Sarajevu – odvrati Adolf – i odma preskoči na kaznu – “Koliko mora platiti?”

    – “Deset hiljada dinara.”

    – Evi ti, ljudino, pedest hiljada – brez kusura. Svoji smo, burazere.” – On zinu. Motor zabruja. Milicajac se skloni malo na stranu da prodje i ostade na cesti otvorenih usta, buljeći za teretnjakom, koji se gubio u oblaku prašine.

    ” “Ukleto” vozilo se” – piše Dušan Janković u tendecioznoj knjižici “Teroristi u rukama naroda” – uz put zaustavljalo na servisnim stanicama, njegovi putnici su kupovali benzin i hranu, i nikom nisu pali u oči.” Stvarno: u Bugojnu su čak neki izišli i u Hotelu popili pivo i kavu.

    PRED  ODLAZAK  U  ŠUMU

    Istog dana oko 22 sata u noći, stigli su u Gornji Vakuf. Tu su se, izvan gradića, u Mehića Dragi – iskrcali. Kola su ostavili i povukli se stotinjak metara u goru. Habernik nije više strahovao za svoju sudbinu. (Djordje Ličina tvrdi da su se Hrvatski Revolucionarci iskrcali u 3 sata u subotu jutro 24 lipnja u selu Gračenici,moja opaska, Otporaš) Nakon izlaska iz Karlovca odriješili su ga i s njim prijateljski razgovarali. ( Uzelo bi mnogo dragocijenog vremena i prostora citirati sve nadojene mržnjom opise Djordja Ličine prema Hrvatskim Revolucionarcima. Nastojat ću skratiti i citirati sam potrebno, ravnanja radi, moja opaska, Otporaš.)

    shuma

    Ovdje je, medjutim, nastala opet druga situacija. Lomili su se što da učine: da ga ubiju ili puste. Ne znaju sami što je gore. Prvo, naravno sad ne dolazi u obzir, jer sad su, eto, ustali i oni od streljanja, koji su to sinoć tražili. Ambroz prišapne Buntiću da šofer ne čuje:

    – “Čuvaj ga, Roćko, ko svoje oči!” – Roćko kimnu glavom i stane blizu Habernika, dok se drugi povukli podalje da se dogovore što će učiniti s vozačem Radenske. Francu ostade ukočen smijeh na ustima. “Gotov sam” – reću Buntiću, i poče tiho plakati.

    Nakon dogovora Ambroz se vrati i sjede do Habernika. Tišina. Najednom reče: “Franc, slobodan si. Ali zapamti ovo: vozi ravno kući. Ne svraćaj se nigdje i ne pričaj nikome ništa, ako želiš vidjeti živu obitelj – ženu i djecu. Inače…”

    – “Ma neću, kunem se” – upade Franc.

    – “Inače, ponavljam, bekneš li ikome išta – ode ti obitelj. Svi od reda.” (Ovako nekako, po Globusovu izvještaju od 16 veljače 1996. izvori JNA opisuju puštanje na slobodu Franca Habernika. Po svoj prilici da im je tako i sami Franc Habernik ispričao kada ga je Udba ispitivala. Što je ovdje važno podvući je to da je Feljton NH ipak došao do dosta točnih informacija, moja opaska, Otporaš.)

    – “Ne budi lud” – uplete se Vegar – i uze radio stanicu pozivajući tobože grupu koja se nalazi u Sloveniji nedaleko Francove obitelji. s druge strane javljao se netko (bio je to u stvari Stipe Ljubas, udaljen odatle oko 200 metara): “Halo, Feniks, ovdje Triglav, govorite.” Habernik nije više sumnjao. Vegar je točno dao preko radio stanice Habernikovu adresu: “Jasno, , jasno” – govorio je glas iz daljine – “javit ćemo se opet. Stop.”

    Otporaš/Kamenjar.info

    facebook komentari

    • (59) Kako će Hrvatska Država tretirati zaostale Srbijance u ovim priključenim pokrajinama?

