Pratite nas

Pregled

NOVI DETALJI O REMONTU MIGOVA 21

Objavljeno

na

Četiri avionska trupa koja je ukrajinski zavod Ukrspecexport ugradio u MiG-ove 21 i kao remontirane ih prodao Hrvatskoj nemaju resurse za još 850 sati naleta, na koliko su deklarirani po ukrajinskoj dokumentaciji, nego samo za 100 do 200 sati, piše Jutarnji list

Stoji to u odgovoru bugarskih vlasti hrvatskim istražiteljima koji su anagažirani na istrazi remonta MiG-ova 21. Hrvatska je, naime, od bugarskih vlasti zatražila podatke o kupljenim avionima. Kao što je Jutarnji već pisao, istragom je dosad utvrđeno da su trupovi aviona koji su prodani Hrvatskoj porijeklom iz Bugarske.

Bugarska strana potvrdila je da je riječ o trupovima koje je koristila bugarska vojska do 1998., a tri godine poslije ih je otpisala. Sad je i službeno potvrđeno da su resursi na četiri trupa, tj. zmaja, pri kraju i da ne odgovaraju specifikacijama koje je ukrajinska strana navela u službenoj dokumentaciji.

Piloti u opasnosti

Naime, resursi se dijele na vremenske i radne. Vremenski resurs je 30 godina i može se produljiti, a radni je 2400 sati naleta i ne može se produljiti. Bugari u dopisu tvrde da radni resursi na četiri trupa iznose više od 2000 sati pa ih je i zbog toga bugarska vojska otpisala. Prema ugovoru Ministarstva obrane i ukrajinskog zavoda, svaki remontirani MiG morao je letjeti sljedećih 10 godina ili 850 sati. No, ovaj bugarski dopis dokazuje da je ukrajinska strana falsificirala dokumentaciju i dovela u opasnost hrvatske vojne pilote. Istragom je još ranije otkriveno da su trupovi oko pet godina stariji nego što piše u dokumentaciji.

Kako bi se prikrila malverzacija na trupovima i ostalim dijelovima, na njima su “prekucani” serijski brojevi i dodani novi. To je na nekim dijelovima učinjeno prilično nestručno, tako da su originalne pločice s brojevima prebojane i pokraj njih dodane nove sa serijskim brojevima koji odgovaraju onima u dokumentaciji. Jutarnji posjeduje fotografiju na kojoj se jasno vidi kako je originalna pločica sa serijskim brojem na jednom dijelu aviona prebojana i dodana lažna. Pet godina nakon što je bugarska vojska avione otpisala trupovi su prodani ukrajinskom zavodu koji ih je kupio radi dijelova. No, i dalje je nepoznato kako su se oni našli u Ukrajini jer je Bugarska službeno prijavila NATO-u da ih je uništila. Prema podacima koje ima USKOK, u prodaji je posredovala jedna bugarska tvrtka, no bugarske vlasti nemaju nikakve podatke ni pisani trag o njoj.

Problem s motorima

Istragom je utvrđeno i da su motori u dva od pet kupljenih aviona nepoznatog porijekla. Osim trupova i dva motora, dokumentacija ne odgovara ni ugrađenim krilima koja su iz Alžira. Hrvatska je od Ukrajine kupila pet MiG-ova 21 koji su nakon otkrića o loše izvedenom remontu prizemljeni. Istragom je utvrđeno i da su dva motora koji su ugrađeni u te avione nepoznatog porijekla. Odnosno, serijski brojevi na motorima ne odgovaraju navedenima u dokumentaciji koju je ukrajinski zavod Ukrspecexport predao Ministarstvu obrane.

Riječ je o motorima čije je porijeklo također bugarsko i zajedno s trupovima prodani su u Ukrajinu. Za njih nije poznato koliki su im resursi, koliko su stari, koliko su imali sati naleta. USKOK je u srpnju pokrenuo i istragu zbog osnovane sumnje na činjenje kaznenih djela primanja i davanja mita protiv člana tehničkog povjerenstva MORH-a, bojnika Ivana Čovića i Ivice Josipovića, vlasnika tvrtke Aeropartner i zastupnika ukrajinske tvrtke Ukrspeceksport za Hrvatsku i BiH koji je posredovao u ugovaranju posla remonta MiG-ova. Čovića se sumnjiči da je od Josipovića zatražio i dobio mito kako bi ukrajinskoj tvrtki osigurao posao u Hrvatskoj.

