Neprirodni dualizam političara i građana ili Kako to vlast postane odnarođena

25

Predložene promjene Zakona o referendumu, koje bi dodatno otežale izjašnjavanje građana direktnim putem, SDP-ova zastupnica Ingrid Antičević-Marinović opravdala je time da se na taj način žele „onemogućiti loše inicijative, a omogućiti dobre“, istovremeno dajući do znanja kako pod loše ubraja obje inicijative udruge U ime obitelji. Na ovom mjestu, pitanje koje se nužno postavlja jest tko je to ovlašten apsolutno određivati koje su to dobre inicijative, a koje loše ili biblijskim rječnikom rečeno – jesti sa stabla spoznaje dobra i zla?

U Hrvatskoj se posljednjih dana počeo ispoljavati neki neprirodni dualizam koji se pod tepihom podvlačio već duže vrijeme. Taj dualizam je u svakom slučaju neprirodan Zapadnoj civilizaciji izrasloj, između ostalog, na zasadima kršćanstva koje dualizam ne priznaje. Drugi najjači zasad iste civilizacije, antička racionalna misao, ipak u nekim platonističkim aspektima ulazi u dualizam pa se s te strane može razumjeti stalna latentna tendencija Zapadne kulture da koketira s dualizmom, koji ni kršćanstvo ne može potpuno anulirati (i neki kršćanski mislioci su tijekom povijesti bili dualisti).

Dualizam misli se manifestira na različite načine, a onaj koji je u posljednje vrijeme isplivao na površinu u Hrvatskoj, neprirodni je dualizam između „naroda“ i „vlasti“, puka i aristokracije, onih koji vladaju i onih kojima se vlada. Svima kao da je iz svijesti pobjegla činjenica da vlast proizlazi iz naroda, njegov je dio i u njemu jedinom dobiva legitimitet. Nezadovoljstvo političara poplavom referendumskih građanskih inicijativa u posljednjih godinu dana živopisno je i u ironičnom tonu opisao Vladimir Šeks: „Prvo je bio referendum o ćirilici, referendum o radu prije toga, sada ima ovaj referendum za outsourcing, najavljuje se ovaj referendum koji se odnosi na izborni sustav gđe Markić i te udruge…“

Dakle, nezadovoljni nesputanom željom građana da odlučuju o svemu i svačemu što je u posljednjih 23 godine hrvatske demokracije bilo rezervirano za političke izabranike, isti ti izabranici su odlučili stati na kraj toj nesputanoj želji stavljanjem moratorija na referendume i izmjenama Zakona o referendumu. Predložene promjene Zakona o referendumu, koje bi dodatno otežale izjašnjavanje građana direktnim putem, SDP-ova zastupnica Ingrid Antičević-Marinović opravdala je time da se time žele „onemogućiti loše inicijative, a omogućiti dobre“, istovremeno dajući do znanja kako pod loše ubraja obje inicijative udruge U ime obitelji. Na ovom mjestu, pitanje koje se nužno postavlja jest tko je to ovlašten apsolutno određivati koje su to dobre inicijative, a koje loše ili biblijskim rječnikom rečeno – jesti sa stabla spoznaje dobra i zla? Jasno je da argumentacija gđe Antičević implicira kako su oni koji će odlučivati o dobrim i lošim inicijativama upravo oni koji će donositi novi Zakon, dakle, uska skupina ljudi koji drže političku moć u rukama. Usput budi rečeno, sastavljači tog zakonskog nacrta su „neimenovana skupina stručnjaka“, a profesor Podolnjak s Pravnog fakulteta u Zagrebu ističe kako sumnja da će ta neimenovana skupina ikada dobiti stručnjaka koji će imenom i prezimenom stati iza navedenog prijedloga. Također, težnja za uvođenjem moratorija na referendume dok se Zakon o referendumu ne uredi, implicira opet da oni koji trebaju urediti pravila direktnog izjašnjavanja nisu svi građani o čijem se izjašnjavanju radi, nego uska skupina s političkom moći.

