Pratite nas

Nikada neće s mirom zaspati

Objavljeno

na

Nije to samo 8.000 mrtvih. To su deseci tisuća zauvijek unesrećenih ljudi.

zrtve-srebrenice-Moj pokojni otac nije mnogo pričao o onom ratu. Znam svega nekoliko detalja i nekoliko priča. Da je kao sedamnaestogodišnjak otišao u partizane, da je pješice sa brigadom išao iz Trebinja do Ptuja u Sloveniji i da je jednu zimu jedva preživio. Toliko su mu bile smrznute noge da su mu zajedno sa čizmama skidali komade kože i mesa.

Početkom sedamdesetih, za vrijeme mog osmogodišnjeg školovanja, imali smo pismeni zadatak  pisati o ocu. U to vrijeme smo svi znali za mitraljesca Joju iz Kozare, za Zavattonija iz filma Most, za Kapetana Lešija i druge junake ratnih filmova. Sav sretan sam se vratio kući, jer sam znao o čemu ću pisati. O mom ocu partizanu…

Kada sam stigao kući prvo pitanje skoro sa vrata je bilo: “Tata, koliko si ti ubio Nijemaca u ratu?” A u kući su bili neki gosti i moj otac je samo odmahnuo rukom i rekao: “Poslije ću ti pričati.” Nisam mogao dočekati da odu gosti. I da počnem pisati sastav o mom ocu, partizanu, možda mitraljescu ili bombašu… U glavi su mi već prolazile slike moga oca junaka. I tekst u kojem ću pisati kako i ja imam “svog” Joju. I “svog” Zavattonija.

Kada su se svi razišli zovnuo me je i sjeo sam mu u krilo. On me onako pomazio po kosi i samo rekao: “Ja mislim… nijednog!” Ja sam ga onako zabezeknuto pogledao, a on je samo nastavio: “Znaš, sine, rat je bio… Pucaš, a ne znaš nekada ni u koga, ni gdje, ali koliko ja znam nisam niti jednog… Mislim, da sam bio ono… sam sa nekim Nijemcem… i da je bilo pitanje mog ili njegovog života, sigurno bih pucao. Ali nisam bio u toj situaciji.”

I samo je još rekao: “Ne znam, sine, kako bih ikada više zaspao poslije…” A ja sam se čudio kakve veze ima spavanje sa Nijemcima.

Tri ratna druga

Taj dan, to popodne u mojoj dječijoj glavi je nestao lik “onog” oca. Oca partizana iz filmova. Nekako je nestao junak mog djetinjstva. Odjednom, kao da se pojavio neki drugi otac. Bio sam dijete, mlad da razumijem, ali se sjećam da sam te večeri pisao nešto sasvim drugo. Pisao o ocu iz moje mašte, koji je svojim “šmajserom” pobio stotine Nijemaca i o ocu koji je sam sa jednom ručnom bombom srušio nekoliko neprijateljskih bunkera. Pisao sam o ocu junaku. Junaku iz filmova.

Poslije sam, kao gimnazijalac, bio opsjednut čitanjem knjiga Ericha Marie Remarquea. Prva koju sam pročitao je bila Tri ratna druga. Bilo mi je žao Pamele, koja je pred kraj knjige “umrla”, Gottfrieda Lenza, koji je preživio rat, a poginuo u miru, a i njihovog automobila “Karla”. A u čitavoj knjizi se provlačio rat. Onaj Prvi, Veliki. Kao i u svakoj njegovoj knjizi. I to na nimalo ugodan način i uvijek je spominjan kao veliko zlo. Čudilo me je da nikada niti jedno njegovo djelo nije bilo dio obvezne školske lektire. Baš iz razloga da ogadi rat svakome onome koji bi ga možda i poželio. Morali smo čitati Tihi Don od 850 strana. Mislim da sam tu knjigu nekoliko puta počinjao čitati, ali nisam siguran da sam je ikada dovršio.

