Ni Velika Srbija, ni Velika Muslimanija, ni Velika Hrvatska

    10

    Najglasnije i najviše galamljivo prijeteći govore o bezalternativnoj održivosti ovako nepravedno ustrojene nekadašnje multinacionalne i multikonfesionalne Bosne i Hercegovine oni koji sve čine da joj razbiju i polupaju, iskomadaju i rastrgaju i onaj mali ostatak njene prijeratne slike leopardove kože. Oni su ti samozvani i interesni multivisti koji čak ni na ulici kojom hodaju ne žele vidjeti nekog drugog i drukčijeg od sebe. U svakom njihovom izgovoru multi ubijen je jedan dio stare Bosne i Hercegovine i postao je nacionalno i vjerski čist kao njihov identitet. Njihov govor o Bosni i Hercegovini ratno je oružje kojim se služe kao bi došli do konačnog cilja osvajanja te zemlje, te kao pobjednici, u ćemu se ve sada osjećaju, pisali novu, svoju povijest i povijest Bosne i Hercegovine. Sve to govori kako rat u Bosni i Hercegovini nije završen, jer u ovom zaustavljenom u Daytonu nije bilo onih pravih ni ratnih pobjednika ni poraženih. Ni jedna bosanskohercegovačka strana u troipolgodišnjem sukobu nije u potpunosti ostvarila svoj cilj.armija

    Velikomuslimanska strana nije osvojila cijelu Bosnu i Hercegovinu,  nije uspjela realizirati plan kojeg su pjevali pripadnici Armije BiH „od Tirane pa do Trsta, ne će bit ni jednog krsta“. Po tom neostvarenom planu tadašnji Muslimani a današnji Bošnjaci nisu ratni dobitnici, ali ni ratni gubitnici, budući da su u Daytonu dobili sa Hrvatima 51 % te zemlje.

    Velikosrpska strana, uz silnu pomoć četnika i Jugoslavenske Narodne Armije, ne uspjeva cijelu Bosnu i Hercegovinu osvojiti i priključiti Velikoj Srbiji. Čak ni genocidom kakav su počinili u Srebrenici, i etničkim čišćenjima što su ih proveli na genocidnom teritoriju daytonske Republike srpske ne brišu povijesnu granicu na Drini, koju je uspostavila dioba Rimskoga Carstva, a dijelom potvrdila i Jaltska dioba svijeta na demokratski Zapad i diktatorski Istok. Time ni Velikosrbi nisu apsolutni ratni pobjednici, ali ni ratni gubitnici, jer su dobili 49 % posto Bosne i Hercegovine.

    Velikohrvatska strana, uz šutnju Zapada na velikosrpski genocid i velikomuslimanski unitarizam i ratni zločin etničkog čišćenja prostora kroz koje je prošla ABiH, ne uspjeva zadržati cijelu Bosnu i Hercegovinu na zapadnoj strani podijeljenog Rimskog Carstva, i na Jaltskoj diobi svijeta. No i onaj mali obranjeni europski dio Bosne i Hercegovine Hrvatima otima Dayton, i tako prevarene i za pregovaračkim stolom poražene silom ugurava u tvorevinu nazvanu Federacija BiH. Time ta najmalobrojnija i najstradalnija bosanskohercegovačka strana, koja se borila za europsku prijeratnu BiH, za onu referendumsku kada su rekli kakvu BiH žele, biva, gotovo apsolutni gubitnik.

    Time je daytonska nepravda učinila to da je od bosanskohercegovačkih Hrvata napravila poraženu i gubitničku stranu, a druge dvije strane označila pobjedničko jednakima ostavljajući im Bosnu i Hercegovinu da u njoj dovrše rat i pokažu se koja je istinski pobjednik. Nešto slično kao što se dogodilo na kraju Drugoga svjetskog rata koji po velikosrpsko četničkoj osvajačkoj ideologiji nije bio dovršen na jugoslavenskim prostorima, a kojeg su velikosrbi nastavili krajem devedesetih godina prošlog stoljeća. I to kazuje o sličnosti jugoslavenske federacije i Bosne i Hercegovine, za koju se kaže da je „jugoslavija u malom“.

    Vojska-Republike-Srpske1128267369Povijest kazuje da rat bez pobjednika nikad nije završen, nemoguće ga je okončati, mirno i pravedno završiti. Slučaj bosanskohercegovačkog rata koji i u daytonskom primirju i dalje traje, potvrđuje to ratno pravilo, da samo izlaskom pobjednika u ratu rat je završen. Stoga svijet i jest u Bosni i Hercegovini nametnuo nepravedno primirje kako bi se rat nastavio do konačnog pobjednika i poraženog. Sukobljenim stranama, Srbima i tadašnjim Muslimanima, svijet je taj ratni posao, reklo bi se olakšao na način da je Hrvate porazio i prognao, i sa bosanskohercegovačkog ratnog terena i iz bosanskohercegovačkog društva. Time su ostale dvije vrlo suprotstavljene ratne strane, velikosrpski secesionizam i velikobošnjački vjerski unitarizam.

