Nino Raspudić: Teški izbori u teško vrijeme

0

Osmi parlamentarni izbori u Hrvatskoj održat će se sljedeće nedjelje. Prvi su to izbori nakon što je Hrvatska prije dvije godine postala članica EU, time i prvi bez sjene dugo sanjanog cilja kojem je sve bilo podređeno, a koji je, kad je ostvaren, poprilično razočarao. I nakon ulaska u EU nastavila se gospodarska i socijalna kriza, ona koja je globalno započela 2008, a u Hrvatskoj, za razliku od ostatka EU, još nije završila.

[ad id=”68099″]

Neki pozitivni pokazatelji u zadnjem kvartalu su rezultat povoljne šire konstelacije, a rezultati su također prilično frizirani, poput fiktivnog smanjenja broja nezaposlenih. Taj je trend i rezultat činjenice da velik broj ljudi iseljava, zadnji podaci o odlasku u Njemačku su porazni, a događa se iseljavanje i u druge zemlje, poput pravog malog egzodusa mladih ljudi iz Slavonije u Irsku. Ne samo što EU nije donijela sanjano blagostanje, već nosi nove probleme. Dosad je trista tisuća migranata prošetalo kroz zemlju, fenomenu se ne vidi kraj, a što će se dogoditi kad se fizički zatvore granice prema sjeverozapadu, nitko se niti ne usudi razmišljati javno. Najavljeni migrantski val dočekan  je potpuno nepripremljeno od strane vlasti, ali su zato mediji, mahom u stranom vlasništvu, i te kako pripremili i preparirali javnost, kako nitko ne bi ni zucnuo nešto protiv kad prvi migranti pređu granicu. Opći osjećaj nije samo puka razočaranost i apatija, već odnedavno i nova svijest da može biti još i gore, dakle izbori se održavaju u atmosferi u kojoj dominiraju neizvjesnost i strah za budućnost.

Postojeći izborni zakon održava status quo i priječi bilo kakvu novu političku dinamiku. Naime, Hrvatska je podijeljena na deset izbornih jedinica u kojima se bira po četrnaest zastupnika (plus izborna jedinica za “dijasporu”, koja bira fiksna tri zastupnika, te liste manjina, koje biraju osam). Izborni prag je vrlo visok i iznosi pet posto. Razdiobom na 10 jedinica je donekle omogućen pluralizam u smislu da i stranke koje na nacionalnoj razini nemaju niti jedan posto u prosjeku, ako su regionalno koncentrirane, mogu dobiti nekoliko zastupnika, kao IDS u Istri ili HDSSB u Slavoniji. No, zato neka stranka ukupno može dobiti puno više glasova na razini države, a ostati izvan parlamenta jer nigdje nije prešla prag od pet posto.

Problem je i što su omogućene koalicijske liste pa se na kraju izbor fatalno sužava na dvije velike koalicijske kobasice, jednu lijevu okupljenu oko SDP-a i jednu desnu oko HDZ-a. Većina posla se odradi unaprijed stranačkim trgovinama s malim koalicijskim partnerima, pa birači samo mogu odabrati koji će od dva složenca formirati vlast. Ovakav izborni zakon omogućava paradoksalne situacije: ako ste stranka koja ide na izbore samostalno i dobiva četiri posto nećete ući u Sabor, a ako težite 0,5 posto, ali uđete u kobasicu i uspješno ispregovarate, u igri ste, i to ne samo da dobijete par zastupnika, nego možda i ministarsko mjesto. Problem je u tome što se nakon izbora ne zna koliko tko teži. U sadašnjoj vlasti imamo HNS, koji je po istraživanjima javnosti varirao između jedan i dva posto, a upravlja s pola javnog novca, jer su se nametnuli kao manji koalicijski partner SDP-u. Nesrazmjerno golemu moć tako dobivaju stranke i krugovi bez izbornog legitimiteta, a veliki segmenti biračkog tijela ostaju nepredstavljeni u Saboru. Tako i ovaj put, uz dvije velike koalicije i dva regionalna igrača, koji će u svojim lenima izgledno preći prag, IDS i HDSSB, te osam manjinaca uvijek spremnih na trgovinu, bilo tko drugi tko uđe u Sabor može smatrati da je ostvario veliki podvig.

