Pratite nas

Nino Raspudić: nove, autentične udruge grade demokraciju u Hrvatskoj

Objavljeno

na

S doc. dr. sc. Ninom Raspudićem poznatim hrvatskim talijanistom i komentatorom društvenih događanja, docentom na zagrebačkom Filozofskom fakultetu razgovarali smo povodom izlaska njegove knjige kolumni “144 plus jedan kratki espresso”. Knjiga objedinjuje gotovo 150 Raspudićevih kolumni pisanih za Večernji list.

Narod: Vaše kolumne u Večernjem listu su iznimno popularne, ne samo kod konzervativne publike, nego i kod one ljevijih nagnuća. To se moglo primijetiti u burnim reakcijama koje su na neke vaše kolumne imale perjanice EPH svojevremeno Tomić, a aktualno i Dežulović. Što to u vašem pisanju izaziva takve reakcije?

nino_raspudicŽivimo u, barem nominalno, demokratskom društvu, u kojem svatko ima pravo iznijeti svoje mišljenje. Ja to činim i javno, i nastojim vlastita stajališta potkrijepiti i argumentima. Predugo je u našem društvu kulturnu hegemoniju ostvarivala uska skupina ljudi koji su djelovali i još uvijek nastoje djelovati kao „poklopac svakom loncu“. Takve iritira bilo kakvo mišljenje koje nije na liniji njihovog, donedavno medijski apsolutno dominantnog stajališta. Svjesni su da se stvari mijenjaju i to dijelom objašnjava nervozu tih reakcija i budnost kojom su stražarili nad svakom njima nepodobnom riječju, bilo da sam je izgovorio u pedesetoj minuti intervjua na lokalnom katoličkom radiju, što je navelo Antu Tomića da mi drži lekcije o tome kako bih se trebao ugledati na šačicu bosanskih franjevaca, poznatijih kao „daidže“ u službi bošnjačke politike, bilo kao kratki odgovor na predzadnje pitanju u velikom intervjuu Večernjem, što je izazvalo histeričnu Dežulovićevu reakciju u Oslobođenju, jer sam se ja usudio na pitanje da li sam na Svjetskom nogometnom prvenstvu navijao za BiH odgovoriti: Ne. Zahvalan sam im jer su mi dali povod da hrvatskoj javnosti objasnim neke fenomene, prije svega one vezane za potporu bošnjačkom nacionalizmu pod krinkom građanske opcije, koju im daje EPH-ovo kolumnističko jato.

Narod: Nedavno je izašla knjiga vaših kolumni “144 plus jedan kratki espresso”. To je puno kava. Kada sada pogledate unazad te tri godine komentara naših društvenih fenomena, što se bitno promijenilo?

Prvi „Kratki esperesso“ u Večernjem listu objavio sam prije više od pet godina, uz jednu pauzu, pišem tu kolumnu već tri godine. Kad pogledam unatrag, bitni novi momenti koji mogu dovesti do značajnih društvenih promjena dogodili su se svi prošle godine: Ulazak u EU, kojim je konačno završio mit kojem je bila podređena sva druga društvena dinamika, i nakon kojeg smo se konačno susreli s realnošću, zatim slučaj Perković, koji je brutalno razotkrio pravu anatomiju političke moći u Hrvatskoj i nužnost provođenja lustracije, te na koncu referendum o ustavnoj definiciji braka, kako prva pobjednička inicijativa „odozdo“ i dosada najjači udarac vladajućoj oligarhiji. Ta tri događaja bih izdvojio kao ključna i za političku dinamiku sljedećih godina.

Narod: Još uvijek ste jedno do rijetkih u medijima priznatih “konzervativnih” komentatora. I u Petom danu ste uglavnom usamljeni u svom “konzervativnom kutu“. Uz dužno poštovanje vama, budući da smo kako nam mediji to učestalo ponavljaju “konzervativna sredina” – gdje su drugi?