    U cilju nastavka rata tih dviju zaraćenih strana, u koju ponovo nastoje uvući i onu treću hrvatsku, proveden je i popis stanovništva u prvoj polovini listopada 2013. kako bi se popisala krvna zrnca i broj budući vojnika na sve tri strane. Bošnjačka strana opet se vraća prijeratnom cilju osvajanja cijele BiH te već sada, i prije objavljivanja rezultata popisa, govori Sejfudin Tokić kako je 54 % Bošnjaka u toj zemlji dovoljan razlog da se ta zemlja prizna islamsko-bošnjačkom. Svako prebrojavanje krvnih zrnaca u slojevitim zemljama kakva je Bosna i Hercegovina navještaj je krvavi ratova, progona, zločina i etničkih čišćenja. To se dogodilo u bivšoj Jugoslaviji i sada se ponavlja u „jugoslaviji u malom“.

    800px-Flag_of_Croatian_Defence_Council.svg

    U bosanskohercegovačkim sukobljenostima odjekuje od vike velikosrpski secesionizam i galama velikobošnjačkih unitarista. No, ta vika i galama imaju neke sinkronizirane zvukove iz beogradski tajnih srpsko-muslimanskih pregovora diobe Bosne i Hercegovine. A to pak upućuje na zaključak Hrvata kako je za taj zločinački pothvat srpsko-muslimanske podjele BiH svjetska zajednica znala i šutnjom odobravala, jer daytonska nepravda nije ništa drugo već priznanje i ozakonjenje tih dogovora podjele. Zato je bilo potrebno, zapravo zato su bosanskohercegovački Hrvati i poraženi u Daytonu i proglašeni ratnim gubitnicima, kojima je na temelju tih daytonskih zaključaka oduzeto pravo na teritorij u Bosni i Hercegovini, odnosno pravo na Bosnu i Hercegovinu. Kao gubitnicima i poraženima sudi im se u Den Haagu, svjetskom bastionu interesa i nepravde, iste one kakva je izgrađena i ozakonjena u Daytonu.

    Pomirenje bosanskohercegovačkih naroda moglo bi se dogoditi najbrže, a vjerojatno bi bilo i najiskrenije, a to pak znači i najdjelotvornije, kao konačno riješenje bosanskohercegovačkog zamršenog čvora, ako bi svaka strana dobrovoljno priznala poraz u građansko-konfesionalnom sukobu. Priznanje poraza značilo bi to da ni Muslimani nisu ostvarili ratni plan Velike unitarizirane islamske Bosne i Hercegovine, da ni Srbi nisu osvojili cilj Velike Srbije i njene granice prenijeli preko Drine, a da ni ovdašnji Hrvati nisu ispunili ciljeve i izgradili Veliku Europsku, Tvrtkovu ili Kosačinu Bosnu i Hercegovinu. Zbog nepriznavanja vlastitog poraza u BiH se i dalje vodi mirnodopski rat ka ostvarenju ta tri različita cilja, velikobošnjačkog, velikosrpskog i velikohrvatskog. U ime tih ciljeva rat u BiH je i započeo, vodio se i vodi se. I dalje, današnji, Bošnjaci nastavljaju, tamo gdje su izgubili kao Muslimani, graditi unitarnu i centraliziranu Veliku islamsku Bosnu i Hercegovinu, kao 81 amanetska pokrajina Osmanlijskog carstva. Pripajanje BiH mati  Turskoj, kako Tursku nazivaju bošnjačke političke i vjerske vođe.

    Velikosrbi koje predvodi Milorad Dodik, bosanskohercegovački Dobrica Ćosić, i dalje ratuju za Veliku Srbiju i njen prelazak Drine, sa ciljem pripajanja genocidne tvorevine RS majčici Srbiji.

    I treća bosanskohercegovačka sastavnica, Hrvati, pokušavaju da nastave mirnim putem tamo gdje ih je Dayton vojno porazio i politički obespravio, otevši im sve što su prije rata imali i u ratu obranili. Poraženi i obespravljeni, poniženi i deteritorijalizirani, nastoje mirnim i demokratskim sredstvima povratiti izgubljeno i oteto, čime bi vratili stari prijeratni izgled Bosne i Hercegovine te tako je šarenu uveli u šarenu Veliku Europsku uniju. Pripojiti ju majci Europi.

