NEPOZNATA STRANA BUGOJANSKE OPERACIJE (9)

    6

    …  Adolf leži u travi i unosi na topografskoj karti crvene i plave kružiće. (Po svoj prilici su te bilješke i kružići koje je sastavio Adolf Andrić neposredno prije prvog borbenog okršaja, a sada se nalaze na stranici 77 već spomenutig GLOBUSA, kojeg je generalstab JNA “pripremio” i strogo u tajnosti čuvao sve do globusova otkrića, moja opaska, Otporaš) Oko njega su i ostali. Miletić, koji je s jele promatrao okolicu dalekozorom, iznenada dojavi: “Netko trči, dijete!” Ambroz se munjevitom brzinom isprsi pred dječakom. Tražio je Glavaša. Čim ga opazi, mališan kroz plač promuca: “Ile, ćako ti je poružio: bježi. Na vas će sila udarit – ‘broja jim se ne zna’ – viču.”

    Ilija zgrabi dječaka i htjede ga poljubiti. No mali se trznu i trčeći povika: “Za mene sekiraj, Ile. Bog vam bio na pomoći.”

    Vrućina je bila nepodnošljiva. Grabili su uzastranu. Konji su usporavali kretanje. Sigurno bi ih tu ostavili, kad bi mogli vući 2 radio-postaje i eksploziv.

    Kad su se napokon 26.VI.72. oko 10 sati prije podne dočepali prašume Raduše Kam, (po svoj prilici ovdje se rado o Kamišnici, mo, Otporaš) rastovarili su oba konja. Tu su htjeli ostati dok se smrači. No u jednom času Bakula primijeti vojnike koji su dolazili s vrha brežuljka. (Po svoj prilici taj brežuljak je (kota 1152), jer je tako označena na vojničkoj skici JNA,moja opaska, Otporaš)

    Pucaj! – reče netko prigušeno. Ambroz i Glavaš krenuše punom brzinom niz brežuljak da im zadju iza ledja. Puzali su kroz grmlje i travu kako bi im se privukli što bliže. Ostali su čekali, pritajeni, da im naidju na cijevi.

    – Ili mi, ili oni, – procijedi Adolf. [pullquote_right]Najveći podhvat, što ga jedan narod može zamisliti jest stvaranje, uzdržavanje i izgradjivanje svoje vlastite države. Bugojanci su upravo to htijeli.Htjeli su osloboditi hrvatski narod, stvoriti hrvatsku državu i u njoj bijele Anđele čuvare da ju čuvaju. Otporaš.[/pullquote_right]

    Vegar je puzao od jednog do drugog da se uvjeri jesu li zauzeli dobar položaj. Adolf se prisjeti sinoćnih bratovih riječi: “Bježmo odavle, Ado, prije nego bude prekasno”. Promatrali su vojnike koji su išli ravno na Glavaža i Ambroza.

    – Zapamti: nožem ne udaraj u rebra, nego u vrat ili trbuh, – šapće Buntić Horvatu -. Nož se oklizne od rebra, pričao mi je iskusni ratnik, Božo Jelić.

    Ležali su i napeto promatrali kako vojnici napreduju. Vladala je zlokobna tišina. Glavaš potiho puze. Ostali ga prate pogledom. “Gdje je Ambro?” – pomisli Adolf, koji je držao oficira na nišanu. “Stradat će, jadnik.” Odjednom su se našli u obruču.

    – Ne boj se! – šapnu Adolf mladom Ludvigu Pavloviću.

    – Ovo će biti pako! – promrmlja netko. Svaka je sekunda agonija. Odjednom se plamen, što li, vinuo k nebu, a strašna eksplozija bacala je grumenje zemlje i komade drveća u zrak. Crn, gust dim sukljao je u zrak.

    – Isuse! – viknu Kocijančić – poginut će Glavaš i…”

    – Zaveži! – zareža Buntić.

    Najednom se s raznih strana prolome povici: “Pali” Zrakom odjeknuše plotuni. Smrt je zaurlala šumom. Metci su pljuštali poput kiše s obje strane. Rafali brišu površinu zemlje.

    Antunac šapnu: “Evo ih!” Horvat ispali čitav rafal u grupu, koja se potrbuške šuljala. Netko jauknu i očajnički povika:

    – Ranjen sam, pomozi!

    – Ttklen si? – pita Bakula, nakon čto se došulja do ranjenika i uperio mu cijev u čelo. Buntić dopuze bijesan do Bakule, koji gubi vrijeme s neprijateljom. Miletić i Horvat stadoše izmedju Buntića i ranjenog pripadnika specijalne jedinice Branka Blečića da ga ne ubije.

    – Što misliš, stoko! Ko te je gonija vamo, na svoje? Nisi zavridija da nosiš ‘rvacko ime. Zini! – Mladić zakuka. Tražili su podatke o jačini, maršruti, (maršrut znači pravac kretanja vojske, mo, Otporaš) naoružanju. No ranjenik je tonuo u nesvijest i umirao.

