Connect with us

Novi detalji o putu po Australiji i Novom Zelandu: Što je Milanović radio na kraju svijeta

Published

on

Naši Australci drže da put nije imao službeni karakter, a i u kuloarima je brujalo da su pravi razlozi bili obiteljski. Ogorčeni su jer je Milanović zbog posjeta teti svoje supruge u Sydneyu propustio hrvatski “događaj sezone”

milanovic australija

Prije više od pet mjeseci hrvatski premijer Zoran Milanović otputovao je na dosad najtajnovitiji od svih dosadašnjih službenih putova, onaj u Australiju i Novi Zeland. Put je samo zakomplicirao odnos premijera i hrvatske javnosti jer je odmah dočekan “na nož”. Izbivati dva tjedna iz zemlje koja gori od neriješenih problema, uz potpuno nejasan itinerar i razloge putovanja preko cijelog svijeta, uz jasno izraženu nedobrodošlicu tamošnje jake i imućne hrvatske dijaspore (250.000 Hrvata), a kada je još postalo jasno da će Milanović imati vrlo mršav skor sastanaka koji se mogu ocijeniti službenima (sastanak s australskim premijerom Tonyjem Abbottom bio je naočigled izvan protokola, više ad hoc i “prijateljski”) – sve je to negativno primljeno u hrvatskoj javnosti. Pa ni popis osoba koje je premijer poveo nije odagnao sumnje u službenu opravdanost puta – jer uz njega su na skup put otišli i njegova supruga Sanja Musić Milanović, ministar obrane Ante Kotromanović, predstojnik premijerova uredaTomislav Saucha i savjetnik za vanjsku politiku Neven Pelicarić. Nakon povratka mediji su, u nedostatku “prave robe”, dakle efekata od takvog posjeta Milanovića kraju svijeta, pokušavali saznati i izračunati koliko je sve to stajalo porezne obveznike, no nisu uspjeli jer, primjerice, nisu znali koliko je pripadnika osobne zaštite išlo s premijerom i njegovom delegacijom. Na nedavnom susretu Hrvata iz cijele svjetske dijaspore (Hrvatski svjetski kongres) bilo je, naravno, rasprava i o ovom događaju i prvom putu nekog hrvatskog premijera na južni kraj svijeta. U raspravama po kuloarima otkriven je tako i realan razlog Milanovićeva puta.

Atmosfera nepomirljivosti

Službeno, naši Australci drže da taj put nije imaoslužbeni karakter, no drže i da nije pristojno otkrivati sve razloge Milanovićeva puta koje su oni otkrili. Neslužbeno, pak, moglo se čuti, a slično je brujalo i po kuloarima i u Hrvatskoj, da je naš premijer na kraj svijeta išao najprije zbog obiteljskih razloga. Sa suprugom. Majka i otac Sanje Milanović Musić bili su potkraj 80-ih u Sydneyu (1988. ili 1989.), obitelj tete gospođe Milanović bila im je domaćin, dakle, bili su gosti obitelji Mirka Nimca, koja živi u sydneyskom predgrađu Berala, tvrde naši Australci. Prema informacijama članova hrvatske zajednice, ta je obitelj bila domaćin Zorana i Sanje Milanović, a imaju saznanja i da su posjetili nekoliko obitelji u Sydneyu tog dana, a u rodbinskoj su vezi ili premijeru ili njegovoj supruzi. Takvo obiteljsko druženje Milanovićevih, međutim, nije zasmetalo tamošnjim Hrvatima. Sporno im je što se Milanovićevi nisu pojavili na, za australske Hrvate, “događaju sezone”.

– Tog istog dana, samo nekoliko kilometara dalje, igrala se utakmica između Melbourne Knights (Melbourne Croatia) i Sydney Uniteda (Sydney Croatia) kojoj je nazočilo nekoliko tisuća gledatelja (otprilike oko 4000). To su bili većinom mladi ljudi drugog naraštaja… Da je premijer sa suprugom došao na tu utakmicu, koja nama toliko znači, Hrvati bi to pozdravili i to bi bila dobra osnova za otopljivanje međusobnog nepovjerenja. Lijepo bismo dočekali delegaciju jer to je ipak bila legalna hrvatska delegacija i mi bismo to priznali – kažu sad australski Hrvati. I objašnjavaju, da bi se shvatilo značenje tog događaja koji je propustio premijer.

