Pratite nas

BiH

Nino Raspudić: Njihova lasta ne čini naše proljeće

Objavljeno

na

U samo pet dana od prvog prosvjeda u Tuzli, u potpunosti je izmijenjena površina političke stvarnosti u BiH. Pišem površina, jer su svi elementi koji se sada vrtoglavo kombiniraju, prepliću i rekombiniraju u pokrenutoj lavini i prije srijede bili tu. Poput golemog čira u kojem se gnoj taložio jako dugo.

[dropcap]T[/dropcap]renutak pucanja je došao, pitanje je samo je li pukao sam od sebe, ili je pucanje potaknuto i kasnije usmjeravano. Početni impuls prosvjeda bilo je golemo, godinama i desetljećima taloženo socijalno i egzistencijalno nezadovoljstvo, koje se tiče nezaposlenosti i siromaštva, ali i nemogućnosti da se vidi bilo kakva bolja budućnost unutar postojeće paradigme. Iz tih razloga je masa očajnih ljudi u srijedu proključala u Tuzli. Netko će reći da je patetično neprestano isticati radnika “Dite”, koji nije primio plaću 14 mjeseci ili još relativno mlade ljude koji su više od desetljeća nakon završetka fakulteta na birou, dok su se miljenici zapošljavali po partijskim linijama. No prije će biti da je krajnje cinično ne uzeti u obzir očaj tih ljudi.

RauchschwalbeNjihov simbolički upad u zgrade institucija se može opravdati, uništavanje javne imovine ne, ali se može razumjeti. Ali stvar, nažalost, nije ostala na njima. Na svaki prosvjed te vrste nakalemi se i “dodatna oprema”, malci frustrirani već samom svojom dobi, koji su “gladni” svega, u uzrastu čiji je raskorak između žudnji i mogućnosti njihovog ostvarenja najveći pa mogućnost da se ciglom odvali policajcu koljeno ili polupa prozor općine donekle olakšava egzistenciju. Tu se munjevito prišlepaju i kriminogeni elementi koji su željni nešto drpiti u općem metežu, ili su plaćeni da prave dodatne nerede.

Ista tri elementa nalazimo i na višoj razini osoba u politici, medijima, javnosti općenito, koje, prema odnosu spram aktualnih prosvjeda, možemo podijeliti na čestite ljude opravdano frustrirane bezizlaznom situacijom države i društva, neodgovorne i nezrele utopiste kojima su prosvjedi samo poligon za iskaljivanje ideoloških i drugih frustracija te na protestne “profitere”, lopine koje u svemu žele politički ili doslovno ušićariti.

[dropcap]P[/dropcap]rvi dan su prosvjede nosili pripadnici prve skupine na obje razine – uličnoj i ideološkoj. Ovi drugi, srednjoškolci i ideološke drkadžije su neizbježni poput sjene pa se na njih ne vrijedi ni osvrtati. Treći, lovci u mutnom, su već sutradan preuzeli stvar u svoje ruke. Potrebno je pričekati rezultate istraga da bi se vidjelo kako se spontano može spaliti, na pimjer, sedam zgrada u sat vremena. Zašto se zgrade nekih institucija pale, a nekih ne pale? Koliko je sve bilo povezano, a u kojoj su mjeri lokalni igrači preuzimali konce, možda i s različitim, međusobno nekoordiniranim ciljevima.

Prostorno su prosvjedi omeđeni na manji dio zemlje, gradove u Federaciji nastanjene bošnjačkim stanovništvom. Mogu se protumačiti i kao spontan revolt koji je potom dio bošnjačke političke elite iskoristio u borbi, točnije u svrgavanju drugog, nespremnijeg dijela. Sudeći prema izjavama, proizilazi da su Fahrudin Radončić i manji mu koalicijski brat Željko Komšić dokazali da su uz “raju”, a da su SDP i SDA gubitnici u cijeloj priči. Zanimljivo je da sada patetično, bleferski, prijevremene izbore u ionako izbornoj godini traže upravo SDA i SDP, stranke koje su formirale platformu, kao nadogradnju onoga što je započeto 2006. sramotnim izbornim inženjeringom, izborom Komšića kao drugog bošnjačkog predstavnika u Predsjedništvu (trećeg se željelo birati na folišku ”Sejdić i Finci”) i time do kraja obezvrijedili sve bitne federalne institucije, uz asistenciju Patricka Moona i njegovog visokog predstavnika Inzka. Danas se čude kaosu, anarhiji, koja je samo zadala završi udarac institucionalnom i pravnom okviru kojeg su upravo te stranke razvalile i ispraznile od bilo kakvog smisla i sadržaja.

