Glavo moja nisam kopo’zate, dabogda te raznile granate, pjesma koju pjevaju oni Hrvati koji u smrt gledaju i bore se za Hrvatsku.

Upravo danas, ovih dana, se navršava punih 37 godina kako su devetnaestorica (19) hrabri i neustrašiih hrvatskih rodoljuba napustili svoj udobni i ugodni život, ostavili svoje obitelji, znance i prijatelje u dalekoj Australiji, pošli zovom svoje neograničene ljubavi za Hrvatsku da dignu ustanak.

Poznato je nama svima da knjige o hrvatskoj prošlosti najčešće pišu naši hrvatski neprijatelji. Ne samo knjige nego i feljtone o borbi hrvatske prošlosti, kako bi ovi stigli undje gdje knjige nisu, s ciljem kako što crnje prikazati one Hrvate koji su se borili za Hrvatsku i koji su nešto značili u tim borbama. Zato sam došao na ideju prinijeti preko portala kamenjar.info feljton “Nove Hrvatske” pod imenom “NEPOZNATA STRANA BUGOJANSKE OPERACIJE “, u rubrici Iz Otporaševe Torbe. Ja ću svaki opis naznačiti gore spomenutim imenom i obilježiti ih brojevima kako bi čitatelji što lakše mogli pratiti redosljed dogadjaja, kopirati ih, i što bi bilo najvažnije, širiti ih dalje tako da dopru do kuće svakog Hrvata. Čineći to bit će najbolji dokaz odavanja počasti ovim HRVATSKIM VITEZOVIMA koji su nesumnjivo bili preteča Oslobodjenja Hrvatske i Domovinskog Rata.

Za portal Kamenjar.info donosim preduvod “Nove Hrvatske”. Feljton je pisan 1978.

” Ovo je potaklo Uredništvo NH da započne sakupljanjem gradje o jednom ustaničkom pokušaju u Hrvatskoj, o kojem se još uvijek malo zna i koji, već kao legenda, raspaljuje maštu mnogih Hrvata. Dva dopisnika “Nove Hrvatske” skupljala su sa suradnicima iz domovine teško pristupačne informacije i poslije višemjesečnog rada uspjeli su sabrati dovoljnu dokumentaciju za cijelovit prikaz o “Rakovici 1972.” Feljton počinje izlaziti u povodu obljetnice “bugojanske operacije” i vjerujemo da će kroz iduće nastavke dati ne samo realnu sliku pothvata devetnaestorice ustanika, nego i poticaj da se o toj epizodi iz nedavne hrvatske prošlosti napiše stručna povijesno-politička studija. UREDNISTVO. “

Ja ću nastojati vjerno slijediti Feljton NH i, i po potrebi u zaporkama ubaciti tu i tamo (po)neko objašnjenje koje će mi biti poznato, tako da prikaz bude što potpuniji. Po svoj prilici bit će ovdje više Feljtona nego u NH. Otporaš.

(Napomena danas, 12 kolovoza 2013., je samo ta da je ovo pisano, kako ćete i po datumu dolje na dnu vidjeti, 25 lipnja 2009., i da je u prvih 24 sata bilo pregleda 1265. Zamolio bih drage čitatelje da nađu vremena i strpljenja pročitati nastavke ovih Feljtona s istom ljubavlji i žarom kako su ovi hrvatski ŽRTVENICI imali kad su se odlučili ići u hrvatske šume boriti za HRVATSKU DRŽAVU. Uživajte i čitajte! Hvala. Otporaš.)

 NEPOZNATA  STRANA  BUGOJANSKE  OPERACIJE –   ( 1 )

U lipanjskoj noći, toploj, punoj mirisa i planinske idile, u šumi, pod debelom razgranatom bukvom, utaborilo se devetnaest neobičnih izletnika. Vojnički odjeveni i moderno naoružani. U dolini, ispod njihova logora, opružilo se malo austrijsko selo St. Lorenz – utonilo u tvrdi san. S druge strane, vrhom šumovite kose, ispriječila se jugo-granica, vijugava kao zmija, koju noćas, 21.Vl.1972. – nakon dvodnevnog izvidjanja i promatranja – moraju pregaziti. Pod punom ratnom opremom. Kao vojnici.

O tome dugo i široko satima raspravljaju. U tišini. Mjesečina se razlila po planini – vidi se kao danju. To im smeta. Zbog toga odgadjaju put. Čekaju zapravo da se naoblači, da padne mrak i kiša. Svjedno – odgadjanja više nema, bez obzira na pun mjesec i opasnost. Kocka je pala – noćas kreću.

