Nobilo: Perkoviću sam trebao savjetovati da preseli u Veliku Goricu

    2

    Odvjetnik Josipa Perkovića Anto Nobilo ustvrdio je u srijedu da je očito pogriješio što svom branjeniku nije predložio da se iz Zagreba preseli na područje Zagrebačke županije, budući da je Županijski sud u Velikoj Gorici u slučaju Zdravka Mustača odbio njemački zahtjev za izručenjem, suprotno pravomoćno potvrđenoj odluci zagrebačkog Županijskog suda u Perkovićevom slučaju.

    “To nam je najveće procesna pogreška u ovom predmetu jer je u Hrvatskoj, izgleda, važno gdje stanujete”, rekao je Nobilo kroz smijeh novinarima u svom odvjetničkom uredu nakon što je izvijestio da je u srijedu u 10 sati podnio ustavnu tužbu sa zahtjevom za privremenom zabranom Perkovićeva izručenja Njemačkoj dok se ne okonča postupak pred Ustavnim sudom.

    Novinari su ga, naime, pitali zašto svom branjeniku nije savjetovao preseljenje, s obzirom da je velikogorički sud odbio izručiti Mustača kojega Njemačka, kao i Perkovića, traži temeljem europskog uhidbenog naloga zbog umiješanosti u ubojstvo političkog emigranta Stjepana Đurekovića 1983. “Pokazalo se da je dobitna kombinacija Zagrebačka županija, i ja priznajem pogrešku. To je moja pogreška”, dodao je Nobilo.

    Ustavna tužba ima 32 stranice, a Nobilo očekuje brzu odluku Ustavnoga suda budući da je rješenje o izručenju pravomoćno. “Kako se izručenje očekuje vrlo brzo, jer je rješenje pravomoćno i ovisi o tehničkim detaljima dogovora hrvatske i njemačke policije, jasno da očekujem brzu i hitru odluku o privremenoj mjeri. Što će biti vidjet ćemo u narednim satima, možda dan-dva”, kaže Nobilo dodajući da ne zna hoće li i kada Ustavni sud odlučivati o podnesenoj tužbi.

    “Na potezu je Ustavni sud, vidjet ćemo hoće li donijeti odluku prije postupanja policije ili će policija biti brža. No, to nije u mojim rukama”, rekao je Perkovićev branitelj.

    Pročitajte što piše u ustavnoj tužbi u slučaju Perković:

    [box_dark]

    Brzina kojom se Josip Perković pomirio sa sudbinom da će nakon svih mogućih političkih i pravnih smicalica ipak morati otići u Njemačkoj i odgovarati za ubojstvo Stjepana Đurekovića pobuđuje novu sumnju.

    Naime, odmah nakon objave odluke Vrhovnog suda koji je potvrdio prvostupanjsku odluku Županijskog suda u Zagrebu o izručenju, najtraženiji hrvatski bjegunac pred međunarodnim pravosuđem izjavio je kako očekuje brzo suđenje jer koliko zna “Nijemcu su spremni na suđenje, a on očekuje da će brzo na slobodu”.

    Odakle odjednom Perković zna da će sve ići brzo i povoljno za njega, a do jučer je tvrdio kako u Njemačku ne želi ići jer smatra da neće imati “fer suđenje”? Taj novi obrat svakako može značiti ono što mnogi od samog početka tvrde – Perković zna mnogo, odnosno ima još mnogo aduta u rukavu kojima prije svega može trgovati.

    Sada kada ga ‘njegovi’ u Hrvatskoj nisu uspjeli spasiti, Perkoviću ne ostaje ništa drugo nego postići nagodbu s njemačkim tužiteljstvom. On će u zamjenu za brzo suđenje i slobodu šutjeti o umiješanosti njemačkih tajnih službi u smrt 67 hrvatskih emigranata, a oni pak neće otvarati druge slučajeve. Kako se sada čini, sve će završiti na ubojstvu Stjepana Đurekovića pa i to samo za sebe dovoljno govori.