Taj detalj iz djetinjstva sa mojim ocem je nekako ostao zaboravljen. Sve do rata kojeg sam ja doživio. Nekako je sa samim početkom rata do moje glave i došla ta priča. Možda sam imao “sreću” da me je rat zadesio u 29. godini, oženjenog, sa četvorogodišnjom kćerkom. Ko zna da li bi i sa 19 godina na isti način razmišljao. Jer u međuvremenu su se pojavili i drugi junaci, u obliku Ramba, Chuck Norrisa, Stevena Seagala i John McClanea (Bruce Willis) iz filmskog serijala Umri muški.

A i na rat se navikneš. Kao, uostalom, na sve drugo u životu. Naučiš se okupati sa dva litra vode,  skuhati ručak na polovini cipele i  praviti svijeće od ostataka izgorjelih svijeća. Međutim, ono na šta se čovjek nikada ne može naviknuti je smrt. Kada svaki dan čuješ da je negdje granata ubila nekoliko ljudi, da je snajperom ubijeno neko dijete… To su vijesti koje te uvijek potresu iznova. Na te vijesti se niko normalan ne može naviknuti.

A onda se sjećam kako smo na TV-u u jedinici gledali vijesti o padu Srebrenice. O egzodusu ljudi. Nismo tada niti znali broj ubijenih osoba. Uvijek je neko od mojih drugara iz jedinice plakao. Mnogi su imali familije tamo. Braću, sestre, roditelje, rođake…

Sarajevska crvena linija

Možda sam i sam prvi put shvatio koliko je to, zapravo, 11.541 osoba ubijena u Sarajevu kada su prije dvije godine crvene stolice prekrile Titovu ulicu od Vječne vatre do Higijenskog zavoda. Siguran sam da to neću nikada zaboraviti. 11.541 stolica za isto toliko ljudi kojih više nema. Mojih sugrađana.

Isto tako kada kažeš 8.000 ljudi. Da je osam – puno je, a kamo li 8.000… Kada se na derbiju Željezničara i Sarajeva nađe toliko ljudi na tribinama, obično kažu “dobra posjeta”.

I koja je uopšte ideja vrijedna 8.000 mučki ubijenih ljudi? Koliko tisuća  godina zatvora bi trebali  odležati te ubice? Koliko majki nikada neće dočekati radost vjenčanja svog sina? Radost dobijanja unučeta?

Nije to samo 8.000 mrtvih. To su deseci tisuća zauvijek unesrećenih ljudi. Koliko je samo obitelji  ostalo bez očeva, braće, daidža, amidža… Na sramotu onih koji su zločin učinili. I na sramotu Europe i cijelog svijeta, koji su to šutke promatrali. I nisu reagovali. Nadam se samo da ubojice i nalogodavci nikada neće s mirom zaspati.

Nekoliko godina nakon rata i tridesetak godina od mog djetinjstva moj mali sin se vratio iz igre sa prijateljima u dvorištu i sav usplahiren, s vrata, pitao me: “Tata, koliko si ti u ratu ubio četnika?”

Sjeo sam ga u krilo… pomazio po kosi…

Izvor: Al Jazeera, Zvonimir Nikolić

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Razgovor

Milijan Brkić: Da Todorić ima hrabrosti, vratio bi se u Hrvatsku

Objavljeno

na

Objavio

Milijan Brkić: Da Todorić ima hrabrosti, vratio bi se u Hrvatsku

Zamjenik predsjednika HDZ-a i potpredsjednik Sabora, Milijan Brkić, gostovao je u N1 studiju uživo i komentirao aktualnu političku situaciju.

Kad podnosite prijavu za posao, morate donijeti potvrdu o nekažnjavaju. Kako je onda moguće da čovjek kojega traži Državno odvjetništvo dobije posao u inozemstvu?

Ne bih se čudio, kao što je i vaš reporter rekao, da Ivica Todorić u jednoj od zemalja u Europi zatraži politički azil. Imali smo u povijesti još ljudi koji su se pozivali na politički progon, a iza toga ne postoji politički progon, nego činjenice, egzaktni podaci i sumnja za provođenje kriminalnih djela. Todorić je samo jedan u nizu političke palete ljudi koji se izvlače na politički progon.

Todorić proziva aktualnu Vladu HNS-a i HDZ-a, a ta je Vlada imala najmanje dodira s njim.

