NINO RASPUDIĆ: Hvali Bruxelles, drž’ se Trumpa

0

Potez Vlade nije rezultat autonomnog moralnog stava odbijanja financiranja masovnog zločina po svijetu, ili odgovornosti prema svojim biračima, već straha da nam nova američka administracija ne zamjeri jer uskačemo sa svojim financiranjem tamo gdje se ona povukla. Srećom, trenutačna američka politika se po tom pitanju poklapa s vrijednosnim stavovima većine hrvatskih građana pa je za očekivati da će na tim temama konzervativne Hrvate HDZ sve ugodnije iznenađivati.

Emma Stone i njezini kolege Justin Hurwitz, Justin Paul i Benj Pase na Oscarima su se uresili logom Planned Parenthooda, američkog NGO-a zaduženog za promicanje i pomaganje pobačaja diljem svijeta

Na dodjeli Oscara dogodio se najveći skandal u povijesti te nagrade, koji je predsjednik Trump objasnio činjenicom da se hollywoodska ekipa previše fokusirala na politiku pa je zaboravila na svoj posao. Na kraju večeri ispunjene antitrumpovskim pametovanjem najvažniju nagradu za najbolji film najavili su Warren Beatty i Faye Dunaway. Izgledali su jezivo, ne zato što su ostarjeli, jer je primjerice Emmanuelle Riva u svojoj dostojanstvenoj starosti izgledala divno i kad je bila starija od njih, već zbog sizifovskog napora plastične kirurgije da prikriju kako su blizu osamdesete.

Bonnie i Clyde iz 1967. godine na dodjeli Oscara 2017. pojavili su se izoperirani do neprepoznatljivosti. Unatoč trudu, nisu izgledali mlađe, već kao unakaženi stogodišnjaci, tužni simbol poremećenog svijeta u kojem se više ne može ljudski ni ostarjeti. Dvije utegnute mumije očekivano su pročitale “La la land”, cijela ekipa tog filma izašla je na pozornicu, a onda je nastala gužva, pokazalo se da su čitali iz krive kuverte i da je pravi pobjednik film “Mjesečina”.

Manjinska, crnačka priča pojačana osvješćivanjem vlastitog spolnog identiteta, jednostavno je za Akademijine glasače bila prejaka u odnosu na zašećereni mjuzikl. Nesuđeni pobjednici su sišli s pozornice, popeli se pravi i tako je okončala nekada neupitno važna i glamurozna ceremonija, koja je ove godine u cjelini djelovala otužno.

Glumice u usponu poput Emme Stone iz spomenutog mjuzikla i Dakote Johnson iz “Pedeset nijansi sive” i “Pedeset nijansi mračnije”, vjerojatno najglupljih visokobudžetnih filmova ikad snimljenih koji bi u bolja vremena konkurirali isključivo za Zlatnu malinu, pojavile su se na Oscarima okićene logom Planned Parenthood. Za neupućene, to je američki NGO, zadužen za promicanje i pomaganje pobačaja diljem svijeta.

Za Clintonove i Obamine administracije obilno su financirani državnim novcem, pri čemu im nije naškodio ni skandal kad su njihovi djelatnici snimljeni kako prodaju organe pobačene djece, a nikoga od političkih pokrovitelja nije zasvrbjelo ni to što se njihova osnivačica Margaret Sanger između dva rata zanosila eugenikom ništa manje nego nacisti. Predsjednik Trump im je odmah po stupanju na dužnost zavrnuo pipu pa su se hollywoodski borci za tuđa prava odmah dodatno angažirali kako se ne bi dogodilo da neko dijete u Africi ili Latinskoj Americi zbog takve odluke ostane nepobačeno.

Tu dolazimo do poveznice hollywoodskog glamura i naše političke i medijske kaljuže. Naime, nakon što je nova američka administracija Trumpovim potpisom ukinula financiranje industrije pobačaja u inozemstvu, da taj prevažni posao usmrćivanja ljudskih viškova, poglavito u Trećem svijetu ne bi patio, uskočili su preostali europski krakovi globalne hobotnice.