Ne promatram politički spektar spacijalno, u smislu da bi neka geometrijska sredina bila dobra, a sve mimo nje ekstremno. Stvar je znatno složenija. Ali se primjećuje tendencija u hrvatskoj medijski dominantne lijevo-liberalne opcije da sve što odudara od njihove linije prikažu kao nešto ekstremno, desno, zadrto, čime svoju poziciju lažno legitimiraju kao normalnu, prirodnu, razumnu. Ponavljam, živimo u nominalno demokratskom, pluralističkom društvu i svatko ima pravo artikulirati svoje vrijednosti koje nisu u sukobu s ustavno-pravnim poretkom. Naša politička scena je još neizdefinirana i često smo imali situacije kada je nominalno desna vlast gurala lijevo-liberalne vrijednosti kao u Sanaderovo vrijeme, ali i nominalno lijeve vlasti koje su, ekonomski i socijalno gledano, radile „desni“ posao kresanja radničkih prava. Kod nas se svakog političkog Jugoslavena automatski naziva ljevičarem i obratno. Pisao sam dosta o tome, čak i predložio nove kategorije za određivanje političke orijentacije u Hrvatskoj temeljene na tri dimenzije. Po tome bih ja bio HaTeS, politički Hrvat, skloniji tradicionalnim vrijednostima i socijalno osjetljiv. Kod nas desetljećima vlada JuPeK – mješavina Vladimira Bakarića, Eltona Johna i Donalda Trumpa. EPH i njihova ideologija je najbolji primjer.

Narod: Kad smo kod konzervativizma – etiketa “konzervativan” se lijepi na različite ljude i društvene pojave. Smatrate li se uopće konzervativnim i u kojem smislu?

Mogu se smatrati konzervativnim u smislu spoznaje da je civilizacija krhko dostignuće, da se kulturna baština i tradicija trebaju njegovati jer se inače vrlo brzo pada u barbarstvo. Da su ljudi slabi i skloni kvarenju, dakle da je zlo potencijalno i u čovjeku, a ne samo izvan njega, u sistemu, kapitalizmu, državi ili čemu sve ne. Da zakoni, običaji, pravila, institucije imaju svoje razloge nastanka i postojanja i da s njima ne treba olako eksperimentirati. Dakle da promjene treba vršiti postupno i uz razumno opravdanje. Ako je to konzervativizam, onda jesam.

Narod: Pokušaj vlade da spriječi izručenje Josipa Perkovića, komunističkog čelnika optuženog za političko ubojstvo Stjepana Đurekovića u Njemačkoj i Lex Perković obilježili su ulazak Hrvatske u EU. Pod prijetnjom istog su pokušane i Ustavne promjene. Otprilike godinu dana kasnije smo dobili čestitku povodom Dana državnosti u njemačkom Frankfurter Allgemeine Zeitung gdje nam je i jasno uspostavljena dijagnoza – hrvatskim društvom vladaju oni kojima nije u interesu obračunati s totalitarnom prošlošću jer su i sami dio nje. Je li danas moguća lustracija? Je li moguć napredak društva bez nje?

Do slučaja Perković smatrao sam da je lustracija potrebna kao simboličan čin osude totalitarnog režima i raskidanja s njegovim naslijeđem, u skladu i s dvije rezolucije europskog parlamenta. No nakon svega što je taj slučaj pokazao, a i nakon besramne reciklaže starih totalitarnih kadrova, poput gospodina Radmana na čelu nacionalne televizije, ili promoviranja likova poput Budimira Lončara, pokazuje se da lustracija nipošto nije samo simbolička, već itekako realna potreba.

Narod: Iako ste sada već veći dio svog života proveli u Hrvatskoj i ugradili u nju, rođeni ste Mostarac. Poznajete i pratite događaje u Bosni i Hercegovini. Čini se da se polako situacija u BiH kristalizira. Upozorenje unitaristima, ali i zahtjev za stvarnom ravnopravnošću sva tri naroda je konačno formulirao i Europski parlament. Ipak, postoje i oni koji rade protiv takvog rješenja. Gdje vidite razloge nadi da će Bosna i Hercegovina postati funkcionalna država triju ravnopravnih naroda, a gdje vidite prepreke i zamke takvom procesu?
Sve je manje nade da će BiH ikada postati samoodrživa, funkcionalne država tri ravnopravna naroda. Nažalost u kompromitaciji te mogućnosti aktivno je sudjelovala i međunarodna zajednica, prije svega američka administracija. Dayton je drastično promijenjen nizom nametnutih odluka od strane Visokog predstavnika i sve to dovelo je do situacije da je danas BiH podijeljena na dva entiteta, srpski koji je zacementiran, i bošnjački koji se naziva Federacija BiH, i u kojem brojniji narod uz asistiranje međunarodne zajednice malobrojnijem izabire političke predstavnike. Umjesto da je igrala na hrvatski faktor kao integrativni za BiH, međunarodna zajednica je išla na pojednostavljivanje situacije političkim eliminiranjem Hrvata pod krinkom potpore tobožnjoj građanskoj sarajevskoj politici. Rezultat je potpuno institucionalno razvaljena Federacija BiH, ojačana Republika Srpska, ekstremizirana bošnjačka javnost koja smatra da je prirodno da Hrvatima izabiru predstavnike i da je svaki pokušaj dogovora izdaja, frustrirane Hrvate koji su gurnuti u političko naručje Dodiku, jer drugog izbora nisu ni imali i u osnovi trijumf srpske politike u BiH jer se pokazuje da su bili u pravu i da tu od države tri ravnopravna naroda u ovakvom obliku nema ništa.