MORH dao posao osobi pod istragom

Iako je Ivica Josipović pod istragom zbog davanja mita u poslu remonta MiG-ova, Ministarstvo obrane je u kolovozu, dakle mjesec dana nakon otvaranja istrage, s Josipovićem i njegovom tvrtkom Aeropartner sklopilo ugovor o remontu tri motora za MiG 21.

Ugovor je vrijedan 3 milijuna kuna, a u ime MORH-a potpisao ga je načelnik Samostalnog sektora za javnu nabavu Branko Pribolšan. Kako neslužbeno doznajemo, natječaj za remont ovih motora raspisan je prvi put 2015., ali je poništen.

U tom slučaju ponuda Aeropartnera nije bila najpovoljnija. Na ponovno raspisanom natječaju Aeropartner je dao najpovoljniju ponudu i dobio ugovor. To što se protiv osobe s kojom se potpisuje ugovor vodi istraga zbog sumnje na davanje mita, u tom istom ministarstvu očito se nije smatralo preprekom za sklapanje posla.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Pregled

General Željko Šiljeg: Ljudi koji su danas progonjeni branili su teritorij i narod u BiH i Hrvatskoj

Objavljeno

na

Objavio

Prošlo je nešto manje od godinu dana od uhićenja hrvatskih branitelja u Orašju.

Oni su sada u sudskom procesu i moraju poštivati određene mjere koje je nametnuo pravosudni sustav Bosne i Hercegovine.

No, oni nisu bili jedini na popisu za lišavanje slobode zbog navodnih ratnih zločina, a javnost je mnogo manje upoznata sa sličnim događanjima u Livnu, Čapljini, Mostaru, Stocu, Ljubuškom, Širokom Brijegu, Posušju itd.

O svim tim procesima, njihovim uzrocima i posljedicama govorit će se na tribini u srijedu, 27. rujna u dvorani Vijenac, Kaptol 29A, u 19 sati.

Tribina se održava u organizaciji Hrvatskog generalskog zbora pod nazivom: “Sudski procesi protiv hrvatskih branitelja u BiH i posljedice za hrvatski narod u BiH i RH”. Tim povodom za narod.hr komentirao je general Željko Šiljeg, jedan od predavača koji će govoriti u srijedu.

“Ljudi su to koji su od agresije branili i teritorij i narod u Bosni, Hercegovini i Hrvatskoj” rekao je general govoreći o uhićenima te istaknuo kako je ovo već 17. u nizu tribina koje je organizirao Hrvatski generalski zbor.

Dosadašnje tribine su se održale u Zagrebu, Splitu, Imotskom, Makarskoj, Metkoviću, Vukovaru, Vinkovcima, Đakovu, Varaždinu, Krapini i mnogim drugim mjestima.

“Ljudima prezentiramo ono što ne mogu sazati u javnosti i ono što tišti hrvatske branitelje” kaže Šiljeg osvrćući se na protekle tribine, a također dodaje:

„Ima dosta mladih ljudi na svim tribinama, što raduje, jer ovi stariji bi trebali više znati o tome.”

Posebno se osvrnuo na onu održanu u Studentskom domu Stjepan Radić u Zagrebu, gdje je kino-dvorana bila puna studenata i mladih ljudi koji su se prvi put susreli s tom problematikom i koja im je, vjeruje, kroz predavanje postala jasnija. Mladima poručuje da budu informirani o Domovinskom ratu jer se jedino na temelju istinitih činjenica “može dalje koračati u budućnost.”

Govoreći općenito o položaju Hrvata u BiH, Šiljeg kaže: „Mi govorimo o tome da rat nije završen, da je samo utihnulo oružje. Oni koji nisu ostvarili svoje političke ciljeve koriste rat i hrvatske branitelje kroz razne institucije kao i kroz pravosudni sustav BiH da bi dugoročno oslabili poziciju i položaj hrvatskog naroda” te dodaje kako je nužno stvaranje “političkih, gospodarskih i sigurnosnih uvjeta za opstanak Hrvata tamo gdje više od tisuću godina obitavaju.”

narod.hr

 

facebook komentari

Nastavi čitati

Pregled

Zdravko Mamić: Znam tko mi je poslao atentatore!

Objavljeno

na

Objavio

Kriminal, uostalom kao i nogomet, govori univerzalnim jezikom, ne poznaje granice i jako lijepo uspijeva i na prilazima našim stadionima.

Dragiša Binić napustio je u nedjelju navečer svoju kuću u ulici Nova 101 kada su na njega iz mraka zapucala dva maskirana napadača, pisale su u proljeće 2004. godine beogradske novine, ali našem društvu u kutu Domagoja od leada vijesti o još jednom atentatu na vrućem velegradskom asfaltu uvijek je bio privlačniji njezin tarantinovski nastavak.

