Connect with us

NEPOZNATA STRANA BUGOJANSKE operacije – (6)

Published

on

Habernik se oprostio i održao svoju riječ. (O tome će još biti govora. mo, Otporaš) Kolona gerilaca krenula je dalje pješke. Pred noć, izmedju 22. i 23. lipnja, zaustevila se u Lužanima, rodnom selu Ilije Glavaša. (Globus od 16 veljače 1996. opisuje izvještaje  Zapovjedništva 7. Armije u Sarajevu kao i drugo poglavlje dokumenta “Likvidacija diverzantsko-terorističke grupe” od SUP BiH da su na odlasku Haberniku dali 300 DEM i obećali, da će kada oslobode Bosnu i Hercegovinu, osloboditi i Sloveniju. Poznato je i Bogu i covjeku da su Bugojanski Vitezivi išli osloboditi Hrvatsku u kojoj su BiH sastavni dio Hrvatske. Dali je iz mržnje na ime Hrvat i Hrvatsku ili iz taktičkih razloga prešućeno originalno i pravo ime Ustanka, teško je reći. Iz iskustva prošlosti možemo samo nagadjati. Djordje Ličina zove Bugojanske gerilce “teroristima” svugdje i svakog puta, dok Zapovjedništvo 7. Armije ih zove “diverzantima” što je svakako malo blažiji izraz, ali svakako ne spominje “hrvatski diverzanti”,moja opaska. Otporaš) Poslije punih 8 godina lutanja širom svijeta, on se na ovaj način potajno vratio kući.
[pullquote_right]Kada je Bog stvarao narode stvorio je i Hrvatski Narod, u nejmu predvidio grupu od 19 Hrvata, Bugojanskih Gerilaca, Hrvatskih Vitezova, kao znak Domovinskog rata. Oni su sebe žrtvovali za hrvatsku Državu a ne za ovaj ili onaj politički režim, osobu ili stranku. Otporaš.[/pullquote_right] Selo je spavalo kao zaklano. Nigdje žive duše. Jedino su psi lajali. Tu je Iliji sve blisko i znano: svako čeljade, kuće, staze, umiveno plavo nebo  sa zvijezdama što treptere i rasipaju sjaj po krovovima, po vrtovima, po plotovima. Iz Ilijine duše provaljuju poput bujice riječi pozdrava, rodnoj zemlji, žitu, travi, gori zelenoj. Očima prelijeće s jednog kraja sela na drugi. Stisnuto u mraku, ono mu se učinu još manje; naviru mu uspomene iz djetinstva; upija tamne sjene i pjev pjetlova i sve što tu leži, diše i što tiho u nepovrat otiče, kao kiše, kao mladost – dok selo stenje i plaća danak u krvi.

U seoskoj kapelici prignuli su koljena i tiho, još jednom, dali zakletvu (Ne da se obogate! Ne da uživaju! Nego daju zakletvu da će se boriti da Hrvatsku oslobode,moja opaska, Otporaš) da će izdržati do kraja. Potom su otišli k znancima. Selo im otvori širom i srca i vrata. Ali, kad su otkrili plan o ustanku – oduševljenje kao da je splasnulo. Glavaša prožeže hladni trnci, kad osjeti kako se svijet boji i kako, štoviše, sumnja u uspjeh pobune – iako ju svi žele kao žedan vode.

– “Kada puška pukne” – veli im starac – “narod zna na koju će stranu. Sad nije vakat, nevalja zeman, ne moš glavom kroz duvar da si dragi Isus, košto nisi, bolan Ilija. More li mlada rodit prije vrimena zdravo dite? Jok, zeman gradi kule po kotarima, zeman gradi, zeman razgradjuje. jes – jes – duše mi…”

388048Adolf je grickao nokte od nervoze, dok je starac zborio. Prekinuo bi ga da ne bi Glavaša. Nije mu se dopadao taj prorok iz Lužana. Mada ni Glavašu ne bijaše drago ovako “svitovanje”, šutio je. Jer tko bi se usudio iskusnijem i starijem kazati: šuti! takav je ovdje adet, od pamtivijeka – htjede objasniti Adolfu, al ne reče ništa.

