Nevenka Nekić: Pohvala ludosti i zloći

7
Foto: Narod.hr

Možda treba biti potpuno naivan ili neobaviješten, a možda i priglup pa povjerovati našim dragim novinama tipa Večernjak, Jutarnjak i sličnima, kad se uhvate pohvale  Obuljenove ili navale blatiti  Barišića. Prva se predstavlja kao zaslužna i silno obrazovana  osoba koja je zadužila ovu priglupu i nepismenu Hrvatsku, njene „ognjištare“ ( u koje spadam i ja, vjerojatno stoga i nisam primila ni kune od 2000. godine za desetak knjiga koje sam samim čudom i donacijama tiskala!), desničare i uopće kojekakve krvoloke kakvima nas predstavljaju u kući i inozemstvu srdačni prijatelji iz raznih novina i čudesnih udruga koje žive dobro i obilato na sisi iste te i takve Hrvatske.

O kako je dobro biti na protivničkoj strani pohvali koju upućuje Pupovac i srbijansko četničko vodstvo istoj gospođi Obuljen! Dobro moje  proizlazi iz taksativno nabrojanih i točnih činjenica koje su već nekoliko puta objavljene u javnim glasilima: molim da pročitate tekst koji je objavljen kao neki privitak (25.10.) pod nazivom Barometar hr. kojega je netko tiskao uz večernjakove (!) druge tekstove. Nema potpisa autora – možda se boji, možda ne želi da mu netko dolazi prijetiti kao kolegi Hasanbegoviću, dr. Šeparoviću, pa i meni neznatnoj, kao i mnogim drugima. Onako kako nam je u Vukovaru prijetio susjed iz ulice Petrova gora koji je ukrao naš kotao za rakiju(što nije bitno), ali je prijetnja bitna: Samo vi tužite, postoji i noć ne samo dan!

U tome Privitku (nazovimo ga tako) nalazi se iscrpan i točan neporeciv popis „dobrih“ djela gospođe Obuljenke. Poslali smo ga na portal Hrvatskoga kulturnoga vijeća i još neke, ali dobro znamo da se ta začarana družina H-AV-CEVA  ne će oglasiti. Zašto ne navedu slavna djela Obuljenkina? Gdje su njene knjige, znanstveni prilozi, mukotrpan rad na predstavljanju hrvatske povijesti i kulture EU, gdje zapisi , gdje potpore braniteljskim i drugim udrugama, gdje obrana povijesno-ratnih knjiga Slobodana Praljka itd…itd…

Možda će i dalje biti tajac, ali će složno zalajati kao čopor pobješnjelih pasa na dr. Pavu Barišića. Jer on ima dva strašna neosporna grijeha.

Prvi: On se usudio tiskati knjigu prof. Julija Makanca „Uvod u filosofiju poviesti“ , Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 1993. Niz: V.Hrvatska filozofska baština, urednik dr. Pavo Barišić, knjiga 3. U predgovoru spominje posve stručne tiskarske značajke koje su korištene u ovom djelu, zahvaljuje dr. Zlatku Posavcu( srećom je mrtav jer bi i on bio sada ustaša!), naznačuje da je to rukopis u kojem je sačuvani niz predavanja profesora Makanca koji je taj kolegij održavao u vrijeme NDH na Zagrebačkom sveučilištu. I to je to! „Osloboditelji“ su ga ubili kao i niz drugih hrvatskih intelektualaca koji nisu ničim okrvavili ruke ili dušu.  A knjiga je više nego stručna, ima i popis radova prof. Makanca, kazalo imena- jednom riječju od Aristotela do naših dana.  Dakle nikakva nacistička ni ustaška propaganda, savršeno stručno djelo, o kojem kao filozofiji povijesti suvremeni studenti nisu nikada čuli od te sretne 1945. do danas. A dr. Pavo Barišić usudio se sa suradnicima da u nizu drugih djela iz povijesti filozofije objavi i taj tekst, pa čak nije u pogovoru naveo kako je krvavo platio Makanec svoja filozofska predavanja. Ali ima još nešto: taj Makanec bio je Hrvat, načelnik Bjelovarske općine koji je izvjesio hrvatski barjak još 8. travnja, dakle prije 10. travnja 1941. i tu leži njegov najveći grijeh! I sada kad je pola stoljeća mrtav,a mi dobili neku hrvatsku državu, („slučajnu“), javio se „lažni“ doktor znanosti Pavo Barišić i objavio znanstveni rad jednoga filozofa. Užas je uhvatio one koji nikada nisu ni znali da takav predmet postoji na katedrama diljem svijeta, pa da je i kod nas postojao i to, nećeš vraga, u NDH!!!I Svi koji su tada predavali na Sveučilištu naravno da su krivi, trebalo ih je ubiti, njihove obitelji također, pjesnike i druge intelektualce zatrti ako nisu stigli pobjeći na Zapad. (Bela tj. Leposava Kangrga udana Krleža uredno je radila cijelo vrijeme u HNK i primala svoju plaću!)