Imamo nekoliko apsurdnih situacija na sceni u Republici Hrvatskoj. Jedna od njih je i ta. Ako itko ima bilo kakvih dodira s Todorićem, to nema ova aktualna vlada na čelu s HDZ-om. Ovoj Vladi je zadnjoj u interesu da skriva i prikriva okolnosti koje su dovele do ove situacije.

Dosadašnje su Vlade bile i samoposluga i bankomat gospodinu Todoriću. On je i od ove Vlade tražio 2,3 milijardi kuna iz državnoga proračuna, što je država odbila. Zaboravljamo da je ova Vlada jedina imala sposobnosti i hrabrosti uhvatiti se u koštac s problemom Agrokora. On je kulminirao kroz godine, a ova vlada je prva rekla dosta, i poručila da to tako ne ide, nije hrvatski proračun ničiji bankomat ni samoposluga, sami ste doveli do ove situacije i sami iz nje trebate izaći ili će Vlada morati poduzeti određene radnje da spasi gospodarstvo, financijsko tržište i radna mjesta. Zaboravljamo da je preko 145 tisuća zaposlenih u dobavljačima samo Konzuma. Zaboravljamo da je pred nama bila turistička sezona. Ova situacija državu nije koštala niti jednu lipu. To se postiglo odgovornom politikom Vlade.

Mislim da se mi političari trebamo izdići iznad tog populizma i jeftine demagogije, nego moramo odgovorno raditi u interesu naroda i države i raditi za opće dobro, a ne za uskopolitičke interese i osobnu promociju. Zanimljivo je da Ivica Todorić objavljuje na svom blogu, koji mu je prozor u svijet. Da ima hrabrosti došao bi u Hrvatsku i sve svoje tvrdnje iznio pred sudom. Ako je domoljub, onda bi poštovao sve institucije hrvatske države.

Oporba koristi argument da HDZ bježi od istražnog povjerenstva za Agrokor.

Mi smo, ovo aktualno vodstvo HDZ-a, zadnji koji bi trebali štititi Agrokor, jer nemamo nikakvih zajedničkih točaka s Agrokorom. Oporba je jako dobro znala sve, i članak 4., koji kaže da u slučaju pokretanja sudske istrage prestaje rad povjerenstva. To je nedvosmisleno, ali neki ljudi to nastoje tumačiti ovako i onako. Moramo se izdići iznad politikantstva i demagogije.

Kakav je status Zdravka Marića kod premijera? Hoće li ga i dalje braniti?

Gledajmo ljudsku dimenziju, kolega Marić se ne nalazi u zahvalnoj situaciji, teško je trpjeti progon. Marić korektno, fer i pošteno obavlja svoj posao. Jedan je od najboljih ministara financija u povijesti Hrvatske i kao takav ima apsolutni potporu svih članova Vlade i HDZ-a, koji stoje iza njega.

Imputiraju mu se neke stvari sa zapovjednom odgovornosti, ali pustimo istražna tijela i istragu neka pokažu je li odgovoran ili nije. Svoj je posao radio kao zaposlenik Agrokora, nije radio na financijskim izvješćima. Oporba će to napadati, ali to su jeftini politikantski pokušaji da se zadobiju politički poeni. On se izuzeo i od odlučivanja u HBOR-u, za razliku od nekih na političkoj sceni koji se nikad nisu izuzeli, kao što je moj kolega Maras.

Sjetimo se Marasa kako je gorljivo agitirao i lobirao da Kuštrak bude predsjednik Gospodarske komore. Sjetimo se Fižulića, koji je bio prijatelj gospodina Agrokora. Sjetimo se Rohatinskog, koji je radio u Agrokoru, zatim otišao u HNB pa se vratio u Agrokor. O tome nitko ne priča.

Kako gledate na rad Vlade, kojoj je HDZ na čelu?

Hrvatska Vlada je puno toga zatekla u situaciji kad je preuzela obvezu upravljanja državom. Mi smo izabrani da bismo napravili pomake i kvalitetniji život u Hrvatskoj. Činjenica je, kao što sam na početku rekao, da se ova imala hrabrosti i petlje uhvatiti u koštac s Agrokorom i to sad dobro plovi. Činjenica je da je premijer Plenković osobnim zalaganjem uspio riješiti gužve na granicama. Činjenica je da smo nakon 15 godina donijeli Strategiju nacionalne sigurnosti.