Narod: Napisali ste nedavno da se odnos Hrvatske države prema Hrvatima u BiH popravio. No koliko je jednostavno Hrvatima u BiH, koji su i Hrvatski državljani, ostvariti svoje osnovno pravo kao hrvatskih državljana – pravo glasa?

Odnos RH prema Hrvatima u BiH je danas neusporedivo bolji nego prije samo nekoliko godina. Nakon ponavljanja prljave igre s biranjem Željka Komšića bošnjačkim glasovima za „hrvatskog“ člana Predsjedništva BiH i zadnje naivčine u Hrvatskoj su progledale. Iako bi politička potpora Hrvatske trebala biti još konkretnija, ona ipak daje prve rezultate. U tom pogledu posebno je pohvalan rad hrvatskih europarlamentaraca Stiera i Picule, na liniji onoga što često ističem kao ideal, a to je da pitanje odnosa prema BiH i potpore Hrvatima u BiH ne smije više nikada biti stranačko i predizborno pitanje, već pitanje dugoročne nacionalne politike i širokog konsenzusa. U tom smislu i trgovanje oko prava glasovanja „dijaspore“ bi trebalo biti prevladano, najjednostavnije tako da im se omogući dopisno glasovanje kao u brojnim europskim zemljama.

Narod: Nevladine udruge, barem one medijski eksponirane kao građani “par excellence“, su u Bosni i Hercegovini su slično kao i u Hrvatskoj bliske ambasadama i određenim političkim strankama. I nažalost prečesto su sredstvo za ostvarivanje konkretnih političkih ciljeva, često ne u najboljem interesu naroda države u kojoj djeluju. Zašto se nije razvilo autentično civilno društvo? Koliko su Hrvati u BiH ali i Hrvatskoj svjesni važnosti civilnoga društva i potrebe da svoje interese ostvaruju i kroz takvo djelovanje?

Veliki problem i Hrvatske i BiH je što kroz sve ove godine nije razvijeno autentično civilno društvo, čije bi djelovanje primarno bilo u interesu građana, već je ono umjetno proizvedeno, financirano i usmjeravano izvana u svrhu modeliranja političke scene i društva. Zadnje postupanje udruga poput Gonga jasno pokazuje da se radi o guranju partikularne ideološke pozicije i interesa pod krinkom tobožnje borbe za opće dobro. O tome svjedoči i golema diskrepancija između vrijednosti koje zastupaju javno najviše financirane i medijski najzastupljenije nevladine udruge i vrijednosti koje dijeli golema većina stanovništva, što se pokazalo na referendumu. Situacija se srećom i po tom pitanju mijenja. Javljaju se nove udruge i inicijative i uvjeren sam da će to novo civilno društvo u budućnosti odigrati pozitivnu ulogu u razvoju hrvatske demokracije.

Narod.hr

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Mladen Pavković: Zatvarali bi one koji su 1991. ratovali – Za dom spremni!

Objavljeno

na

Oporbeni IDS, javljaju mediji, izradio je prijedlog Izmjena i dopuna Kaznenog zakona u sklopu kojeg predlažu zatvorsku kaznu za isticanje fašističkih simbola, što, kako naglašavaju, podrazumijeva i isticanje  simbola i pozdrava „za dom spremni“, koji se vežu za ustaški režim.

Kao prvo, za nešto takvog zatvorske kazne, pa i zabrane, nikada nisu donijele ništa dobrog, uvijek su manje-više bile – kontraproduktivne.