U sitne sate 23. lipnja zavukli su se u Radušu planinu, po kojoj je svojedobno, poslije rata, krstario Stjepan Sičaja-Gegan – nepokorni Ramac. Umorni, bacili su se na travu i tvrdo zaspali. Bez straže. Tko zna kad bi ustali, da ih nisu probudili lovački psi, koji, oko podne, goneći zeca, naletješe na njih. Za psima kasalo je pet lovaca. (Ovdje valja spomenuti da isti Globvusov izvještaj spominje šest (6) lovaca i da je to bilo 25 lipnja oko 10 sati ujutro, istočno od sela Kordića,moja opaska, Otporaš) no, čim su ugledali naoružane ljude u nepoznatim uniformama, lovci udariše u bijeg.

_”Što blenite, držte ih!” – zagrmi Ambroz.

Repetiranje automatskih pušaka razbilo je tišinu. Trčalo se u raznim pravcima. Glavaš je skočio poprijeko da im presiječe put, koji vodi u selo Voljice. Kad je izletio iz guštika, našao se lice u lice s lovcima, koji su stali kao ukopani.

Bio je to prizor kad čovjeku dah staje. Glavaš je podigao automat i trebao samo povući obarač. Preleti ih zlim pogledom dok su stajali skamenjeni teško dišući. Otkud su? Naši? Njihovi? – Onda se prolomilo iz Glavaševa grla – “Ruke u vis!”

Glavaševa je grupa gonila pred sobom pet uhićenih lovaca. Lovci su buljili kao paralizirani u naoružane vojnike što su iskakali iz grmlja i prilazili koloni. Buntić je stajao raširenih nogu  na uskoj stazi sa strojnicom u ruci. Zavladala je tišina.

_”Sjajno!” – progovorio je Adolf iz oborenog brvna – “Što ste se, zaboga, tako prepali?! Mi vam ne želimo ništa učiniti nažao.”

Pratioci se samo zagledaše, iznenadjeni Adolfovom nježnošću. mehanički odložiše oružje, koje su držali upereno u lovce i sjedoše, izmješani, u hladovini. Oblaci plove prema zapadu, iz njih svaki čas prožeže sunce čije zrake jedva dopiru do zemlje. Miletić ih ponudi cigaretima. Kad opaziše Glavaša, koji nije bio više smrknut i grub, kao malo prije, strah im se naglo počeo otapati. Započeo je razgovor o svemu i svačemu.

Koliko god su zaobilazili i uvijeno odgovarali na konkretna pitanja – o Udbi, vojsci, partiji, miliciji -, lovci su uglavnom rekli sve što su znali. Bili su dobro informirani. Medju njima su bila i dva Bugojanska direktora.

Nisu ni pokušavali sakriti čudjenje nad ovim što su upravo doživjeli. Susret ih, dakako, nije samo iznenadio i šokirao, nego je u njima poljuljao i vjeru u snagu države. Ovakvom se susretu nisu ni u snu nadali. Ni pomisliti nisu mogli da su šume opet “oživjele”…da bi u njoj mogla biti druga vojska osim jugoslavenske. A kad se to već dogodilo, teško im je bilo vjereovati da ih ti novi gerilci misle samo poučiti o “pravici i slobodi”. Jedan od lovaca procijedio je još uvijek sav zastrašen: “Eeee…kad bi ljdi smjeli, jerabi, vako teferičili, ne bi bilo, vala, mržnje ni za lijeka…”

spomen pločaKocijančić uskoči: “O tome se radi: čovjeka treba osloboditi okova mržnje i straha. Zato se isplati boriti i umrijeti.”

-“I ne samo to – nastavi Miletić. – Naš je cilj stvaranje hrvatske države, ( Kocijančić je upravo rekao: da se zato isplati boriti i umrijeti, moja opaska, Otporaš) potpuno slobodne.