Bjelodano je kako se ovdje radi o prostom političkom voluntarizmu, emanaciji dualizma u politici koji smatra kako je volja onoga koji drži političku moć jedini kriterij razlikovanja dobra i zla, kako za pojedinca tako i za državu. Neispravan je to pogled jer gleda na vlast i narod kao na dva odvojena i različita entiteta, od kojih je vlast ona koja je nadređena narodu i ima pravo po vlastitoj volji određivati koje će odluke narodu biti dopuštene, na koje će se staviti veto i koje mu mogu biti proizvoljno nametnute. Takav stav ne poštuje temeljnu činjenicu da u demokratskim društvima građanstvo vlada samim sobom tj. narod je sam svoj vladar, a izvršna vlast je, kako joj i sama riječ govori, samo izvršitelj volje građana. Građani među sobom izabiru predstavnike kako bi im bili produžena ruka i olakšali javno upravljanje čineći ga bržim i efikasnijim, ali ti predstavnici su i dalje predstavnici građana te su i sami dio tog istog građanstva. Dakle, svako shvaćanje koje bi predstavničku vlast smatralo nečim u bitnome različitim od naroda, umjetni je dualizam koji neispravno tumači stvarnost.

Iz ovoga jasno proizlazi da ako bi građani demokratskom većinom sami sebi htjeli promijeniti izborni sustav koji je njihov izborni sustav, definirati brak koji je opet brak građana ili odlučiti kako se žele uvoditi outsourcing u javna (dakle, njihova zajednička) poduzeća, onda ne postoji neki nadređeni entitet koji bi im samovoljno smio to zabraniti. Građani upravljaju sobom i izvršitelji su tu samo da provode ono što građani odluče. Naravno, to ne znači da građani ne trebaju poštivati neke objektivne norme koje su nadređene njihovim odlukama, a koje su predstavnici građana u zakonodavnoj vlasti formalizirali kroz Ustav ili zakone. U tom smislu bismo se mogli složiti da se na referendumu ne bi moglo odlučivati npr. o tome da bi Dalmatincima trebalo oduzeti pravo glasa, ali to bi opet proizlazilo iz svijesti građana da postoje objektivne moralne norme koje nisu proizvoljne i koje se moraju poštovati, a ne iz činjenice da manji dio građana izabranih za izvršitelje može samovoljno odlučivati o stopiranju nekih odluka većine.

Shvaćajući ovo, zanimljivo je poslušati izjavu Dragana Zelića iz GONG-a koji tvrdi kako ćemo u slučaju uspjeha nove referendumske inicijative imati referendum koji će „nakaradno promijeniti naša izborna pravila“. Smisleno bi bilo upitati gospodina Zelića tko smo to mi kojima građani demokratskom većinom žele promijeniti izborna pravila. Očigledno je da je ovdje opet posrijedi spomenuti dualizam, koji implicira kako su Zelićevi „mi“ koji posjeduju izborna pravila, upravo oni koji u rukama imaju moć (stranke s političkom moći, mediji s moći krojenja javnog mnijenja, udruge s moći definiranja volje civilnog sektora i sl.). S druge strane, „oni“ koji žele mijenjati izborna pravila su oni koji tu moć nemaju i koji toj moći trebaju biti podložni te oni koji nemaju u svom posjedu navedena izborna pravila, nego su ta pravila u vlasništvu vladajućih. Ovakvo shvaćanje potkopava same temelje demokracije i na perfidan način ju pretvara u oligarhiju. Ako građani žele promijeniti izborna pravila, onda ih mijenjaju sami sebi i imaju na to pravo jer su oni ti koji biraju među sobom, a ne među nekim drugim ljudima iz neke druge sfere. Demokratski izbori su izbori građana među građanima i građani imaju pravo odlukom većine odlučiti na temelju kojih pravila će vršiti izbor.

U trenutku kad Hrvatska ima jedan od najrigoroznijih Zakon o referendumu, gdje se mora skupiti 10% potpisa od ukupnog broja birača, za razliku od Švicarske, Slovenije, Italije ili Mađarske gdje se potreban broj potpisa kreće između 1 i 2%; i gdje se potpisi skupljaju samo dva tjedna, a u navedenim državama dva, tri ili čak četiri mjeseca, čini se zaista apsurdnim dodatno otežati izjašnjavanje odredbom da se potpisi mogu skupljati samo u uredima Državne uprave. Takva odredba će praktički amputirati mogućnost direktne demokracije s obzirom da državni uredi imaju osmosatno radno vrijeme i ne rade vikendom pa zaposleni praktički neće imati nikakvu mogućnost potpisivanja, a neki će i morati putovati u druge gradove da bi potpisali. Ako dozovemo u svijest ranije iznesene tvrdnje, jasno je da izvršni dio građanstva daje sebi za pravo da zabrani direktno odlučivanje ne-izvršnom dijelu, koji predstavlja većinu i koji daje mu legitimitet. Takav postupak bi bez pretjerivanja predstavljao postupnu eutanaziju demokracije i hod prema totalitarizmu. Kada pravo direktnog donošenja odluka ima samo elita i kada narod više nije sam sebi vladar, to je udžbenički primjer totalitarnog sistema.

