Pratite nas

Kultura

NOVE STOJIĆEVE KNJIŽEVNE STOPE

Objavljeno

na

»Stopu po stopu« naziv je nove zbirke pjesama hrvatskog književnika, novinara i franjevca Miljenka Stojića, koja je nedavno objavljena u Nakladi Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne (DHK HB) i Ogranka Matice hrvatske u Vrgorcu.

Zbirku je uredio Ljubo Krmek, a recenzenti su bili Zdravko Kordić i Antun Lučić. Ovo je deveta zbirka pjesama istaknutog književnika Miljenka Stojića u njegovoj bogatoj bibliografiji koja uz pjesništvo obuhvaća i prozu, kako za odrasle tako i za djecu.

Stojićevo pjesništvo opaža vrijeme u kojem se rađa. Autor je, naime, pomni slušač koji svojim emocijama i impresijom bilježi odjeke vremena kojima ne dopušta da postanu prah i pepeo zaborava. Svjestan prolaznosti Stojić bilježi slike probranim stihovima, poput Sijača riječi, kako se i zove jedna njegova pjesma u novoj zbirci Stopu po stopu.

Tim stopama, laganim i sigurnim korakom, a opet tako upečatljivim u suvremenom pjesništvu, novom zbirkom u kojoj se ciklusi Kap blizine, Puca vrijeme, Doći će i Toga dana isprepliću poput pletera na kamenu cjelcu koji ostaje trajni spomenik kulture hrvatskog naroda.

Neovisno opjevavaju li stihovi spomen na neku od osoba kojima želi sačuvati trajni spomen poput Božidara Vaceka, Krešimira Šege ili Pere Borasa, a posvetio im je pjesme u novoj zbirci, ili se osvrće na surovu prošlost i stihovima odašilje važne poruke, Stojić prosvjetiteljski i uvijek produhovljeno opjevava kako prošlo tako i sadašnje vrijeme. Stoga će i ova njegovo nova zbirka zacijelo obogatiti svaku ozbiljnu knjižnicu.

Preuzmite dio zbirke u prilogu:

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Kultura

Ištvančićev film “Škverski kipar” oduševio Mađarsku

Objavljeno

na

Objavio

Žiri sastavljen od istaknutih mađarskih filmaša oskarovca Ferenca Rófusza, Sándora Sáre i Béle Ternovszkya dodijelio je Prvu nagradu dokumentarnom filmu “Škverski kipar” redatelja Branka Ištvančića u selekciji programa međunarodnog filma na održanom prvom Seven Hills Film Festivalu 2017. u Mađarskoj.

Nagrada je redatelju dodijeljena na završnoj ceremoniji 23. rujna 2017. u kazališnoj i koncertnoj dvorani u mađarskom gradu Komlou. Uz mađarskog oskarovca, nagradu je redatelju predao i gradonačelnik grada Komloa Jozo Polić koji je s ponosom istaknuo svoje hrvatsko porijeklo, a  koji danas živi u Mađarskoj.

Na festivalu je bio prisutan i pokrovitelj ovog značajnog događaja dr. Péter Hoppál mađarski državni tajnik za kulturu koji je svim nagrađenim autorima uputio svoju čestitku.

Dokumentarni film “Škverski kipar” govori o inženjeru strojarstva splitskog brodogradilišta Stanislavu Bavčeviću (1954-2009), “škverskom kiparu”, koji je godinama od otpadnog brodograđevnog materijala izrađivao skulpture. On je čovjek koji je u splitskom brodogradilištu našao ne samo egzistenciju već i neiscrpno vrelo inspiracije i materijala za svoju umjetnost. U onome što svima nama predstavlja gomilu otpada on je vidio beskraj figura, likova i oblika.

Uz scenarij Damira Sirkovića, kameru Borisa Poljaka i glazbu Dalibora Grubačevića, film je snimljen u produkciji Udruge za audiovizualno stvaralaštvo Artizana, a uz potporu, nedavno ugašenog, Dokumentarističkog fonda Grada Splita kojim se pokušavalo poticati i razvijati filmsko stvaralaštvo od strane gradskog poglavarstva u Splitu. Film je premijerno prikazan na Danima hrvatskog filma 2014. godine, potom u programu “Ješke” na Festivalu mediteranskog filma u Splitu 2014., u glavnom programu Međunarodnog festivala filmova o umjetnosti FIFA 2015., Međunarodnom festivalu dokumentarnog i antropološkog filma Pärnu 2016. i u programu niza drugih filmskih festivala.

facebook komentari

Nastavi čitati

Kultura

Svaki kamen jeca, plače i sinove svoje zove

Objavljeno

na

Objavio

Godine su mnoge prošle
od kad odoh iz svog sela
kad se sjetim tad niz lice
kanu gorka suza vrela.

Mislila sam u tuđini
ja ću ostat ljeto, dva
srce pati, kosa sijedi
prođe mnogo godina.

Često sanjam kako pijem
hladnu vodu sa bunara
ispred kuće nježnim glasom
doziva me majka stara.

Staru izbu i ognjište
i molitve nježne zvuke
na kamenu svakom vidim
svoga oca vrijedne ruke.

I ograde sanjam često
klanac, lozu kraj solara
svakog dana u tuđini
meni fali kuća stara.

Stari orah ispred kuće
jednu tužnu priču piše
u toj kući sada nitko
niti živi, niti diše.

Samo laste svoja gnijezda
savijaju ispod krova
zraka sunca pozdravlja je
kada sviću jutra nova.

Svaki kamen jeca, plače
i sinove svoje zove
da se vrate, zapjevaju
kući staroj pjesme nove.

Ljiljana Tolj / Kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati