Pratite nas

Komentar

Njemački novinari: Loša je slika o Hrvatskoj, kada je predsjedniku Josipoviću i dalje savjetnik Saša Perković

Objavljeno

na

Njemački novinari Philipp Grüll i Frank Hofmann autori su dokumentarnog filma ‘Ubojstva u Titovo ime’, koji istražuje ubojstva hrvatskih emigranata od strane jugoslavenske tajne službe i u razgovoru za tportal objasnili su kako ne ostaje dobra slika o Hrvatskoj, kada je predsjedniku Ivi Josipoviću i dalje savjetnik Saša Perković, te da je moguće da će njemačko suđenje promijeniti sliku o Titu, kao i da Perković i Mustač nisu posljednji koji će u toj zemlji odgovarati za likvidacije emigranata.

saša perkovićNa pitanje kako komentiraju činjenicu da je sin Josipa Perkovića, Saša, savjetnik aktualnog hrvatskog predsjednika Ive Josipovića te da neki u Hrvatskoj to vide kao dokaz da Udba svime upravlja iz pozadine, Hoffman je odgovorio kako načelno smatraju da sin ne može i ne smije biti odgovoran za djela svog oca.

-Ali kada čovjek ima tu informaciju o Saši Perkoviću i istovremeno pred očima ima cijelu priču o tome koliko se Hrvatska svim sredstvima trudila spriječiti izručenje gospode Perkovića i Mustača, iz svega toga ne nastaje jedna dobra slika. Teško je osloboditi se dojma da neki ljudi imaju snažan interes zaštititi bivše tajne agente. Ali najviše se time pokazuje da u Hrvatskoj, a i ostalim državama nastalim na prostoru bivše Jugoslavije, treba obraditi taj dio zajedničke povijesti, treba se s njime javno suočiti – istaknuo je Hoffman.

Predsjednik Ivo Josipović nije htio sudjelovati u snimanju dokumentarca.

– To je šteta. Rado bismo od predsjednika Jospovića čuli objašnjenje zašto je izručenje toliko trajalo i zbog čega se u Hrvatskoj nije počelo raditi na razjašnjavanju zločina tajnih službi. Iz toga nastaje dojam da državni vrh Hrvatske radije ne bi ništa rekao – smatra Hoffman.

Philipp Grüll ističe da je cijeli proces je u prvi plan stavio dosad nepoznato poglavlje Hladnog rata.

-Moguće je da će pridonijeti kritičnijem pogledu na Tita i bivšu Jugoslaviju. Jer u Njemačkoj mnogi i dalje misle da je Jugoslavija bila divna zemlja za odmor, a da Tito i nije loš. U Njemačkoj je posve nepoznato da su Tito i njegovi nasljednici odgovorni za najveću seriju nerazjašnjenih ubojstava u poslijeratnom vremenu. Pored toga ovaj proces pokazuje i da je njemačko pravosuđe, s kolikim god zakašnjenjem, spremno sve ove zločine suditi na njemačkim sudovima. Vrlo je moguće da Mustač i Perković neće biti posljednji optuženici – ocijenio je Grüll u razgovoru za tportal.

M.M.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Komentar

Željko Glasnović: Titoslavija je od 1945. bila na infuziji

Objavljeno

na

Objavio

Titoslavija je od 1945. bila na infuziji.

Živjela je od zapadnih kredita, njemačke ratne odštete i novac od većinom hrvatskih gastarbajtera.

Dok je trošila milijarde dolara na naoružanje nije mogla ni proizvesti toaster koji je mogao konkurirati na otvorenom tržištu.

Vodili su je crveni guzičari i balkanci koji su odgajali piliće u klaviru oduzetih stanova.

Nasljednici te privilegirane klase su nas ogulili do 1990. To se također prešućuje. SFRJ je bankrotirala prije pada Berlinskoga zida.

facebook komentari

Nastavi čitati

Komentar

Josip Jović: Referendum će se ipak dogoditi

Objavljeno

na

Objavio

Nema sumnje kako će jedna od glavnih tema sljedećih mjeseci biti referendumska inicijativa o izmjenama Zakona o izboru zastupnika u Hrvatski sabor, koju najavljuje udruga “U ime obitelji”, predvođena agilnom Željkom Markić, piše Josip Jović u Slobodnoj Dalmaciji.

Taj je mogući referendum prvenstveno usmjeren na ukidanje zastupničkih mjesta predstavnika nacionalnih manjina, a inicijativa je već nazvana protusrpskom jer joj je cilj u prvom redu ukidanje zastupničkih mjesta predstavnika srpske nacionalne manjine.

Razlozi koji idu u prilog ovoj inicijativi su višestruki. Najčešće se ukazuje na kršenje ustavnog načela o jednakom i općem biračkom pravu.

Naime, kandidatima s manjinskih lista dovoljan je neusporedivo manji broj glasova da bi postali zastupnicima, u odnosu na zastupnike s općih lista, pa prema tome glas birača ne vrijedi jednako. Usporedba s drugim državama EU-a govori kako je hrvatski slučaj gotovo jedinstven.

U čak šesnaest država EU-a manjine nemaju svog zastupnika, a u ostalima tek jednoga, dvojicu ili trojicu. Možda sve ovo skupa ne bi imalo neku naročitu važnost niti bi izazivalo javnu pozornost da se manjinske stranke i političari ne postavljaju kao arbitri u sastavljanju Vlade i u odlučivanju o nekim važnim političkim pitanjima, zagovarajući najčešće rješenja koja su suprotna raspoloženju većine, što za mnoge u zemlji djeluje iritantno.

Napokon, za ostvarivanje prava nacionalnih manjina nazočnost njihovih zastupnika u Saboru i nije presudan faktor. Dovoljan bi na toj razini bio i odgovarajući saborski odbor, na primjer.

Postoje, naravno, i oni drugi razlozi koji kompliciraju cijelu situaciju. Manjine će se zacijelo protiviti i pozivati na stečena prava, koja se moraju respektirati. Dovođenje u pitanje tog stečenog prava izazvalo bi mnoge žestoke, već započete rasprave i političke sukobe.

Uslijedit će i intervencije iz Bruxellesa. Radikalnije promjene neće biti moguće bez promjene Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, a možda i samog Ustava. Navodno će o svemu svoju riječ morati kazati i Ustavni sud koji dosadašnjom praksom nije zajamčio političku neovisnost.

Najslabija točka inicijative jest ta što se među glavne inicijatore, uz Željku Markić, gura Anto Đapić, političar koji ne uživa naročit kredibilitet, a kojega u tu ulogu guraju baš protivnici inicijative kako bi inicijatorom kompromitirali inicijativu.

Osim ovoga manjinskog pitanja, otvorena su i pitanja je li bolji većinski, proporcionalni ili pak kombinirani sustav, jesu li iseljenici zastupljeni na primjeren način i ne bi li bilo demokratski omogućiti dopisno, odnosno elektroničko glasovanje, je li podnošljiva velika razlika u broju birača po izbornim jedinicama, treba li država biti jedna izborna jedinica…

Promjene su svakako potrebne jer je sadašnji sustav nedorečen i nelogičan. Bilo bi bolje da se one dogode bez referenduma konsenzusom u Saboru. Ali, kako je takav scenarij teško zamisliti, sva je prilika kako će se referendum ipak dogoditi.

facebook komentari

Nastavi čitati