Dakle, to prvo, prilično uvjerljivo tumačenje je da je prosvjed ogorčenih građana naknadno iskorišten za unutarbošnjački politički obračun. Druga je da se radi o svojevrsnoj šok-terapiji ne bi li se prekinule postojeće tendencije koje je naznačila deklaracija europskog parlamenta koja osuđuje centralizam i ističe hrvatsko pitanje, a po mogućnosti i izvršilo pritisak za ukidanje županija/kantona koji eto, sada nemaju ni zgrade. Da nije žalosna, bila bi zabavna pomisao na to čije će tvrtke dobiti poslove sanacije štete počinjene na državnim zgradama koja se mjeri desetinama milijuna maraka. Hoće li i neki od onih koji su ih palili, sutra, na obnovi istih tih zgrada, crnčiti za mizernu nadnicu tajkunima koji će na tim poslovima okrenuti milijune isplaćene iz ionako oskudnih javnih sredstava? Treće tumačenje prosvjeda je da su potaknuti kako bi rastočili bošnjačko društvo kao dio srpske ujdurme nazvane dio Memorandum 2. Blisko tumačenje je ono koje tvrdi kako je sve inscenirao novi američki miljenik Radončić, da bi lakše odradio nametnuti mu antibosanski zadatak stvaranja trećeg entiteta. Tumačenja kompleksnog događaja koji se ne može svesti na jednu dimenziju podsjeća na slijepce koji pipaju slona pa svatko kaže da je slon poput onoga što je on napipao – jednom se čini kao stablo, a drugom je poput zmije.

Zbog opažanja da se prosvjeduje samo na bošnjačkim područjima, neki komentatori su me nazivali zlonamjernim fašistom, a onda su tu istu toplu vodu otkrili i izrekli i SDA i Inzko i Enver Kazaz. Ta bjelodana istina želi se zapušiti lažnim protuargumentom – tobože, ako tvrdim da Hrvati ne treba da sudjeluju u ovim prosvjedima, onda to znači da smatram kako oni žive super i da su svi hrvatski političari poštenjačine i sveci. To što i na većinski hrvatskim područjima Federacije ljudi žive teško, što je sve puno korupcije, nepotizma i bešćutnosti ne znači da stoga Hrvati treba da stanu iza zahtjeva za ukidanjem kantona ili naknadnog tuzlanskog transparenta “Jedan narod, jedan jezik, jedan predsjednik”, a da ne govorimo o zahtjevu za ostavkom dva člana Predsjedništva i davanjem svih ovlasti u ruke Željku Komšiću kao novom Titu, što je samo jedna od nebuloza iznesenih u zahtjevima prosvjedničkih grupacija. Kakve veze ima socijalni bunt sa zahtjevima za ukidanjem kantona?

Hrvatima u Federaciji je ukinuto pravo na politički pluralizam onda kada su im drugi počeli birati političke predstavnike. Oni, dakle, nemaju protiv koga prosvjedovati. Nisu birali ni člana Predsjedništva ni federalnu vladu ni vodstva javnih poduzeća, dakle, većinu institucija koje već četvrtu godinu razvaljuju zemlju. U situaciji takve obespravljenosti teško je očekivati da će jurišati na općinska i županijska vodstva. Groteskno je da potporu prosvjednima protiv vlasti daju i oni koji su zadnje tri godine na vlasti, poput HSP-a i Lijanovića. Prema tome, niti je Hrvatima bajno niti su hrvatski političari cvjećke. Ali nisu ni toliko naivni da ne vide kako laste koje oni nisu birali, ne mogu najavljivati njihovo proljeće. Najveće čudo, koje pokazuje koliko je cijela situacija postala nadrealnom, je činjenica da u nedjelju Zoranu Milanoviću plješće mnoštvo hadezeovaca u Mostaru, prigodom obilaska njihove zapaljene zgrade, dok mu Željko Komšić, dojučerašnji kolega iz bošnjačkog SDP-a prijeti, već ufuran u ulogu vođe sanjane zemlje “jednog naroda, jednog jezika, jednog predsjednika”, kako premijer nacionalne države hrvatskog naroda prije posjete Mostaru mora za dozvolu pitati njega, mezimče američke ambasade i uzurpatora pozicije hrvatskog predstavnika u Predsjedništvu. Tko zna, možda ga je i Milanović zvao, ali mu je telefon u Predsjedništvu već bio izgoren ili “oslobođen” od onih istih kojima danima, kao prava “raja”, daje potporu?

