Pratite nas

Razgovor

Nino Raspudić: Cilj bošnjačke politike je Federacija BiH kao bošnjački entitet i dvoentitetska srpsko-bošnjačka BiH

Objavljeno

na

Filozof i publicist Nino Raspudić bio je gost Pressinga sa Amirom Zukićem na N1.

Zukić je na početku emisije Raspudića nazvao “hrvatskim radikalom”, o čemu je gost Pressinga rekao kako on nije sklon radikalizmu.

“Radikalizam dolazi od latinskog, što znači korijen, dakle radikali su oni koji imaju nekakva korjenita, gruba tvrda, rješenja, koji misle da se može popraviti svijet velikim zahvatima, što je u suprotnosti od onoga što me naučilo životno iskustvo, a to je da mi živimo u složenom društvu, u društvu u kome imamo različite interese. Sebe bih mogao ideološki definirati kao umjerenog konzervativca koji je nesklon bilo kakvim prevelikim društvenim eksperimentima i promjenama ako za njih nema racionalnog objašnjenja. Daleko sam od bilo kakvog radikalizma, a što znači nacionalizam? Nacionalizam nema smisla tamo gdje je napravljena nacionalna država. Nacionalizam mogu podržati samo tamo gdje je nacionalni identitet ugrožen”, istakao je Raspudić za N1.

Gost Pressinga je bio predvodnik urbanog pokreta u Mostaru, i tada je bio miljenik sarajevskih medija, a danas se okomio na sarajevske medije.

“Ja sam u gradu Sarajevu radio par godina emisiju Refleks u kojoj mislim da smo pokazali kakav bi bio prularistički pristup i u javnom mediju koji nažalost to nema. Dovoljno vam je pogledati sramotno izvještavanje, to jest neizvještavanje Federalne televizije oko toga ko je osvojio prvenstvo u nogometu u BiH, koju minutažu je dobila titula Zrinjskog i na kakav način. Dakle, ja sam ponosan na grad Mostar i na sve njegove probleme i na taj Zrinjski u kojem bez problema ljubimac navijača može biti i Bilbija i Mešanović takvi kakvi jesu i ti momci kojima nije problem da igraju u klubu koji ima prefiks hrvatski. Moja vizija BiH je bila takva gdje jedni drugima nećemo smetati, gdje jedni drugima nećemo nametati političke predstavnike. Moj aktivizam u Mostaru je počeo kada smo imali pat poziciju u vrijeme tri sukobljene i zaglavljene nacionalne politike. Tad smo podigli spomenik Bruceu Leeju kako bismo podsjetili da postoje neke stvari koje su zajedničke i ja iza toga stojim i dan-danas. Ako pitate šta se dogodilo u međuvremenu, reći ću vam da se dogodio izbor Željka Komšića. Dakle, nakon prvog izbora Željka Komšića, ta situacija prestaje biti situacija neke tri nacionalne elite koje su u biti dobro surađivale, a kao bile sukobljene, i postaje situacija u kojoj narod kojem pripadam se našao grubo politički zgažen. U toj situaciji u kojoj službena politika HDZ-a BiH nije radila gotovo ništa, gdje predstavnici dijaspore se nisu oglašavali i govorio sam istinu o toj situaciji. Ne mislim ni da sam se radikalizirao niti postao nacionalist već jednostavno su se stvari u BiH od prvog nametnutog izbora Željka Komšića drastično promijenile”, naveo je Raspudić.

“Tragično je da su danas međunacionalni odnosi u BiH gori nego u prvim poratnim godinama”

Na pitanje šta je uzrok loših odnosa između službenog Zagreba i Sarajeva  je odgovorio: “Hrvatska politika je nažalost pasivno promatrala procese koji su se dešavali u BiH nakon 2000. godine. Mi svi imamo sjećanje na ono što se događalo poslije rata – ’96. ’97. ’98. godine, na vrijeme nakon rata i patnje koje su bile na sve tri strane.

Postignut je kompromis prvo u Washingtonu pa u Dejtonu i BiH je počela postepeno zaživljavati. Stvari su išle nabolje, međutim procesi nakon 2000, tu prije svega mislim na međunarodnu zajednicu koja je nametnutom izmjenom izbornog zakona, asistirala jednoj pogubnoj politici, a u ovom slučaju je to bila bošnjačka unitaristička politika. Dakle, jedan nacionalizam pod krinkom tobože građanske politike, je generirala zajedno sa srpskom separatističkom. Neko je to dobro definirao: to je bošnjačka baza, bosanska gradnja i građanska fasada. Dakle, konstitutivni narodi su ustavne kategorije, to je nešto što leži u temelju BiH i to nije nešto što je izmišljeno u Dejtonu niti ’90. godine, nego ako pogledate i u ZAVNOBiH-u imamo da BiH nije ni srpska ni muslimanska ni hrvatska nego i srpska i hrvatska i muslimanska. Rušitelj država je neko ko ruši ustavne kategorije te države. Došli smo u situaciju da su danas međunacionalni odnosi u BiH gori nego u prvim poratnim godinama, što je tragično”.

