Pratite nas

Intervju

NOVOGODIŠNJI INTERVJU S PREMIJEROM

Objavljeno

na

U velikom novogodišnjem intervjuu za Jutarnji list premijer Andrej Plenković govorio je o brojnim temama:

Predsjednica je najavila obnovu ratnog zrakoplovstva – postoji li o tome konkretan dogovor i plan, te kakav?

– Dugoročni plan razvoja Oružanih snaga Republike Hrvatske za razdoblje od 2015. do 2024. predvidio je da će se do kraja 2016. donijeti odluka o zadržavanju ili napuštanju sposobnosti samostalne zaštite zračnog prostora. Zbog politički specifične 2016., tu smo odluku morali odgoditi i ona će biti donesena 2017. Točno je da postoji suglasje o tome da moramo zadržati borbeno ratno zrakoplovstvo. To je nacionalni interes i sposobnost koju je, izgubite li je jednom, gotovo nemoguće ponovno vratiti. Smatram da je nužno u ovom pitanju postići širi nacionalni konsenzus svih relevantnih stručnih i političkih čimbenika, pogotovo imajući u vidu da se radi o znatnim financijskim sredstvima. Moramo donijeti promišljenu odluku jer će ona uključivati ne samo moju nego i nekoliko sljedećih Vlada s obzirom na to da će proces uvođenja novog borbenog zrakoplova biti dugogodišnji projekt. Naše odgovore na povećane sigurnosne ugroze razvijat ćemo unutar okvira Zajedničke vanjske i sigurnosne politike Europske unije i NATO-a.

Što ako izostane planirani rast gospodarstva? Hoće li to odgoditi nabavku vojnih zrakoplova?

– Mi smo članica NATO-a i EU i moramo imati odgovarajuću sposobnost kako bismo bili interoperabilni s našim saveznicima. Hrvatska nastoji postojeću eskadrilu držati na potrebnoj razini sposobnosti, ali je nakon 25 godina vrijeme za nove iskorake. Intencija ministra obrane i potpredsjednika Vlade generala Krstičevića s konceptom domovinske i nacionalne sigurnosti je na tom tragu. Povećanim sredstvima u proračunu za 2017. za Oružane snage podigli smo vojni proračun na 1,23 posto BDP-a. To je važan iskorak nakon niza godina i poruka da želimo biti spremni za izazove svih ugroza koje postoje za Hrvatsku, kao i europski kontinent. Zrakoplovstvo nam je bitno i na tome ćemo raditi. Ove godine je nekoliko dobrih pokazatelja od kojih je najvažniji rast gospodarstva za treće tromjesečje od 2,9%, projekcija rasta za 2017. od 3,2%, stabilni su izgledi kreditnog rejtinga Hrvatske prvi put nakon 9 godina, prema agenciji Standard and Poor’s. Dobro je ozračje u smislu makroekonomskih pokazatelja i na razini EU, planirani proračunski deficit je s deficitom od 1,6 posto kada se sve konsolidira i prognoze su da nam brojne okolnosti i na europskoj razini idu u prilog. Naravno, uz pametno i racionalno planiranje rashoda.

Proračunski deficit je u startu 6,8 milijardi kuna. Hoće li se zaustaviti na tome?

– Deficit opće države planiran za 2017. je 5,6 milijardi kuna, što je 1,6% BDP-a. Kada se gleda samo izdvojeno državni proračun, rashodi proračuna rastu za 6,7 milijardi kuna. Međutim, od tih 6,7 milijardi kuna, 2,9 odnosi se na EU pomoći koje su deficit neutralni. Povrh toga 1,3 milijarde kuna je transfer prema lokalnoj državi zbog porezne reforme te je stvarno povećanje 2,5 milijardi kuna.

U planu zakonodavne aktivnosti je Zakon o braniteljima koji predviđa financiranje HVO-a. Zašto ćemo plaćati HVO i postoje li projekcije koliko će to nas koštati?

– Pripadnici Hrvatskog vijeća obrane značajno su pridonijeli obrani i oslobođenju Hrvatske u Domovinskom ratu. Oni već i prema postojećem zakonu imaju određena prava. Za pripadnike HVO-a prijedlog zakona predviđa ostvarivanje prava neposredno po Zakonu te po novom međudržavnom ugovoru između Hrvatske i BiH. Nacrt Zakona još se priprema, nakon čega će biti upućen u postupak javnog savjetovanja, a projekcije Ministarstva hrvatskih branitelja o potrebnim sredstvima pokazuju da se radi o znatno manjim iznosima od onih koji su se pojavili u medijskom prostoru. Materijalna prava koja će im se jamčiti po Zakonu su u okvirima sredstava za Ministarstvo branitelja za 2017. koja su povećana.

Što se zbiva nakon posjeta Sarajevu, rješava li se pitanje istraga i optužnica za ratni zločin protiv hrvatskih državljana?

– BiH ostaje glavni vanjskopolitički prioritet. Posebice prava Hrvata kao najmanjeg konstitutivnog naroda. Neovisno o onome što se događalo nakon mog posjeta Sarajevu, Mostaru i Kiseljaku, naša je ocjena da je taj posjet bio iznimno uspješan. Ponovo sam se prije nekoliko dana u Bruxellesu susreo s predsjedavateljem Vijeća ministara Denisom Zvizdićem i to prigodom potpisivanja Protokola na Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju BiH s EU. Sporazum uvažava članstvo Hrvatske u EU i liberalizira tržište BiH za hrvatske proizvode što ide u prilog našem gospodarstvu. Radimo na tome da se zajednička sjednica Vijeća ministara BiH i hrvatske Vlade organizira početkom proljeća. Već se pripremaju materijali za tu sjednicu koja treba biti referentan događaj za obje zemlje.