NinoRaspudić/nezavisne.com

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

BiH

Bakir Izetbegović: Moj otac Alija je pred smrt ostavio BiH Erdoganu u amanet, da skrbi o njoj

Objavljeno

na

Objavio

Bošnjački član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Bakir Izetbegović ponovo je u četvrtak eksploatirao problematičnu tezu po kojoj je njegov pokojni otac Alija prije smrti sadašnjem predsjedniku Turske Recepy Tayyipu Erdoganu povjerio ulogu svojevrsnog skrbnika nad BiH.

Sudjelujući u obilježavanju četrnaeste obljetnice smrti Alije Izetbegovića koji je bio prvim predsjednikom Predsjedništva BiH kao samostalne države, njegov sin je novinarima u Sarajevu kazao kako je veza između njegova oca i sadašnjeg turskog predsjednika bila veoma važna, a o tome svjedoči kako je Erdogan bio jedna od posljednjih osoba s kojom je razgovarao prije smrti.

“On (Alija) je u njemu je prepoznao budućeg jakog lidera i ostavio mu u amanet brigu za BiH. Ja mislim da Erdogan itekako dobro nosi taj amanet”, kazao je Bakir Izetbegović.

Na reakcije u povodu konstatacije o Erdoganu kao osobi kojoj je BiH ostavljena na skrb nije trebao dugo čekati a prvi je to učinio Izetbegovićev ogorčeni politički protivnik Milorad Dodik.

Kazao je kako je ta izjava “skandalozna i opasna” poručivši kako Bakir Izetbegović Erdoganu može dati na čuvanje samo ono što je katastarsko vlasništvo njegove obitelji.

“U BiH žive dva kršćanska naroda u čije ime Alija nikada nije govorio niti je imao mandat govoriti”, kazao je Dodik.

Sam Bakir Izetbegović u stalnim je kontaktima s Erdoganom, a jedan drugoga redovito oslovljavaju s “brate”. Zbog tako bliske suradnje Izetbegović je često izložen kritikama i optužbama da BiH dovodi u poziciju turskog vazala na Balkanu.

Turska se posredstvom svog veleposlanstva u Sarajevu izravno uključila u obilježavanje ovogodišnje obljetnice smrti Alije Izetbegovića i to ponudivši u četvrtak sarajevskoj publici premijeru turskog televizijskog dokumentarca pod naslovom “Alija, posljednji bedem islama”.

U filmu se veliča lik i djelo pokojnog bošnjačkog lidera, no čak je i njegovu sinu koji je nazočio projekciji zasmetao naslov koji je ocijenio “malo pretencioznim i jednodimenzionalnim”.

“Alija je naravno čovjek koji je borac za obranu islama na ovim prostorima, ali je bio i borac za demokraciju, slobodu, uvođenje višestranačkog sustava te obranu multietične supstance u BiH”, kazao je Bakir Izetbegović komentirajući film.

Začudio se ipak što se nitko u BiH nije sjetio snimiti film o njegovu ocu pa su to morali učiniti Turci koji su otišli i korak dalje jer njihova državna televizija TRT producira igrani serijal o Aliji Izetbegloviću koji se još snima.

Višnja Starešina: Pomozimo Bakiru vidjeti mudžahedine

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Dragan Čović: Iz ovih krajeva otići će još 100 000 ljudi

Objavljeno

na

Objavio

Nezaposlenost mladih od kojih stvaramo izgubljene generacije najveći je od bezbroj problema s kojima se bori Bosna i Hercegovina, a za koje političke elite niti imaju rješenje niti žele raditi na poboljšanju.