    Paljba je smalaksala. Šumu su ispunjali bolni krici. Odjednom se na malom proplanku mogao vidjeti neobičan prizor: dvojica se zgrabila po plećima i hrvaju se na život i smrt. Knez prepozna Iliju Glavaša. Bio je mokar. Krv je u obojice curila iz ogrebotina na obrazima i vratu. Antunac zadje protivniku iza ledja i uperi u njega svoju pušku. Prlić u tom času poviče: “Predaj se!” Vidjevši da nema izlaza i da je opkoljen, protivnik otpusti ruke i podiže ih iznad glave. Bio je to kapetan “JNA”, Miloš Popović, zapovjednik jedne posebvne jedinice. (Evo sta o tom okršaju kaže spomenuti izvjestaj JNA:…”Grupa kojom je komandirao komandir čete VP (vojna policija) kapetan I. klase Miloš Popović…koji svojim dvogledom sve pregledava,…kojega su policajci jedva slijedili i na desnom i lijevom krilu,… i našao se na bliskom odstojanju s teroristima, tj gotovo medju njima…U toj bliskoj borbi…poginili su kapetan Popović i vojnik policajac Branko Belčić, a ranjeni su vodnik stazist i jedan vojnik…”, moja opaska, Otporaš) Oko njega su stajali Bakula, Horvat i Knez. Glavaš se svali od umora na travu.

    Desetak koraka dalje ležala su još tri ranjenika. Jecali su i zvali u pomoć. Ostali pripadnici specijalne čete nisu samo ostavili kapetana Miloša Popovića, već su bacili čitavu ratnu spremu i nestali kao zečevi u šumi. Kod ranjenog vojnika Horvat ugleda malu radio stanicu. Uze je. Netko je zvao: “Halo, ovdje operativni, javi se!” Horvat se brzo snadje, i odgovori:

    -Ovdje Hrvatska osloboditeljska vojska (ovdje želim istaknuti da je pok. Bruno Bušić uvijek naglašavao da se hrvatski pravilnije kaže “osloboditeljski, osloboditeljska”, a ne “oslobodilački ili oslobodilačka”,moja opaska, Otporaš) – vaša je jedinica razbijena i poubijana. U našim je rukama kapetan Popović! – Glas s druge strane je urlao. Mislili su da se netko šali. Horvat se opet javio naredjujući da se pripreme za predaju. Stanica je zamuknula.

    Iz šume je u to iskočio Bešlić. Vikao je gotovo kroz plač: “Pogibe Adolf, ljudi!” Ambroz se zgrči, objema rukama stisne lice i zajeca. Usprkos vrućini koja je vladala, protrnili su svi i sledili se. Najmirniji medju njima , Glavaš, suzdržavao je jecaj. Ambroz je stajao iznad mrtva brata koji je ležao na ledjima pored slomljenog bora. Mrtav. Svi su bili potrešeni.

    Prije nego što su se povukli u šumu u pravcu Idovca, Adolfa su pokrili jelovim granjem. Glavaš i Buntić vode Miloša Popovića s otkočenim automatima. Vladala je kobna tišina. Sjeli su. Kocijančić pruži cigaretu Popoviću, on je uze, duboko potegne dim, pa reče:

    – Posljednja, zar ne? – Bio je blijed i tresao se.

            [divider]

    HRVATSKIM  BUGOJANSKIM  VITEZOVIMA   (2)

    Povijest našu treba prelistati,

    Na viteškim stranicama stati

    I vidjeti da nam nema ravni,

    To svjedoče dogadjaji slavni

    A najviše krvavo i tragični…

    Čemu mi smo od Svačića vični.

    S vama borci sad je nova strana

    Sa viteškom krvlju ispisana.

    Medju svima uzvišeno blista

    Ko Golgota za Hrvate čista,

    Ko spomenik veleban do neba,

    Pred kim svatko poklonit se treba

    I dužno Vam štovanje odati,

    Vas navijeke slavit će Hrvati.

    Vitezove, divne “Bugojance”

    Što kidaše okove i lance,

    Čiji podvig kao sunce sine,

    U središtu tamnice Titine.

    Sedamdeset druge usred ljeta

    Bi dogadjaj cijeloga svijeta.

    Od Istoka do krajnjeg Zapada,

    Takav podvig ne će se nikada,

    Što devetnaest Hrvata pripremi

    U najvećoj tajnosti i sjeni.

    Po tudjini svuda rastrskani

    Iz Hrvatske svoje protjerani..

    Nastavlja se….