O tome da li u istu ravan stavlja SDA i multietničke stranke je rekao: “Ne bih stavio u istu ravan jer politika koja gleda interese svoje nacije na isti način na koji radi HDZ BiH i SNSD, to bi mogli nazvati nacionalističkom, a ove druge stranke, odnosno politiku ljevice, bismo mogli nazvati šovinističkom politikom, jer šovinist je onaj koji smatra da vi nemate pravo odabrati svoje predstavnike, dakle konzumirati konstitutivnost koja vam je ustavna kategorija, nego će oni to učiniti za vas. Žalosno je što u većem dijelu sarajevske javnosti još uvijek nema svijesti što se učinilo nametnutim izborom Željka Komšića i koliko je taj izbor unazadio međunacionalne odnose u BiH i koliko je dao argumenata srpskom separatizmu da kaže ‘evo vidite kako su prošli Hrvati u toj Federaciji koja je trebala biti kao ogledni primjerak da se isplate te centripetalne tendencije’. Dakle, ako poklapaju ovako Hrvate, što će činiti nama, mi smo sljedeći. Tu vidim osnovni problem negativnih tendencija od 2000. godine pa nadalje a svemu tome je asistirala i međunarodna zajednica”.

Publicist Nino Raspudić o “trećem entitetu”

“Imamo odluku Ustavnog suda po apelaciji Bože Ljubića koja se tiče izbora u Dom naroda. Ako je vitalni interes bošnjačkog naroda to da Hrvati ne mogu izabrati svoje političke predstavnike onda stvarno imamo dugoročni problem, ili ako je vitalni interes protiv kanala na hrvatskom jeziku. Ono što mene sablažnjuje je njena nepametnost. Jel’ netko misli da moj otac ako nema kanal na hrvatskom jeziku da će gledati samo Federalnu televiziju i da će za deset godina postati Bosanac katolik, a ne Hrvat Hercegovac? Pa on ima sto kanala. Ne mogu shvatiti kratkovidnost te politike. U čemu je problem da Hrvati imaju kanal na svome jeziku?”.

Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik govori da je Sarajevo Teheran, a da li i on smatra isto, je istakao: “Sarajevo nije jednostavna sredina. U Teheranu nisam bio, ali je 20 puta veći od Sarajeva i bio je središte perzijske civilizacije. Kada se govori o hrvatskoj politici, ona se povezuje s Miloradom Dodikom. Pravo Čovića i Dodika je da budu prijatelji kao što je političko pravo bilo bošnjačke politike da svog partnera nađe u SDS-u kojeg je osnovao Radovan Karadžić i koja je vodila RS za vrijeme rata. Dakle, kako nekome može biti partner Karadžićev SDS a nekome veliki krimen zašto je našao trenutno političko savezništvo sa Miloradom Dodikom. Tu odbacujem bilo kakav moralni krimen političke suradnje s Dodikom. Mislim da političke stranke imaju pravo raditi koalicije s bilo kim”.

Raspudić je u Pressingu istakao i kako je hvalio poteze Zorana Milanovića, a komentarisao je i njegovu izjavu da je BiH “big shit” te je kazao da ne bi koristio vulgarne izraze kao Milanović ali da jeste zemlja koja nije uzor.

Na pitanje šta znači biti nacionalist je odgovorio: “Ja nisam birao identitet unutar kojeg naroda sam se rodio. Dok mi netko ne dira nacionalni identitet, i ne predstavlja problem. Ja sam i profesor ali ne hodam s majicom na kojoj piše da sam profesor, no ako mi kažu da profesori imaju puno godišnjeg odmora, onda naravno da ću to braniti”.

Raspudić je ponovo govorio o Željku Komšiću kada je bio hrvatski član Predsjedništva BiH te kazao kako je konstitutivnost naroda da odlučuje sam od sebe, a da je to iskorišteno na jedan zlonamjeran način.

“Ljudi su po zakonu i u konc-logore slani. Radi se o protuustavnom činu svjesne političke volje. Prvi put kad su ga kandidovali su i mogli misliti ‘možda ga i Hrvati prepoznaju pa dobije legitimitet predstavljati Hrvate’ ali drugi put kad su ga kandidirali bilo je svjesno da se ide u brutalnu prevaru, nametanje volje čitavom narodu”, naveo je za N1.

“U BiH se može lijepo živjeti”

O tome zašto često spominje “sarajevsku čaršiju” u koji je problem u tome je kazao: “Ne govorim o sarajevskoj čaršiji već o dominantnoj sarajevskoj politici. Mislim da bi se trebala vratiti na izvorišta BiH i s tih izvorišta je moguće naći kompromis i institucionalni politički okvir u kome bi ta zemlja profunkcionirala, svi bi je osjećali svojom. BiH je zemlja golemog potencijala ali sve više ljudi iseljavaju iz nje a BiH ima ogromne resurse i tu se može lijepo živjeti. Treba se vratiiti onome što je bio Washington i Dejton, kada se poštivala konstitutivnost. Sarajevski mediji bi trebali prestati pozivati tzv. poštene Hrvate i Srbe i tzv. prijatelje Bosne”.

