Nove činjenice o pogibiji Mira Barešića: Poginuo u akciji u kojoj nije sudjelovala njegova postrojba!?

    0

    Prošle su 23 godine od još do kraja nerazjašnjene pogibije jednog od najpoznatijih hrvatskih emigranata i boraca za samostalnu i neovisnu državu Hrvatsku, Mira Barešića.

    Prošle su 23 godine od još do kraja nerazjašnjene pogibije jednog od najpoznatijih hrvatskih emigranata i boraca za samostalnu i neovisnu državu Hrvatsku, Mira Barešića. O Miru i njegovom životu puno se pisalo do sada.

    Rođen je u Šibeniku 10. rujna 1950. godine. Odbio je služiti vojni rok u JNA zbog političkih stavova. Smatrao je da su Hrvatima ugrožena ljudska prava. Prethodno su komunisti ubili nekoliko njegovih rođaka. Osuđen je na šest mjeseci zatvora na Golom otoku.

    Ilegalno u Švedsku

    miro_baresic_1978Nakon odsluženja kazne, ilegalno je pobjegao iz Jugoslavije u Švedsku. Povezao se s pripadnicima hrvatske političke emigracije, članovima Hrvatskog narodnog odpora. U suradnji s Anđelkom Brajkovićem i Antom Stojanovim organizirao je i izveo akciju kojoj je bio cilj puštanje hrvatskih političkih zatvorenika u zamjenu za jugoslavenskog veleposlanika u Švedskoj Vladimira Rolovića, 7. travnja 1971. godine. Pružanjem otpora i pokušajem da ubije hrvatske rodoljube, Rolović je teško ranjen i umro je nakon osam dana. Švedska ih je policija uhitila pri čemu nisu pružali otpor. Služili su zatvorsku kaznu u strogo čuvanom zatvoru.

    Nakon godinu dana, grupa hrvatskih emigranata otela je zrakoplov u Malmou i njime su pobjegli u Španjolsku. Tražili su da puste Miru Barešića iz zatvora i pošalju ga zrakoplovom u Španjolsku. Kada je to učinjeno, napustili su oteti zrakoplov. Miro Barešić služio je zatvorsku kaznu u Španjolskoj 18 mjeseci. Nakon toga nije izručen Švedskoj, makar su Španjolska i Švedska imale sporazum o međusobnom izručenju. Potom je dogovorom španjolskih i paragvajskih vlasti, emigrirao u Paragvaj, jer mu je u Španjolskoj prijetila Udba.

    U Paragvaju je promijenio identitet i zvao se Toni Šarić. Služio je u paragvajskoj vojsci i napredovao po činu. Bio je karatist i tjelohranitelj paragvajskog veleposlanika u SAD-u. Kada je pobijedio na jednom karate natjecanju, tražio je da se istakne hrvatska zastava tijekom proglašenja pobjednika. S vremenom je otkriven njegov pravi identitet i američke vlasti izručile su ga Švedskoj, gdje je bio u zatvoru do 1988. godine, kada se vratio u Paragvaj.

    Slučaj pod velom tajne

    Početkom Domovinskog rata vratio se u Hrvatsku i pridružio ZNG-u, no ubrzo je nakon toga poginuo, a slučaj je ostavljen pod velom tajne. Poginuo je u jednoj vojnoj akciji u Zadarskoj županiji, samo tri tjedna nakon dolaska u Hrvatsku.

    Nakon VRO Oluja zaplijenjena je ogromna dokumentacija tzv. JNA i tzv. SAOK-a,te je iz Izvještaja za 31. srpnja 1991.godine vidljivo, da se tog dana i tijekom večernjih sati, osim sporedne-pojedinačne vatre) ništa posebno nije događalo.

    Pokojni Tomislav Matić, satnik SIS-a MORH-a radio je na rasvjetljavanju pogibije Mira Barešića. Tomislav Matić poginuo je u sumnjivoj prometnoj nesreći 24. ožujka 1998.godine, a imao je nepobitne činjenice da Barešić nije poginuo od četničke ruke. Što se tiče pokojnog Tomislava Matića treba kazati da mu je još 1993. godine u zgradi središnjice SIS-a u Zagrebu prijetio tada viši savjetnik za SIS, a danas stanovnik zatvora u Munchenu – Josip Perković, te je bio izbačen iz djelatne službe SIS-a.