Najednom zašutješe. Glas Vlade Miletića poput munje razbi duboku tišinu. Poznaju oni njegove riječi; u njima ima više isakrenosti i pouzdanja, više vjere i odlučnosti nego u najčvršćoj zakletvi.

– Mi smo dragovoljno izabrali ovaj put borbe. Ako se netko koleba ili sumnja, nek odustane, bolje mu je! Nakon tih riječi Miletić zastane, taman kao da čeka neće li tkogod reći: “Ja sam se predomislio!” I onda nastavi s lirskim prizvukom u glasu:

– Što nas je potjeralo na ovaj put? Mi smo, više-manje, živjeli, štono kažu, ko bubreg u loju: nije nam falilo novaca, putovali smo kamo smo htjeli, mijenjali smo auta. I svega smo se odrekli. I luksuza, i mira, i mladosti, i…Svega osim jednog – borbe za slobodu. Sve kad bi i htjeli, mi se ne možemo odreci Hrvatske, te nesretne i jadne naše zemlje – pogažene i obespravljene.

– Mi smo lutali od zemlje do zemlje, ne bi li našli Hrvatsku. I što smo više zemalja obišli, to smo jače za domovinom čeznuli. Zar vam nisu kao i meni teške sjene tudjih gradova? Zar vam nije dodijala tudjina? Mi ipak nismo krenuli na ovaj put iz očaja. Mi smo ludo zaljubljeni u Hrvatsku. (Amen!,moja opaska, Otporaš) To je naša neuništiva pogonska snaga.

– Čekali smo i načekali se da okupator uzmakne ili popusti. Prošla 1971. godina dala nam je jasnu lekciju: tko želi Hrvatsku, čeka ga Gradiška, Zenica, čeka ga Goli Otok. Sudjenja i progoni ne prestaju. Jedini jezik s koji Beograd govori s Hrvatima – jezik je terora. Hranjen našim mukama, hranjen krvlju hrvatskoga naroda – taj režim ne postaje ni zere bolji, već sve teži i okrutniji. Mi ćemo pokušati da slomimo to sudbinsko prokletstvo. Mi…

U neposrednoj blizini nešto skrši suhu granu, i zamaknu. Grupu posebno uznemiri lavež psa iz sela. Miletiću zape riječ u grlu, neizgovorena.

Svi se naprežu, osluškuju, no ništa se ne čuje. Čak ni ptice. Glavaš zgrabi parabelu i uze zaklon iza borova stabla. Adolf Andrić sjedi i puši, zaklanjajući rukom žar cigarete. Prlić ga promatra i misli: Progovori! I drugi uostalom očekuju njegovu odluku, uznemireni. Da nisu otkriveni? Dva se dana tu muvaju očekujući da okrene kiša i da se smrkne. Baš se je smrklo!

Izdaja! To im kljuje po mozgu. Ali ta se sumorna misao rasprši, čim staloženije razmisle da nitko živ o njihovim namjerama ne zna ama baš ništa. Čak su i svojima rekli da idu nekamo na izlet, odakle će se kroz dva-tri dana vratiti. Kroz šumu naletjla srna, štoli, a oni mehnički – Udba!

Nastavlja se…

Otporaš/kamenjar.info

facebook komentari

  • Neka za početak ova dva komentara budu POČETAK ostalih i nadolazećih monetara. Što više komentara bude pristizalo na ove opise, tim više će se izražavati poštovanja ovim hrabrim hrvatskim vitezovima. Pošto se je to sve odigravalo na našim područjima koji su nam poznati, i fala dragom Bogu da još ima živi svjedoka tih događaja, bilo bi za povijest ite kako dobro da ljudi iznose u ovom komentarima sve što znaju. hvala Otporaš.

    #15

    teoreticar

    Korisnik

    Originalni autor citata je Otporaš

    … A danas kada se skoro sve tanje znaju o
    Akciji FINEX 72 i usporediti to sa opisima iz Nove Hrvatske, čudom bi se
    čudili koliko su im informacije bile točne.To toliko o tome”.

    Moj prijatelju kako tako naivno misliš da se sve tajne znaju oko
    skupine FENX72, nikada mi nećemo dokučiti pravu istinu – samo možemo
    razabrati one dijelove priče koja nam se čini prihvatljiva.

    Da li znaš kako je i gdje stradao posljedni pripadnik skupine FENX Ludvig Lutko Pavlović iz Vitine kod Ljubuškog?

