Njemačka traži izručenje još trojice hrvatskih udbaša

28

Stjepan Đureković ubijen je 1983. Zbog sudjelovanja u organizaciji osuđen je Krunoslav Prates, a nedavno su Njemačkoj izručeni Josip Perković i Zdravko Mustač.

udba2U vezi s kaznenim postupkom koji se vodi u Njemačkoj zbog ubojstva hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića u Hrvatsku su, navodno, stigla još tri uhidbena naloga. U krugovima koji su osobito zainteresirani za taj proces proširila se informacija da se, nakon što su izručeni Josip Perković i Zdravko Mustač, traži izručenje još trojice udbaša.

Konkretno se spominju imena djelatnika tajne službe u bivšoj državi Miše Deverića, Franje Vugrinca i Gorana Ljubičića.

Službenu potvrdu te informacije tijekom vikenda bilo je nemoguće dobiti. Tek nam je Petar Pavković, odvjetnik Miše Deverića rekao da i on ima informaciju o uhidbenim nalozima, ali također neslužbenu.

Budući da se ova imena do sada nisu (barem ne u široj javnosti) spominjala u vezi sa slučajem Đureković, pitali smo je li moguće da se spomenutu trojicu traži zbog eventualnog Perkovićeva (ili Mustačeva) iskaza, budući da su njih dvojica već u rukama njemačkog pravosuđa. Pavković, međutim, to u potpunosti odbacuje i skloniji je tezi da bi se, ako se pokaže da su uhidbeni nalozi doista podneseni, moglo biti riječ o progonu cijele hijerarhijske strukture bivše tajne službe koja je bila aktualna 1983. godine, kada je likvidiran Stjepan Đureković.

Riječ je o ljudima koji su neposredno radili na špijuniranju Đurekovića

Prema pisanju Bože Vukušića, koji je do osamostaljenja Hrvatske živio u Njemačkoj i tamo počinio i djelo zbog kojeg je bio u zatvoru, a po dolasku u Hrvatsku dobio ekskluzivni pristup arhivima tajnih službi, riječ je o ljudima koji su neposredno radili na špijuniranju hrvatskog emigranta Đurekovića.

Po Vukušićevim informacijama, Franjo Vugrinec je bio načelnik zagrebačke Udbe, Mišo Deverić je bio načelnik II. odjela (zaduženog za emigraciju), a Goran Ljubičić je bio operativac u II. odjelu.

U to vrijeme je Josip Perković, kojega se prvog izručilo po europskom uhidbenom nalogu radi ovoga slučaja, bio načelnik II. odjela na razini Službe državne sigurnosti Hrvatske, a Zdravko Mustač bio je šef cijele Službe.

VL

facebook komentari

  • cleuna

    DANKE DEUTSCHLAND!

    • peppermintt

      viš ti moj cleuna kako se ušutiše kukurikavci, ljige jedne ljigave

      • cleuna

        “ma di’š se ti sa švabom zayebavat”
        Pa sada kada odlepršaju i ova trojica,pa se i oni počnu “braniti”.
        Ajmeee gušta.

    • reako sam ti ja.. Tenori su tamo, sad ide cijeli orkestar!

      • EMINƎM

        prva truba ?

        • prva truba je prvi kolač! 🙂

          • EMINƎM

            uzalud zoranovo kukurikanje, ne spasi drugove

          • tko zna šta je on spašavao.. nije čini mi se ni sebe ni perkovića.. a i predsjedniku je odzvonilo

          • EMINƎM

            ovo spašavanje vojnika Jaja’na više nema nikakva smisla

          • nema smisla, nema koristi, preskupo spašavanje a ne znam kojićenam

      • cleuna

        Ali” umaknu” dirigent mamu li mu j….

        • Dirigent vjerojatno ‘svira’ ekipi u paklu

  • cleuna

    DANKE DEUTSCHLAND!

    • peppermintt

      viš ti moj cleuna kako se ušutiše kukurikavci, ljige jedne ljigave

      • cleuna

        “ma di’š se ti sa švabom zayebavat”
        Pa sada kada odlepršaju i ova trojica,pa se i oni počnu “braniti”.
        Ajmeee gušta.

    • reako sam ti ja.. Tenori su tamo, sad ide cijeli orkestar!

      • EMINƎM

        prva truba ?

        • prva truba je prvi kolač! 🙂

          • EMINƎM

            uzalud zoranovo kukurikanje, ne spasi drugove

          • tko zna šta je on spašavao.. nije čini mi se ni sebe ni perkovića.. a i predsjedniku je odzvonilo

          • EMINƎM

            ovo spašavanje vojnika Jaja’na više nema nikakva smisla

          • nema smisla, nema koristi, preskupo spašavanje a ne znam kojićenam

      • cleuna

        Ali” umaknu” dirigent mamu li mu j….