Kada je riječ o optužnicama, posebno za pripadnike HVO-a u Orašju, na tome radi posebno povjerenstvo koje vodi ministar branitelja Tomo Medved. U Povjerenstvu su predstavnici svih resora koji su nadležni za tu temu i oni su u kontaktu s braniteljima te vlastima u BiH. Okvir suradnje je vrlo jasan. Hrvatskim državljanima protiv kojih se u BiH vode postupci zbog ratnih zločina, neovisno o fazi tih postupaka, pružamo potrebnu konzularnu i pravnu pomoć. Formiran je Savjet za suradnju s međunarodnim kaznenim sudovima kako bi se nadležne institucije sustavno koordinirale te utvrdile činjenice vezane uz pristup klasificiranim dokumentima. Poštujući neovisnost pravosudnih institucija BiH, učinit ćemo što je moguće da zaštitimo hrvatske državljane, osiguramo primjenu jednakih kriterija i uspostavu kvalitetnije međudržavne suradnje u procesuiranju ratnih zločina. Uz to se vode i razgovori na najvišoj razini s članovima Predsjedništva BiH. Tražimo model da se izbjegnu situacije kakvu smo imali prije dva mjeseca.

Krivci za ratni zločin moraju se privesti pravdi. Hoće li se problem rješavati isključivo na političkoj razini ili će se potaknuti tužitelji na otvoreniju suradnju koja bi značila da DORH od Sarajeva preuzima predmete za naše državljane i sam ih procesuira?

– Postoji više razina. Jedna su konkretni slučajevi, druga sporazum između dvije države, suradnja ministarstava vanjskih poslova, ministarstava pravosuđa, suradnja DORH-a i tužiteljstva BiH te suradnja obavještajnih službi. Procesi su paralelni, a moj je cilj je da Hrvatska sve pristupe konsolidira u jednu politiku i da u budućnosti ne bude nikakvih iznenađenja. Prije svega želim pravnu sigurnost za naše državljane, a onda i sliku o tome što će se događati u procesuiranju osumnjičenih i optuženih za ratne zločine koji imaju hrvatsko državljanstvo. Razgovaramo s BiH i tražimo rješenja prihvatljiva za obje strane te umirujemo ozračje u BiH i Hrvatskoj oko te teme. Napominjem da svi zločini trebaju biti procesuirani.

Priređena vam je vrlo neugodna situacija s uhićenjem pripadnika HVO-a, ali ste strpljivo podnijeli sve kritike nakon posjeta Sarajevu. Koliko vas je to pogodilo, tim prije što je to bilo vaše prvo putovanje u inozemstvo u svojstvu hrvatskog premijera?

– Do uhićenja pripadnika HVO-a došlo bi neovisno o mom posjetu BiH što se vidi i iz ostalih događaja koji su uslijedili. I dalje mislim da smo napravili dobru simboličnu i sadržajnu gestu što smo otišli u Sarajevo kao prvi inozemni posjet. Tko god da je izabran u Europi, ide najprije u Francusku, odnosno Njemačku. Kod nas je vanjsko-politički refleks odlaska u Sarajevo nakon izbora postao praksa i ponovno bih otišao u Sarajevo da se i drugi put nađem u istoj situaciji.

Zadnja poruka Bakira Izetbegovića je pomirljiva, rekao je kako želi surađivati s Hrvatskom, ali ne želi da im se dijele lekcije. Apostrofirao je predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović i njezinu izjavu da u BiH djeluju radikalni islamisti. Kako ste ga shvatili?

– S njim sam se više puta susretao i razgovarao, u Sarajevu i u Bruxellesu. On je spreman na dijalog i nalaženje rješenja. Dio smo iste političke obitelji jer je i SDA u okviru EPP-a, a to su sve kanali komunikacije preko kojih gradimo povjerenje. Hrvatska ima respekt prema BiH, i BiH na svom europskom putu nema većeg zagovornika od Hrvatske. Jednako i na transatlantskom putu dođe li do konsenzusa unutar BiH. Entuzijazam koji postoji prema EU, nije kod svih političkih opcija prisutan i prema Sjevernoatlantskom savezu, osobito u RS.

Koja je sadašnja uloga Hrvatske u regiji, a koji je vaš politički cilj?

– Predvodnička! Tu nema nikakvih dilema. Sada imamo stabilan međunarodni položaj koji smo dugo godina nastojali postići. Sedmu godinu smo u NATO-u, četvrtu u EU, a 2020. ćemo predsjedati EU. Prepoznati smo u političkom smislu kao jedna od rijetkih zemalja srednjoistočne Europe koja je nakon izvanrednih parlamentarnih izbora dobila vlast koja nije populistička te nije na krajnjim polovima političkog spektra. Predstavljamo svojevrsnu iznimku. Reakcije koje mi dolaze od kolega iz Europskog vijeća i iz EPP-a u pravilu se svode na pitanje: kako ste uspjeli? Ispada da smo svjetionik u političkim trendovima koji se zbivaju oko nas.

Isplati li se to?

– Uvjeren sam da se isplati i mislim da je dobro za Hrvatsku i europski projekt. Inzistirat ću na rješavanju otvorenih pitanja prema susjedima. Volio bih da moja Vlada bude “problem solving” Vlada. Svi su problemi identificirani, a ove četiri godine koje su pred nama pokušat ćemo riješiti što više rezidualnih pitanja koja datiraju iz vremena Miloševićeve velikosrpske agresije na Hrvatsku. Tu je pitanje granica, rješavanje ratnih zločina, sudbine nestalih, kulturnih dobara, prava hrvatske nacionalne manjine u Srbiji, pa do hibridne regionalne jurisdikcije za ratne zločine, koju Srbija ima u svom zakonu. Želimo, dakle, riješiti sve što opterećuje odnose sa Srbijom, a u pogledu BiH bitan je instinkt da je Zagreb svojevrsni most Sarajeva prema Bruxellesu.

Kako gledate na ostale zemlje iz regije?