    Lutko je jedini iz skupine koji je odležao robiju jer je bio maloljetan, a pušten je početkom Domovinskog rata.

    Gdje i kako je stradao, – reci nam ti pravu istinu??

    Odgovori

    Citiraj

    Citiraj u PPu

    Ocjeni post

    12.8.2013, 9:24:51

    #16

    Otporaš

    Mladi korisnik

    Prijatelju teoreticar ja sam rekao “kada se skoro sve tajne znaju o
    Akciji Finex 72” i mislim sa tom riječi “skoro” se podrazumijeva da sve
    tajne još nisu izišle na javnost. Ja sam baš iz okoline tih krajeva
    kuda je skupina FINEX 72 prolazila, a uz put Ivana Prlić mi daljni
    rođak. Sve to govorim zato kako mi je teren zbivanja manje više poznat i
    kako je novina Nava Hrvatska iz godine 1978 skoro u detalje opisala
    kretanja skupine Bugojanske Akcije; čak i spominjanje nekih lokalnih
    osoba je vjerodostojno. A što se tiče Ludvika Pavlovića na svu žalost
    taj događaj je još tajnovit i možda će još vremena proći dok se saznadne
    prava istina. Sliča je još uvijek situacija i sa slučajem Blažem
    Kraljevićem. Ja sam prije nekoliko godina s dobrim i pouzdanim
    prijateljom otišao posjetiti mjesto kod Posušja gdje je Ludvik pogunui u
    rujnu 1991. godine. Njegovi suborci iz redova HVO su mu podigli spomen
    ploču s natpisom. Tada sam pitao mojeg prijatelja kako je žalostno da je
    baš on poginuo i to u prvim danima rata, našto mi je prijatelj rekao da
    je bolje o tome ne pričati, da on zna i pozna situaciju ali da još nije
    vrijeme o tome glasno i javno govoriti. Nadati se je da će se jednog
    dana sve saznati, čim prije tim bolje.

    Uredi poruku

    Odgovori

    Citiraj

    Citiraj u PPu

    Ocjeni post

    Saznajte više: Kroz zločine do slave? http://slobodni.net/t117811/#ixzz2bkAQaHEz

    • Ludviga je ubila JNA.. Tko zna gdje je ubijen, zna se da su ga izbacili u Studenim Vrilin

      • Lilith, ubrzo će biti ovdje priložen i drugi dio. Ovo što ti prilaež su samo jedna dio komentara na drugi dio opisa NEPOZNATA STRANA BOGOJSNSKE OPERACIJE (2). Bilo bih drago da izneseš, ako znaš, točno mjesto gdje je Ljudvik Pavlović pogunuo i tko ga je ubio, imenom i prezimenom. Hvala.
        xxxxxxxxx

        Gracena13
        26.06.2009 07:46 h

        Otporaš:
        citat.
        Sve što su osjećali bila je neograničena ljubav za Hrvatsku. Zbog takovih svačija povijest je bogata.

        ______________________________________

        U potpunosti se slažem, g.Otporaš.

        Lako je razglabati o bilo kom zbivanju o našoj prošlosti iz današnje
        pozicije . (Ovo lako je upitno, čini mi se i dan danas ) . Ali u
        ono vrijeme odlučiti se svjesno odreći se spremno i vlastitog života
        za Hrvatsku, garancija nam je da je nehinjena , odnosno iskrena
        odanost i bezgranična ljubav spram Hrvatske zaista bila u pitanju.

        Gracena13
        26.06.2009 15:48 h

        citat:

        – Ma kakva Udba, zaboga! veli Vill Ersek.
        – Upravo zato sto nista ne zna, ona o sebi siri famu kako je svemocna.

        Vraga zna. Ubiti iz potaje, ili slomiti rebra.

        Te su metode stare kao biblija!

        _____________________________________________

        Upali su nesretnici u stupicu poradi vlastite zablude.

        Preskupu su platili cijenu nažalost naivno vjerujući u poštene namjere pojedinih suradnika.