– “Da, slobodne, prijatelji,” naglasi zamišljeno Horvat, “slobodne za sve gradjane, bez obzira kakve su vjere i bez obzira na nečije političko ili ideološko uvjerenje. To su naše vizije. Zato dižemo ustanak i zato smo spremni dati i živote…”

Lovci su ih gledali bez riječi. Mada su u neku ruku bili zarobljenici, oni se nisu takovima osjećali, niti su ih gerilci tako tretirali. Detaljni razgovor je završio obećanjem da lovci neće ništa govoriti o neobičnom susretu. Vraćene su im čak i njihove puške, što ih je takodjer iznenadilo. Javila im se tog časa da tu nije po srijedi Udba, koja na takav trik provjerava i lovi ljude.

Lovci su pojurili kroz planinu što su brže mogli. I što dalje odmiču od Raduše, to više počinju, u groznici straha, kolebati i popuštati.

– “Od dva zla, insan bira ono manje”, promrmlja zdebasti kulje. Predpostavljaju na što smjera, no šute, napeto iščekujući što će dalje reći. Koraci se stapaju s blagim šumom povjetarca, koji donosi miris borovine.

– “Vlast je vlast, kakva je da je” – produži nakon razmišljanja kulje. Nitko mu nije odgovorio. Sjeli su, okrenuvši ledja jedan drugome, da im se ne sretnu pogledi. Bulje u prazno. Svaki se na svoj način želi iščupati iz blata u koje sve više propada.

-“Šutite, jel’?” – srdito progundja kulje – “Nećete na miliciju, a?”

Nastavlja se…

Otporaš/kamenjar.info

facebook komentari

Continue Reading
Advertisement
Comments

Komentar

Bitno mi je oko BiH da postoji čvrsta potpora suverenitetu i teritorijalnoj cjelovitosti BiH

Published

on

By

Hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović izjavila je u petak da neće nuditi rješenja za posrnuli hrvatski koncern Agrokor, čiji su veliki vjerovnici ruske banke, nego pomoći u povezivanju ljudi iz Hrvatske i Rusije kako bi se uklonila “buka u komunikacijskom kanalu”.

Boraveći ovaj tjedan u posjetu Rusiji, Grabar-Kitarović je izjavila kako ne bi željela da Agrokor opterećuje odnose Hrvatske i Rusije te da je spremna posredovati između Sberbanke i hrvatskih institucija koje rješavaju pitanje tog koncerna.

“Ja se ne zavaravam da ja osobno mogu nešto riješiti. Međutim, vidim da postoji buka u komunikacijskom kanalu, da neke stvari nisu jasne ni s ruske ni s hrvatske strane i zato sam se ponudila da spojim ljude koji to rješavaju”, izjavila je predsjednica Grabar-Kitarović u razgovoru za HRT.

“Neću nuditi rješenja jer za to nisam ni ovlaštena niti kompetentna, ali mogu povezivanjem ljudi, prenošenjem poruka ako je to potrebno pomoći u rješavanju ovog pitanja”, dodala je.

Čelnik Sberbanke Herman Gref izjavio je u četvrtak da ponašanje hrvatske vlade u slučaju Agrokora, insolventnog koncerna koji je navodno sedam godina falsificirao svoje financijske izvještaje, narušava prava kreditora i kazao da je o Agrokorovom dugu prema Sberbanci razgovarao i s Grabar-Kitarović.

Gref je istaknuo da Sberbanka s hrvatskom vladom želi postići puno međusobno razumijevanje o Agrokorovu dugu, ali da mjere koje je dosad poduzela hrvatska vlada vrlo ozbiljno ugrožavaju prava kreditora, uključujući Sberbanku.

Grabar-Kitarović je u intervjuu ponovila da Inicijativa triju mora, koju je u Moskvi predstavila ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu, nije uperena protiv Rusije.

“Htjela sam to raščistiti, a najbolji način je da nekom date projekte da se iz njih vidi o kakvoj je inicijativi riječ – izgradnji prometne, energetske i digitalne infrastrukture”, rekla je predsjednica govoreći o neformalnoj platformi dvanaest, uglavnom istočnih članica EU-a, koju podupire SAD.

Upitana dijele li njezin stav SAD, baltičke zemlje i Poljska koje su u lošim odnosima s Rusijom, istaknula je da se ne radi o “striktnoj inicijativi” u kojoj članice moraju usuglašavati nekakvu politiku.