      “Zaostali Srbijanci u ovim priključenim pokrajinama uživat će sva prava kao i ostali građani Hrvatske Države pod uvjetom, potpunog poštivanja hrvatskih zakona. Njima će se omogućiti brzo integriranje kako bi u što skorijem vremenu postali sastavni dio Hrvatskog tijela. Hrvatska će Država pomoći u brzom podizanju njihovog kulturnog i ekonomskog nivoa, kao jednog od najvećih preduvjeta njihove brze integracije. (Plemić) Adolf Andrić.
      Izvor: OSVETNICI BLEIBURGA, strana 134.

    • 60. Koja je glavna zadaća koju moramo ispuniti po oslobođenju Hrvatskog Naroda u Hrvatskoj Državi? (Plemić) Adolf Andrić

      Izvor: OSVETNICI BLEUBURGA str. 134.

    • U pismu koje je poslao svom prijatelju i suborcu 21. studenoga 1961. general Drinjanin piše: (Pismo je pisano kao OKRUŽNO PISMO Srećku Roveru i drugima u Australiju. To pismo u cijelosti je izišlo u PISMA MAKSA LUBURIĆA na stranicama uzdanica forums free. Otporaš)

      »Pitanje je hoćemo li imati snage da Hrvatskoj spasimo one Dalmatince i
      Istrane koji su išli u partizane, ili bili odvedeni zato jer su se
      spašavali od četničkog noža i talijanske perfidije? Ovi nešto imaju
      vlasti u rukama u Hrvatskoj i jedini su koji nam mogu pomoći voditi
      hrvatsku revoluciju. Ali ako moraju ostati ‘izdajicama’ itd. jer nas 50
      preživjelih starih ustaša moramo imati pravo i da bude svetogrđe, ako bi
      se samo i jedna rekla u pogledu Rimskih ugovora, ti ljudi moraju ići
      ili sa Srbima ili s Italijom ili s vragom… Pitanje je, imamo li snage,
      da vidimo da se stvara jedna nova klasa, radnička, koja je svjesna
      sebe, svog značenja, svojih prava koja ima. Glupo je sve skupa prišiti
      za rep Srbima itd., jer ima hrvatskih komunista i bit će ih…«

      U
      pismu general Drinjanin opisuje svoj životni put od dječaka koji je sa
      šest godina gledao kako mu jugoslavenski žandari izvode oca u dvorište,
      stavljaju mu cement u usta i bacaju ga u bunar, pa do njegova dolaska u
      iseljeništvo.

      Pismo završava: »Nijedan od ustaških ministara neće ministrovati, ni
      ako bi se sutra Hrvatska stvorila. Niti jedan od ustaških generala ne će
      isplivati na površinu, kao takav, ali ja želim da naši poručnici
      isplivaju i prenesu ustaški duh u hrvatsku vojsku, jer samo će ona
      okupiti i preživjele i prevarene, i pokajnike, i nove i mlade.«

      Takva razmišljanja i stavovi »zločestog dečka« poglavnika dr. Ante
      Pavelića bez dvojbe uzdrmali su hrvatski politički establišment,
      naročito u Buenos Airesu, koji je poslije Drugog svjetskog rata dosta
      vremena slovio kao središte iz kojeg su dolazile sve »upute« i »naredbe«
      za političko djelovanje u emigraciji.

    • Pod vodstvom Adolfa Andrća, Pave Vegara i Ambroza Andrića krenula je 21.VI.1972. skupina Hrvata u jedinstvenu akciju, Akciju za oslobođenje Hrvatske. Devetnaest (19) gerilaca prešlo austrijsko-slovensku granicu s ciljem da podigne ustanak u hrvatskoj. Na slovenskom području oteli su kamion, zarobili vozača i time započeli ostvarivanje plana “Feniks-72”. Otporaš.

    • Pod vodstvom Adolfa Andrća, Pave Vegara i Ambroza Andrića krenula je 21.VI.1972. skupina Hrvata u jedinstvenu akciju, Akciju za oslobođenje Hrvatske. Devetnaest (19) gerilaca prešlo austrijsko-slovensku granicu s ciljem da podigne ustanak u hrvatskoj. Na slovenskom području oteli su kamion, zarobili vozača i time započeli ostvarivanje plana “Feniks-72”. Otporaš.