No, treba na ovom mjestu problem sagledati šire i primijetiti kako se ovaj neprirodni dualizam uvukao i u svijest i argumentaciju onih koji moć ne drže u rukama. Koliko smo puta mogli čuti pobornike novog referenduma kako govore u prilog istog, argumentima u stilu: „Ako ne želite više HDZ i SDP, nego poštene ljude na vlasti, potpišite“ ili „Maknimo vladajuće, izaberimo predstavnike iz naroda“. U pozadini ovakvih argumenata nalazi se opet pogrešna svijest kako su vladajući oni „neki drugi“, kako su oni neki različit i barem donekle zao entitet, dok je narod drugo biće shvaćeno kao personifikacija Dobra. Čini se kao da smo Milanovića, Josipovića i Karamarka uvezli iz neke druge sfere stvarnosti ili možda s nekog drugog planeta pa sad oni vladaju nama, a ne da su oni iznikli iz istog naroda i istog građanstva kao i mi. Svi su vladajući rođeni u našem društvu, naše majke i očevi su ih odgajali, naši učitelju obrazovali, naši svećenici (barem dio njih) katehizirali, naša svijest ih je formirala. Ne, nije Ivo Sanader plod neke druge kulture koja nam je strana, on je odrastao i odgajan među nama koji varamo na porezu, koji ne plaćamo kartu za tramvaj, koji varamo žene i napuštamo obitelji, koji kupujemo drugu nekretninu i stojimo u redu za novi iPhone dok ljudi pored nas gladuju. Oni koji su trenutno na vlasti, u pravom su smislu riječi produkt našeg društva i kulture te vlast koju smo sami stvorili. Svi smo mi u bitnome isti, razlikuju nas samo okolnosti i akcidentalna svojstva.

Stoga treba reći i kako je utopistička argumentacija u prilog novog referenduma koja sugerira kako će nakon izmjena izbornog zakona na vlast doći dobri, a s nje sići loši, zapravo grubo pojednostavljenje koje ne odgovara stvarnosti. Ne postoje dvije vrste ljudi, oni po naravi zli koje je sustav doveo na vlast i oni po naravi dobri, koje sustav onemogućava da je se domognu. Promjene sustava su dobre i smislene, ali vrijede malo ili ništa ako nisu praćene moralnim i egzistencijalnim promjenama na najširim razinama društva. Ovu činjenicu odlično je izrazio Vaclav Havel, rekavši: „Istinska, autentična i trajna promjena na bolje, više ne može biti rezultat pobjede bilo kojeg tradicionalnog političkog koncepta. Ona na kraju krajeva može biti samo izvanjska… Više nego ikad prije, takva će promjena morati izrasti iz ljudske egzistencije, iz temeljnog preoblikovanja položaja ljudi u svijetu, njihovih odnosa prema samima sebi i prema univerzumu. Ako će bolji politički i ekonomski modeli biti stvoreni, onda više nego ikada prije oni moraju biti temeljeni na egzistencijalnim i moralnim promjenama u društvu. Ako ta promjena želi biti više od puke varijacije na stare pogreške, ona mora prije svega biti izraz promjene načina življenja. Bolji sistem neće automatski osigurati bolji život. Zapravo, upravo suprotno je točno: jedino stvaranjem boljeg života, bolji sistem može nastati.“

Dakle, ako već podupiremo novi referendum, ne činimo to plitkim utopijskim parolama, koje ponekad ostavljaju dojam kao da ne razlikuju dovoljno politiku i soteriologiju. Nemojmo radi praktičnih probitaka i fokusiranosti na kratkoročne uspjehe, zanemariti kritičko mišljenje i dublje razumijevanje stvarnosti. Jedino će takvo egzistencijalno obraćenje koje zazire od navijačkih pojednostavljenja i grupnog povlađivanja jednih drugima, omogućiti da promjena koju želimo ostvariti bude autentična i trajna.