Podaci CIA-e za 2017. godinu vrlo su jasno i govore o današnjoj katastrofi BiH – BiH je vodeća po ovom statističkom podatku sa 62,8 posto nezaposlenih mladih.

Isto tako, podaci govore kako je populacija mladih mnogo bliža granici siromaštva nego populacija odraslih te da oni koji nisu nastavili školovanje čine najveći udio u siromašnoj populaciji – njih 57 posto! Naravno, nikoga u takvim okolnostima ne treba čuditi situacija u kojoj iz BiH posljednjih godina mladi i školovani ljudi bježe “glavom bez obzira”.

O tom problemu govorio je i predsjedavajući Predsjedništva BiH i lider HDZ-a BiH Dragan Čović prigodom sastanka s predstavnica vlasti u USŽ-u rekavši kako je taj problem prisutan u svakom dijelu BiH, a u Krajini možda izraženije jer je granica EU pred vratima.

Mladi bježe u inozemstvo

– Kako bi se to promijenilo moramo stvoriti ambijent tim ljudima da vjeruju u svoju državu. Ovo je naša domovina i ovdje treba živjeti, ali ni to neće biti dovoljno. Premoćna je zapadna ponuda koja se nudi, prije svega u Austriji i Njemačkoj. Njima naši ljudi trebaju, oni su dio snažne industrijske i obrazovne kulture, a mi smo dio europske tradicije, kazao je Čović. Isto tako, jasno navodi kako će se negativni trendovi nastaviti ukoliko država nešto ne uradi.

– Što je najgore poticat će ga upravo te zemlje jer njima naprosto treba takva kadrovska struktura. Ukoliko ste pratili plan njemačke kancelarke za iduću godinu, i to uz uvjetovanje novih partnera u vlasti, jeste novih 200 tisuća ljudi izvana. Računamo kako će tu biti bar 100 tisuća iz ovih krajeva. Ako ne napravimo strategiju onda ćemo biti u velikim problemima. To što mladi ljudi odlaze više nije političko pitanje, nije pitanje jednog naroda, jedne politike. Jednostavno, odlaze svi. Čak i investitori koji dolaze iz tih krajeva kod nas ne daju takve uvjete radnicima kakvi su u Švicarskoj ili Austriji, istakao je Čović.

Zapošljavanje mladih

Problem zapošljavanja mladih bio je i tema dvodnevne  međunarodne konferencije “Program garancija za mlade kao prevencija nezaposlenosti mladih” na kojoj se razgovaralo o mogućim rješenjima problema koji muči čitavu regiju.

– Zapošljavanje mladih, kao jedne od ugroženih grupa na tržištu rada, predstavlja izazov za sva regionalna i nacionalna tržišta rada, rekao je Muamer Bandić, direktor Agencije za rad i zapošljavanje BiH. Dodaje da zbog toga sve javne službe za zapošljavanje veliki dio svojih aktivnosti usmjeravaju na povećanje zapošljavanja ove populacije jer je to preduvjet za kvalitetan život i napredak mladih u svim zemljama.

Cilj konferencije je razmjena najboljih praksi u zapošljavanju mladih među zemljama članicama Svjetske asocijacije javnih službi zapošljavanja (VAPES), sa posebnim naglaskom na prenošenje iskustava i praksi u zapošljavanju mladih u EU putem programa “Garancija za mlade”. Konferencija, koju su organizirali Agencija za rad i zapošljavanje i VEPES, prilika je da se usporede raznovrsne mjere, utjecaj koji na definirane mjere imaju politike, odobreni proračuni, sustav obrazovanja, sustav rada službi za zapošljavanje.

Isto tako, tijekom konferencije bit će predstavljeni dosadašnji rezultati i iskustva o provođenju mjera za zapošljavanje mladih, a poseban naglasak bit će na programu “Garancija za mlade” koji se sprovodi u EU.

Na konferenciji sudjeluju predstavnici službi za zapošljavanje Austrije, Azerbajdžana, Belgije, Bugarske, Crne Gore, Estonije, Francuske, Hrvatske, Kine, Mađarske, Slovenije, Švedske, Turske, kao i zavoda za zapošljavanje RS-a, FBiH i Brčko distrikta, te županijskih službi.

BiH na trećem mjestu po nezaposlenosti u svijetu

facebook komentari

Nastavi čitati