Zukić je Raspudića pitao i da li bi “treći entitet” donio sreću Hrvatima BiH.

“Smatram da je ’95. godine u Dejtonu napravljena jedna neravnoteža i bilo bi puno logičnije da je u BiH tada napravljena unija tri entiteta. Federacija BiH je trebala poslužiti kao jedan ogledni model da vidi RS i Srbi da se isplati ipak integrirati više. Međutim, u Federaciji se vidio napredak, no nakon nametnutih odluka pokazalo se da je Federacija nefunkcionalnija od RS i danas kontra propaganda za ideju jedinstvene BiH. U ovoj situaciji bi ‘treći entitet’ bio sreća”, istakao je te dodao:

“Mislim da cilj bošnjačke politike jeste bošnjački entitet ali da ga oni poimaju kao cijelu Federaciju BiH i da je njihov cilj dvoentitetska srpsko-bošnjačka BiH a Federacija je de facto pretvorena u bošnjački entitet u situaciji gdje Bošnjaci u svakom trenutku mogu Hrvatima odabrati političke predstavnike na svim razinama. Problem je što taj entitet ne može funkcionirati na terenu jer je nemoguće implementirati na područjima u kojima su Hrvati u većini radi ustroja Federacije”.

Katolička crkva je protiv osnivanja “trećeg entiteta”, a monsinjor Ivo Tomašević nedavno je to i jasno poručio, a Raspudić ga je iskritikovao.

“On može govoriti u svoje ime ali nisam siguran da je to stajalište ostalih biskupa. Ne treba smetnuti s uma jednu stvar da mi nemamo osmanski sistem u BiH gdje su katolici kao vjerska zajednica. Mi imamo Hrvate kao naciju, iako su većina Hrvata katolici, nisu svi katolici Hrvati, niti su svi Hrvati katolici u BiH i Hrvati nisu stado kojima će upravljati crkva. Crkva naravno ima veliki utjecaj među hrvatskim narodom u BiH ali ne mora uvijek biti presudan. Interes Hrvata u BiH je da budu ono što formalno već i jesu po Ustavu a to je konstitutivan narod”, komentarisao je.

Istakao je i kako će Hrvatima izvan “trećeg entiteta” biti bolje jer će imati institucije na koje će se moći osloniti, kao i da ostaje jedna zemlja, da se neće graditi zidovi.

“Nisam siguran da će se desiti ‘treći entitet’, ali moguć je i raspad BiH ako se ovakve tendencije nastave. U trenutku kad prestane interes međunarodne zajednice vrlo lako je zamisliv raspad BiH. Ne znam kako, ali ako pogledate od Bečkog kongresa pa do završetka Hladnog rata, uvijek je ovdje dolazilo do promjena kada su se dešavale globalne promjene u Europi pa i šire. Vrlo krhka je država BiH, koja još uvijek funkcionira kao poluprotektorat, održava se uz pomoć izvana, a kad se izmakne ta pomoć jasno je šta će se dogoditi i to je opasan proces ako se dogodi. Važno je da BiH ovisi o sebi a ne o nekakvom izvana pritisku”, dodao je.

O tome treba li Thompson održati koncert u Mostaru je komentirao: “Ja bih imao puno više moralnog prava tražiti zabranu takvog koncerta nego SDP jer su oni zadnji koji mogu soliti pamet o fašizmu. Ovdje su bitne dvije stvari – jedna je presumpcija nevinosti, a s druge strane protiv sam bilo kakvih zabrana nečega, pa tako nastupa Thompsona, Bulića i Merlina”.

Zukić je Raspudića pitao da li podržava pojavljivanje Darija Kordića, osuđenog zločinca, na skupovima gdje se pojavljuju hrvatski čelnici, a gost Pressinga je kazao: “Ono što je evropski pravni sustav je da mi vjerujemo da je čovjek nakon odslužene kazne ima građanska prava kao i svi drugi. On je ravnopravan građanin i ima se slobodu pojaviti tamo gdje hoće”.

O tome da li treba osudili nazive ulica u Mostaru po imenima ustaških vođa iz doba NDH-a je kazao kako ih upravo osuđuje.

“Osobno, kao neko ko osjeća pripadnost demokratskoj baštini, smatram da simboli totalitarizma ne bi trebali imati mjesta u našem prostoru. Zalažem se i kako u Hrvatskoj tako i na prostoru BiH za dosljedno raščišćavanje sa naslijeđem totalitarizma, bio on ovaj fašistički u koji spada i ustaški, bio on komunistički”, istakao je.