    Još je 16.rujna 1993., Tomislav Matić uputio pismo Predsjedniku Republike Hrvatske dr. Franji Tuđmanu u kojem objašnjava svoju situaciju:
    “Poštovani gospodine Predsjedniče!

    Obraćam vam se s molbom kako biste razmotrili moju situaciju,te kako biste mi pomogli. Radi se o problemu kojeg možete riješiti samo Vi. Dana 13. rujna, naćelnik Uprave SIS-a priopćio mi je da više nisam pripadnik Službe. Osnovni razlog tome je što sam bio na razgovoru s Predsjednikom Republike Hrvatske,tj.s Vama.

    Za vrijeme dok smo čekali pred vratima, dogodilo se slijedeće: Nakon što je nekoliko puta prošao pored nas, prišao mi je g.Josip Perković i ljutitim glasom upitao:’Tko je od vas Matić?’ Ja sam se predstavio,na što je on kazao: ‘A, ti si taj! Došao sam te vidjeti da te zapamtim. Koga ja jednom vidim, zapamtim ga zauvijek!’

    Na posljednjem ispraćaju Tomislava Matića na kojem je bio veliki broj njegovih ratnih suboraca i prijatelja, bivši šef SZUP-a, Smiljan Reljić je kazao: “Tome, predsjednik dr. Tuđman je znao da si pravi domoljub i odan Hrvatskoj državi i zato te vratio natrag u Službu, a tvoju smrt treba istražiti”. No, do danas smrt satnika SIS-a Tomislava Matića nije se istražila.

    Što je znao pokojni Matić?

    Pokojni Matić znao je i okolnosti smrtnog stradavanja zapovjednika LOB-a Zbornog područja Knin, Saše Milanovića i njegovog pomoćnika Mladena Lažete koji su izgubili život u eksploziji ručne bombe početkom veljače 1997. godine u kninskom stanu u kojem su stanovali.
    Mnogi vitezovi koji su bili vezani uz LOB ZP Knin danas su uspješni poduzetnici, biznismeni, a pojedini su duboko u politici, te materijalno situirani jako dobro.

    Ono što Matić nije mogao do kraja rasvijetliti o pogibiji Mira Barešića, morat će hrvatske institucije same ili možda uz pomoć njemačkih institucija? A mi ćemo navesti neke zanimljive činjenice.

    U službenom izvješću kojeg su sastavili Antonio Lekić i Ivan Derviš 13.kolovoza 1991. godine, između ostalog, piše:”Kada je prvi od neprijatelja došao na 5 metara od našeg položaja otvorili smo paljbu. To se dogodilo u 13,30 sati.”

    Kada se uzmu u obzir vojničke sposobnosti Mira Barešića,njegovih gerilaca, a posebno trojice pripadnika Rosinih specijalaca iz Obučnog centra iz Kumrovca (moguće legionari), onda je doslovno nezamislivo da u 5 metara nitko od neprijateljskih pripadnika nije stradao niti ranjen. Jedini ranjeni tog dana je Željko Alavanja kojeg je ranio netko od pripadnika desetine koja je bila u odorama JNA.

    Činjenica je nadalje, da se u to vrijeme na tom i širem području, hrvatske snage planirale akciju Rašeljka. U akciji su sudjelovale 4. brigada, 112. brigada i 113. brigada ZNG-a, te policijske postrojbe PU Split, Zadar i Šibenik, a sve je to znao vojni i policijski vrh države.

    Sumnjive nesreće

    U zapovijedi od 29.srpnja 1991., Zapovjedništva obrane srednje i sjeverne Dalmacije,ne spominje se da u akciji sudjeluje i postrojba Mira Barišića. Čemu je služila akcija Rašeljka možda bi mogao znati Josip Perković i je li pogibija Turića, Bokanovića i Panđića poslužila da se odmakne sumnja kako je u takvoj, “filmskoj” akciji, život jedino izgubio Miro Barešić?

    Pokojni Zdeslav Turić koji je bio operativac SZUP-a, Frane Bokanović i Mile Panđić poginuli su u borbi sa četnicima 1. kolovoza 1991. godine u Pristegu.

    Desetak dana nakon pogibije Mira Barešića, pod sumnjivim okolnostima u prometnoj nesreći poginuo je i Mladen Mustać, pripadnik Mirove jedinice i sudionik akcije.

    >>PISMO RANKA PRIMORCA MIRI BAREŠIĆU 23.2.1981.

    7dnevno/kamenjar.com

    facebook komentari