– Na jugoistoku Europe postoje dva bitna fenomena. Jedan je taj da je Juncker na početku svoga mandata predsjednika EK prije nešto više od dvije godine rekao kako za vrijeme njegova mandata neće biti novih pristupanja. Ma koliko da je to realistično, i ja ga razumijem, u budućnosti bih bio oprezan s takvim rečenicama jer one otvaraju politički prostor brojnim drugim globalnim akterima i daju im značajniju poziciju na jugoistoku Europe nego što bi je imali da je proces približavanja EU brži. Drugi je da moramo pomoći demokratskoj zrelosti svih zemalja na jugoistoku Europe. Svjedočimo političkim blokadama, nemogućnosti normalnog političkog dijaloga između pozicije i opozicije u nizu zemalja, bojkotu parlamenata. Sve su to signali koji onemogućuju dinamičniju politiku EU.

Govorili ste o umjerenom smjeru koji će okarakterizirati vaš mandat. Koliko HDZ kao stranka može otrpjeti takav smjer s obzirom na svoju nedavnu prošlost i procese koji su se zbili?

– HDZ stoji čvrsto na onome što nazivam sidrište desnog centra. Tu ga je pozicionirao naš prvi predsjednik dr. Franjo Tuđman i mislim da je to jedino mjesto gdje HDZ treba biti kao najveća, najutjecajnija i najbrojnija stranka koja ima kapacitet upravljanja od općinskih, gradskih, županijskih i nacionalnih razina te na europskoj razini. Vidjeli ste da je smjer i ton središnjeg političkog ambijenta jako dobro prihvaćen, kako od naših članova, tako i od javnosti. U suprotnom, u okolnostima u kojima sam preuzeo stranku, u lipnju, odnosno srpnju kada sam krenuo u unutarstranačku kampanju za predsjednika HDZ-a, rejting je bio oko 20 posto, a sada je stalno 33 – 34 posto. Nije bilo nimalo jednostavno u stotinjak dana preokrenuti trend i dobiti izbore za Hrvatski sabor. No, uspjeli smo.

Znači li to da za vas nisu relevantne inicijative prema radikalizaciji i vraćanju prošlosti koje su prisutne u HDZ-u?

– HDZ vodi dobru politiku i mi nismo zatvoreni za suočavanje s prošlošću. Dapače. To je jedno od pitanja koje moramo riješiti. Hrvatsko društvo 26 godina od početka Domovinskog rata te 71 godinu od završetka Drugog svjetskog rata to mora učiniti. Druge tranzicijske zemlje su to radile početkom devedesetih do prvih godina ovog tisućljeća i uglavnom su tu priču kroz raspravu zatvorile i zakonski i institucionalno. Mi to nismo učinili jer smo imali važnijih prioriteta. Predsjednik Tuđman je svojom politikom okupljanja i pomirbe te jedinstva domovinske i iseljene Hrvatske u kontekstu srpske agresije ta pitanja odgodio za neka druga vremena. Mislim da je vrijeme da se to pitanje u ovom mandatu riješi.

Na koji način?

– Kao što smo rekli nakon situacije s Jasenovcem. Proteklih tjedana vodimo konzultacije s nizom relevantnih aktera, stručnjaka i želimo oformiti povjerenstvo s precizno definiranim zadaćama kako se odrediti prema totalitarnim režimima dvadesetog stoljeća, dakle i prema nacizmu, fašizmu i komunizmu, te riješiti pitanja simbola. Simboli su na dnevnom redu i opterećuju dnevno-politički diskurs na način koji nas odvlači od bitnih pitanja. Kroz pravu pluralističku reprezentativnost možemo dobiti znanstvene i političke podloge koje se onda mogu pretočiti u preporuke i riješiti zakonske praznine te neujednačenu upravnu i sudsku praksu.

Pretpostavljamo da vaša Vlada neće pisati zakon o lustraciji na način koji je predlagao vaš prethodnik na čelu HDZ-a ili na način koji zamišljaju neki saborski zastupnici HDZ-a?

– Želim da se realizira društveni konsenzus u ovom pitanju. Uzet ćemo vremena koliko je potrebno da to riješimo i dođemo do zaključaka i definicija iza kojih će stati većina hrvatskog društva. Kad je riječ o zakonskim rješenjima, vidjet ćemo koji će biti rezultati i preporuke povjerenstva. Idemo korak po korak. Nemamo unaprijed pripremljen zakonski tekst koji Hrvatski sabor treba potvrditi.

Je li vam oporba tu saveznik? Saborski Odbor za Ustav, poslovnik i politički sustav je povodom ploče s ustaškim pozdravom u Jasenovcu donio jednoglasne zaključke.

– Mislim da je. Zaključci Odbora su upravo na tom tragu. Već i ta rasprava u Saboru koja je trajala dva dana pokazala je osjetljivost teme i pristupa. Zaključak saborskog Odbora je vrlo koristan, od njegova sadržaja do metode njegova usvajanja.

Očekujete mirnu i zrelu raspravu, a u praksi imamo apsurdne situacije da su zakonski pokriveni oni koji su u Jasenovcu postavili ploču s natpisom “Za dom spremni”, a policija je privela na obavijesne razgovore članove Inicijative mladih za ljudska prava koji su je prekrili.

– Svatko tko želi prosvjedovati na to ima pravo. No, kada je riječ o ploči postavljenoj u Jasenovcu, velika je razlika između nje i spomenika koji su 2004. podignuti Budaku i Francetiću. Spomen-ploču je postavila udruga HOS-a koja je registrirana sa svojim pečatima i grbom i njih su državne institucije prihvatile. A na ploči je 11 imena dragovoljaca koji su poginuli braneći Hrvatsku. Prema tome, stvar nije ni malo jednoznačna. Zato ovakav pristup koji bih rezimirao “da radimo zakonito”. To je jedini ispravni put.

Što znači reorganizacija HDZ-a koju ste najavili?

– Planira se nova sistematizacija radnih mjesta. Postoji racionalizacija u poslovanju. Nešto je smanjen broj ljudi, a vezano uz transparentnost rada, moj je cilj u idućoj financijskoj godini biti u plusu. Ostala su samo dva kredita komercijalnih banaka koja moramo riješiti, a kada sam preuzeo stranku, morali smo odmah podizati kredit da bismo uopće mogli ići u kampanju i pobijediti.

