Novi početak ili početak kraja

2

Suzdržavao sam se od bilo kakvog pisanja i analiziranja dok se izborna faza nije privela kraju i formirala nova vlada. Sada kada sve  izabrano pokušati ću napraviti malu analizu onoga što je bilo i onoga što će se dogoditi ili bar ja mislim da bi se moglo dogoditi.

Izreka kaže „Vea victis „ no jeli to baš tako.

Sastavljanjem svoje vlade po načelu – njima vjerujem jer ih poznam, radili smo zajedno i prijatelji smo, bez obzira imaju li ti isti politički legitimitet ostvaren na izborima i izražen brojem glasova birača može biti nagazna mina za premijera i njegove savjetnike. Ne mislim tu na postojeću oporbu u stranci jer ona je beznačajna i nemoćna da u svom strahu od političke eliminacije i gubitka privilegija išta napravi. Ne mislim ni na razočarani dio sad već bivšeg članstva jer ono će brzo biti nadoknađeno novim karijeristima, ljudima željnih probitka i sinekura koje mogu ostvariti kroz stranku, a svako vodstvo će ih zdušno primiti i usmjeriti u očuvanju njihovih pozicija.

Potpuno je legalno i legitimno da svaki novoizabrani predsjednik neke političke stranke u svoj tim postavlja svoje ljudi i miče ljude svog predhodnika. Potpuno je legalno da premijer napravi odabir ministara od svojih ljudi, a eliminira ljude svog predhodnika bez obzira pripadaju li ti istoj političkoj opciji. Jedini problem kod tih promjena i imenovanja je stabilnost stranke i biračkog tijela.

Nisam pristalica teze da je desnica ljuta radi Hasanbegovića i Kovača i da je Plenković stavljanjem u Vladu Kujundžića, Tolušića i Barišića napravio ustupak „desnici“ u stranci. Prije svega mislim da je to loš pokušaj bacanja pijeska u oči biračima smišljen u „odličnoj“  HDZ-j PR ekipi. Svrstavanje tih ljudi samim tim što su bili dio tkz Karamarkove vlade jednostavno nema veze sa zdravim razumom. Hasanbegović i Kovač uopće nisu trebali biti problem i nisu morali biti ministri da je Plenković bio iskren,  politički i ljudski korektan. Skrivanjem imena ministara u cilju sprječavanja medijskog seciranja njihovih životopisa ali još više skrivanja od biračkog tijela i njihove reakcije nije polučio efekt koji je on želio već izazvao doslovno – bijes.

Sve je moglo proći na puno bezbolniji i bolji način, kako za Plenkovića tako i za stranku.  Plenković je do trenutka odabira ministara sve radio odlično, ali onda mu se dogodilo da je krivom odlukom prosuo sve mlijeko. Ne da je prosuo svo mlijeko već je i krava prestala davati mlijeko. Krava kad prestane davati mlijeko ima lošu sudbinu, isto kao i premijer koji izda one koji su ga doveli do te pozicije.

Zar je bilo teško Hasanbegoviću i Kovaču reći razloge zašto više ne mogu biti ministri. Reći im u jednoj rečenici da neće biti ministri bez obrazloženja, dozvoliti likovanje onih koji su bili protiv njih, onih koji su bili i ostali paraziti društva, a da nisi stao u njihovu zaštitu znači biti suglasan sa tim istim. Zar to nije poniženje za te ljude, ne kažem da je ciljano ali isto tako poniženje za stranku, a pogotovo za birače. Godinama hrvatske političke elite varaju birače, godinama se služe metodom – iskoristiti, prožvakati i ispljunuti. Pitam se do kada hrvatske političke elite misle da narod ima kratko pamćenje. Možda za pola godine kada su lokalni izbori ipak to kratko pamćenje i ne bude toliko kratko.

Bar 50 % biračkog tijela koje je na izborima dalo svoj glas HDZ, pravaške je orjentacije. Stavljanjem Hasanbegovića, Esih, Kovača na liste Plenković je pokupio glasove pravaša. Ne samo da je pokupio glasove već je uništio sve razjedinjene pravaške stranke u Hrvatskoj, ali ovim potezom udahnuo im je novi život i ne da je razbio i uništio desnicu, on je polučio kontra efekt – homogenizirao ih je i ono što je još gore, radikalizirao ih.

Koliko je Plenković  politički pogriješio ili jeli ovo njegov  „dancing on the wire „ pokazati će vrijeme. Neosporno je da ima oporbu u stranci i u Saboru, neosporno je da u bliskoj budućnosti na neke glasove neće moći računati  kao što je neosporna MOST-a nepredvidivost.

Na kraju da se osvrnem na izbor Nine Obuljan. Osobno protiv te žene nemam ništa, ne poznam njen rad niti sam svjedočio njenom radu, no u jedno sam siguran- ona nije smijela biti ministrica. Njen izbor direktni je udar na Hasanbegovića, daleko bolji izbor bio bi netko poput Anje Šovagović pa čak i Jasena Mesića. Nina Obuljan to jednostavno nije smijela postati, a sama će postati svjesna da je bačena lavovima koji će ju rastrgati. Rastrgati će je isti oni koji ju sada slave istog trenutka kada shvate da za njih novaca nema, nema jer novaca jednostavno nema za nikoga. HAVC, ma pustimo to, to je vrući krompir kojim se vlada neće i ne želi baviti, ali baviti će se netko drugi.

Ante Rašić

facebook komentari

  • Malleus_Haereticorum

    Razčlanba je točna.

  • Ivanita

    Odgovor je vrlo jednostavan – početak kraja. Ono što tvrdim od trenutka kada je Plenković podnio kandidaturu za šefa stranke – Plenki je grobar hdz-a. Hdz tog novog Sanadera neće preživjeti. Kraj.