Ovog puta će to biti još i više, jer glavni razlog predlaganja drastičnih mjera je usklik – „Za dom spremni!“ Naime, kad bi se taj „ludi“ zakon pretvorio u djelo, onda bi se moglo dogoditi da i onaj tko je ratovao, bio ranjen ili ginuo uz taj pozdrav u hrvatskom obrambenom Domovinskom ratu također bi mogao završiti onkraj brave, ili bi jednostavno svi koji su 1991. nosili te oznake postali građani „drugog reda“! Drugo, ako se već razmišlja o nečem takvom, to bi trebalo provesti u „paketu“ tj. da se zabrane fašistički, nacistički i komunistički simboli, ali i četnički koji su vezani uz Domovinski rat. Onda nikakvi ratni zločinci poput Vukašina Šoškočanina ne bi mogli imati „privatne“ spomenike, kao što ih imaju danas, a na kojima piše (na ćirilici) da „ovdje počiva komandant  odbrane Borova Sela, narodni junak, proglašen na velikoj narodnoj srpskoj  skupštini u Belom Manastiru 25. septembra 1991. godine.“.Osim toga, trebalo bi sankcionirati i sve one koji poput nekih članova IDS-a na ovaj ili onaj način sustavno „guraju“ projekt odcjepljenja Istre od Hrvatske, odnosno koji žele Istru proglasiti – Republikom! To je mnogo opasnije teza od usklika „Za dom spremni“, jer bi nakon njih to mogli (kad bi poludjeli!) zatražiti Dubrovčani i drugi. I ode Hrvatska, bez četnika, u tri PM!

Sad se postavlja pitanje: što su ti koji su bili i koji jesu na vlasti učinili da primjerice djeca u školi znaju što je to antifašizam, komunizam, nacizam i fašizam, te  što je to Domovinski rat, i protiv koga smo se mi borili? Sankcije bi trebalo uvesti i za ratne profitere, dezertere i izdajice. Trebalo bi još jednom „pročešljati“ popise amnestiranih srpskih i inih četnika, od kojih se dobar dio ponaša kao da su pobijedili u Domovinskome ratu, a ne kao da su (pomilovani) zločinci.

Dakle, idemo po redu. Prvo ćemo ustvrditi tko su bili oni koji su nakon završetka II. svjetskog rata počinili u ime Tita i partije strašne i neviđene zločine nad nevinim Hrvatima te zabraniti sve simbole pod kojima su to činili. Zatim, ćemo doći do Domovinskog rata te sankcionirati isticanje svih četničkih simbola, poglavito onih koji se vežu uz rehabilitiranog (!) četničkog zlotvora Dragoljuba Dražu Mihailovića, koji je Srbima i danas „svjetla točka“. Onda idemo kazniti one koji svake godine u Kumrovcu, ali i na drugim partizansko-komunističkim skupovima, ističu i nose simbole propale Jugoslavije, zločinačke JNA, ali i Tita.

Trebalo bi kazniti i spodobe  koji viču: Smrt fašizmu-sloboda narodu, jer se  taj uzvik nalazi  i na svim, ali baš na svim, važnijim dokumentima SK, KOS-a, Udbe i drugih organa i bio je sastavni dio  popisa za „odstrel“ nevinih Hrvata! (Uče li i o tome djeca u školi?)

Vjerujemo da ćemo čitav prijedlog ovog (suludog) Kaznenog zakona pročitati i u četničkim „Novostima“, koje iz tjedan u tjedan provode četničku politiku, pa će nam i u svezi toga mnoge stvari biti jasnije! (Zar ne Pupovac?).

Mladen Pavković

facebook komentari

Nastavi čitati

Iz Svijeta

Donald Trump: Ne budemo li imali izbora spremni smo uništiti Sjevernu Koreju

Objavljeno

na

Objavio

Trump: Na nama je hoćemo li svijet uzdići na više razine ili ćemo ga pustiti da potone u bezdan

Na Općoj skupštini UN-a govorio je američki predsjednik Donald Trump.

“Glavni tajniče, gospodine predsjedniče, svjetski lideri, dobrodošli u New York. Velika mi je čast stajati ovdje u svom gradu i obratiti se svijetu. Milijuni građana ispaštaju nakon razornih uragana koji su pogodili našu zemlju, želim izraziti zahvalnost svima koji su ponudili pomoć.

Srećom, SAD je od izbora u studenom doživio sve veći procvat, nezaposlenost je na najnižoj razini, poduzeća se vraćaju u našu zemlju, potrošit ćemo više od 7 milijardi dolara na vojsku, bit će to najveća vojska u povijesti.