Hoćete li se zaduživati za lokalne izbore?

– Izrađujemo financijski plan iz postojećih prihoda. Inzistiram na transparentnosti rada i u tu svrhu sam uveo da se svakog prvog ponedjeljka u mjesecu sastaje Predsjedništvo HDZ-a s Nacionalnim vijećem. Održali smo nekoliko sjednica Središnjeg odbora. Uspostavili smo i Savjetodavno vijeće naših seniora, veterana koji su dali doprinos HDZ-u u prvom desetljeću hrvatske države, a reaktivirat ćemo rad naših stranačkih odbora. Tri sam puta u zadnjih šest mjeseci obišao sve stranačke organizacije i imam jako dobar osjećaj raspoloženja upravljačkih struktura stranke, kao i članova. Mogu reći da su ljudi u stranci vrlo zadovoljni jer imaju stabilnost, dio su pobjedničke stranke, imaju prepoznatljiv smjer, privlačnost te rezultate istraživanja koji su ohrabrujući za HDZ.

Stalno se sugerira da postoji sukob između vas i vašeg zamjenika Milijana Brkića kojega ste naslijedili. Nije ga čak bilo ni na božićnom domjenku. Kako komunicirate?

– Imamo jako korektan i otvoren odnos. Predsjedništvo i sva tijela stranke su izabrana u vrijeme mog prethodnika na zadnjem Općem saboru HDZ-a.

Kakva je kohabitacija?

– Nije kohabitacija. Radimo za HDZ. Mislim da funkcioniramo dobro. Kolega Brkić je jedan od tri potpredsjednika Hrvatskog sabora. Konzultiramo se i ne vidim nikakve probleme.

Kada će biti unutarstranački izbori u HDZ-u?

– Nakon konsolidiranja vlasti na državnoj razini pripremamo se za lokalne izbore. Ambicija mi je povećati broj župana HDZ-a. Bili smo prva Vlada koja se sastala sa svim županima. Kada smo u Vladi pripremali taj sastanak, pitao sam ministre tko poznaje sve župane i samo ih je petero znalo baš sve. To govori da upravljamo Hrvatskom na više razina i da se moramo bolje poznavati i surađivati.

Rekli ste da na lokalnim izborima želite povećati broj župana. Kakvi su vam ciljevi u pogledu gradova?

– HDZ dobro stoji u srednje velikim gradovima kao što su Šibenik, Karlovac, Vukovar, Zadar. Želimo napraviti iskorak u velikim urbanim sredinama. To je bio i jedan od mojih unutarstranačkih ciljeva. Očekujem da jedan od četiri velika grada sigurno dobije HDZ-ova gradonačelnika. Analitički gledano, najviše šanse imamo u Splitu. Trudit ćemo se ostvariti dobre rezultate i u drugim gradovima, no u Splitu imamo vrlo kvalitetnog kandidata, a i okolnosti su takve da imamo najviše šanse.

Stalno se preispituje stav HDZ-a prema zagrebačkom gradonačelniku. Kako ćete se postaviti prema Milanu Bandiću? Kao prema neuspješnom gradonačelniku kojega treba smijeniti ili će vam prioritet biti osvajanje većine u Gradskoj skupštini jer ste realno svjesni da ne možete dobiti izbore za gradonačelnika?

Iznjedrit ćemo kandidata i to najvjerojatnije do kraja siječnja. Oko toga ćemo postići dogovor s gradskom organizacijom i vodstvom stranke. Provodimo ispitivanja javnog mijenja da vidimo koji potencijalni kandidat ima najviše šansi. Najveća smo stranka i kao inače želimo imati svog kandidata. Imamo dovoljno vremena i otklanjam sve teze o tome da je kratko vrijeme. Duge kampanje nisu nužno korisne. HDZ je na pitanju proračuna pokazao da smo u stanju artikulirati interese za pojedine gradske četvrti. Imamo projekte, a napravit ćemo kvalitetan program iza kojeg ćemo stati i uvjeren sam da ćemo postići bolji rezultat nego 2013. i za gradsku skupštinu i u utrci za gradonačelnika.

U Zagrebu ste odustali od rušenja proračuna i imenovanja povjerenika, a onda ste to učinili u Dubrovniku. U čemu je razlika?

– Velika je razlika. U Dubrovniku je gradsko vijeće i HDZ koji ima predsjednika gradskog vijeća kontinuirana oporba gradonačelniku. Tamo su već bili izvanredni izbori. Predsjednik gradskog vijeća je izabran mimo volje onih koji podržavaju dubrovačkog gradonačelnika. Prema tome, situacija u Zagrebu i Dubrovniku nije usporediva.

Hoće li biti situacija u Hrvatskoj gdje će HDZ i Most ići zajedno na lokalne izbore?

– Koliko je meni za sada poznato – ne. S Mostom smo dogovorili suradnju na nacionalnoj razini i pritom smo rekli da će na lokalnim izborima svatko samostalno nastupiti sa svojim kandidatima i programima.

Kao jedna od glavnih zamjerki izmjenama Zakona o lokalnim izborima kojim se de facto Andri Vlahušiću onemogućava kandidatura je da s uvjetnom osudom za zloporabu položaja može biti kandidat za sve funkcije, od predsjednika države, preko saborskog zastupnika, do europarlamentarca, osim za gradonačelnika.

– Riječ je o jednome od sedam jamstava koja je Most istaknuo prije izbora. Smatram da bi na konzistentan način katalog kaznenih djela zbog kojih se ograničava pasivno biračko pravo trebao primijeniti na sve izbore. Općenito smatram da nam u srednjem roku treba cjelovita reforma izbornog zakonodavstva. U ovom trenutku to nije prioritet.

Jeste li za donošenje jedinstvenog izbornog zakonika u kojemu bi se definirala pravila za sve izbore te korigirale izborne jedinice i je li to u četverogodišnjem planu vaše Vlade?