– Ove dvije hrvatske nogometne ekipe dale su vrhunske nogometaše, Marka Viduku, Neda Zelića, Željka Kalca, Josipa Skoku, Marka Bosnića, Tonyja Popivića, Milu Jedinka, Josipa Šimunića… – dodaju. Može se reći da je tako Milanović propustio iskoristiti tzv. nogomet-diplomaciju, koja mu se sama bila ponudila. Šteta.

Australski Hrvati, većina njih okupljenih u hrvatskim klubovima i katoličkim misijama, istina, nisu s odobravanjem dočekali hrvatskog premijera. I nisu tu najvažnije demonstracije s oštrim natpisima protiv Milanovića, nego činjenica da je premijeru bio zatvoren put u bilo koje središte hrvatske dijaspore na najjužnijem kontinentu. Australci kažu da nije tako trebalo biti niti je tako planirano, no stvorila se unaprijed atmosfera nepomirljivosti. Iz Hrvatske su dolazili upiti o slikama Ante Pavelića u prostorima hrvatskih klubova, a australski Hrvati slali su, putem predstavnika konzularnih predstavnika RH, upite i zahtjeve Milanoviću, kao predloške eventualnih službenih razgovora. Jaka delegacija australskih Hrvata, predvođena Paulom Šarićem, predsjednikom Hrvatskog doma “Alojzije Stepinac” u Geelongu, ujedno i predsjednikom Ujedinjenih hrvatskih klubova i društava u Australiji i Novom Zelandu (krovna udruga hrvatskih zajednica), Antom Jurićem, predsjednikom Hrvatskog doma u Melbourneu, i Jozom Brkićem, glasnogovornikom Hrvatsko-australske zajednice (inače brat Milijana Brkića, glavnog tajnika HDZ-a), za nedavnog posjeta Hrvatskoj objasnili su neke pojedinosti boravka premijera RH u Australiji.

Izbjegnut susret

S LIJEVA NA DESNO:  ANTE JURIĆ BUGZY, JOZO BRKIĆ & ANTHONY PAUL ŠARIĆ

S LIJEVA NA DESNO:
ANTE JURIĆ BUGZY, JOZO BRKIĆ & ANTHONY PAUL ŠARIĆ

Premda je jasno da Milanović i njegova vlast nikako nisu izbor većine australskih Hrvata, kojima je i HDZ bio donedavno politički upitan (a kamoli ne SDP), naši Australci su pružili ruku premijeru, željeli službeni susret s njime, pa su mu unaprijed poslali 17 pitanja o kojima su željeli razgovarati. Zamišljali su zajednički službeni sastanak, no kada je premijer stigao, odaslao im je tek, kažu, poziv na ručak. Oni, međutim, nisu željeli s Milanovićem ručati, nego riješiti ili dobiti odgovore na pitanja koja muče hrvatsku dijasporu u Australiji. U tih “17 zašto?” stoje pitanja: zašto je promijenjen zakon o registru birača, zašto se birači moraju prethodno registrirati, glasovati isključivo u konzularnim predstavništvima, zašto se ne uvede dopisno glasovanje. Zašto se oporezuju inozemne mirovine, zašto moraju plaćati inozemnu pretplatu za HTV (Srbija to ne naplaćuje), odjavljivati se iz domovine iako “dolje imamo svoje kuće”, koje su povlastice pri povratku u domovinu. Željeli su razgovarati o tome zašto se ne izmijeni zakon o hrvatskom državljanstvu, potiče nastava na hrvatskom jeziku, zašto kod nostrifikacije diploma moraju polagati dodatne ispite, zašto nema jasne useljeničke politike, zašto država ne podržava javno Hrvatske katoličke misije “koje su spasile naš identitet u inozemstvu”? Australce je još zanimalo da im premijer odgovori zašto RH i Australija (i NZ) nemaju bilateralne ugovore o dvostrukom oporezivanju, zašto nemaju pravo na zdravstvenu iskaznicu i liječenje u hrvatskim bolnicama te posljednje pitanje: “Zašto ste ukinuli pokroviteljstvo, tj. pomoć u obilježavanju najveće tragedije hrvatskog naroda na Bleiburgu?” To je, međutim, bila preteška zadaća za premijera, pa je susret izbjegnut, a Milanović potom dočekan kako je dočekan.