U njemu, naime, nekad hitro krilo Crvene zvezde iz njezinih zlatnih dana spretno pronalazi zaklon iza svojeg kabrio Porschea, zatim izvlači pištolj i otvara vatru.

Kada atentatori uhvate džadu, Binić kao kompletan igrač iz faze aktivne obrane prelazi u žustru tranzicijsku igru, u veličanstvenu “coast to coast” akciju začinjenu “slam dunkom”, ili da se spustimo natrag na gradski asfalt, baca se u sumanutu filmsku potjeru za “killerima”.

Pritom tako vješto rukuje oružjem da u punoj brzini propucava napadača, koji se tijekom iste večeri, bogatiji za dvije prostrijelne rane, već gotovo iskrvario, prijavljuje u gradsku bolnicu. Ondje će ga liječnici pokrpati, spakirati u šok sobu i sljedećeg jutra isporučiti policiji.

“Iako su zlikovci dejstvovali pod okriljem noći, iskusni direktor fudbalskog kluba Obilić osujetio je njihov napad, pravovremeno se bacio na tle i čak uspeo da uzvrati paljbu”, dopisivali smo za restoranskim stolom izvještaj o zasjedi, oponašajući stil najluđe beogradske bulevarske štampe kad god bi se anegdota našla na tapeti.

“Da nisam preduzeo izvesne mere samoodbrane, skotovi bi me ucmekali načisto, overili bi me ko kera za tarabom. Ali nije ni Dragiša amater, ne da on da mu o glavu radu kojekakva buranija, rekao nam je Binić dok se dimilo iz vruće cevi njegova revolvera”, cerekali smo se dok smo nemilice kitili svoju verziju izvještaja.

“Organi bezbednosti i gonjenja stigli su dockan. Kao i obično. Ali ovaj put, bato, ne mogu da kažu da im falu dokazi. Evo, Dragiša im spakovo ubicu ravno na hirurgiju, poentirao je pred novinarima bivši Zvezdin napadač, kao i u igračkim danima – brži od metka”, odbijali smo završiti i napokon predati izvještaj.

Da skratim, živopisna epizoda iz života Dragiše Binića nama novinarima u restoranu pod maksimirskim zapadom neko je vrijeme služila kao dobar štof za zajebanciju u sitne sate, kada bi zamro razgovor o odgledanoj Dinamovoj utakmici, pa onda o Lamzi, Zeki i Mlinki, a društvu se baš i nije žurilo kućama.

Znali smo da su nam fore manje-više plitke, ali svejedno nismo propuštali priliku ironizirati nad predloškom. Živjeli smo valjda u uvjerenju da je tamo u istočnom susjedstvu stasala nekakva europska Kolumbija, nama nedostižna zemlja magijskog realizma i magičnog rijalitija u kojoj je najnormalnija stvar da se svakodnevno i neprekidno, uzduž i poprijeko, noževima i strojnicama, bubaju i kokaju… premijeri i novinari, dileri i murjaci, estrada i gangsteri, nogometaši i nogometni dužnosnici.

Nogometni dužnosnici, da dobro ste pročitali. Nepuna dva mjeseca prije napada na Binića, u ožujku 2004. godine, u Beogradu je u atentatu ubijen Branko Bulatović, glavni tajnik Nogometnog saveza (tada još) Srbije i Crne Gore. U prostorijama saveza ubojica se glavnom tajniku prikrao sleđa, ispalio mu metak u zatiljak i nestao, piše Jutarnji list.

Prekid igre

U sezoni otvorenog nogometnog lova nema zaštićenih vrsta, objavio je Hrvatski nogometni savez preko Damira Vrbanovića u paketu s informacijom da je Rijeka istrgnula Osijeku domaćinstvo utakmice Hrvatska vs. Finska. U prijevodu, upravo istječe jamstvo Anti Čačiću.

Ne dobije li Finsku, izbornik koji vodi ‘vatrene’ već dvije godine može odmah isprazniti ladice i predati žezlo nasljedniku. Bljedunjavim nastupima u 2017. izbornik je izgubio mnoge saveznike i ne bih se kladio da će voditi momčad u Rusiji čak i ako ovjeri kartu za SP. Nasljednik Zlatko Dalić čeka u niskom startu.