Jučer je ministar Krstičević govorio o sustavu nacionalne sigurnosti. Ima li država novca za to?

Hrvatska država mora naći novca za sigurnost, jer on je pretpostavka za život u Hrvatskoj. Sigurnost ima svoju cijenu, ali ne možemo je stavljati sa strane sve dok se nešto ne dogodi.

Kako ocjenjujete rad ministra unutarnjih poslova, Davora Božnovića, koji je naslijedio Vlahu Orepića na toj funkciji?

Zanimljivi su oni koji dođu sa strane, padnu padobranom i misle da sve znaju. Orepić je član Mosta. Po meni je Most jedno osvježenje na političkoj sceni i oni po mom dubokom uvjerenju imaju dobre namjere za Hrvatsku i dobrodošli su da budu korektiv, ali mi u našem poslu moramo biti odgovorni i imati kompetencije za obavljanje nekih poslova. Za vrijeme Orepića dogodili su se određeni potresi u sustavu policije. Treba se ići u kompletan preustroj sustava policije.

Mnogo se priča o frakcijama u HDZ-u. Jeste li koherentni?

Mi smo se u Domovinskom ratu borili za demokratsko društvo i sustav, pa tako i unutar jedne političke obitelji kao što je HDZ. Mi argumentiramo unutar političke obitelji, ali kad se dogovorimo, onda svi idemo u tom smjeru. Različita mišljenja da, ali te različitosti za stolom uvijek će iznjedriti zajedničkim rješenjem, ali ne za HDZ, nego gledamo uvijek interes države i naroda, a HDZ je političko sredstvo za kvalitetniji život u Hrvatskoj.

Ivan Hrstić: Todorić vjerojatno nikad neće u zatvor

facebook komentari

Nastavi čitati

Pregled

Putin iznenadio: “Mogu otkriti malu tajnu razgovora s hrvatskom predsjednicom…”

Objavljeno

na

Objavio

Ruski predsjednik Vladimir Putin u petak je na susretu sa sudionicima svjetskog susreta studentske mladeži u Sočiju rekao da je Rusija spremna sudjelovati u plinofikaciji hrvatskih regija, čime bi se poboljšala kvaliteta zraka.

Kako izvještavaju ruski portali, Putin je odgovarajući na neformalnom susretu na pitanje jednoga hrvatskog studenta o sadržaju razgovora s hrvatskom predsjednicom Kolindom Grabar-Kitarović, odgovorio kako može otkriti “malu tajnu razgovora”, o kojoj nije službeno izvještavano.

“Kada smo načeli temu o lošoj ekološkoj situaciji u pojedinim hrvatskim regijama, rekao sam predsjednici da Rusija može plinoficirati kompletne hrvatske regije, naravno ako je Hrvatska za to zainteresirana”, rekao je Putin.

Ruski je čelnik, izvještavaju portali, dodao da radi pročišćavanja zraka Rusija može kreditirati program plinofikacije ili isporučiti dodatne količine plina.

Kako je objasnio, to bi oslobodilo neke regije Hrvatske od prekomjerne potrošnje ugljena, što šteti ekologiji.

Ruski utjecaj na kvalitetu zraka u Hrvatskoj uglavnom se veže uz emisije štetnih plinova iz rafinerije nafte u Brodu u Bosni i Hercegovini, u vlasništvu ruskog Zarubežnjefta, zbog čega trpe stanovnici Slavonskog Broda i okolice.

Vlada je u listopadu prihvatila protokol kojim se predviđa priključenje te rafinerije na plinsko-transportni sustav Republike Hrvatske, čijom bi realizacjiom kvaliteta zraka u Slavonskom Brodu i okolici trebala biti znatno bolja, a zdravstveni rizici smanjeni.

Plin za pogon rafinerije dopremio bi se iz Hrvatske, prenamjenom sadašnjeg produktovoda Slobodnica-Brod u izravni plinovod.

facebook komentari

Nastavi čitati