Zukić je konstatirao kako je tom izjavom Raspudić demantirao mnoge koji kažu da je on ustaša no čemu je Raspudić rekao: “Nisam ja ustaša, ustaša vam je bio Lagumdžija. To su njegovi saveznici. Rekao sam to ironično i povezujem s onim što sam rekao prije da su za njega potpuno bili legitimni ljudi koji bistu Ante Pavelića drže kao ukras u županijskim prostorijama što je dokazano i objavljeno i oni mu nisu bili problem a onoga ko smatra da bi BiH trebala biti ono što piše u Ustavu, a to je zemlja tri ravnopravna naroda se naziva fašistima”.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Razgovor

Davor Domazet Lošo: Agrokor je stvoren da se Hrvatska ekonomski porobi u asimetričnom ratu, kada već nije u vojnom

Objavljeno

na

Objavio

Desetak dana nije se stišavala medijska paljba na Davora Domazeta Lošu zbog njegove izjave o Sloveniji, odnosno zbog poruke da susjedna zemlja nema čime prijetiti Hrvatskoj te da hrvatski pješaci mogu u roku od 48 stati doći do Ljubljane.

Tek je informacija da je Slučaj Agrokor, prema svemu sudeći, tempirana bomba postavljena pod Hrvatsku – u drugi plan gurnula admiralovu poruku Slovencima.

Kako komentirate najnovije objave Ivice Todorića, prema kojima su Martina Dalić i Vlada RH počinili veleizdaju jer su za kredit lešinarskih fondova Agrokoru založili najdragocjenije hrvatsko blago – među ostalim i plodnu zemlju te pitku vodu, bez kojih bi uskoro mogli i ostati?

Nažalost, sve je istina što Todorić navodi. No, to Ivicu Todorića ne opravdava što je sudjelovao u stvaranju monstruma zvanog Agrokor, monstruma koji je rastao od kapitala londonskog Citya. Preko tog monstruma žele sada založiti cijelu Hrvatsku! Todorić je pristao na to i ustrajao na stvaranju Agrokora, koji je i stvoren samo zato da bi se ekonomski porobila Hrvatska.

Ekonomist Ivan Lovrinović i vojni stručnjak Nikola Brzica istovremeno su, i prije nego se Todorić oglasio, došli do zaključka da je situacija oko Agrokora najveći sigurnosni problem Hrvatske. Upozoravali su da će se Slavonija isprazniti, i da će, naveo je Lovrinović, plodnu zemlju te izvore vode preuzeti vjerovnici Agrokora, odnosno strane tvrtke ili fondovi? Jesu li bili u pravu?

Ne da su u pravu, već su apsolutno u pravu. I to je jedan od razloga zašto Hrvatsku treba proglasiti ekološkim dobrom. Poznat je plan iz 1974. godine kojega je sastavio Henry Kissinger, a koji kaže: Onaj tko kontrolira energente taj kontrolira države, onaj tko kontrolira hranu, taj kontrolira ljude, a onaj tko kontrolira pitku vodu, taj kontrolira život. Nedvojbeno je Agrokor pomno planirana i izvedena operacija najviše strateške razine uz pomoć koje se Hrvatskoj želi oduzeti proizvodnja hrane te oduzeti pitka voda. Da je na djelu sotonski plan, potvrđuje egzodus žitelja Slavonije, ali i činjenica da je Jamnica, zajedno s izvorima najvalitetnije vode u Europi, založena za dug. U bescjenje se u isto vrijeme prodaje plodna zemlja. Ovdje se posebno izdvaja ministrica Martina Dalić, kojoj šaljem poruku da se ostavi termoelektrane na plin na Peručkom jezeru u slivu Cetine, je je to središte najvećeg bazena pitke vode u Europi. Nije njima cilj samo energetski sistem RH, koji će staviti u privatne ruke. Termoelektranu će oni sutra zatvoriti, da bi postali vlasnici vode. Ja kao Sinjanin i žitelj Cetinske doline poručujem joj da se ostavi i svih ostalih izvora pitke vode, poglavito Jamnice i da ne provodi plan MMF-a, čiji je igrač.

Lovrinović tvrdi da će novi vlasnik PIK-ova u Slavoniju naseliti stanovnike susjedne zemlje kao jeftinu radnu snagu, čime bi oni mogli postati većina u na istoku Hrvatske. Je li to napravljeno namjerno?

Točno. Jer kapital koji je stigao i napuhao veliki balon Agrokora dolazi iz londonskog City-a. Ne zaboravimo da su oni stvorili Karađorđevića. Nije čudo da se u isto vrijeme izrađuje Memorandum 3 SANU. Nema tu slučajnosti, sve je dio plana. Agrokor je stvoren da se ovo dogodi. Da se Hrvatska ekonomski porobi u asimetričnom ratu, kada već nije u vojnom. Najveća je tragedija u tome što su sve hrvatske vlade od 2000. godine u tome sudjelovale. Svi predsjednici vlada u tom periodu su na neki način sudjelovali u izdaji nacionalnih interesa.

Tko stoji iza prekomjernog zaduživanja Agrokora i tko bi mogao imati koristi od njegove propasti?

Bankarski sustav London City-a te Srbija.

Možete li pojasniti što ste htjeli poručiti rečenicom da hrvatski pješaci mogu do Ljubljane za 48 sati? I zašto je ta izjava izazvala toliku histeriju u Hrvatskoj?