        Gracena13
        27.06.2009 09:07 h

        Otporaš:
        citat:

        “Ideologija Hrvatske
        Oslobodilacke Borbe izdize hrvatskog revolucionara visoko iznad obicnih
        smrtnika…Apostol Plemic (Adolf Andric)”

        ___________________________________

        26-06-2009

        Bugojanska grupa

        Marko
        Mudronja nikada nije bio prijatelj Bugojanskoj grupi. I Mudronja je
        izdajnik i dezerter Bugojanske grupe. Mudronja, Frane Pericic i Jure
        Maric prema planu vodstva Bratsva, trebali su predvoditi grupu u akciju.
        Mudronja i Pericic dezertirali su grupu na austrisko jugoslovenskoj
        granici. Mudronja sa izgovorom da je bolestan, a Pericic sa izgovorim da
        je strar za takve akcije. Jure Maric nikada nije dosao. Po naredbu
        Pericica, mladi clanovi Bugojanske grupe, putem glasanja izmedju njih
        izabrali su vodje grupe.

        Mudronja a niti Vukusic ne spominju,
        da je jedan dio oruzja i municije za Bugojance nabavio Mudronja u
        Belgiji. U feljtonu Boze Vukusica “Rat prije rata” Mudronja izjavljuje
        da su Bugojanci imali zatrovano oruzje. Na podao nacin on potvrdjiva
        propagandu vlasti bivse Jugoslavije. Ja ne iskljucujem mogucnost, da su
        Bugojancima podmetnuti otrovani metci. Stovise kada je Mudronja otisao
        da se pridruzi Bugojancima u Austriju, on je njegovu putnu torbu ostavio
        u mome i Ambrozovom stanu. Drugi dan poslije odlaska moga supruga
        Ambroza Andrica u akciju, francuska policija je pretresla moj i Ambrozov
        stan. U torbi Mudronje, nasli su punu saku otrovanih metaka.

        Razlog
        pretresu moga i Ambrozovog stana, bila je bomba postavljena na biciklo
        moga i Ambrozovog tada sedmogodisnjeg sina. Iducu noc poslije Ambrozovog
        odlaska u akciju, na bicik moga i Ambrozovog sina postavljena je
        tempirana bomba, koja je trebala eksplodirati iduci dan u podne. U to
        vrijeme nas sin je dolazio iz skole. No, nesto se dogodilo i bomba je
        eksplodirala u 4 sata ujutro. Mene je probudio komsija. Kada sam sisla u
        podrum zgrade policija je vec bila u podrumu i oko zgrade. U 7 sati
        ujutro dosli su i pretresli moj i Ambrozov stan. Pri pretresu u torbi
        Marka Mudronje, policija je nasal pregrst zatrovanoh metaka. O ovim
        metcima, ja sam pisla u proslosti.

        Iako ja nisam bila
        osumnjicena ni za sto, cim su djecu odpremila u skolu policija me je
        uhapsila i pritvorila. Za vrijeme ispitivanja policajci nisu niti jednom
        spomenuli bombu. Drugi dan policijacima se pridruzio jugoslovenski
        Konzul iz Strasbourga. Ni on me nije nista pitao o bombi. Onda, su
        policajci, Konusul i ja odvezeni nazad i moj i Ambrozov stan. Dok sam ja
        vezana stajala, Konzul i policija jos jednom su pretresli stan. Uzeli
        su mnogo obiteljskih slika, i drugih vaznih stvari. Nikada mi nije nista
        vraceno.

        Nema sumnje, Bratstvo je imalo udjela u postavljanju
        tempirane bombe na biciklo. Te veceri kod mene je iznenada dosla zena
        Adolfa Andrica. Na njezino trazenje ostala je prenociti kod mene. Za nju
        je dokazano bez ikakve sumnje da je radila za srpsku Udbu i da je tajno
        suradjivala sa vodstvom Bratsva. Strasbourske novine u jednom clanku,
        napisale su za nju da je dosla u Strasbourg po poslu. Dvije su
        mogucnosti: 1. Mozda je ona donjela bombu sa sobom i ponoci je postavila
        na biciklo. 2. Ili se ona po noci digla, uzela moje kljuceve, otvorila
        vrata zgrade i otklucala podrum pociniocima ovoga zlocina.

        Boze
        Vukusic nigdje u njegovom feljtonu ne spominje da je bomba postavljena
        na biciklo sedmogodisnjeg sina Ambroza Andrica, niti da sam ja bila
        pritvorena. O toj bombi Vukusic pise: kada je bomba eksplodirala Ambroz
        Andric bio je u Njemackoj i on se nije vise vracao. To je gola laz. O
        toj bombi govorio je i bivsi jugoslovenski Konsul Marijan Kraljevic
        King, u polemiki o Bugojanskoj grupi, koja se vodila na HRT na programu
        “Latinica” Ni Kraljevic nije rekao istinu. Njegova prica davala je dojam
        da su Bugojanci odgovorni za bombu.