– Tome treba sustavno pristupiti. Izmjene koje smo imali 2010. pri izboru zastupnika za Europski parlament otvoren je put preferencijalnom glasanju koje je osvježilo i demokratiziralo izbore, a kandidate učinilo vidljivijima na listama. Na ovim izborima HDZ je na moje inzistiranje prvi put imao strategiju poticanja preferencijalnog glasanja svih kandidata. To dosad nije bila strategija. Naši su kandidati prvi put imali svu slobodu koristiti društvene mreže, medije i promovirati se u kampanji. Smatrao sam da samo sinergijom svih kandidata i personaliziranom nacionalnom kampanjom mene kao predsjednika stranke možemo uspjeti. I jesmo. Ostvarili smo odlične rezultate.

Znači da biste broj kandidata koji preferencijalnim glasovima mogu ući u Sabor proširili na tri?

– Da. Oko toga smo se izjasnili i dogovorili s Mostom. Vjerujem da će to pomoći biračima da se lakše opredijele na izborima.

Treba li nam neposredan izbor predsjednika(ce) Republike?

– Moji profesori na Pravnom fakultetu i glavni ustavotvorci radili su Božićni Ustav po uzoru na francuski i američki model te izradili svojevrsnu kombinaciju glede ovlasti predsjednika. Taj smo Ustav promijenili 2000., a onda ga još nekoliko puta mijenjali. Zadnje velike izmjene su bile 2010. godine. U Hrvatskoj političkoj kulturi neposredno izabrani predsjednik ima težinu i percepciju koja je nerijetko veća nego stvarne ustavne ovlasti. Ovlasti koje je imao predsjednik Tuđman bile su bitno šire nego što ih je imao drugi predsjednik Stjepan Mesić. No, neposredni izbor daju veći značaj predsjednici nego da je birana posredno. Ovlasti koje su najznačajnije su u domeni vanjske politike, Oružanih snaga i sigurnosnih službi. Čini mi se da ovakav odnos predsjednika(ce), Vlade i Hrvatskog sabora može vrlo korektno funkcionirati kada nisu u kohabitaciji. Kada je na sceni kohabitacija, onda se javljaju problemi. U ovom trenutku ne bih mijenjao Ustav.

Ipak vidite dva problema. Jedan su ovlasti koje ne korespondiraju s neposrednim izborom predsjednika(ce), a drugi problemi koje stvara kohabitacija. Bi li u budućnosti trebalo mijenjati Ustav i način izbora šefa države?

– Oko ustavnih promjena uvijek je dobro imati široki politički i društveni konsenzus, no vidjeli ste u prošloj predsjedničkoj kampanji da to nije tema za izbore nego za mirnije ozračje. No, ja u ovome trenutku ne vidim razlog da je otvaram.

Predsjednica je svojedobno najavila preseljenje s Pantovčaka, je li to i dalje tema koju bi trebala završiti vaša Vlada?

– To pitanje nije na dnevnom redu.

Kakvi su odnosi s oporbom i postoje li teme oko kojih ćete tražiti konsenzus sa SDP-om?

– Mislim da nakon 90-te i 2000-te nikad nije bilo krupnijih političkih posljedica za lidere političkih stranaka nego nakon izbora 11. rujna. Kada gledate političku scenu, ona se ove godine iz temelja promijenila. Čestitao sam novom predsjedniku SDP-a, i to pismom kao predsjednik HDZ-a, za razliku od njegova prethodnika koji nije reagirao na moj izbor za predsjednika HDZ-a, a kamoli da je čestitao na pobjedi na izborima. Stupanj političke kulture i komunikacije kada je riječ o HDZ-u koji vodim je primjeren standardu naše europske pučke obitelji. Otvoren sam za dijalog, Bernardić mi je kao predsjednik SDP-a uputio pismo s nizom tema koje su aktualne za Vladu i oporbu. Oko strateških pitanja ćemo se konzultirati, ali je jasno tko je vlast, a tko oporba.

Možete li dati rezime 2016. godine?

– Iza mene je vrlo dinamičnih, gotovo pa filmskih šest mjeseci. Od unutarstranačke kampanje, parlamentarnih izbora, pregovora o formiranju Vlade, kao i početka rada Vlade bez ikakve ograde od 100 dana. Shvatio sam da su očekivanja takva da nemamo ni najmanjeg popusta. Zahvalan sam svim ministrima na velikom angažmanu. U samo dva mjeseca imamo usvojenu veliku poreznu reformu koja je u političkom smislu bila smjela, državni proračun, novi Zakon o javnoj nabavi, Akcijski plan o reformi javne uprave, podizanje za 156 kuna minimalne plaće, dogovor sa sindikatima državnih službi, nakon 5 godina isplaćene su božićnice zaposlenicima u državnim i javnim službama, plaće u javnim službama od 1. siječnja podižu se za 2%, imamo stabilne izglede kreditnog rejtinga, gospodarski rast, rast industrijske proizvodnje, i na kraju smireno ozračje u društvu. Projekcija političke stabilnosti i pravne sigurnosti je moj glavni cilj, kao i bitka za mainstream koja ima hrvatsku i europsku dimenziju. Gospodarski rast bit će temeljni prioritet Vlade u 2017., a socijalnu osjetljivost i društvenu solidarnost smo već dokazali svojim djelima.

Izvor: Jutarnji.hr

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Intervju

Grčić je, zanemarujući struku, pripremao i ugovarao EU projekte daleko ispod potrebne razine!

Objavljeno

na

Objavio

Potpredsjednica HDZ-a i eurozastupnica Ivana Maletić dala je opširan intervju za Slobodnu Dalmaciju. Intervju koji je vodio urednik SD-ova tjednog priloga „Spektar“ Hrvoje Prnjak, prenosimo u cijelosti:

Koliko možemo biti zadovoljni dosadašnjim povlačenjem EU sredstava? Znam da je pitanje slojevito, no kakva bi bila vaša generalna ocjena?