    Sve dok se te tri strane i dalje bore svaka za svoj cilj, što znači da ni jedna ne priznaje poraz, odnosno kraj rata, u Bosni i Hercegovini je iluzorno utopijski očekivati bilo kakav pozitivan pomak k njenom zajedništvu u razlikama. Alternativa toj politici, tom nastavku rata, kao mogućnost ujedinjenja i pomirenja u Bosni i Hercegovini, a što je zasigurno i najdemokratskije i najpravednije, a to jamči i suverenost i konstitutivnost bosanskohercegovačkog naroda, jest troentitetska, trorepublička cjelovita Bosna i Hercegovina. Takav ustroj Bosne i Hercegovine zasigurno pruža pobjednički osjećaj svakom narodu, i svaki bi se u isto vrijeme osjećao u svom nacionalnom entitetu i pobjednikom i gubitnikom. Zapravo, ne bi bilo apsolutnih ni dobitnika ni gubitnika, a BiH bi bila zajedničko cjelovita iz tri dijela. Time bi Bosna i Hercegovina bila apsolutni pobjednik.

    To je u današnjem daytonskom primirju jedino rješenje toga zamršenog multinacionalnog i multikonfesionalnog čvora, i njegovim odvezivanjem Bosna i Hercegovina bi kao trodjelna zajednica mogla krenuti u zajedničku bošnjačko-srpsko-hrvatsko-europsku budućnost. Bez pojedinačnog pobjednika i poraženog, no sa zajedničkim pobjednicima i gubitnicima, Bosna i Hercegovina bi zajedno krenula s trodjelnim pobjednicima u zajedničku, cjelovitu, budućnost. Drugoga rješenja, jer su sva ratna isprobana i nisu dala nikakav rezultat, zapravo su još više problem zamrsili, tog islamsko-pravoslavno-katoličkog problema u suvremenoj bosanskohercegovačkoj stagnaciji i nestajanju nema za tu zemlju.

    Kao sve tri gubitničke strane u ratu mogle bi troentitetskim uređenjem Bosne i Hercegovine biti povijesni dobitnici, a iznad svega graditelji trajnog mira na tom europskom prostoru. Time Bosna i Hercegovina kao troentitetska cjelina ne bi više nikada bila meta ni Velikobošnjaka, ni Veliksrba, ni Velikohrvata. Bosna i Herecgovina bi bila svoja, bosanskohercegovačka, uistinu zemlja i Bošnjaka, i Srba, i Hrvata. To je budućnost te slojevite zemlje, europskog i svjetskog „bureta baruta“, Bosna i Hercegovina cijela iz tri dijela.

     

    Vinko Đotlo

    facebook komentari

    • Treba Bosnu i Hercegovinu staviti na licitaciju, i to onu međunarodnu, pa tko više dadne NJEGOVA JE!
      Tako su se Amerikanci dočepali ruske Aljaska 1867. godine. Tada bi bio i VUK sit i KOZA cijela. Oni jedni današnji žitelji BiH: katolički, pravoslavni i muslimanski Hrvati, bi tek tada uvidjeli koliko im nedostaje njihova Hrvatska BiH.

      • peppermintt

        a Milane što misliš tko bi uopće licitirao ?
        🙂

        • Hrvati iz Bosne i Hercegovine. Ja sam spreman ponuditi cijenu koji nitko drugi nebi mogao – ni blizu – dostići.
          Prvi neću početi, jer želim znati početnu cijenu…

          • … ovo što je na meni u gruntu, ja neću prodavat!

          • peppermintt

            ooooo Milane, živio ti nama 🙂

    • Treba Bosnu i Hercegovinu staviti na licitaciju, i to onu međunarodnu, pa tko više dadne NJEGOVA JE!
      Tako su se Amerikanci dočepali ruske Aljaska 1867. godine. Tada bi bio i VUK sit i KOZA cijela. Oni jedni današnji žitelji BiH: katolički, pravoslavni i muslimanski Hrvati, bi tek tada uvidjeli koliko im nedostaje njihova Hrvatska BiH.

      • peppermintt

        a Milane što misliš tko bi uopće licitirao ?
        🙂

        • Hrvati iz Bosne i Hercegovine. Ja sam spreman ponuditi cijenu koji nitko drugi nebi mogao – ni blizu – dostići.
          Prvi neću početi, jer želim znati početnu cijenu…

          • … ovo što je na meni u gruntu, ja neću prodavat!

          • peppermintt

            ooooo Milane, živio ti nama 🙂