        Vukusic pise, Pericic bio
        uhapsen u Strasbourge. To je Vukusiceva prazna prica. Pericic nije bio
        hapsen. Ti policajci koji su mene pritvorili, bili su zastitnici Udbasa.
        Njihiva mrznja prema Hrvatima izbijala je iz svake njihove rjeci i
        njihovog brutalnog ponasanja.

        Kao sto sam vec izjavila,
        izjavljujem jos jednom. Vukusic je postavljen da izbrise zlocine Bratsva
        i drugih zlocina jugoslovenskih komunista. To znamo svi, znamo da je
        pokusao izbisati najvecu tragediju u povjesti hrvatskoh naroda, pokolj
        Bleiburgu i kriznim putevima. Sa knjigom “Rata prije rata” i filmom o
        Bugojanskoj grupu, Vukusic hoce uvjeriti hrvatski javnost, u dobro
        isplanirane lazi pro balkanskih jugosiovenskih komunista. On radi po
        principu, ponavljaj laz, i laz ce biti prihvacena kao istina. Vukusic i
        sav taj probalkanski vucji copor mogu za uvjek ponavljati njihove lazi.
        Ali sto oni nemogu, oni nemogu pobjeci od njihovih strasnih zlocina. To
        su njihovi zlocini, ucinili su ih svjesno i dobrovoljno za judine
        zlatnike i interese onih sila koje takodjer imaju odgovornost za pokolj
        Hrvata poslije Drugog svjetskog rata. Bugojanska akcija bio je pozljivo
        organiziran i ideoloski potkovan zlocin probalkanskih jugo komunista i
        njihovih gospodara, a u djelo su je proveli njihovi agenti iz Hrvatskog
        Revolucionarnog Bratsva

        Ruzica Andrić/ http://hakave.org/index.php?

        _________________________________________

        • Ovo sam ovdje priložio s molbom da dostavljam dalje. To sada činim ovim pute. Milan.

          NAJAVA: Na
          kioscima je novi broj FeniXa, kolovoz 2013.

          http://fenix-magazin.info/

          U novom broju, koji se od utorka 06. kolovoza nalazi u
          prodaji na kioscima u Njemačkoj, Austriji i Luxemburgu, a od srijede 7.
          kolovoza u Švicarskoj, FeniX donosi intrigantan intervju s mladom pjevačicom Lanom Jurčević koja
          otkriva kako je to biti u ljubavnom trokutu! Tu je i zanimljiva priča o mladom
          paru Belbe Smith i Vjekoslavu Frani Kovaču iz Essena autorima prve
          ilustrirane dječje priče na temu Domovinskog rata u Vukovaru. U Fenixu pročitajte
          kako je bračni par prepričao djeci strahote rata.

          Saznajte i što se
          događa u HDZ-ovoj kordinaciji Baden- Württemberga iz kojeg je isključena
          donedavna predsjednica Štefica Madračević te što to HKD Napredak spočitava
          Hrvatskom svjetskom kongresu?

          Turistička sezona
          u Hrvatskoj: Osuđuju li i turisti kao i Hrvati poskupljenje u turističkoj
          sezoni?

          Na sportskim
          stranicama, među zanimljivim sportskim temama pročitajte i intervju s Janom
          Rupčićem, glasnogovornikom KK Komušina Heiterbach koji kaže: želimo
          postati starosjedioci u regionalnoj ligi.

          Kao i u svakom broju Fenixa pronađite i u novom broju teme koje vas zanimaju!

          Napomena:
          Ako iz bilo kojeg razloga ne želite više primati naše informacije, pošaljite nam poruku: ODJAVA!

  • Ova priložena dva komentara su sa opisa NEPOZNATA STRANA BUJOJANSKE OPERACIJE (1) Milan.

    sponzoras
    25.06.2009 13:01h
    Otporašu kako je u Texasu na tvojem Ranch-u?
    Ti pišeš o Bugojancima. Njima svaka čast! Pokazali su hrabrost ali ne viziju. Oni su došli rušiti Jugoslaviju, a nisu mislili da treba prije srušiti Tita pa tek onda Jugoslaviju. Mišljenja sam da su prerano došli. sponzoras