    Hipotetički u slučaju da njemačko tužiteljstvo otvori istragu za neko drugo ubojstvo gdje bi također postojala osnovana sumnja o Perkovićevoj umiješanosti, Nijemci bi za bilo koje drugo djelo morali iznova tražiti izručenje. Treba podsjetiti kako su austrijske vlasti, nakon što je Hrvatska službeno zatražila izručenje austrijskog i hrvatskog državljanina Vladimira Zagorca, izrijekom upozoravalo da mu se u Hrvatskoj može suditi samo za ono djelo koje je bilo navedeno u zahtjevu za izručenje (točnije za fantomske dragulje).

    “Svečani” ispraćaj kao 1997. godine

    Svakako Perkovićeva priča nije ugodna ni za današnju Njemačku. Naime, postoje brojni dokazi da su tajne službe bivše zapadne Njemačke na ovaj ili onaj način surađivale s Titovom Udbom i jugoslavenskim ubojicama koji su “haračili” po Europi od kraja šezdesetih pa sve do sredine osamdesetih godina prošlog stoljeća. Budući da je Perković u nekoliko navrata boravio u zapadnoeuropskim zemljama u kojima su živjeli hrvatski emigranti, očito je imao i dobre veze u stranim obavještajnim službama, što je i priznao u nekim zadnjim javnim istupima. Štoviše, negdje početkom sedamsedetih, bio je čak i uhićen u Švicarskoj pod ozbiljnim optužbama, ali je brzo pušten upravo na intervenciju Njemačke.

    U hrvatskoj javnosti je od početka vladala percepcija kako će Perković – ukoliko ga se izruči – iz osvete “progovoriti” o nekim ljudima i događajima u Hrvatskoj. Sada je jasno da on neće biti ni pitan na njemačkom sudu o događajima iz Domovinskog rata, bliže ili dalje prošlosti Hrvatske. Sudit će mu se isključivo za Đurekovićevo ubojstvo pa ne postoji način da svojim iskazom ugrozi nacionalnu sigurnost. Tim je čudnija opsesivna borba aktualne vlasti da se zaštiti Perković pod svaku cijenu.

    Obzirom na svu energiju i vrijeme potrošeno na njegovo spašavanje, treba očekivati kako će Perković sa zagrebačkog Plesa biti ispraćen uz najviše počasti. Tko zna, možda će njegovom ispraćaju nazočiti sam premijer i predsjednik države ili barem njegov savjetnik za nacionalnu sigurnost, Saša Perković, kao posebni izaslanik predsjednika republike, slično kao 1997. kada su visoki dužnosnici RH ispraćali hrvatske generale iz BiH na dvadesetogodišnje putovanje u Nizozemsku.

    Jasno, sve uz pretpostavku da se Perković uopće pojavi na tom ispraćaju. Naime, zadnjih dana svu pažnju je na sebe skrenuo njegov branitelj Ante Nobilo, a glavnog glumca nitko zapravo nije vidio već danima!

    [/box_dark]

    dnevno.hr

    facebook komentari

    • Samo se vi smijite, kaže Ante, lijepo ime Ante, Ante, Bog ga (po)živio) Nobilo. Moj štićenik Josip perković je junak nad junacima, kao i svi paretizani što su bili. ne sam da on zna kako se opirati; on zna više od toga, on zna kako drugim Hrvatima odrubiti glavu. To se zove parvo paertizanstvo, antifašizam, što je više i svetije od bilo kakovog Udbaštva. To ne može svak, samo Ubdaši…

    • Samo se vi smijite, kaže Ante, lijepo ime Ante, Ante, Bog ga (po)živio) Nobilo. Moj štićenik Josip perković je junak nad junacima, kao i svi paretizani što su bili. ne sam da on zna kako se opirati; on zna više od toga, on zna kako drugim Hrvatima odrubiti glavu. To se zove parvo paertizanstvo, antifašizam, što je više i svetije od bilo kakovog Udbaštva. To ne može svak, samo Ubdaši…