Drugi veliki grijeh dr. Pave Barišića je svakako dugogodišnje djelovanje u Hrvatskoj paneuropskoj uniji. Naslijedio je akademika  Mislava Ježića i nastavio s djelatnosti koja je trebala pomoći ulazak Hrvatske u EU. Zajedno smo radili pod zastavom koja je mnogima bola oči: dvanaest zvijezda Djeve Marije( koje su se zvijezde bez veze s ičim preselile na zastavu EU, a izbacilo se svako povezivanje s prvotnim simbolom!), žuto antičko sunce kao simbolika baštine koju su nam ostavili Grčka i Rim te veliki križ kao znak etike Isusa Krista na kojem je osnivač Paneuropske unije zasnovao tu plemenitu misao o ujedinjenju Europe iza Prvoga svjetskoga rata. Koga zanima više, neka otvori našu internet stranicu! 25 godina, od 1991. postoji HPEU kao odvjetak europske . Mnogo smo učinili i uoči rata i za vrijeme rata( materijalna pomoć) kao i kasnije da se kroz tribine, izložbe, predstavljanje knjiga, susrete i otvaranje Hrvatske svijetu kao i dolazak Europe k nama otvori mogućnost spoznaje o nama, sigurno najviše od svih nevladinih udruga. Godinama ne dobivamo pomoć od relevantnih ministarstava i ustanova,  unatoč na vrijeme predanim projektima.  I tu se dr. Barišić borio  snagom duha , ali i vlastitim doprinosom kao i akademik Mislav  Ježić  kako bi namaknuli male vlastite novčane doprinose za našu tajnicu koja je već skoro dvije godine radila dragovoljno, bez naknade. I to je njegov „grijeh“. Dok drugi grabe i kradu, tko je još čuo da se netko odrekao ičega svoga da spasi jednu uglednu organizaciju od propasti?!

O drugim bljuvotinama koje mu podmeću (lažne diplome, dva sina odgaja kao članove HPEU! itd.) ne želim ni govoriti. Stidim se da je Matoš imao stotinu puta pravo kad je osuđivao Hrvatsku što svoje najbolje sinove zatire, ubija glađu(Lisinski!), goni iz domovine. Stidim se da neki koji nisu u životu ni čuli za filozofa dr. Pavu Barišića dok ih nije na njega uputio mili Pupovac, kao i na dobra djela Obuljenke, dižu glas kao kokoši, neobaviješteni, zaslijepljeni mržnjom i neobrazovani. Takvi skupljaju potpise protiv njega jer konačno, treba opet postaviti postolare i krojačice kao u doba komunizma za ministre znanosti i školstva kao i drugih resora. Kome treba  ministar koji ima strani doktorat, govori nekoliko jezika, u sustavu je sveučilišnoga školstva i za razliku od čudnovatih kljunaša, koji nemaju ništa od ovoga nabrojanoga, izuzetno odani domoljub! Pa sve to ide na njegovu štetu!!!

Umorili smo se slušati kriještanje polukrepane  crvene nemani koja maše repom , nadamo se posljednjim snagama.

Nevenka Nekić, prof.

Dopredsjednica HPEU

Članica Društva hrvatskih književnika

Članica Vijeća hrvatskoga etičkoga sudišta

Kamenjar.com

 

facebook komentari

  • Malleus_Haereticorum

    Sve je dobro rečeno, naročito je dobra zadnja rečenica, osim jedne rečenice. Naime, komunisti nisu na položaje postavljali postolare i krojačice nego su postavljali propalice koji nisu bili u stanju dobro raditi častne poslove postolara i krojačice. Najveći propalica i zločinac među njima, Tito, bio je propali bravar, nitkov i zločinac koji nije bio u stanju častno raditi častan posao, pa je slične sebi dovodio na položaje.

    • bakran

      Apsolutno korektna primjedba. Ja osobno, ali i mnogi drugi, s veseljem (a i s nostalgijom) se sjećamo brojnih (često pokojnih) zanatlija , poljoprivrednika, ribara i drugih, koji su časno i pošteno obavljali svoje poslove. Ono na koga je g-đa Nekić zasigurno mislila, ali je napisano nespretno, su upravo oni otpadnici spomenute populacije koji nisu bili nizašto nego za partijske pozicije/sinekure. (Ja sam s raznih strana čuo istu priču koja je govorila da su se svi, od njih nekoliko iz mog malog primorskog mjesta, koji su se borili u partizanima protiv fašizma, nakon rata vratili svojim zanimanjima. Zapravo, jedini koji je nakon rata, u kojem nije jasno je li imao pušku u rukama, ostao komunistički dužnosnik je stanoviti I. Dujmić, po zanimanju trgovački pomoćnik. Usput rečeno, dobar poznanik zločinca JBT, koji je između dva svjetska rata, bio zaposlenik brodogradilišta u Kraljevici. Jasno, po svim poznatim dokumentima, zadnje spomenuti nije radio ništa korisno; nego je puntao radnike i agitirao za komunističke ideje.)

  • mijan

    Svaka čast !