Budući da je zbog Trumpove odluke industrija pobačaja ostala bez 600 milijuna dolara u sljedeće četiri godine, nizozemska vlada je odlučila osnovati fond kojim bi se te internacionalne abortivne menadžere podržalo, a danska ministrica Ulla Tørnaes javno je apelirala na EU da poveća “financijska sredstva i utjecaj po pitanju potpore seksualnom i reproduktivnom zdravlju i pravima”, kako ublaženo nazivaju prenatalno čedomorstvo.

Cilja se dakle na cijelu Uniju pri čemu se ne objašnjava zašto bi hrvatski, poljski ili irski porezni obveznik plaćao organizacije poput International Planned Parenthood i čitavu drugu mrežu samoproglašenih altruista, koji su najčešće sebi cilj, a kojima je sada Trump ozbiljno uzdrmao biznis?

Dio tereta za uzdržavanje profesionalnih globalnih “abortaša” žele prebaciti i na nas, no ako ćemo već morati više izdvajati za NATO, moramo li i za kulturne imperijaliste? Onda je za naše lijeve medije i NGO scenu uslijedio šok – naša vlada desnog centra predvođena strankom koja se voli definirati demokršćanskom uputila je primjedbe na zaključke Vijeća za vanjske poslove o prioritetima EU u UN-ovim tijelima za ljudska prava, usklađeno s Mađarskom i Poljskom. U njima stoji kako će novi prioriteti hrvatske vanjske politike po pitanju ljudskih prava biti promicanje i zaštita tradicionalne obitelji temeljene na braku kao zajednici žene i muškarca.

Ističe se i kako oko definicije “seksualnog i reproduktivnog zdravlja” nema konsenzusa na međunarodnoj razini pa ni unutar EU i da Hrvatska “tumači taj pojam tako da on ne uključuje pobačaj”. Neki portali su, nakon ovoga, čak i optužili HDZ da je izdao svoje birače jer o tome u kampanji nije govorio ništa. Po njima su valjda HDZ-ovi čelnici puno konzervativniji od svog biračkog tijela. Ne objašnjavaju zašto su onda, unatoč protivljenju Crkve, izglasali Zakon o suzbijanju diskriminacije ili svojevremeno pokušali gurnuti u škole lijevo-liberalni zdravstveni odgoj.

Prema tim mudracima bi se biračko tijelo, koje je na referendumu 2013. godine unatoč tome što su svi dominantni mediji i cijeli tadašnji politički vrh bili protiv, dvotrećinski izglasao konzervativnu odluku, danas nekim čudom drage volje odreklo dijela prihoda za Planned Parenthoodove pobačajne klinike po svijetu. Pa kako onda objasniti da je vrh HDZ-a nakon toliko godina konačno jednom postupio u skladu s deklariranim vrijednostima i većinskim raspoloženjem svog biračkog tijela? Budući da su to više-manje isti ljudi, što se promijenilo da odjednom imaju muda usprotiviti se željama danske ministrice ili nizozemskog EU birokrata? Pa dogodio se Trump.

Promjena američke politike se, neslužbeno, medijski već plasirala kao objašnjenje hrvatskog otpora bruxelleskom mainstreamu. Nije, dakle, ovakav potez Vlade rezultat autonomnog moralnog stava odbijanja financiranja masovnog zločina po svijetu, ili odgovornosti prema svojim biračima, već straha da nam nova američka administracija ne zamjeri jer uskačemo sa svojim financiranjem tamo gdje se ona povukla.

Srećom, trenutačna američka politika se po tom pitanju poklapa s vrijednosnim stavovima većine hrvatskih građana pa je za očekivati da će na tim temama konzervativne Hrvate HDZ sve ugodnije iznenađivati.

Nino Raspudić / Večernji.hr

>>>Nino Raspudić: Zašto u BiH nisu moguće četiri regije<<<

facebook komentari