        • Dirigent vjerojatno ‘svira’ ekipi u paklu

  • peppermintt

    hehe putujte i ne naginjite se kroz prozor 🙂
    kupi i goni bandu .

  • peppermintt

    hehe putujte i ne naginjite se kroz prozor 🙂
    kupi i goni bandu .

  • Molim čitatelje koji imaju dovoljno strpljenja neka ovaj podulji priloženi opis pročitaju. Kažem “strpljenja” jer mnogima on fali iako svi mi imamo podjedanko vremena, jer nam je svima dan i noć podjednako 24 sata dug.

    Sanjar 47 sve je istina šta ste napisali

    j.perkovic

    8.02.2010 07:53 h

    Udba je još uvijek aktivna ,jer se nije ništa radilo da
    se zločini nad Emigracijom istraže, samo zato da bi došlo na vidjelo
    šta su bivši Drugovi radili koji su još uvijek na Vlasti.
    Ako su
    Udbaši Ubijali po NJemaćkoj i po drugim Državama,to je neko neredio iz
    Tadašnje Vlasti iz Zagreba, njima se ništa ne dešava nego dobivaju
    ODLIČJA.

    j.perkovic

    Sanjar47

    8.02.2010 10:42 h

    Usporedi li se postupak tada i danas..razlike one bitne i
    nema,kao da se i danas sprovodi smišljen plan maknivanja onih koji
    smetaju,samo ovaj put na moderniji način,ali ipak sa puno
    primitivizma….

    Sanjar47

    DOMOLJUB

    8.02.2010 12:06 h

    Dragi kolega, članak lijepo opisan. Da bi bio potpuno
    potpun, prilažem listu Titine Udbe i njihovih zločina počinjeni nad
    Hrvatima u emigraciji. Ovu listu treba nadopunjati tako da se sva ISTINA
    iznese Titinih zločina. Pozdrav. Dpmoljub.