    Otporaš/kamenjar.info

    facebook komentari

    • Devetnaest (19) Hrvata devetnaest hrvatskih Vitezova kojima se je priključio i naš Zvonko Bušić. Spomenimo ih ovdje da ih se sjetimo i da ih nezaboravimo:

      1.) Adolf Andrić, rođen 1934. u Tuzli,
      2.) Ambroz Andrić, rođen 1939. u Tuzli,
      3.) Nikola Antunac, rođen 1950, u Karlovcu,
      4.) Petar Bakula, rođen 1948, u rastovači, kod Posušja,
      5.) Filip Bešlić, rođen 1951. u Rastovači, kod Posušja,
      6.) Vidak Buntić, rođen 1942. u Ograđeniku, kod Ljubuškog,
      7.) Vili Eršek, rođen 1950.? u Varaždinu,
      8.) Ilija Glavaš, rođen 1939. u Lužanima kod bugojna,
      9.) Djuro Horvat, rođen 1949.? u Zagorju,
      10.) Viktor Kacijančić, rođen 1949. u Tinjanu, Pazin,
      11.) Vejsil Keškić, rođen 1939. u Maloj Peći, Bihać,
      12.) Vinko Knez, rođen 1952. u Viškovcima, Slavonska Požega,
      13.) Ilija Lovrić, rođen 1945. u Varvari, Rama, kod Prozora,
      14.) Stipe Ljubas, rođen 1951. u Bugojnu,
      15.) Vlado Miletić, rošen 1946 u Ograđeniku, kod Ljubuškog,
      16.) Ludvig Pavlović, rođen 1953. u Vitini, kod Ljubuškog,
      17.) Ivan Prlić, rođen 1951. u Sovićima kod Bobanove Drage, blizu Imotskog,
      18.) Pavo Vegar, rođen 1939. u Vašarevićima, kod Ljubuškog,
      19.) Mirko Vlasinović, rođen 1932. u Gornjem Zemuniku kraj zadra.

      Ovoj Bugojanskoj skupini su pripadali Stjepan Crnogorac iz sela Sovića, odmah do sela Prlića, rođen 1946.? i Ante Miličević iz sela Ograđenika, rođen? koje je Udba likvidirala na njihov poznati način.

    • Devetnaest (19) Hrvata devetnaest hrvatskih Vitezova kojima se je priključio i naš Zvonko Bušić. Spomenimo ih ovdje da ih se sjetimo i da ih nezaboravimo:

      1.) Adolf Andrić, rođen 1934. u Tuzli,
      2.) Ambroz Andrić, rođen 1939. u Tuzli,
      3.) Nikola Antunac, rođen 1950, u Karlovcu,
      4.) Petar Bakula, rođen 1948, u rastovači, kod Posušja,
      5.) Filip Bešlić, rođen 1951. u Rastovači, kod Posušja,
      6.) Vidak Buntić, rođen 1942. u Ograđeniku, kod Ljubuškog,
      7.) Vili Eršek, rođen 1950.? u Varaždinu,
      8.) Ilija Glavaš, rođen 1939. u Lužanima kod bugojna,
      9.) Djuro Horvat, rođen 1949.? u Zagorju,
      10.) Viktor Kacijančić, rođen 1949. u Tinjanu, Pazin,
      11.) Vejsil Keškić, rođen 1939. u Maloj Peći, Bihać,
      12.) Vinko Knez, rođen 1952. u Viškovcima, Slavonska Požega,
      13.) Ilija Lovrić, rođen 1945. u Varvari, Rama, kod Prozora,
      14.) Stipe Ljubas, rođen 1951. u Bugojnu,
      15.) Vlado Miletić, rošen 1946 u Ograđeniku, kod Ljubuškog,
      16.) Ludvig Pavlović, rođen 1953. u Vitini, kod Ljubuškog,
      17.) Ivan Prlić, rođen 1951. u Sovićima kod Bobanove Drage, blizu Imotskog,
      18.) Pavo Vegar, rođen 1939. u Vašarevićima, kod Ljubuškog,
      19.) Mirko Vlasinović, rođen 1932. u Gornjem Zemuniku kraj zadra.

      Ovoj Bugojanskoj skupini su pripadali Stjepan Crnogorac iz sela Sovića, odmah do sela Prlića, rođen 1946.? i Ante Miličević iz sela Ograđenika, rođen? koje je Udba likvidirala na njihov poznati način.

    • “Glavo moja nisan kopo zate, daboda te raznile granate…” Dali će se ikada znati pravi broj Hrvatica i Hrvata koji su svoje živote darovali za domovinu Hrvatskt?, i to pjevajući upravo ovu gore spomenutu pjesmu.

    • “Glavo moja nisan kopo zate, daboda te raznile granate…” Dali će se ikada znati pravi broj Hrvatica i Hrvata koji su svoje živote darovali za domovinu Hrvatskt?, i to pjevajući upravo ovu gore spomenutu pjesmu.

    • “U današnjem dobu, rad na oslobođenju Hrvatskog naroda mjeri se količinom materijalne i moralne štete nanešene Jugoslaviji”, kaž Apostol Plemić Adolf Andrić u knjigi OSVETNICI BLEIBURGA strana 19.

    • “U današnjem dobu, rad na oslobođenju Hrvatskog naroda mjeri se količinom materijalne i moralne štete nanešene Jugoslaviji”, kaž Apostol Plemić Adolf Andrić u knjigi OSVETNICI BLEIBURGA strana 19.