”Jedan od onih koji su mi dali podršku, a koji jako dobro razumije okolnosti cijelog slučaja, kazao je da su ovi napadi na mene samo dokaz da sam im razotkrio igru, te da mi to ne mogu oprostiti. Mislim da ta opaska najbolje objašnjava zbog čega medijski napadi ne prestaju već petnaestak dana. No, važno je istaknuti da nije izjava o Sloveniji ono što ih boli, već ono što sam rekao u vezi s hrvatskom zemljom, pitkom vodom i šumama. Sve to razotkriva svu bit žalosnog stanje u Republici Hrvatskoj. Jasno je da hrvatska politička elita pristaje na poslušnost i na sve moguće ucjene izvana. Sluganstvo hrvatskih političkih elita nije samo trenutno stanje, već je postalo i patologija.

Kome su elite poslušne? Kome služe?

Poslušni su svim centrima moći. Od Bruxellessa, Washingtona i Londona do  Pariza. Preko Pupovca, poslušnici su i Beograda. Već tjednima traju napadi na mene jer sam ukazao na to. No, još je snažnija podrška koju primam od hrvatskih građana. Znaju oni za tu podršku, zato i nastavljaju napadati. To je metodologija vučjeg čopora. Ona glasi: odabranu metu napasti sa što više medijskih strelica. Ako je premalo jedan čopor, mora napasti više njih. Napad ne smije prestati, mora biti ustrajan sve dok se glava mete ne učini suvišnom. Rade na tome, ali još uvijek su neuspješni.

Je li to znak da je vaša poruka bila pun pogodak? U što ste to taknuli?

”Rekao sam da je Hrvatska bogomdana zemlja i da ju treba cijelu proglasiti ekološkim dobrom. Jedina u Europi ima uvjete za to. To pak znači da svi u Saboru moraju poduprijeti odluku da se za građane sačuvaju more, otoci, zemlja, šume te pitka voda. Po količini vode smo četvrta država u Europi, a po kvaliteti smo prvi. Imamo najveći bazen pitke vode u Europi. Proteže se od Gorskog Kotara, Like, Dalmacije, preko Lašvanske doline sve do Dubrovnika. I to je ono zbog čega su krenuli napadi na mene.

Kako su obični građani reagirali u kontaktu s vama, nakon što su vas u medijima danima ‘linčovali’?

Nikada prije toliko ljudi nije prilazilo izraziti mi podršku. U tramvaju sam prije par dana počeo razgovarati s jednom gospođom o sporu sa Slovenijom, a onda su se uključili i svi drugi putnici. Na Trgu bana Jelačića izašao sam van, a cijelim tramvajem prolomio se aplauz. Iznimno mi je drago što je u kolima bilo jako puno mladih ljudi. To najbolje govori koliku podršku dobivam od građana. To govori da narod zna u čemu je problem i što je istina.

Razumjeli su da je vaša izjava o hrvatskim pješacima bila tek odgovor na vijest da se pripremala izvanredna sjednica slovenskog parlamenta o spremnosti vojske da oružjem brani nepriznatu granicu sa Hrvatskom?

Točno. Primijetio sam da Slovenija nema nijednu drugu vanjsku politiku, osim ucjenjivanja Hrvatske. Odbor za obranu slovenskog parlamenta postavio je na dnevni red temu o upotrebi oružanih snaga. U slobodnom izričaju, to je objava rata! Jer ako zakonodavno tijelo stavi na dnevni red raspravu o uporabi oružnihsnaga, onda je to to. No, nitko od dužnosnika iz Hrvatske nije reagirao! I što će admiral, koji je od prvog do zadnjeg dana sudjelovao u svim operacijama Domovinskog rata? Pokriti se ušima? Ne smijem ja učiniti isto što i oni. Najmanje što su morali napraviti – da se vodi imalo suverenistička politika – je naložiti Ministarstvu vanjskih poslova da pozove veleposlanicu Slovenije i uruče joj demarš.

Kažete da Slovenija stalno ucjenjuje?

Slovenske ucjene su me i ponukale na reakciju. To je politika koju je postavio još Antun Korošec prije stotinu godina. Bio je jedini ministar u Kraljevini Jugoslaviji  koji nije bio Srbin. Govorio je da Slovenija može opstati samo ako vodi protuhrvatsku politiku u savezništvu sa Srbijom. Takvu politiku vode i danas. Jer 1991. simulirali su operetni rat samo da Hrvatska uđe u sukob i pomogne Sloveniji. Trebao je to biti povod za napad JNA i srpskih paravojnih snaga na Hrvatsku, koja je u tom trenutku bila posve nespremna za ratovanje. Tuđman je to prepoznao, pa im je plan propao. No, sada su se razbahatili pa praktički objavljuju rat Hrvatskoj. Da bih pokazao da je to suluda politika i da ne vodi nikamo, reagirao sam. Hrvatska je bila pobjednik u najčišćem mogućem ratu i mnogi nam se i danas dive. Zato i američki ministar obrane James Mattis izjavljuje da na američkim vojnim školama i danas izučavaju Oluju kao primjer savršeno izvedene vojne operacije. U vremenima kada se hrvatski branitelji i dalje omalovažavaju i ponižavaju, admiral kaže: Čime ćete nam prijetiti? Imamo najboljeg pješaka na svijetu, jer je u Bljesku i Oluji tempo napada bio od 800 do 1000 metara u satu, što ni jedna članica NATO u povijesti nije napravila. Želim dignuti ponos i dostojanstvo branitelju i poručiti da je vrijedan. Taj pješak je i danas sposoban za iste stvari. To je simbolična poruka.