Za brzo i uspješno korištenje EU fondova neophodno je pojednostavniti procedure, pomoći krajnjim korisnicima u pripremi i sufinanciranju, ubrzati ugovaranje, prilagoditi kriterije potrebama korisnika. Posebno je važno uložiti znatna sredstva u pripremu projekata i otkloniti osnovne prepreke, a to su neriješeni imovinsko-pravni odnosi, presporo sudstvo i dugotrajni postupci dobivanja rješenja, odgovora i potvrda državne uprave. Te prepreke ne usporavaju samo korištenje EU fondova, nego i provedbu svih ostalih projekata financiranih iz drugih izvora te tako smanjuju razinu investicija i razvojni potencijal Hrvatske. Na svim ovim preduvjetima se dugo nije radilo, Vlada je počela otklanjati prepreke, ali rezultati se ne mogu vidjeti odmah. U 2018. ćemo moći sagledati ozbiljnije rezultate Vlade i novo stanje u provedbi.

Nekidan je bivši potpredsjednik Vlade Branko Grčić izjavio da je u njegovo vrijeme iskorištenost EU sredstava bila na 87 posto, kritizirao je Vladu za usporavanje korištenja EU fondova i zapitao gdje ste sad Vi da na to upozorite. Što kažete na to?

Bivšem potpredsjedniku Vlade Grčiću nikako ne idu brojke i postoci. Može sad otvoriti stranice Europske komisije i vidjet će da je čak i u ovom trenutku iskorištenost EU fondova iz razdoblja 2007.-2013. ispod postotka o kojem on govori i iznosi 80 posto. Ako govori o ugovorenosti, upravo tu i je problem i na to sam ga upozoravala. Ugovorenost je trebala biti znatno iznad 100 posto da bismo imali šansu uspješno koristiti sredstva. Vlada radi punom parom i popravlja nepopravljivo, godine su iza, projekti se nisu pripremali i ugovarali na razini na kojoj su trebali. Kako sam i rekla, u 2018. ćemo moći dati prve ocjene uspješnosti rada ove Vlade.

Nema dugo, Vlada je odobrila zapošljavanje upravo kadrova koji bi se bavili EU natječajima i povlačenjem sredstava. Navodno je problem i prelazak državnih službenika koji znaju raditi taj posao u privatni sektor, odnosno, u susjedne zemlje koje „barataju“ pretpristupnim fondovima. Jesmo li zakasnili s tom kadrovskom „obnovom“?

Ljudi su jedan od glavnih preduvjeta uspješnog korištenja EU fondova. Konačno smo dobili Vladu koja je to prepoznala i pokrenula zapošljavanje. Plaće tih ljudi se većim dijelom financiraju iz EU fondova, tako da zaista dosadašnja zanemarivanja izgradnje kapaciteta za korištenje EU fondova nisu imala opravdanje. Pred Vladom je sad uvođenje sustavnih edukacija, testiranja i praćenja kvalitete rada zaposlenih jer nas greške mogu skupo stajati. Nikad nije kasno za kadrovsku obnovu i promjenu u pozitivnom smislu, ali obnova tek tijekom 2016. i 2017. odražava se na brzinu provedbe i razinu iskorištenosti sredstava. Kadrovski smo trebali biti ojačani i spremni još 2013. godine.

Kako se što bolje pozicionirati kad je riječ o korištenju EU fondova u bliskoj budućnosti, pred nama je novo razdoblje za povlačenje sredstava?

Već sad bismo trebali raditi na strateškim dokumentima za buduće razdoblje i utvrditi u njima što kao država na kojem području, i to geografski i tematski, želimo postići. Odmah pripremati i projekte te novu perspektivu dočekati na način da već u prvoj godini krenemo s implementacijom. Samo tako ćemo se moći dobro pozicionirati u novom proračunu. Na kongresu Europske pučke stranke održanom na Malti izborili smo se da u dokument EPP-a „Europa osigurava našu budućnost“ uđe amandman kojim se traži da kohezijska politika ostane proporcionalno jednako zastupljena u EU proračunu kao u sadašnjem razdoblju i to je važna politička poruka Europskoj komisiji.

Dosta toga se promijenilo otkako smo se pridružili EU-u; od krimske krize, sankcija Rusiji, odnosno, EU-u od strane Rusije, suočili smo se s izbjegličkim valom iz Sirije i drugih zemalja, tu je i teroristička opasnost koja je postala europska realnost… Koliko se to sve odrazilo na funkcionalnost samog EU-a, odnosno, ideju snažne Unije?

Zaista je ovo vrlo turbulentno razdoblje u kojem se nalazi Europa i cijeli svijet. Odgovor Unije cijelo vrijeme je stabilnost, sigurnost, povjerenje, jačanje zajedništva i solidarnost, uz rad na mjerama za ubrzanje gospodarskog rasta. Sve prepreke i krize pojačale su potrebu za jedinstvom. Čak 74 posto ispitanika iz svih država članica smatra da je puno više zajedničkih točaka koje spajaju EU nego onih koje bi razdvajale EU. Građani žele snažnu i stabilnu Europsku uniju.

Kako Hrvatska može biti lider u jugoistočnoj Europi? Koliko je to uopće važno pitanje?

Hrvatska ima najnovije iskustvo procesa pristupanja Europskoj uniji. Sve zemlje kandidatkinje i potencijalne kandidatkinje u jugoistočnoj Europi korištenjem naših znanja i iskustava mogu biti brže u ispunjavanju i dobrom razumijevanju postavljenih kriterija te implementaciji u praksi. S iskustvom u prekograničnoj suradnji i makroregionalnim strategijama možemo se pozicionirati i kao lider i promotor važnih zajedničkih infrastrukturnih i razvojnih projekata – što je predsjednica s Inicijativom tri mora i započela. Naravno ta Inicijativa ima i puno šire značenje i obuhvat. Upravo to je pravi put, istaknuti se kvalitetnim idejama, znanjem i izvrsnošću i tako se pozicionirati kao lider.

Što mislite, kojom dinamikom će se odvijati daljnje širenje EU-a? Tu prije svega mislim na države u našem susjedstvu?