    Domobran

    25.06.2009 13:19 h

    U Texasu je jako lijepo. Na imanju CROATIA RANCH živim i
    uživam. Okružio sam se knjigama, novinama i raznim drugim pisanim
    materijalima o našoj Hrvatskoj što su najviše naši neprijatelji o nama
    pisali. Zahvaljujući onim nesebišnim Hrvatima u Iseljeništvu koji su iz
    ljubavi prema svojoj i našoj Hrvatskoj pisali o Hrvatskoj onako kako se
    treba pisati, ISTINU. Sada, ovdje uz kamin – samo mi lula fali – imam
    vrimena, a fala dragom Bogu imam i razum koji me jako dobro sluši i
    drži, šitam, pregledavam, prebirem, študiram i polako dolazim do
    spoznaja – na osnovu zapisanog – tko nam je najviše kriv. Zaključak bi
    mogao biti da smo najviše mi sami sebi krivi. E baš poradi toga ja pišem što pišem, ne za mene a još manje za moju djecu. Pišem za one koji nisu
    imali priliku čuti za mnoge stvari o kojima pišem. Ako su i imali
    priliku nešto čuti, čuli su iskrivljeno. Pa, od viška glava ne boli,
    kaže hrvatska poslovica. Pozdrav. Otporaš

    Gracena13

    25.06.2009 14:14 h

    Otporaš@

    U Texasu je jako lijepo. Na imanju CROATIA RANCH živim i uživam.

    Sada, ovdje uz kamin – samo mi lula fali – imam vrimena. Ako vam samo lula fali, spremna sam vam poslati jednu lijepu…mislim lulu iz naše prelijepe domoje..

  • U knjigu OSVETNICI BLEIBURGA koju je napisao Plemić (Adolf Andrić) stoji i ovo: ” 59.

    “Kako će Hrvatska Država tretirati zaostale Srbijance u ovim priključenim pokrajinama?”

    Zaostali Srbijanci u ovim priključenim pokrajinama uživat će sva prava kao i ostali gražani Hrvatske Države pod uvjetom, potpunog poštivanja hrvatskih zakona. Njima će se omogućiti brzo integriranje kako bi u što skorijem vremenu postali sastavni i (lojalni) dio Hrvatskog tijela. Hrvatska će Država pomoći u brzom podizanju njihovog kulturvog kulturnog i ekonomskog nivoa, kao jednog od najvećih preduvjeta njihove brze integracije.

    Strana 134 spomenute knjige.

  • – Mi smo dragovoljno izabrali ovaj put
    borbe. (Kažu hrvatski devetnaest (19) revolucionaraca, mo, Otporaš.) Ako se netko koleba ili sumnja, nek odustane, bolje mu je! Nakon
    tih riječi Miletić zastane, taman kao da čeka neće li tkogod reći: “Ja
    sam se predomislio!” I onda nastavi s lirskim prizvukom u glasu:

    – Što nas je potjeralo na ovaj put? Mi
    smo, više-manje, živjeli, štono kažu, ko bubreg u loju: nije nam falilo
    novaca, putovali smo kamo smo htjeli, mijenjali smo auta. I svega smo se
    odrekli. I luksuza, i mira, i mladosti, i…Svega osim jednog – borbe za
    slobodu. Sve kad bi i htjeli, mi se ne možemo odreci Hrvatske, te
    nesretne i jadne naše zemlje – pogažene i obespravljene.

    – Mi smo lutali od zemlje do zemlje, ne
    bi li našli Hrvatsku. I što smo više zemalja obišli, to smo jače za
    domovinom čeznuli. Zar vam nisu kao i meni teške sjene tudjih gradova?
    Zar vam nije dodijala tudjina? Mi ipak nismo krenuli na ovaj put iz
    očaja. Mi smo ludo zaljubljeni u Hrvatsku. (Amen!,moja opaska, Otporaš)
    To je naša neuništiva pogonska snaga.

  • Staro je pravilo da knjige i sve što se o hrvatskoj prošlosti, prošlosti rata NDH, kako prije tako i dans, najčešće pišu hrvatski neprijatelji. Doći će, a već dolazi, vrijeme kada će Hrvati početi pisati sami o sebi i iznositi našu hrvatsku ISTINU. Zato treba čitati ove nastavke NEPOZNATA STRANA BUGOJANSKE OPERACIJE.

  • Staro je pravilo da knjige i sve što se o hrvatskoj prošlosti, prošlosti rata NDH, kako prije tako i dans, najčešće pišu hrvatski neprijatelji. Doći će, a već dolazi, vrijeme kada će Hrvati početi pisati sami o sebi i iznositi našu hrvatsku ISTINU. Zato treba čitati ove nastavke NEPOZNATA STRANA BUGOJANSKE OPERACIJE.