“Ako nekim državama ne odgovara suradnja s Rusijom u smislu ulaganja kapitala, na javnim natječajima ne moraju se birati ruski izvođači”, rekla je Grabar-Kitarović.

Ističe da Hrvatska dijeli politiku EU-a i NATO-a, ali ne može zanemariti ulogu Rusije na jugoistoku Europe, posebno u BiH i Srbiji.

“Vrlo mi je važno da postoji čvrsta potpora suverenitetu, teritorijalnoj cjelovitosti i konstitutivnoj ravnopravnosti sva tri naroda u BiH te da Rusija potiče da se Hrvatska i Srbija približe rješavanju otvorenih pitanja”, istaknula je Grabar-Kitarović.

facebook komentari

Continue Reading

Hrvatska

SDP: Nećemo dići ruke za Zakon o braniteljima

Published

on

By

Premda je saborski Odbor za ratne veterane prije mjesec dana jednoglasno podržao prijedlog Zakona o hrvatskim braniteljima, zastupnici iz redova SDP-a za njega neće glasovati.

U najvećoj opozicijskoj stranci proteklih su mjeseci radili na stručnoj analizi zakona te su, kako kažu, uočili cijeli niz nelogičnosti, pa i nepravilnosti vezano uz brojne odredbe budućeg zakona koji bi se idućeg tjedna trebao naći u saborskim klupama na drugom čitanju, uskoro i na izglasavanju. Osnovne zamjerke, sažete u nekoliko ključnih kritičnih točaka, za Večernji list iznosi Franko Vidović, jedan od istaknutijih hrvatskih branitelja iz redova SDP-a.

Koliko je nezaposlenih?

S obzirom na to da su se nakon izvjesnog vremena promijenile potrebe, pa i starosna dob populacije, dobro je da se počelo s izradom zakona, premda mislim da se to moglo regulirati i izmjenama i dopunama postojećeg. No, kada je već pred nama, treba reći da se prijedlogom zakona broj branitelja povećava, dok se istodobno Registar branitelja zatvara. Evo, 25 godina nakon rata mi nalazimo nove branitelje i to će povećati populaciju za 100, možda i 150 tisuća ljudi. Sada ih je 505 tisuća, a na ovaj način taj će broj otići u nebesa, što će se negativno odraziti i na državni proračun RH – upozorava Franko Vidović.

Nadalje, podsjeća na riječi ministra Medveda kojima je najavio naknade za oko 82 tisuće nezaposlenih hrvatskih branitelja.

– Ako svi ti branitelji prime naknadu za nezaposlene kao što je predviđeno, u tu ćemo svrhu potrošiti milijardu i pol do dvije milijarde kuna više nego što to ministar prezentira u javnosti. Međutim, prema podacima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, imamo “samo” 19 tisuća nezaposlenih hrvatskih branitelja! Doista ne znam odakle ministru tolika brojka, očito veliča lik i djelo te želi napuhati sposobnosti Plenkovićeve Vlade – kaže Franko Vidović.

Potom je istaknuo da pozdravlja mogućnost da branitelji mogu raditi nakon što odu u mirovinu jer u stvarnosti dobar dio njih i radi “na razne načine pa je u redu da se to na koncu i legalizira”.

U rangu nacionalne izdaje

No, ne pozdravljam uvjete pod kojima ovaj prijedlog zakona to nudi: bez odbijanja i jedne kune od mirovine, branitelj će primati i mirovinu i plaću. Nijedan drugi građanin nema takvu mogućnost i zato bi bilo pošteno da se skine određeni postotak od mirovine, deset posto, što bi bilo primjerenije u odnosu na druge građane, osobito umirovljenike iz sektora rada – kaže.

Ostvare li se ovakve prognoze, iz SDP-a upozoravaju na uzročno-posljedični pad mirovinskog sustava, što bi ugrozilo milijun građana a to je onda, poručuju, u rangu nacionalne izdaje.

Renata Rašović/večernji.hr

facebook komentari

Continue Reading