NINO RASPUDIĆ: A da HDZ i SDP u Zagrebu podrže Pernara?

1
Damjan Tadić/HM

Na lokalnim će izborima najzanimljiviji biti zagrebački sraz HDZ-a i SDP-a, kao borba patuljaka čiji će se kandidati za gradonačelnika boriti za treće, četvrto ili peto mjesto, u slučaju da se Pernar baš potrudi u kampanji…

Most je u Zagrebu također pogriješio jer nije na vrijeme profilirao svog kandidata ili našao partnera. Ne možeš glumiti ozbiljan faktor u Vladi, a da u glavnom gradu nemaš kandidata ili da ti on na koncu dobije ispod 2%. Izgleda da su previše fokusirani na za njih ključnu borbu u Metkoviću i Omišu jer, kada bi izgubili tamo odakle su počeli, to bi bio početak kraja Mosta, no ako dobiju, to nije samo puka lokalna pobjeda, nego i potvrda da su na dobrom putu što će im donijeti poene i na nacionalnoj razini.

Nepoderivi Bandić opet ustaje sve ošamućeniji i dezorijentiraniji kao Rocky Balboa i ide prema novoj pobjedi pri čemu ne bira sredstva. U vanjskom promatraču neobjašnjivoj konstelaciji snaga on je, unatoč svemu, opet veliki favorit. Mit Bandića kao nepobjedivog populista koji najbolje utjelovljuje duh grada potkopava jedna činjenica. On nikada nije imao jakog protukandidata.

Do lokalnih izbora ostala su još samo dva mjeseca, a dvije najveće hrvatske stranke, HDZ i SDP, oko kojih su formirane sve vlade od 1990. do danas, još uvijek nemaju kandidate za gradonačelnika Zagreba. I ne samo da ih nisu istaknule, već na “lageru” nemaju nikoga za koga je sigurno da može dobiti više od deset posto glasova. Štoviše, u opasnosti su da Ivan Pernar dobije više glasova od njihovih kandidata. Kako je moguće da su se u glavnom gradu doveli u takvo stanje? Stariji politički mudraci kažu da je još u komunizmu postojao sukob između Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske i Gradskog komiteta Zagreba. Isti su bili i jedni i drugi, ali strukturno je taj sukob neizbježan, jer Zagreb je jednostavno prejak. U njemu je gotovo četvrtina stanovništva Hrvatske, trećina BDP-a, pola znanosti, novca, kulture, svi važni mediji. Zato je ozbiljan čelnik partije (ili njezinih kasnijih formalnih i neformalnih sljednica) u Zagrebu uvijek najveći konkurent čelniku partije na državnoj razini. Kako tome šef partije može doskočiti? Tako da ne dozvoli da na čelo zagrebačke podružnice dođe jaka osoba. Dakle, i kada čvrsto držiš vlast u državi, ako ne želiš potencijalnu konkurenciju, u Zagrebu često smjenjuj ili drži mediokritete. Tijekom apsolutne vlasti HDZ-a devedesetih, na čelu Zagreba nijedan njihov gradonačelnik nije potrajao dulje od tri godine, niti su stvorili jaku gradsku organizaciju, pa su na kraju morali panično održavati vlast onom blamažom od “zagrebačkog slučaja”, a onda im se, nakon 2000., dogodio Milan Bandić. Kada je Bandić čvrsto zauzeo gradsku partiju, a onda i grad, strukturno neizbježan sukob s partijskim vrhom odgodilo je samo privremeno Bandićevo povlačenje u drugi plan nakon afere s vožnjom u pijanom stanju i bježanja policiji. Ali je, nakon njegova povratka u sedlo, taj stari sukob izbio s Milanovićem i doveo do raskola od kojeg se SDP u Zagrebu još nije oporavio. . Cijelu kolumnu pročitajte na VečernjiList

Nino Raspudić/VečernjiList

 

facebook komentari

  • Mate

    Pernar je bipolarni poremecaj , stramota za drzavu