Raduje me što je predsjednik Europske komisije Juncker u svom govoru o stanju Unije u srijedu u Europskom parlamentu istaknuo da će u sljedećem razdoblju broj članica biti sigurno povećan sa 27. Nijedna država u ovom trenutku nije spremna, ali vrata Unije su otvorena, naravno kada se ispune zadani kriteriji. Još je dosta posla pred državama kandidatkinjama i o tome redovno raspravljamo u Europskom parlamentu, ali europska perspektiva je neupitna.

Brexit je, među ostalim, intenzivirao i polemike oko proračunske i općenito financijske budućnosti Unije. EU proračun će sada biti „tanji“ za oko 11 milijardi eura godišnje, ističe se princip štednje, da svaki uloženi euro mora donijeti dodanu vrijednost, kako je to rekao povjerenik Europske komisije za proračun Guenther H. Oettinger. Upravo se vode razgovori o višegodišnjem financijskom okviru, što u našoj javnosti prolazi nekako nezapaženo, ali to nipošto ne znači da je riječ o nevažnom pitanju. Jednom ste kazali da proračun EU-a svakog Europljanina stoji manje od cijene jedne šalice kave dnevno. Što mislite, hoće li se to mijenjati?

Proračun će se sigurno mijenjati. Jedna je mogućnost povećati izvore financiranja, odnosno prihode i doprinose država članica, a druga je smanjiti rashodnu stranu. Puno je izglednije smanjenje rashodne strane, ali i to je problem s obzirom na nove prioritete na razini EU-a, poput zajedničke obrambene politike, koje u budućnosti treba financirati, a jednako su nam važne i dosadašnje politike, poput kohezijske, koja je od posebnog značaja za Hrvatsku. U svom govoru Juncker je istaknuo da će u svibnju 2018. biti predstavljeno kako će budući proračun zadovoljiti sve ambicije i osigurati da možemo ispuniti obećano. Iz ove najave mogli bismo iščitati da će se ipak ići na povećanje doprinosa država članica u proračun, uključivanje novih prioriteta za financiranje, ali i osiguravanje kontinuiteta kohezijske i poljoprivredne politike.

Upozoravali ste kako regulativa u području kohezijske politike treba biti donesena najkasnije do sredine 2019. godine. Što sve to može značiti za Hrvatsku u predstojećem razdoblju, što će biti s datumima provedbe ako regulativa bude kasnila?

Bilo bi jako važno regulativu za novo razdoblje imati već u 2018. kako bi države sve pripreme za korištenje EU fondova završile do početka novog razdoblja i u prvoj godini započele provedbu. S obzirom na Brexit i rasprave koje se vode, teško možemo očekivati regulativu prije 2019., dobro će biti ako je usvojimo u ovom sazivu Komisije i Parlamenta. Upravo zbog toga države članice bi trebale sve pripreme odraditi neovisno o regulativi i nakon donošenja regulative napraviti samo prilagodbe, ako budu potrebne. U protivnom, u novom razdoblju provedba će kasniti i države članice neće uspjeti iskoristiti sredstva EU fondova.

Svako toliko se povede i priča o Europi u „dvije brzine“, u kojoj bi naprednije zemlje napredovale još brže, a zaostalije bi države-članice bile isključene iz nekih procesa? Bi li to oslabilo EU? Vi zastupate koncept jake monetarne i ekonomske unije?

Tako je. Baš sam predala amandmane i u raspravama o ekonomskim politikama za eurozonu, isticala da se eurozona ne može razvijati bez jedinstvenog pristupa državama članicama u i izvan eurozone, usprotivila sam se posebnom proračunu za eurozonu dok u njoj nisu sve države članice. Jako me obradovalo što je predsjednik Juncker u svom govoru istaknuo da vidi jedinstvenu Europu u kojoj će sve članice biti i članice monetarne unije, i bankovne unije i Schengena. Time se sve ove rasprave prekidaju. Nema Europe više brzina, svi ćemo biti jednaki, ravnopravni i solidarni. Državama koje nisu trenutno u monetarnoj uniji pomoći će se instrumentom tehničke pomoći da što prije zadovolje kriterije. Postavio je vrlo ambiciozan rok za ostvarenje ovog cilja – 30. ožujka 2019. To su dobre vijesti za nas u Hrvatskoj.

Koliko je bliska budućnost u kojoj će hrvatsko gospodarstvo biti spremno za uvođenje eura?

Za ulazak u eurozonu postoje dvije vrste kriterija: ekonomski kriterij i pravni kriterij. Jedan od uvjeta pravnog kriterija je da nema monetarnog financiranja, odnosno da Središnja banka ne smije financirati državni proračun. Jedina država koja to poštuje, a da je izvan eurozone, jest Hrvatska. Od ekonomskih kriterija zanimljiv je onaj koji se veže na stabilnost tečaja. Jedine dvije države izvan eurozone koje imaju stabilan tečaj i vode takvu politiku su Bugarska i Hrvatska. S obzirom na to da Hrvatska ispunjava sve uvjete pravnog i veliki dio ekonomskog kriterija, možemo reći da se kao država de facto nalazimo u eurozoni, ali de jure ne i zato nam je važno što prije i formalno postati dio monetarne unije.

Prije ljetne stanke u EP-u, u povodu izglasavanja rezolucije o razvoju ambiciozne industrijske strategije EU-a, ukazali ste da se udio industrije u BDP-u EU-a tijekom zadnja dva desetljeća smanjio s 19 na manje od 15,5 posto. „Cilj nam je to promijeniti i do 2020. postići razinu od 20 posto udjela u BDP-u“, kazali ste. Gdje je u toj priči Hrvatska? Gdje smo mi u priči o reindustrrjalizaciji, s kojim kapitalom je to uopće moguće očekivati?