    POPIS UDBINIH ŽRTAVA U HRVATSKOJ EMIGRACIJI
    UBIJENI
    1.) Dr. Ivan Protulipac 1946. godine u Italiji
    2.) Ilija Abramović 1948. godine u Austriji
    3.) Dinka Domančinović 1960. godine u Argentini
    4.) Mate Miličević 1966. godine u Kanadi
    5.) Marijan Šimundić 1967. godine u SR Njemačkoj
    6.) Jozo Jelić 1967. godine u SR Njemačkoj
    7.) Mile Jelić 1967. godine u SR Njemačkoj
    8.) Petar Tominac 1967. godine u SR Njemačkoj
    9.) Vlado Murat 1967. godine u SR Nj.emačkoj
    10.) Andelko Pernar 1967. godine u SR Njemačkoj
    11.) Hrvoje Ursa 1968. godine u SR Njemačkoj
    12.) ðuro Kokić 1968. godine u SR Njemačkoj
    13.) Mile Rukavina 1968. godine u SR Njemačkoj
    14.) KrešimirTolj 1968. godine u SR Njemačkoj
    15.) Vid Maričić 1968. godine u SR Njemačkoj
    16.) Ante Znaor 1968. godine u Italiji
    17.) Josip Krtalić 1968. godine u Italiji
    18.) Nedjeljko Mrkonjić 1968. godine u Francuskoj
    19.) Pere Čović 1968. godine u Australiji
    20.) Mirko Čurić 1969. godine u SR Njemačkoj
    21.) Nahid Kulenović 1969. godine u SR Njemačkoj
    22.) Vjekoslav Luburić 1969. godine u Španjolskoj
    23.) Mijo Lijić 1970. godine u Švedskoj
    24.) Mirko Šimić 1971. godine u SR Njemačkoj
    25.) Ivo Bogdan 1971. godine u Argentini
    26.) Maksim Krstulović 1971. godine u Engleskoj
    27.) Drago Mihalić 1972. godine u SR Njemačkoj
    28.) Josip Senić 1972. godine u SR Njemačkoj
    29.) Dr. Branko Jelić 1972. godine u SR Njemačkoj
    30.) Stjepan Ševo 1972. godine u Italiji
    31.) Tatjana Ševo 1972. godine u Italiji
    32.) Rosemarie Bahrić 1972. godine u Italiji
    33.) Josip Buljan-Mikulić 1973. godine u SR Njemačkoj
    34.) Mate Jozak 1974. godine u SR Njemačkoj
    35.) Ilija Vučić 1975. godine u SR Njemačkoj
    36.) Ivica Milošević 1975. godine u SR Njemačkoj
    37.) Nikola Martinović 1975. godine u Austriji
    38.) Matko Bradarić 1975. godine u Belgiji
    39.) Vinko Eljuga 1975. godine u Danskoj
    40.) Stipe Mikulić 1975. godine u Švedskoj
    41.) Nikola Penava 1975. godine u SR Njemačkoj
    42.) Ivan Tuksor 1976. godine u Francuskoj
    43.) Ivan Vučić 1977. godine u SR Njeinačkoj
    6
    44.) Jozo Oreč 1977. godine u JAR
    45.) Bruno Bušić 1978. godine u Francuskoj
    46.) Križan Brkić 1978. godine u SAD
    47.) Marijan Rudela 1979. godine u SAD
    48.) Zvonko Štimac 1979. godine u SAD
    49.) Goran Šećer 1979. godine u Kanadi
    50.) Cvitko Cicvarić 1979. godine u Kanadi
    51.) Nikola Miličević 1980. godine u SR Njemačkoj
    52.) Mirko Desker 1980. godine u SR Njemačkoj
    53.) Ante Kostić 1981. godine u SR Njemačkoj
    54.) Mate Kolić 1981. godine u Francuskoj
    55.) Petar Bilandžić 1981. godine u SR Njemačkoj
    56.) lvan Jurišić 1981. godine u SR Njemačkoj
    57.) Mladen Jurišić 1981. godine u SR Njemačkoj
    58.) Stanko Nižić 1981. godine u Švicarskoj
    59.) Ivo Furlić 1981. godine u SR Njemačkoj
    60.) ðuro Zagajski 1983. godine u SR Njemačkoj
    61.) Franjo Mikulić 1983. godine u SR Njemačkoj
    62.) Milan Župan 1983. godine u SR Njemačkoj
    63.) Stjepan ðureković 1983. godine u SR Njemačkoj
    64.) Slavko Logarić 1984. godine u SR Njemačkoj
    65.) Franjo Mašić 1986. godine u SAD
    66.) Damir ðureković 1987. godine u Kanadi
    67.) Ante ðapić 1989. godine u SR Njemačkoj.61
    nedolicno?losebravoVeljača 08, 2010,IP:83.171.181.243
    Glasovi: +2
    mm: …
    NEUSPJELA UBOJSTVA
    1.) Mate Frković 1948. godine u Austriji
    2.) Dr. Ante Pavelić 1957. godine u Argentini
    3.) Dr. Branko Jelić 1957. godine u SR Njemačkoj,
    4.) Obitelj Deželić 1965. godine u SR Njemačkoj
    5.) Ante Vukić 1968. godine u SR Njemačkoj
    6.) Mirko Grabovac 1969. godine u SR Njemačkoj
    7.) Dr. Branko Jelić 1970. godine u SR Njemačkoj
    8.) Vlado Damjanović 1970. godine u SR Njemačkoj
    9.) Dr. Branko Jelić 1971. godine u SR Njemačkoj
    10.) Gojko Bošnjak 1972. godine u SR Njemačkoj
    11.) Nikola Vidović 1972. godine u Francuskoj
    12.) Dane Šarac 1973. godine u SR Njemačkoj
    13.) Gojko Bošnjak 1973. godine u SR Njemačkoj
    14.) Dane Šarac 1974. godine u Francuskoj
    15.) Stipe Bilandžić 1975. godine u SR Njemačkoj
    16.) Stipe Bilandžić 1977. godine u SR Njemačkoj
    17.) Franjo Goreta 1980. godine u SR Njemačkoj
    18.) Luka Kraljević 1982. godine u SR Njemačkoj
    19.) Luka Kraliević 1983. godine u SR Njemačkoj
    20.) Danica Glavaš 1986. godine u SAD
    21.) Ants Tokić 1988. godine u Australiji
    22.) Tomislav Naletelić 1988. godine u SR Njemačkoj
    23.) Nikola Štedul 1988. godine62
    nedolicno?losebravoVeljača 08, 2010,IP:83.171.181.243
    Glasovi: +0
    mm: …
    OTMICE
    1.) Drago Jelik 1949. godine iz Italije
    2.) Krunoslav Draganović 1967. godine iz Italije
    3.) Vjenceslav Čižek 1977. godine iz Italije
    4.) Ivica Novaković 1987. godine iz SR Njemačke63
    nedolicno?losebravoVeljača 08, 2010,IP:83.171.181.243
    Glasovi: +0
    mm: …
    NEUSPJELE OTMICE
    1.) Dr. Branko Jelić 1950. godine iz SR Njemačke
    2.) Franjo Mikulić 1979. godine iz Francuske
    NESTALI
    1.) Zlatko Milković 1949. godine u Francuskoj
    2.) Zvonimir Kučar 1963. godine u Francuskoj
    3.) Geza Pašti 1965. godine u Francuskoj
    4.) Stjepan Crnogorac 1972. godine u Austriji

    Sanjar47

    Otporas

    8.02.2010 17:38 h

    Kada je već ta lista sa popismo Hrvata koje je Titina
    Udba likvidirala sam zato što su Hrvati, prilažem još jedan dokumenat
    toj listi. Ovaj dokumenat je istinit, jer i moja malenkost je na popisu
    te liste, a neki meni nepoznati hrvatski emigrant koji je u to vrijeme živio u parizu, je to opisao u Otporu, glasilu organizacije HNO, jos
    godine 1983., prije oslobodjenja Hrvatske i RH, prije izlaženja na
    svjetlo dana ove liste.