Vaše riječi su, dakle, metafora, a ne istinska prijetnja?

Dakako da je to preneseno značenje.  Bila je to poruka Slovencima i hrvatskoj političkoj eliti. Da ne pljuju po braniteljima. Odmah potom izjavio sam da nam ne treba zaoštravanje, jer ionako imamo kaos unutar RH. Ističem da trebamo smiriti strasti pa dodajem da, ako hoće voditi suverenističku politku, mogu proglasiti referendum da se RH proglasi ekološkim dobrom, kako bi se zaštitila pitka voda, zemlja, šuma i otoci. I tu je srž cijele priče. Zbog vode, zemlje i otoka su me napali, a ne zbog pješaka koji mogu brzo do Ljubljane.

Kakav učinak je izazvala cijela ta poruka?

Slovenci su odmah reterirali. Odustali su od parlamentarne sjednice. Oni su poruku shvatili. I umjesto da mi u Hrvatskoj daju odličje, predsjednica me smijenila iz jednog sasvim sporednog tijela, vijeća na kojem se ionako vode bespredmetne rasprave. No, u medijima su objavili da sam bio predsjedničin savjetnik te da me je smjenila. To nije točno. Da sam savjetnik, ovako katastrofalne odluke ne bi se donosile. No, predsjednica ima ‘velikog savjetnika’, Matu Granića…

Reagiraju li hrvatski dužnosnici primjereno kada im iz Srbije, Slovenije ili Bosne stignu ratoborne poruke? Kada usred Zagreba izaslanik srbijanskog premijera na prijamu za Božić kaže da će Srbija svim sredstvima braniti Srbe u Hrvatskoj? Ili kada usred Hrvatske poručuje da je u Jasenovcu ubijeno 700.000 Srba, premda svi znaju da je to velika laž?

Svi ti primjeri – u kojima su hrvatski dužnosnici samo šutjeli na očite provokacije – pokazuju koliko je u državi žalosno stanje. Vidimo krajnje poslušništvo i sluganstvo.  Od Tuđmanove politike nije ostalo ništa. Ideologija jugoslovenštine preplavila je Hrvatsku. I dalje se provodi projekt Zapadnog Balkana. To je projekt Londona i Pariza, koji žele stvoriti četvrtu Jugoslaviju. Podsjećam da je treću stvorio Slobodan Milošević.

Zašto London i Pariz ustrajavaju na tome?

Zato što po njihovom geopolitičkom viđenju Hrvatska nije smjela pobijediti u ratu. A pobijedila je u najčišćem ratu u povijesti ratovanja! Jedina je u povijesti ratovanja spriječila genocid i to pet puta veći nego što je bio u Srebrenici. Mislim na Bihać. Pariz i London smatraju da je stvaranjem Hrvatske srušen Versajski i Jaltski poredak i to je bit priče o sustavnim napadima na Domovinski rat. Već su dobrano ušutkali braniteljsku populaciju stvaranjem 1200 braniteljskih udruga te vodeći procese protiv hrvatskih generala… Sada žele slomiti i preostale koji još govore i pišu, poput admirala Domazeta…

Hrvatska predsjednica vas je smijenila iz Vijeća za domovinsku sigurnost. Je li tako zaslužila plus, ili minus u javnosti? Neki kažu da bi zbog toga mogla izgubiti i slijedeće izbore?

Na to pitanje bi trebala odgovoriti predsjednica. No, o tome će svoje reći i narod na izborima. Ne mogu se oteti dojmu da je Ivo Josipović izgubio izbore onog trenutka kada je izgovorio riječi o ustaškoj guji. Ne bih volio, ne bih želio i Bogu se molim da se to ne dogodi predsjednici Kolindi Grabar Kitarović. No, trebala bi poslušati glas naroda, jer je znano da je to i glas Boga.

Napao Vas je i Zlatko Hasanbegović, kazavši da je protivnik lupetanja i egzibicionizma te da se ozbiljna politika ne vodi teškim riječima? Kako to komentirate?

Razotkrio sam njihovu igru, i zato napadi ne prestaju. Budući da sam stručnjak i za informacijsko ratovanje, vidim da su u napad poslani svi politički vučji čopori i s lijeva – Glavašević i Grbin i drugi, ali i s desna – Adlešić i Hasanbegović.  Pridružili su im se i mnogi komentatori iz medija, iz čega se može zaključiti da su svi koordinirani iz jednog stožera i da ih ima u svim političkim strukturama.