– Pa dobro, zašto vas, nakon svega, Hrvatska još toliko zanima? – pitao sam ih pomalo provokativno.

– Kako, pa to je Hrvatska, naša domovina – iskreno su, lagano u čudu odgovarali naši Australci. To je jednostavno toliko duboko u njima. I u onima rođenima u toj zemlji, doslovno u genima. A to je očito nešto što uvijek iznova plaši predstavnike naših vlasti kada se upute na taj kraj svijeta. I koje izgleda uvijek iznova zastraši ta odanost tamošnjih Hrvata prema zemljici desetke tisuća kilometara udaljene od, iz našeg ugla, velike, bogate i sretne Australije.

Davor Ivanković/VL/foto:pixsell

facebook komentari

Continue Reading
Advertisement
Comments

Komentar

Bitno mi je oko BiH da postoji čvrsta potpora suverenitetu i teritorijalnoj cjelovitosti BiH

Published

on

By

Hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović izjavila je u petak da neće nuditi rješenja za posrnuli hrvatski koncern Agrokor, čiji su veliki vjerovnici ruske banke, nego pomoći u povezivanju ljudi iz Hrvatske i Rusije kako bi se uklonila “buka u komunikacijskom kanalu”.

Boraveći ovaj tjedan u posjetu Rusiji, Grabar-Kitarović je izjavila kako ne bi željela da Agrokor opterećuje odnose Hrvatske i Rusije te da je spremna posredovati između Sberbanke i hrvatskih institucija koje rješavaju pitanje tog koncerna.

“Ja se ne zavaravam da ja osobno mogu nešto riješiti. Međutim, vidim da postoji buka u komunikacijskom kanalu, da neke stvari nisu jasne ni s ruske ni s hrvatske strane i zato sam se ponudila da spojim ljude koji to rješavaju”, izjavila je predsjednica Grabar-Kitarović u razgovoru za HRT.

“Neću nuditi rješenja jer za to nisam ni ovlaštena niti kompetentna, ali mogu povezivanjem ljudi, prenošenjem poruka ako je to potrebno pomoći u rješavanju ovog pitanja”, dodala je.

Čelnik Sberbanke Herman Gref izjavio je u četvrtak da ponašanje hrvatske vlade u slučaju Agrokora, insolventnog koncerna koji je navodno sedam godina falsificirao svoje financijske izvještaje, narušava prava kreditora i kazao da je o Agrokorovom dugu prema Sberbanci razgovarao i s Grabar-Kitarović.

Gref je istaknuo da Sberbanka s hrvatskom vladom želi postići puno međusobno razumijevanje o Agrokorovu dugu, ali da mjere koje je dosad poduzela hrvatska vlada vrlo ozbiljno ugrožavaju prava kreditora, uključujući Sberbanku.

Grabar-Kitarović je u intervjuu ponovila da Inicijativa triju mora, koju je u Moskvi predstavila ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu, nije uperena protiv Rusije.

“Htjela sam to raščistiti, a najbolji način je da nekom date projekte da se iz njih vidi o kakvoj je inicijativi riječ – izgradnji prometne, energetske i digitalne infrastrukture”, rekla je predsjednica govoreći o neformalnoj platformi dvanaest, uglavnom istočnih članica EU-a, koju podupire SAD.

Upitana dijele li njezin stav SAD, baltičke zemlje i Poljska koje su u lošim odnosima s Rusijom, istaknula je da se ne radi o “striktnoj inicijativi” u kojoj članice moraju usuglašavati nekakvu politiku.