    BORBI PROTIV ZLA (11)

    Koliko god Hrvatski narod je trpio tegobe jugoslavenskog terora, hrvatska emigracija je trpjela dvojstruko vise…

    P I S M O H R V A T S K O G E M I G R A N T A.

    Pismo koje donosim je pisao hrvatski politiški emigrant koji je živio u Parizu. Sudeći po pismu bio je upoznat sa mnogim istaknutim
    Hrvatima ovog velikog grada Pariza. Pismo donosim u cijelosti kako bi čitatelji mogli malo iz bliza mogli dobiti sliku kako je Udba djelovala
    medju Hrvatima. Pismo je objavio “OTPOR”, glasilo Hrvatskog Narodnog
    Otpora, HNO, br. 4 1983. strana 2. Pismo počima:

    T K O J E A N T E G R A N I Ć ?

    Ante Granić je sinovac okrutnog Oznaša Ivana Granića, koji je
    došao u Pariz ljeta 1965. godine. Odmah se je sprijateljio sa Slavom
    Lekom.

    Ubrzo se ustanovilo da je taj Ante Granić
    jugoslavenski doušnik. Postao je “prosvjetni radnik” za “jugoslavensku”
    djecu u klubu jugoslavenske ambasade u Parizu, što je uistinu značilo da
    je postao učiteljem.

    Poznato je da su taj Ante Granić i Slavo
    Leko, a možda još i neki drugi pripremali otmicu devetorice Hrvata iz
    Pariza. Otmica je tako “rodoljubno” smišljena da bi najoprezniji Hrvati
    pristali na tu smicalicu. Zahvaljujući jednom iz te skupine Granić-Leko,
    (To je bio Jerko Boban, zvani Kukić (1934-1994) koji je saznao za taj plan i
    otkrio ga jednom koji je bio na listi za otmicu, moja opaska. Otporaš)
    zločinački plan se nije ostvario. Ovog zlopotnjačkog čina Hrvati Pariza
    se još uvijek dobro sjećaju.

    Da ne bi ispalo kao neko izmišljanje, evo imena onih koji su bili potencijalne žrtve UROTE GRANIĆ-LEKO:

    (1) Josip Čavcić, rodjen 1917.

    (2) Ivan Barun, rodjen 1937.

    (3) Jure Vidović, rodjen 1933.

    (4) Danko Leventić, rodjen 1931.

    (5) Zarko Luburić, rodjen 1934.

    (6) Pavo Milicevic, rodjen 1931.

    (7) Milan Bagarić, rodjen 1936.

    (8) Mate Kolić, rodjen 1939., umoren u Parizu 1981.

    (9) Mile Boban, rodje, 1939.

    Na veliku sreću ovaj jugoslavenski zločinački plan nije uspio,
    te je teško proreći kako bi hrvatska politička emigracija reagirala u
    protivnom. Možda, kao i uvijek, okrivilo bi se nevine Hrvate kako bi
    stvarni počinitelji imali dovoljno vremena umaknuti i sakriti se na
    sigurna mjesta.

    Ljeta 1967. godine Slavo Leko je priznao
    nekim Hrvatima u Parizu govoreći sljedece: “Nisam vjerovao da se radi o
    ozbiljnim stvarima. Mislio sam da se sa time želi samo uplašiti Hrvate.
    Meni se govorilo, da se nikome ništa neće dogoditi. Kada sam opazio u
    jednom kutu u klubu (čitaj jugoslavenskome, moja opaska. Otporaš) odore francuske
    policije koje su se trebal upotrijebiti za otmicu devetorice Hrvata,
    počeo sam drhtati. Sam sebe sam uvjeravao da ništa nisam kriv iako sam
    sa Granićem i kompanijom u društvu”. ( Ovaj Slave Leke razgovor se je
    snimio na magnetofonsku vrpcu u satanu pisca ovih redaka, na adresi 8
    Rue Belhomme Paris 17eme a da on nije uopće znao. Razgovor s ove vrpce
    je službeno bio preveden na engleski i predočen na sudu desetorici (10)
    Hrvata u New Yorku od 15 veljače do 15 svibnja 1982 godine. Svrha ovog
    prijevoda je bila da se upozna američki sud kako jugoslavenska Udba
    djeluje medju svojim “zemljacima” Hrvatima i huška jedne protiv drugih,
    itd, ird., moja opaska. Otporaš).

    Kada se je urota otkrila i stvar
    bila poznata Hrvatima Pariza, Slavo Leko se povukao da ga više nitko
    nije vidio. Ubrzo je nesta iz Pariza i nastanio se u Osjeku, dok je
    Granić i dalje ostao u Parizu, da vrši dužnost “prosvjetnog” radnika za
    “jugoslavensku djecu” u domu jugoslavenske ambasade.

    One
    kobne nedjelje, 16. 10 . 1978. godine objedovali su (ručali) kod Stojana
    Rašića (oženjem kćerkom Petra Brnadića – pred čijim stanom je ubijen
    Bruno istog dana). Bruno Bušić, Mate Kolić, Petar Brnadić, Ante Granić
    (kum Stojanova sina) i još neki kojih se sada ne sjećam. U tome me može
    dopuniti Stojan ili Petar. Poznato mi je da je Stojan iz ovog stana, u
    nazočnosti navedenih, zvao Stipu Bilandžić u Njemačku i tražio Franju Mikulića da
    se Bruno s njim dogovori o važnim stvarima u svezi sastanka sabornika
    HNV u Amsterdamu. Ne bacam pečat sumnje na Stojana, nego mišljenja sam
    da bi on mogao i morao reći hrvatskoj javnosti što se je sve govorilo tog dana,
    kakav se razgovor vodio, a posebno izmedju Brune i Granića, te Granića i
    Kolića. (Te noći je ubijen Bruno pred stanom Petra Brnadića, a Matu
    Kolića je ubila Udba 3 godine kasnije, moja opaska. Otporaš). Možda bi se mogli
    povući konci Brunina umorstva, jer poznavajući politički emigrantski
    mentalitet može se zaključiti da se tu otvoreno govorilo, otvoreno
    planovi pravili, nikakvih tajnih nije bilo, drugom riječi, svak svakome
    vjerovao.

    Najzanimljivije bi bilo saznati kada je tko
    izišao iz kuće, s kim i u koliko sati i kuda. Obično kod prijateljskog i
    kumovog ručka ljudi su veseli, te razdragano kažu idu ili kući ili
    negdje na drugo mjesto. Navodim ovo s ciljem da se svaki Hrvat zamisli
    nad tragičnom smrću Hrvata čiji se počinitelji umorstava nisu nikada
    otkrili. Tim plaćenicima i profesionalnim ubojicama uveliko pomaže
    hrvatska “dobronamjerna” šutnja iza koje se kriju mnoge ubojice i
    doušnici. Tako je šutnjom ubijen i hrvatski mučenik Bruno Bušić.

    Andrija Takač, Pariz.

  • Molim čitatelje koji imaju dovoljno strpljenja neka ovaj podulji priloženi opis pročitaju. Kažem “strpljenja” jer mnogima on fali iako svi mi imamo podjedanko vremena, jer nam je svima dan i noć podjednako 24 sata dug.

    Sanjar 47 sve je istina šta ste napisali

    j.perkovic

    8.02.2010 07:53 h

    Udba je još uvijek aktivna ,jer se nije ništa radilo da
    se zločini nad Emigracijom istraže, samo zato da bi došlo na vidjelo
    šta su bivši Drugovi radili koji su još uvijek na Vlasti.
    Ako su
    Udbaši Ubijali po NJemaćkoj i po drugim Državama,to je neko neredio iz
    Tadašnje Vlasti iz Zagreba, njima se ništa ne dešava nego dobivaju
    ODLIČJA.

    j.perkovic

    Sanjar47

    8.02.2010 10:42 h

    Usporedi li se postupak tada i danas..razlike one bitne i
    nema,kao da se i danas sprovodi smišljen plan maknivanja onih koji
    smetaju,samo ovaj put na moderniji način,ali ipak sa puno
    primitivizma….

    Sanjar47

    DOMOLJUB

    8.02.2010 12:06 h

    Dragi kolega, članak lijepo opisan. Da bi bio potpuno
    potpun, prilažem listu Titine Udbe i njihovih zločina počinjeni nad
    Hrvatima u emigraciji. Ovu listu treba nadopunjati tako da se sva ISTINA
    iznese Titinih zločina. Pozdrav. Dpmoljub.