Najnoviji Globus objavljuje da se u Beogradu u tajnosti piše Memorandum 3, odnosno ‘Deklaracija o opstanku Srba’, da im je cilj povećati srpski ‘državni kapacitet’. To je, prema svemu sudeći, nastavak Miloševićevog velikosrpskog projekta. Valja podsjetiti da su vam se u Globusu, kao i u drugim medijima, prije nekoliko godina  rugali kada ste progovorili o Memorandumu 2. No, kako to da sada ipak postoji Memorandum 3, ako nije bilo Memoranduma 2, kako su tvrdili hrvatski mediji?

Istina se može prešutjeti, ali se ne može ubiti. Kada sam prije pet godina prvi progovorio o Memorandumu 2 Srpske akademije nauka i umjetnosti, tada su me u Globusu, kao i u svim drugim medijima jugoslovenske provenijencije, proglasili teoretičarom urote. Ali u pet godina se pokazalo da je to istina, a ne urota. U Memorandumu 2 je stajalo da će Srbi u miru napraviti što nisu uspjeli u ratu. Ako Globus prvi objavljuje vijest o Memorandumu 3, koju sada prvi puta čujem, to znači da su informaciju dobili u Beogradu. To pak znači da i Globus vodi informacijski rat protiv Hrvatske. I to potvrđuje da se rat drugim sredstvima nastavlja. Bit će i Memorandum 4 i Memorandum 5, sve dok ne nestane države Hrvatske. I u vrijeme Domovinskog rata, Globus je bio tiskovina za vođenje specijalnog rata protiv Hrvatske. Pisao sam o tome u svojih pet knjiga na različite načine.

Treba li, u trenutku kada se vodi žestoki specijalni rat protiv Hrvatske, slati poruke odlučnosti, ili mlitavosti, popuštati, ili se postaviti snažno?

U vašem pitanju se nalazi i odgovor. Svatko tko svojim sluganstvom i poltronstvom postane crv, mora biti svjestan da će biti zgažen kao crv.

Dok su Vas mnogi napadali, bivši pomoćnik ministra obrane Nikola Brzica, stao je na Vašu stranu, kazavši da ste kvalitetan strateg i da ste dosad imali mnogo točnih i kvalitetnih knjiga i analiza. Kakav je Vaš komentar?

Osobito mi je zadovoljstvo vidjeti da ima mladih ljudi koji razumiju bit stvari. Jedan od njih je gospodin Brzica. Želim mu uspjeh i da što prije doktorira, ali mu moram poručiti da će biti izložen napadu mnoštva vučjih čopora, kao što je i admiral stalno izložen. Ali neka ne odustane od svoga poslanja, jer Bog je svima nama odredio određeno poslanje.

Možete li pojasniti, zbog čega je važno ne prepustiti Sloveniji izlaz do otvorenog mora?

”Ako bi to dopustili, ne bi imali suverenost ni na moru, ni u zraku. Tako bi Hrvatska izgubila granicu s Italijom. U tom slučaju za Italiju nisu obavezni Osimski sporazumi. Osim toga, Hrvatska bi postala dio Zapadnog Balkana, odnosno četvrte Jugoslavije. I kao treće, luka Kopar bi tada uništila najveće hrvatske luke: Rijeku, Zadar i Ploče. U luku Kopar uložila je Engleska, Njemačka i Mađarska. Od prije se gradi drugi kolosijek pruge prema srednjoj i zapadnoj Europi. Sve se to ne bi dogodilo da je hrvatska politika ulagala u luku Rijeka, čime bi Rijeka postala glavna luka u Jadranu. No oni su pustili da nas izoliraju. Izgubimo li granicu s Italijom, Hrvatska će biti poražena u Jadranu, iako su dvije trećine Jadrana hrvatske. Osim toga, u geostrategije je važno kontrolirati ključne stožerne točke u svjetskim morima. U cijelom svijetu postoji 17 takvih točaka, a u Europi ih je četiri. Jedna je Gibraltar, druga La Manche, treća Bospor – Dardaneli, a četvrta Otranska vrata, odnosno Jadran kao more koje je najdublje ušlo u europsko kopno. Prve dvije točke kontroliraju Englezi, treću Turci, a četvrtu još ne kontrolira nitko. Zato je tolika bitka za Jadran. No, hrvatske političke elite ne shvaćaju ništa od ovoga i to je najveća tragedija.

Na kraju razgovora admiral Domazet zamolio je da od riječi do riječi prenesemo njegovu poruku predsjednici Republike Hrvatske:

Gospođo predsjednice, prije gotovo dvije godine na stolu ste imali izrađenu hrvatsku geopolitičku strategiju za 21. stoljeće, pod nazivom ‘Hrvatsko njihalo’. Imali ste priliku da nakon predsjednika Tuđmana budete novi Tuđman u drugačijim okolnostima. Očigledno da su Vas Vaši savjetnici – a to ja nikada nisam bio – uputili na krivi put. No, još imate vremena to ispraviti, jer je još pola mandata pred Vama.