  • bakran

    Vezano uz spomenuti prvi, od ‘dva strašna grijeha’, dobro je primijetiti sljedeće. Komunisti i kriptokomunisti svima onima koji su na bilo koji način sudjelovli u institucijama NDH (kao vojnici, državni dužnosnici, sveučilišni nastavnici, itd.), ili su pak bili umjetnici privrženi tadašnjem režimu, odriču svaku moguću kompetentnost u svom radu i svojoj struci. Svi takvi za njih su jednostavno najljući neprijatelji; pa kao takvi ne zaslužuju nikakav vid rehabilitacije, a njihov eventulni znanstveni, stručni i umjetnički rad treba zaboraviti i/ili uništiti. Zanimljivo je vidjeti kako su se u civiliziranom svijetu ponašali, nakon WW2, prema onima koji su bili za vrijeme rata na krivoj strani. Npr. brojni su primjeri znanstvenika koji su u nacističkoj Njemačkoj bili veliki simpatizeri nacističkog pokreta, ili čak njihovi istaknutiji članovi. Posebno su npr. brojni fizičari aktivno sudjelovali u istrživanjima veznima uz jačanje vojne industrije. Ono što je činjenica je to da nitko od njih nije osuđen na smrt, ili ubijen; iako su neki od njih, u punom smislu te riječi, bili lustrirani. (Zanimljiv je primjer poznatog matematičara L Bieberbacha; za detalje vidjeti na Wikipedi!) A što se npr. dogodilo s J. Makancem?! Komunisti bi rekli ‘ono što je zaslužio’.
    P.S. Ta se komunjarska gamad nije u stanju pokajati za niti jedan od svojih brojnih počinjenih zločina.

    • Malleus_Haereticorum

      Povijestna je činjenica da su se i Rusi i Amerikanci pri kraju rata borili za to tko će od njih „pokupiti“ nacističku tehnologiju i nacističke znanstvenike. Nije potrebno posebno objašnjavati zašto su se gotovo svi nacistički znanstvenici bili priklonili Amerikancima. Najpoznatiji među njima, Wernher von Braun, se je pri kraju ratu sa svojom ekipom bio povukao u jednu planinsku kuću i tu su bili jednostavno čekali da ih nađu Amerikanci. I konačno su ih bili našli. Pri tome je von Braun u pregovorima uspio bio dobiti jamstvo da se njegova nacistička prošlost i isto takva prošlost njegove ekipe ne će više spominjati. Von Braun je bio visoki dužnostnik SS-a koji, naravno, nije izravno sudjelovao u genocidu nad Židovima i ostalima, ali mu je šef, Himmler, bio glavni zaduženi za to. I tako su von Braun i njegova ekipa, i još i mnogi drugi, bili „pokupljeni“ od strane Amerikanaca, da bi na kraju von Braun postao i glavnom facom, upraviteljem NASA-e.

      Dakle, jasno je da Amerikanci nisu ni pomišljali da sude i da kazne brojne nacističke znanstvenike, nego su ih bili uposlili da rade za „novog šefa“. I ne samo to. Ni osobni Hitlerov liječnik, Theodor Morell, premda je bio uhićen i premda nije uspio pobjeći iz Njemačke, nije nikada bio suđen niti je protiv njega bila podignuta obtužnica. Logika je bila u tome da je on liječio (ili „liječio“) čovjeka, a to je glavna zadaća svakog liječnika. Ne može se nekoga obtužiti za to što je radio ono što mora raditi po svojem zvanju.

      • bakran

        Da, to o čemu govorite je nešto o čemu se može godinama govoriti. Poanta svega je ta da se ljude ne ubija za kriva politička uvjerenja, ukoliko pritom nisu učinili neki konkretan zločin; za koji je predviđena smrtna kazna. A da ne govorimo o komunističkim, jasno i nacističkim, egzekucijama bez suda i ikakve pisane optužbe.

        • Malleus_Haereticorum

          Moj je konačni zaključak da se OTAJSTVO BEZAKONJA (2 Sol 2,7) ne može shvatiti samo s pomoću intelekta, ma kako snažan intelekt bio. Izabere li čovjek pravi ili krivi put u svojem životu, sigurno će se susresti s transcendentalnim izkustvom. U svakom svojem postupku uvijek susrećemo izbor između dobra i zla, nema trećeg. I uvijek znamo što je pravo a što krivo, samo što smo često kukavice pa izabiremo krivo zato što je to lakše. Čitajući djela ljudi koji su preživjeli Gulag, isto tako nacističku Njemačku, koja je ostavila iza sebe podosta filmskog dokumentarnog materijala za razliku od Staljinovog SSSR-a (barem onog koji je dosupan javnosti–tko zna što se krije u KGB-ovim arhivama?) uvijek možemo vidjeti tu istu temu–ljudi čine zlo premda znaju da je zlo to što čine.

          No, da završimo ovu temu jednim „sočnim“ podatkom. Naime, jednom je prilikom i zgodom glavni arhitekt genocida nad Židovima, Heinrich Himmler, bio došao u jedan logor da svojim SS-ovcima pruži moralnu podržku, da s njima „podijeli teret“ smaknuća nedužnih ljudi. I podijelio ga je tako što mu je bilo pozlilo i što je pao u nesvijest kad je vidio smaknuće uživo. Više ga nisu zvali da s njima „dijeli teret“.