    POPIS UDBINIH ŽRTAVA U HRVATSKOJ EMIGRACIJI
    UBIJENI
    1.) Dr. Ivan Protulipac 1946. godine u Italiji
    2.) Ilija Abramović 1948. godine u Austriji
    3.) Dinka Domančinović 1960. godine u Argentini
    4.) Mate Miličević 1966. godine u Kanadi
    5.) Marijan Šimundić 1967. godine u SR Njemačkoj
    6.) Jozo Jelić 1967. godine u SR Njemačkoj
    7.) Mile Jelić 1967. godine u SR Njemačkoj
    8.) Petar Tominac 1967. godine u SR Njemačkoj
    9.) Vlado Murat 1967. godine u SR Nj.emačkoj
    10.) Andelko Pernar 1967. godine u SR Njemačkoj
    11.) Hrvoje Ursa 1968. godine u SR Njemačkoj
    12.) ðuro Kokić 1968. godine u SR Njemačkoj
    13.) Mile Rukavina 1968. godine u SR Njemačkoj
    14.) KrešimirTolj 1968. godine u SR Njemačkoj
    15.) Vid Maričić 1968. godine u SR Njemačkoj
    16.) Ante Znaor 1968. godine u Italiji
    17.) Josip Krtalić 1968. godine u Italiji
    18.) Nedjeljko Mrkonjić 1968. godine u Francuskoj
    19.) Pere Čović 1968. godine u Australiji
    20.) Mirko Čurić 1969. godine u SR Njemačkoj
    21.) Nahid Kulenović 1969. godine u SR Njemačkoj
    22.) Vjekoslav Luburić 1969. godine u Španjolskoj
    23.) Mijo Lijić 1970. godine u Švedskoj
    24.) Mirko Šimić 1971. godine u SR Njemačkoj
    25.) Ivo Bogdan 1971. godine u Argentini
    26.) Maksim Krstulović 1971. godine u Engleskoj
    27.) Drago Mihalić 1972. godine u SR Njemačkoj
    28.) Josip Senić 1972. godine u SR Njemačkoj
    29.) Dr. Branko Jelić 1972. godine u SR Njemačkoj
    30.) Stjepan Ševo 1972. godine u Italiji
    31.) Tatjana Ševo 1972. godine u Italiji
    32.) Rosemarie Bahrić 1972. godine u Italiji
    33.) Josip Buljan-Mikulić 1973. godine u SR Njemačkoj
    34.) Mate Jozak 1974. godine u SR Njemačkoj
    35.) Ilija Vučić 1975. godine u SR Njemačkoj
    36.) Ivica Milošević 1975. godine u SR Njemačkoj
    37.) Nikola Martinović 1975. godine u Austriji
    38.) Matko Bradarić 1975. godine u Belgiji
    39.) Vinko Eljuga 1975. godine u Danskoj
    40.) Stipe Mikulić 1975. godine u Švedskoj
    41.) Nikola Penava 1975. godine u SR Njemačkoj
    42.) Ivan Tuksor 1976. godine u Francuskoj
    43.) Ivan Vučić 1977. godine u SR Njeinačkoj
    6
    44.) Jozo Oreč 1977. godine u JAR
    45.) Bruno Bušić 1978. godine u Francuskoj
    46.) Križan Brkić 1978. godine u SAD
    47.) Marijan Rudela 1979. godine u SAD
    48.) Zvonko Štimac 1979. godine u SAD
    49.) Goran Šećer 1979. godine u Kanadi
    50.) Cvitko Cicvarić 1979. godine u Kanadi
    51.) Nikola Miličević 1980. godine u SR Njemačkoj
    52.) Mirko Desker 1980. godine u SR Njemačkoj
    53.) Ante Kostić 1981. godine u SR Njemačkoj
    54.) Mate Kolić 1981. godine u Francuskoj
    55.) Petar Bilandžić 1981. godine u SR Njemačkoj
    56.) lvan Jurišić 1981. godine u SR Njemačkoj
    57.) Mladen Jurišić 1981. godine u SR Njemačkoj
    58.) Stanko Nižić 1981. godine u Švicarskoj
    59.) Ivo Furlić 1981. godine u SR Njemačkoj
    60.) ðuro Zagajski 1983. godine u SR Njemačkoj
    61.) Franjo Mikulić 1983. godine u SR Njemačkoj
    62.) Milan Župan 1983. godine u SR Njemačkoj
    63.) Stjepan ðureković 1983. godine u SR Njemačkoj
    64.) Slavko Logarić 1984. godine u SR Njemačkoj
    65.) Franjo Mašić 1986. godine u SAD
    66.) Damir ðureković 1987. godine u Kanadi
    67.) Ante ðapić 1989. godine u SR Njemačkoj.61
    nedolicno?losebravoVeljača 08, 2010,IP:83.171.181.243
    Glasovi: +2
    mm: …
    NEUSPJELA UBOJSTVA
    1.) Mate Frković 1948. godine u Austriji
    2.) Dr. Ante Pavelić 1957. godine u Argentini
    3.) Dr. Branko Jelić 1957. godine u SR Njemačkoj,
    4.) Obitelj Deželić 1965. godine u SR Njemačkoj
    5.) Ante Vukić 1968. godine u SR Njemačkoj
    6.) Mirko Grabovac 1969. godine u SR Njemačkoj
    7.) Dr. Branko Jelić 1970. godine u SR Njemačkoj
    8.) Vlado Damjanović 1970. godine u SR Njemačkoj
    9.) Dr. Branko Jelić 1971. godine u SR Njemačkoj
    10.) Gojko Bošnjak 1972. godine u SR Njemačkoj
    11.) Nikola Vidović 1972. godine u Francuskoj
    12.) Dane Šarac 1973. godine u SR Njemačkoj
    13.) Gojko Bošnjak 1973. godine u SR Njemačkoj
    14.) Dane Šarac 1974. godine u Francuskoj
    15.) Stipe Bilandžić 1975. godine u SR Njemačkoj
    16.) Stipe Bilandžić 1977. godine u SR Njemačkoj
    17.) Franjo Goreta 1980. godine u SR Njemačkoj
    18.) Luka Kraljević 1982. godine u SR Njemačkoj
    19.) Luka Kraliević 1983. godine u SR Njemačkoj
    20.) Danica Glavaš 1986. godine u SAD
    21.) Ants Tokić 1988. godine u Australiji
    22.) Tomislav Naletelić 1988. godine u SR Njemačkoj
    23.) Nikola Štedul 1988. godine62
    nedolicno?losebravoVeljača 08, 2010,IP:83.171.181.243
    Glasovi: +0
    mm: …
    OTMICE
    1.) Drago Jelik 1949. godine iz Italije
    2.) Krunoslav Draganović 1967. godine iz Italije
    3.) Vjenceslav Čižek 1977. godine iz Italije
    4.) Ivica Novaković 1987. godine iz SR Njemačke63
    nedolicno?losebravoVeljača 08, 2010,IP:83.171.181.243
    Glasovi: +0
    mm: …
    NEUSPJELE OTMICE
    1.) Dr. Branko Jelić 1950. godine iz SR Njemačke
    2.) Franjo Mikulić 1979. godine iz Francuske
    NESTALI
    1.) Zlatko Milković 1949. godine u Francuskoj
    2.) Zvonimir Kučar 1963. godine u Francuskoj
    3.) Geza Pašti 1965. godine u Francuskoj
    4.) Stjepan Crnogorac 1972. godine u Austriji