Damir Kramarić / Dnevno.hr

Davor Domazet Lošo: Narod će reći svoje kada dođe vrijeme

facebook komentari

Nastavi čitati

Razgovor

Miro Kovač: Hrvatska nije bila počinitelj, nego žrtva pokušaja prijevare

Objavljeno

na

Objavio

Miro Kovač (HDZ) bivši je ministar vanjskih poslova, sada saborski zastupnik i međunarodni tajnik HDZ-a.

Za Večernji list prokomentirao je o odnosima sa Slovenijom, mogućnostima rješavanja spora

Nakon govora premijera Plenkovića u UN-u slovenski premijer Cerar otkazao je dogovoreni posjet Hrvatskoj. Tvrdi da je izigran. Je li premijer Plenković u čemu pogriješio ili pretjerao u tom govoru?

Iz razgovora koje sam u zadnjih nekoliko mjeseci vodio s kolegama iz Europe i svijeta shvatio sam da neki od njih imaju krivi dojam da se u slučaju propale arbitraže Hrvatska ne pridržava međunarodnog prava.

A upravo je obrnuto: Hrvatska nije bila počinitelj, nego žrtva pokušaja prijevare, znači kršenja hrvatsko-slovenskog sporazuma, i stoga se morala, da bi se održala vjerodostojnost međunarodnog prava, povući iz arbitraže. To naši partneri u Europi i svijetu moraju znati, pa i u sjedištu Ujedinjenih naroda u New Yorku.

Koliko ova situacija dodatno komplicira odnose Hrvatske i Slovenije?

Naši su odnosi ukupno gledano vrlo pozitivni. A što se tiče razgraničenja na moru, komplicirani su već više od dva desetljeća. Dakle, nakon što je arbitraža propala, nažalost krivnjom Slovenije, ne preostaje nam ništa drugo nego utvrditi granicu dvostranim pregovorima. Bilo bi idealno da u tome uspijemo vrlo skoro.

Ali ako nam to ne pođe za rukom – a ne bismo bili ni prvi ni zadnji koji to nisu postigli u kratkom roku – onda smatram realnim da se dogovorimo o upravljanju zaljevom. I to na korist ljudi koji tamo žive, na korist ribara i poslovnih subjekata uopće. Ima u svijetu primjera kako to urediti.

Jedan od primjera je zaljev Dollart u Sjevernom moru. Nakon višedesetljetnog sporenja su Njemačka i Nizozemska prije tri godine dvostranim ugovorom potvrdile zajedničko upravljanje zaljevom, s tim da svaka zemlja i dalje ima svoju verziju crte razgraničenja. No dogovorile su “liniju nadležnosti”. To funkcionira i granični spor nije tema u njihovim nacionalnim javnostima.

Hrvatska nije imala podršku EU nakon što je postupak arbitraže kontaminiran, štoviše iz Europe su inzistirali da se odluke Arbitražnog suda trebaju poštovati.

EU nije ugovorna strana, sporazum o arbitraži 2009. sklopile su dvije zemlje, Hrvatska i Slovenija, Hrvatska doduše pod svojevrsnom prisilom, bili smo izloženi masivnoj slovenskoj blokadi naših pregovora o članstvu u EU. Međutim, točno je da je EK imao ulogu posrednika, to se u preambuli sporazuma spominje.

Stoga nije čudno da je kod nekih u EU postojalo očekivanje da se presuda implementira. To je prirodno, želi se ići linijom manjega otpora. Ali te zemlje jako dobro znaju da je arbitražni postupak bitno povrijeđen i da se Hrvatska temeljem međunarodnog prava iz njega povukla.

Apsolutno su aktualne vanjskopolitičke teme, Hrvatska je “opet u zavadi” s većinom susjeda: od Mađarske, BiH, Slovenije, Srbije… dvoje iskusnih diplomata vodi državu – Plenković i K. Grabar-Kitarović?

U 2015. godini odnosi sa susjedima iskorišteni su u Milanovićevoj kampanji za parlamentarne izbore. Tada su zaoštreni odnosi i sa Srbijom i sa Slovenijom i s Mađarskom. Kada je HDZ pobijedio na tim izborima, krenuli smo u saniranje odnosa sa susjedima. Smirili smo tenzije s Mađarskom, sa Slovenijom, pa i sa Srbijom.

Na tomu je Vlada koje sam bio član predano radila. Ovo što sada imamo uglavnom je posljedica odluke Arbitražnog suda koju ne priznajemo, a na čijoj primjeni slovenska vlada ustraje pa zaoštrava odnose. Stranke koje čine slovensku vladu ne žele ispasti gubitnice u svojoj javnosti, a pitom trpe i kritike oporbenih političara koji smatraju da su vladajući u Sloveniji odgovorni za kompromitaciju arbitražnog postupka.

To je začaran krug. A onda su i neki drugi u našem susjedstvu, narodski rečeno, “nanjušili krv” i formulirali svoje “apetite”. To ne treba čuditi, valja biti smiren i razgovarati s kolegama u tim zemljama, a prijatelje i partnere u svijetu uvjeravati da smo konstruktivni, da mi nismo izvor problema.

Zašto bismo zaboravili da Slovenija laže, a da je Srbija bila agresor

facebook komentari

Nastavi čitati