Nismo morali dugo čekati da shvatimo kako kriminal, uostalom kao i nogomet, govori univerzalnim jezikom, ne poznaje granice i jako lijepo uspijeva i na prilazima našim stadionima i svlačionicama.

Prije nego što je nekadašnji izbacivač u Saloonu, pa poduzetnik i na koncu sve utjecajniji menadžer Dino Pokrovac 2005. godine likvidiran na kućnom pragu u Zagrebu – događaj kojim će ovdje neslužbeno započeti do danas nezavršena sezona nogometnih ubojstava, pokušaja atentata, premlaćivanja i paleža automobila – potpisnik ovih redaka na vlastitoj se koži uvjerio da “sačekuša” ipak nije drugo ime za nogometni bunker, nikakav elaborirani catenaccio, već predstavlja bitno ofenzivniji i inovativniji pristup predivnoj igri. Iz mraka je pred haustorom izronio batinaš da mi čvrstim argumentom prenese poruku naručitelja.

Kada iz današnje perspektive analiziram slučaj, znam da sam s tih nekoliko masnica i podljeva zapravo dobro prošao i da za sretan epilog moram biti zahvalan našem gostioničaru Lepom; tih dana on je u Tri cicera točio takav metanol kakvog nije bilo od vremena prohibicije, a poznato je da ovi steroidima napumpani batinaši iz teretane što iskaču iz mraka nikada nisu dobro podnosili alkohol. Dovoljno je bilo da im se iskesiš u lice i kažeš “buuuu”, a oni bi se suočeni s tvoja dva promila totalno stiltali, bacili koplje u trnje ili odložili palicu u grmlje i zbrisali glavom bez obzira.

“Ja znam tko mi je poslao atentatore, to su opasni tipovi koji ne pozdravljaju s ‘dobar dan’ nego ‘u koje koljeno hoćeš da ti pucam?’” rekao mi je Zdravko Mamić. Susreli smo se u srijedu popodne, u prostorijama Jutarnjeg lista. Slučaj je htio da četiri ili pet sati kasnije, odmah preko puta Vukovarske ulice, iz Martinovke prekoračiš u Vrbik, premlaćen bude njegov trener Mario Cvitanović.

Dinamov “savjetnik” došao je u posjet naoružan vrećicom punom dokumenata, po slobodnoj procjeni teškoj tri do četiri kilograma, te istrgnutom stranicom ove kolumne od prošle nedjelje. Tamo sam mu se napio krvi zbog još jedne maratonske press konferencije koja se pretvorila u novo ispiranje mozga, ali ne bi to šamponiranje ni najmanje uzbudilo Mamića da nije bilo začinjeno poglavljem knjige Ralfa Buschmanna, njegova “sljedećeg dušmanina”.

U knjizi “Football Leaks: Die Schmutzigen Geschäfte im Profifußball” nagrađivani njemački novinar osam stranica posvećuje Mamićevim transfernim operacijama koje preko Švicarske i njegova sina Marija kao posrednika sežu do poreznih oaza u Belizeu,

Hong Kongu i na Djevičanskim otocima. Buschmann ih navodi kao egzemplarni primjer pohlepe, prevare i nelojalnosti klubu, tako svojstvene današnjem svijetu korporativnog nogometa.

“Ovdje imam presudu švicarskog suda, nostrificiranu na našem županijskom sudu, koja kaže da nema ničeg spornog u poslovanju tvrtke Rasport i kojom sutra dobivam tužbu za klevetu protiv autora ove knjige”, kaže Mamić. Odbija prijedlog mojeg glavnog urednika da tu presudu objavimo u novinama. “Najjače adute čuvam za sudnicu. Imam takve argumente da ću pomesti tužitelja i optužnicu”, uvjerava nas. Razilazimo se u miru. Do večernjih vijesti koje započinju informacijom o premlaćivanju Marija Cvitanovića.

Jutro nakon napada Dinamov povjerenik za sigurnost Krešimir Antolić reći će da su “retardirani idioti” nasrnuli na trenera u atmosferi općeg napada na Dinamo. Navečer će Miroslav Rožić u “Otvorenom” u isti lonac gurati huliganske ispade u St. Etienneu, atentat na Mamića, poljudsku svastiku i nasrtaj na Cvitanovića. Ne slaže se baš s Mamićevom interpretacijom, ali barem paše uz dijagnozu Dragiše Binića. Organi bezbednosti stigli su dockan, kao i obično.

 

Zdravko Mamić: Hvala svim građanima naše Hrvatske na iskrenim riječima podrške i željama za brzi oporavak

facebook komentari

Nastavi čitati