    Sanjar47

    Otporas

    8.02.2010 17:38 h

    Kada je već ta lista sa popismo Hrvata koje je Titina
    Udba likvidirala sam zato što su Hrvati, prilažem još jedan dokumenat
    toj listi. Ovaj dokumenat je istinit, jer i moja malenkost je na popisu
    te liste, a neki meni nepoznati hrvatski emigrant koji je u to vrijeme živio u parizu, je to opisao u Otporu, glasilu organizacije HNO, jos
    godine 1983., prije oslobodjenja Hrvatske i RH, prije izlaženja na
    svjetlo dana ove liste.

    BORBI PROTIV ZLA (11)

    Koliko god Hrvatski narod je trpio tegobe jugoslavenskog terora, hrvatska emigracija je trpjela dvojstruko vise…

    P I S M O H R V A T S K O G E M I G R A N T A.

    Pismo koje donosim je pisao hrvatski politiški emigrant koji je živio u Parizu. Sudeći po pismu bio je upoznat sa mnogim istaknutim
    Hrvatima ovog velikog grada Pariza. Pismo donosim u cijelosti kako bi čitatelji mogli malo iz bliza mogli dobiti sliku kako je Udba djelovala
    medju Hrvatima. Pismo je objavio “OTPOR”, glasilo Hrvatskog Narodnog
    Otpora, HNO, br. 4 1983. strana 2. Pismo počima:

    T K O J E A N T E G R A N I Ć ?

    Ante Granić je sinovac okrutnog Oznaša Ivana Granića, koji je
    došao u Pariz ljeta 1965. godine. Odmah se je sprijateljio sa Slavom
    Lekom.

    Ubrzo se ustanovilo da je taj Ante Granić
    jugoslavenski doušnik. Postao je “prosvjetni radnik” za “jugoslavensku”
    djecu u klubu jugoslavenske ambasade u Parizu, što je uistinu značilo da
    je postao učiteljem.

    Poznato je da su taj Ante Granić i Slavo
    Leko, a možda još i neki drugi pripremali otmicu devetorice Hrvata iz
    Pariza. Otmica je tako “rodoljubno” smišljena da bi najoprezniji Hrvati
    pristali na tu smicalicu. Zahvaljujući jednom iz te skupine Granić-Leko,
    (To je bio Jerko Boban, zvani Kukić (1934-1994) koji je saznao za taj plan i
    otkrio ga jednom koji je bio na listi za otmicu, moja opaska. Otporaš)
    zločinački plan se nije ostvario. Ovog zlopotnjačkog čina Hrvati Pariza
    se još uvijek dobro sjećaju.

    Da ne bi ispalo kao neko izmišljanje, evo imena onih koji su bili potencijalne žrtve UROTE GRANIĆ-LEKO:

    (1) Josip Čavcić, rodjen 1917.