“Ako nekim državama ne odgovara suradnja s Rusijom u smislu ulaganja kapitala, na javnim natječajima ne moraju se birati ruski izvođači”, rekla je Grabar-Kitarović.

Ističe da Hrvatska dijeli politiku EU-a i NATO-a, ali ne može zanemariti ulogu Rusije na jugoistoku Europe, posebno u BiH i Srbiji.

“Vrlo mi je važno da postoji čvrsta potpora suverenitetu, teritorijalnoj cjelovitosti i konstitutivnoj ravnopravnosti sva tri naroda u BiH te da Rusija potiče da se Hrvatska i Srbija približe rješavanju otvorenih pitanja”, istaknula je Grabar-Kitarović.

facebook komentari

Continue Reading

Hrvatska

SDP: Nećemo dići ruke za Zakon o braniteljima

Published

on

By

Premda je saborski Odbor za ratne veterane prije mjesec dana jednoglasno podržao prijedlog Zakona o hrvatskim braniteljima, zastupnici iz redova SDP-a za njega neće glasovati.

U najvećoj opozicijskoj stranci proteklih su mjeseci radili na stručnoj analizi zakona te su, kako kažu, uočili cijeli niz nelogičnosti, pa i nepravilnosti vezano uz brojne odredbe budućeg zakona koji bi se idućeg tjedna trebao naći u saborskim klupama na drugom čitanju, uskoro i na izglasavanju. Osnovne zamjerke, sažete u nekoliko ključnih kritičnih točaka, za Večernji list iznosi Franko Vidović, jedan od istaknutijih hrvatskih branitelja iz redova SDP-a.

Koliko je nezaposlenih?

S obzirom na to da su se nakon izvjesnog vremena promijenile potrebe, pa i starosna dob populacije, dobro je da se počelo s izradom zakona, premda mislim da se to moglo regulirati i izmjenama i dopunama postojećeg. No, kada je već pred nama, treba reći da se prijedlogom zakona broj branitelja povećava, dok se istodobno Registar branitelja zatvara. Evo, 25 godina nakon rata mi nalazimo nove branitelje i to će povećati populaciju za 100, možda i 150 tisuća ljudi. Sada ih je 505 tisuća, a na ovaj način taj će broj otići u nebesa, što će se negativno odraziti i na državni proračun RH – upozorava Franko Vidović.

Nadalje, podsjeća na riječi ministra Medveda kojima je najavio naknade za oko 82 tisuće nezaposlenih hrvatskih branitelja.

– Ako svi ti branitelji prime naknadu za nezaposlene kao što je predviđeno, u tu ćemo svrhu potrošiti milijardu i pol do dvije milijarde kuna više nego što to ministar prezentira u javnosti. Međutim, prema podacima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, imamo “samo” 19 tisuća nezaposlenih hrvatskih branitelja! Doista ne znam odakle ministru tolika brojka, očito veliča lik i djelo te želi napuhati sposobnosti Plenkovićeve Vlade – kaže Franko Vidović.

Potom je istaknuo da pozdravlja mogućnost da branitelji mogu raditi nakon što odu u mirovinu jer u stvarnosti dobar dio njih i radi “na razne načine pa je u redu da se to na koncu i legalizira”.

U rangu nacionalne izdaje

No, ne pozdravljam uvjete pod kojima ovaj prijedlog zakona to nudi: bez odbijanja i jedne kune od mirovine, branitelj će primati i mirovinu i plaću. Nijedan drugi građanin nema takvu mogućnost i zato bi bilo pošteno da se skine određeni postotak od mirovine, deset posto, što bi bilo primjerenije u odnosu na druge građane, osobito umirovljenike iz sektora rada – kaže.

Ostvare li se ovakve prognoze, iz SDP-a upozoravaju na uzročno-posljedični pad mirovinskog sustava, što bi ugrozilo milijun građana a to je onda, poručuju, u rangu nacionalne izdaje.

Renata Rašović/večernji.hr

facebook komentari

Continue Reading