Njive s ‘duvanom’ nižu se putem od Vitine preko Grljevića do Višnjice i Medovića

    0

    Duhana skoro kao nekad, bio bi zaključak kratke šetnje uskim prometnicama od Vitine u ljubuškoj do Medovića u grudskoj općini. Njive s duhanom kao prije desetak ili dvadesetak godina ne treba okom tražiti, nižu se uz put, jedna za drugom.

    duhan hercegovina
    Sušenje duhana na tradicionalan način u Hercegovini

    Rajon duhana kreće od Brljice, nakon čega slijedi duhanska prijestolnica Grljevići gdje duhan nikad nije posustao, koju sve ozbiljnije ugrožavaju Borajina, Ledinac, Višnjica, te Medovići u grudskoj općini. Zahvaljujući obilnim lipanjskim kišama duhan doslovce puca od jedrine. Berba je tek počela. Pred nekoliko kuća suše se tek ubrani konci, a od sugovornika u grudskom dijelu duhanskog bazena, doznajemo da se nakon četvrt stoljeća zemlja za sadnju duhana čak iznajmljivala. Bez obzira na štetnost duhana, promenadna šetnja tradiciji i zdravom razumu sklonim Hercegovcima, dođe kao satisfakcija iz više razloga.

    Prvi je svakako nostalgični povratak u djetinjstvo, kad su slične slike bile obilježje cijele Zapadne Hercegovine, ljudi imali posao, mir i zabavu, a djeca obveze u smislu branja i nizanja „žutog zlata“ kako se nekada duhanu tepalo. U međuvremenu medicina je o duhanu kazala svoje, a raznorazni usrećitelji naroda doslovce obrukali. Širili su konstrukcije i priče o zaostaloj raboti neprihvatljivoj za doba „nove revolucije“…, prikrivajući tako nesposobnost da ga nastave ili pronađu neki supstitut. Držali su valjda da će doba diskont revolucija od ljudi načiniti robote koji će juriti u prodajne centre kupovati „peglajući“ kartice, a oni se u hladu diviti svojem izumu.

    Međutim, čovjek je živo biće kojem ne pada „mana“, pa tako da bi kupovao mora i proizvoditi. Tako je Hercegovina stigla u situaciju da za kupovinu nema proizvodnje, nego ljudi moraju opet trbuhom za kruhom u „bijeli svijet“, zaraditi da bi mogli kupovati. Naravno, onda kreću horske priče o iseljavanju itd.

    Upravo je to i razlog što se nećemo baviti procjenama gdje će i kako duhan završiti. Koliko će potrošiti sami proizvođači, njihova rodbina i poznanici (što su kako kažu pušači – stavke od koju tisuću maraka godišnje), a koliko će završiti na tzv. maloj vagi. Time neka se brinu odgovorni od županijske, preko entitetske, do državne razine. Poznato je da administracija živi od ubiranja poreza, pa ako će ih ubirati morala uvesti reda u proizvodnji, otkupu i preradi duhana i duhanskih prerađevina. Duhan, odnosno porezi na njega i dalje su najveća prihodovna stavka u proračunima, pa neka izvole zakonski regulirati odnose, koji će se kao u svim normalnim zemljama u prvom redu zasnivati na zaštiti domaćeg proizvođača, a i potrošača. Ovako BiH je došla u situaciju da duhanski koncerni prave studije koliko je „crno tržište“, gdje će uglavnom završiti ovogodišnja proizvodnja, jer se država nije pobrinula oko organiziranog otkupa.

    Piše: Dušan Musa/grude-online.info

    kamenjar.com

    facebook komentari