    (2) Ivan Barun, rodjen 1937.

    (3) Jure Vidović, rodjen 1933.

    (4) Danko Leventić, rodjen 1931.

    (5) Zarko Luburić, rodjen 1934.

    (6) Pavo Milicevic, rodjen 1931.

    (7) Milan Bagarić, rodjen 1936.

    (8) Mate Kolić, rodjen 1939., umoren u Parizu 1981.

    (9) Mile Boban, rodje, 1939.

    Na veliku sreću ovaj jugoslavenski zločinački plan nije uspio,
    te je teško proreći kako bi hrvatska politička emigracija reagirala u
    protivnom. Možda, kao i uvijek, okrivilo bi se nevine Hrvate kako bi
    stvarni počinitelji imali dovoljno vremena umaknuti i sakriti se na
    sigurna mjesta.

    Ljeta 1967. godine Slavo Leko je priznao
    nekim Hrvatima u Parizu govoreći sljedece: “Nisam vjerovao da se radi o
    ozbiljnim stvarima. Mislio sam da se sa time želi samo uplašiti Hrvate.
    Meni se govorilo, da se nikome ništa neće dogoditi. Kada sam opazio u
    jednom kutu u klubu (čitaj jugoslavenskome, moja opaska. Otporaš) odore francuske
    policije koje su se trebal upotrijebiti za otmicu devetorice Hrvata,
    počeo sam drhtati. Sam sebe sam uvjeravao da ništa nisam kriv iako sam
    sa Granićem i kompanijom u društvu”. ( Ovaj Slave Leke razgovor se je
    snimio na magnetofonsku vrpcu u satanu pisca ovih redaka, na adresi 8
    Rue Belhomme Paris 17eme a da on nije uopće znao. Razgovor s ove vrpce
    je službeno bio preveden na engleski i predočen na sudu desetorici (10)
    Hrvata u New Yorku od 15 veljače do 15 svibnja 1982 godine. Svrha ovog
    prijevoda je bila da se upozna američki sud kako jugoslavenska Udba
    djeluje medju svojim “zemljacima” Hrvatima i huška jedne protiv drugih,
    itd, ird., moja opaska. Otporaš).

    Kada se je urota otkrila i stvar
    bila poznata Hrvatima Pariza, Slavo Leko se povukao da ga više nitko
    nije vidio. Ubrzo je nesta iz Pariza i nastanio se u Osjeku, dok je
    Granić i dalje ostao u Parizu, da vrši dužnost “prosvjetnog” radnika za
    “jugoslavensku djecu” u domu jugoslavenske ambasade.

    One
    kobne nedjelje, 16. 10 . 1978. godine objedovali su (ručali) kod Stojana
    Rašića (oženjem kćerkom Petra Brnadića – pred čijim stanom je ubijen
    Bruno istog dana). Bruno Bušić, Mate Kolić, Petar Brnadić, Ante Granić
    (kum Stojanova sina) i još neki kojih se sada ne sjećam. U tome me može
    dopuniti Stojan ili Petar. Poznato mi je da je Stojan iz ovog stana, u
    nazočnosti navedenih, zvao Stipu Bilandžić u Njemačku i tražio Franju Mikulića da
    se Bruno s njim dogovori o važnim stvarima u svezi sastanka sabornika
    HNV u Amsterdamu. Ne bacam pečat sumnje na Stojana, nego mišljenja sam
    da bi on mogao i morao reći hrvatskoj javnosti što se je sve govorilo tog dana,
    kakav se razgovor vodio, a posebno izmedju Brune i Granića, te Granića i
    Kolića. (Te noći je ubijen Bruno pred stanom Petra Brnadića, a Matu
    Kolića je ubila Udba 3 godine kasnije, moja opaska. Otporaš). Možda bi se mogli
    povući konci Brunina umorstva, jer poznavajući politički emigrantski
    mentalitet može se zaključiti da se tu otvoreno govorilo, otvoreno
    planovi pravili, nikakvih tajnih nije bilo, drugom riječi, svak svakome
    vjerovao.

    Najzanimljivije bi bilo saznati kada je tko
    izišao iz kuće, s kim i u koliko sati i kuda. Obično kod prijateljskog i
    kumovog ručka ljudi su veseli, te razdragano kažu idu ili kući ili
    negdje na drugo mjesto. Navodim ovo s ciljem da se svaki Hrvat zamisli
    nad tragičnom smrću Hrvata čiji se počinitelji umorstava nisu nikada
    otkrili. Tim plaćenicima i profesionalnim ubojicama uveliko pomaže
    hrvatska “dobronamjerna” šutnja iza koje se kriju mnoge ubojice i
    doušnici. Tako je šutnjom ubijen i hrvatski mučenik Bruno Bušić.

    Andrija Takač, Pariz.