Lideri brojnih zemalja su stajali ovdje i govorili o prijetnjama i potencijalu koji samo čeka da ga dostignemo. Liječimo bolesti, riješavamo probleme za koje su prošle generacije mislile da su nemoguće za riješiti. Teroristi su sve snažniji, autoritarne zemlje izlažu riziku brojne saveze koji su spriječavali sukobe od 2. svjetskog rata.

Krijumčari ljudi i oružjem prijete našim granicama i izlažu opasnosti naše građane. Na nama je hoćemo li svijet uzdići na više razine ili ćemo ga pustiti da potone u bezdan.

Imamo priliku da izvučemo ljude iz siromaštva i da djeca žive bez mržnje i nasilja. UN se temelji na viziji da različite nacije surađuju kako bi zaštitile suverenitet. SAD je donio Marshallov plan koji je temeljen na plemenitoj ideji slobodnih i snažnih nacija. Uspjeh UN-a ovisi o svima, moramo započeti s mudrošću iz povijesti, naš uspjeh ovisi o nacijama koje promiču mir i prosperitet. Ne očekujemo da različite zemlje dijele iste kulturološke navike ali očekujemo da poštuju nacije.

Različite zemlje s različitom kulturom ne samo da postoje, već međusobno surađuju. SAD želi biti primjer drugima. Slavimo 230. obljetnicu našeg Ustava, najstarijeg koji se danas koristi u svijetu. Temelj mira i prosperiteta za Amerikance i druge koji štuju vladaviu prava. Ključno u Ustavu je “Mi, narod” i želimo ispuniti obećanje tih riječi, naše povijesti. Ja sam izabran, ne da preuzmem vlast nego da ga predam narodu kome ona i pripada.

Želimo služiti njihovim potrebama i vrijednostima. Amerika će mi uvijek biti na prvom mjestu, baš kao što i lideri drugih zemalja trebaju stavljati svoje zemlje na prvo mjesto. UN je najbolja platforma za prosperitet naših naroda ali zahtjeva suradnju. SAD će uvijek biti prijatelj svim narodima, osobito našim saveznicima ali ne može dozvoliti da ništa ne dobivamo zauzvrat. Smatramo da sve zemlje moraju biti sigurne i prosperitetne.

Naši građani su platili najveću cijenu za obranu naše slobode. Vrijednost Amerike se može vidjeti na bojnim poljima gdje su naši vojnici umirali sa saveznicima. Čak i nakon pobjede nismo tražili teritorijalnu ekspanziju i nismo nametali svoj način života drugima nego smo pomogli izgraditi institucije poput UN-a, to je naša nada za sve narode svijeta. Želimo sklad, a ne sukobe. Moramo zaštiti nacije interese i budućnost, odbaciti prijetnje suverenitetu, moramo poštivati pravo, granice i kulturu i mir.

Kao što su osnivači htjeli moramo se suočiti s onima koji nam prijete terorom. Oni ne predstavljaju prijetnju samo svojim građanima nego i drugima u svijetu. Ako se ne suprostavimo zlo će pobjediti. Sile će samo dobiti na snazi.

Nitko nije pokazao veće nepoštivanje prema narodu od Sjeverne Koreje. Svjedočili smo brutalnosti režima kada je nevin američki student preminuo nakon što se vratio iz Sjeverne Koreje, to smo vidjeli u ubojstvu njegovog brata, sada testiranje balističkih raketa predstavlja prijetnju velikog gubitka života.

Ne samo da neke zemlje surađuju nego financiraju zemlju koja nuklearno prijeti. SAD ima veliko strpljenje ali ako bude prisiljen braniti sebe ili saveznike nećemo imati drugog izbora nego u potpunosti uništiti Sjevernu Koreju. Spremni smo ali se nadamo da to neće biti potrebno.

Vidjet ćemo kako će biti, kako će se ponašati, vrijeme je da Sjeverna Koreja shvati da je denuklearizacija jedina prihvatljiva. Hvala svima koji su glasali za sankcije ali moramo učiniti puno više. Krajnje je vrijeme da stanemo na kraj režimu koji otvoreno govori o smrti, o uništavanju”, rekao je Donald Trump.

Trump prozvao Britance: Teroristički gubitnici su vam bili ispred nosa

facebook komentari

Nastavi čitati