Hrvoje Vargić / Bitno.net

facebook komentari

  • peppermintt

    Mare-ingrid se oglasila hehe -pipl mast trast as -:))))

    • HRSmoock

      Vel, mejbi ši iz not in hr prajm…Bat šiz got prsonaliti and čarm. Aj mast trast hr :))

      • ja vas ništa ne razumin 🙂 pričaj sporije

        • peppermintt

          prati ruke :)))

        • HRSmoock

          Ingrid hev najs prsonaliti. Vejt. Dis is kalt of prsonaliti…

      • peppermintt

        laki for ju :)))

        • HRSmoock

          Gud for me, ivn beter for Ingrid :))

          • peppermintt

            dets for šur :)))

          • HRSmoock

            Da vidiš (čuješ) kako moj neposredni šef parla ingleški. Irac. Iz Republike Irske…Mora da mu je Ingrid neki rod .))

          • peppermintt

            Irska je prelijepa bila san u Dublinu 🙂 super su Irci neposredni otvoreni za kontakt bez ikakvih predrasuda odmah priča , samo mi išla na živce ono il je kiša il nije nešt rominja a ne triba umbrela, al navikneš se 🙂

          • HRSmoock

            Nisam bio, a više puta sam planirao. Bio sam u Ulsteru i malo sam vidjeo jer sam bio nekoj konferenciji. Irska i Portugal mi uspješno izmiču 20 godina. Jednom…

          • peppermintt

            aa Portugal i meni je u planu , bio zriki nedavno morat ću ga pitat kak mu je bilo 😉

          • HRSmoock

            Kenija pod obavezno. Uživanja radi Dominikana. Argentina, ako budem “skupio” čitav mjesec, kažu da uopće nije skupo. Indija bi bila cool, ali to mi se malo čini nategnuto…Možda jednom. A ima toliko mjesta i u Evropi. Nisam bio na Korzici, Eto i Portugal…No, treba skupitiodmor bez “cimanja” iz firme. A i ženi sam obećao “smrdljivu” Veneciju, dok ne potone. Vidim da ću morati da potražim još jedan posao…

          • peppermintt

            ne bi Indiju bila je frendica mjesec dana iako je oan oduševljena ja baš nemam neku želju ići tamo..:) ali recimo Island ostaje pod mus 😉

          • HRSmoock

            Paa…Island je blizu…Samo pazi da nema dima :)) A onda Indija ipak ima toliko toga za vidjeti. Mogu da ne pijem vodu danima:)) Izdržao bih nekako.

          • peppermintt

            znaš, svaki čovik bi za svog života triba imati mogućnosti putovati po svitu 🙂

          • HRSmoock

            A ono…”Vreme je novac” :)) Krivo mi je što nisam svojedobno inter-railom proputovao SSSR-Kinu, Transibirskom. Dva mjeseca, vidiš, de facto, pola svijeta. Jbg. Ja navikao raditi preko ljeta, smuvao se sa jednom sjajnom cicom i ispalio ortake…Eh..Klinci danas uglavnom i ne pomišljaju na takve stvari i ako negdje odu…Odu da rade 🙁 Retki su oni koji imaju priliku, makar preko faksa…Šteta jer ljudi treba da se upoznaju. Ovako su ti danas Sinj i recimo bombardirani Čačak, kao na dve različite planete.

          • peppermintt

            Putovati triba smocky iz razloga što viidš kolki je zapravo svit, neka svatko zna kako nije skučen samo u ono svoje mistašce . lakše bi se donosile odluke po život važne, više hrabrosti bi bilo za drugačije pokušaje..al dobro ja san nepopravljivi optimist 😉

          • HRSmoock

            Ne zaboravi da naši stari, prije samo nekolko generacija nisu čitav život izlazili iz kruga od 50 km. Kad neko ode u marine i vrati se…Taj im je bio i prozor u svijet i kino…A opet su znali biti mudri u nekim stvarima. Treba nać balans, jer ima ona stara “Magarac u Beč, magarac iz Beča”.
            Živimo u svijetu gdje nam je puno toga dostupno, možemo upoznat sve kulture…Nego prije toga valja upoznat-sebe. :))

          • DIKI

            Eto tebi Srke, živ je. Naravno, prvo je svratio do ”braće”, da se pozdravi ko što i valja, krv nije voda. Ja ga već poselamio.

          • peppermintt

            čuj možeš? i deve ti zavide 😛 :)))

          • HRSmoock

            Skivi :)) Kad god sumnajp u isparavnost vode…Skivi.

          • učinilo mi se kad sam vas čitao da se radi o guarani jeziku.. 🙂

          • HRSmoock

            Posle ovog pikantnog ajvara…I jeste guarani. K’o Velja Ilić, recitujem Bllejkove izgubljene stihove…

          • Ah da, to je jedan od simptoma, otrovao si se džudžubana viskijem 🙂