Nezahvalno je prognozirati rezultat jer su se agencije za istraživanje javnosti srozale do karikaturalne razine i izgubile su svaku vjerodostojnost, pa uglavnom služe za dezinformiranje i manipuliranje biračkog tijela. Tako su pred zadnje predsjedničke izbore davale 12 posto prednosti kandidatu Ivi Josipoviću, koji je na kraju izgubio. Stvar se brzo zaboravila i evo ih opet sa svojim prognozama. Mediji imaju uvijek i svoje favorite, službeni “Treći put” koji dobiva veliki medijski prostor. Je li to zato što su atraktivni kao nova lica ili zato što ih smatraju bezopasnima pa bolje oni nego neki tvrđi Orah lijevo ili U ime obitelji desno, ostaje nepoznato. Iznenađenje predsjedničkih izbora bio je relativni uspjeh kandidata Živog zida, stranke nabujale na socijalnom očaju koja sprečava deložacije i budi iracionalnu nadu ljudima da neće morati vraćati dugove i kredite. Živi zid je imao velike ambicije i za parlamentarne izbore, ali čini se da im zvijezda već tamni. Mediji kao najizgledniju treću opciju ističu Most nezavisnih lista, inicijativu nastalu kao pokušaj da se na nacionalnoj razini ponudi lokalni model iz Metkovića, gdje se skupina mladih, neokaljanih ljudi uspjela organizirati i srušiti s vlasti dotad neupitnog i nedodirljivog lokalnog mogula Stipu Gabrića Jambu.

Uz par pojačanja, od kojih su neka respektabilna, poput izravno izabranog potpredsjednika HDZ-a Drage Prgometa, koji je, zbog neslaganja s Karamarkom, napustio stranku, a neka promašena, poput ridikuloznog načelnika Primoštena Stipe Petrine, Most izlazi na parlamentarne izbore i ako se okolnosti poklope mogli bi biti faktor koji će odlučiti tko će formirati vlast. Od ostalih igrača, na lijevom krilu tu su već spomenuti Orah, zeleno-crvena stranka bivše SDP-ove ministrice Mirele Holy i veteranska koalicija Josipović – Čačić – Linić s Jadrankom Kosor, ljutom protivnicom sa zadnjih izbora, a sada saveznicom, bez prevelike šanse. Od njih nije daleko ni Milan Bandić, koji nakon zadnjeg debakla na parlamentarnim izborima opet pokušava zaigrati izvan svog prirodnog, lokalnog zagrebačkog terena. S konzervativne strane nekoliko postotaka bi mogla uzeti U ime obitelji, medijski znakovito bojkotirana ekipa koja je uspješno provela referendum o ustavnoj definiciji braka kao zajednice žene i muškaraca, te umalo uspjela prikupiti i potpise za referendum o promjeni izbornog zakona, kojem su se zajedničkim snagama grčevito protivili HDZ i SDP. Taj referendum je predviđao promjenu izbornog zakona, zabranu predizbornog koaliranja, snižavanje izbornog praga i uvođenje preferencijalnog glasovanja. Prikupljeno je preko 380.000 glasova, ali vladajući su rekli da to nije dovoljno i da je 10% biračkog tijela, čije potpise treba sakupiti za raspisivanje referenduma, 410.000. Pred ove izbore ministar uprave izlazi s podatkom da je birača 3.791.341, i nikom ništa. Nakon svega U ime obitelji, najjača inicijativa na civilnoj sceni, povukla je riskantan potez i ušla u političku borbu. Vidjet ćemo s kojim rezultatom.

Kako sada stvari stoje, čini se da će HDZ dobiti više zastupnika od SDP-a, ali to ne jamči da će uspjeti okupiti saborsku većini i formirati vlast. To ovisi o rezultatu manjih opcija i koalicijskim pregovorima i trgovini. Najgori izborni ishod je toliko izjednačen rezultat da se ne uspije formirati vlast ili pak da ona bude vrlo nategnuta i krhka, što bi u problemima s kojima je Hrvatska suočena gotovo izvjesno značilo prijevremene izbore. No, za tjedan dana ćemo po tom pitanju svi biti pametniji.

Piše: Nino Raspudić

facebook komentari