U odnosu na pretkriznu 2008. godinu, industrijska proizvodnja u Hrvatskoj je na kraju 2016. bila niža za 6 posto dok je prosječno u ostalim državama članicama jugoistočne Europe narasla za 14 posto. Dakle, pred nama je veliki posao na oporavku i razvoju industrije. Za ostvarenje tog cilja potreban je potpuni preokret: smanjenje ovisnosti o sirovinama iz drugih zemalja, povećanje energetske učinkovitosti, obrazovanje u skladu s potrebama industrije, povezivanje industrije i znanosti, poticanje inovacija. Za to moramo koristiti sva raspoloživa sredstva EU fondova, Europski fond za strateška ulaganja, povoljne izvore financiranja iz EIB-a, EBRD-a i drugih institucija.

Mađarska se solidarizirala sa Slovenijom i objavila je da neće poduprijeti hrvatski zahtjev za članstvom u OECD-u. Očito je riječ o nastavku diplomatskog sukoba sa Slovenijom nakon nedavne arbitraže drugim sredstvima…

OECD je ekonomska organizacija koja štiti poslovnu klimu te lobira za svoje članice, pomaže znanjima, analizom dobrih praksi i razmjenom iskustava. Hrvatska ispunjava sve kriterije za ulazak – demokracija i poštivanje ljudskih prava, slobodno-tržišna ekonomija, BDP po glavi stanovnika – koji je bar jednako visok onom najsiromašnije članice OECD-a. Slovenija se poziva na vladavinu prava, a baš temeljem toga ne bi smjela pribjegavati ucjenama i državu koja ispunjava sve kriterije kočiti u procesu učlanjivanja u OECD. Do rješenja trebamo doći razgovorima i dogovorima, ne zato što nam je članstvo u OECD-u neophodno, nego radi razrješenja bilateralnih pitanja i uspostave dobrih odnosa sa susjedima. Mislim da smo sad na dobrom putu. Premijer je sazvao i sve čelnike parlamentarnih stranaka, ne znam kad se to zadnji put u Hrvatskoj nakon pregovora dogodilo.

Najavljuje se i reforma javne uprave. No, nije ovo prva Vlada koja to najavljuje, isto kao i recimo, olakšavanje uvjeta poslovanja za poduzetnike, promjenom famozne „antipoduzetničke klime“. Je li država napokon u stanju pokazati da je spremna mijenjati samu sebe, počevši od javne uprave?

To je definitivno jedna od najvažnijih reformi i mislim da za to više nema prostora za čekanje. Vlada je toga svjesna i vjerujem da su sve pripreme u tijeku. Ta reforma treba rezultirati dobro opisanim i propisanim poslovnim procesima i procedurama u svim ministarstvima i ostalim državnim institucijama pa temeljem toga jasnom podjelom poslova, prava i odgovornosti, koja je temelj za uklanjanje preklapanja i praćenje kvalitete, brzine i uspješnosti obavljanja posla. Bez toga nema niti sustava prepoznavanja izvrsnih kadrova, motiviranja i nagrađivanja. I za lokalne jedinice treba utvrditi mehanizme usporedbe, postaviti kriterije praćenja uspješnosti i na temelju (ne)uspješnosti rada ih reorganizirati.

Dosta ekonomskih analitičara pohvalno je govorilo o poreznoj reformi i vođenju državnih financija… No, porez na nekretnine ipak se pokazao problematičnim, pa je premijer nakon žestokih reakcija u javnosti najavio „odgodu“ primjene. Je li Vlada tu napravila „korake“, prije svega u komunikacijskom smislu?

Vlada čitavo vrijeme u prvi plan stavlja partnerstvo, transparentnost, otvorenu i jasnu komunikaciju. Ne želi nametati rješenja nego ih donositi zajedno sa zainteresiranim stranama. U slučaju poreza na nekretnine tek kada su se počele prikupljati potrebne informacije za njegovu implementaciju postalo je jasno da građani nisu dovoljno upoznati sa značenjem i ciljevima ovog poreza. Vlada nije tu da zastrašuje ljude nego da bude partner i služi građanima. Zato je i donesena odluka da se dok građani ne budu spremni za novo rješenje – a koje je doneseno s ciljem pojednostavljenja i manjih nameta – ne ide s primjenom.

Ovo je primjer kako neka dobra rješenja zbog „loše percepcije“ nastale od prije ne mogu zaživjeti u praksi. Najvažnija je poruka svima da je Vlada pokazala da joj je stalo do stavova građana, da sluša i nema velikih ega koji pošto poto provode ono što su zamislili. To je zaista demokratizacija društva.

U Hrvatskoj se, eto, još uvijek više strasti diže oko tema iz prošlosti, negoli oko uspješnosti korištenja EU fondova. Komunizam i fašizam, ploča sa spornim natpisom „Za dom spremni“ i dalje su važne teme u domaćoj javnosti?

Komunizam i fašizam su našem narodu nanijeli jako puno zla. Braniteljski pozdrav u grbu HOS-a „Za dom spremni“ nešto je sasvim drugo od pozdrava koji se veže uz ustaše. Prema braniteljskom pozdravu i svemu vezanom uz branitelje gajim duboko poštovanje i zahvalnost. Međutim, mnogi su propatili od ljudi koji su vikali „Za dom spremni“ u Drugom svjetskom ratu, kao i od zločina partizana i kasnije komunizma. Sigurna sam da je našim braniteljima i svima nama na prvom mjestu jaka Hrvatska na vrhu ljestvice razvijenosti europskih država, i zato smatram da je vrijeme da osudimo zlo i totalitarne režime, uklonimo njihova obilježja i okrenemo se poduzetnicima, gospodarstvu, znanju, izvrsnosti, ustrajnom i vrijednom radu.

Ovaj tjedan je Europski parlament u Strasbourgu usvojio izvješće kojim se pozdravlja pristupanje Europske unije Istanbulskoj konvenciji o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji te se pozivaju države članice da je što prije ratificiraju. Za usvajanje izvješća glasalo je 489 zastupnika, uz 114 glasova protiv i 69 suzdržanih. Zašto ste bili suzdržani?

Ne volim biti suzdržana, ali u ovom slučaju to je najbolje odražavalo moj stav. S jedne strane podržavam Istanbulsku konvenciju jer sam za nultu stopu tolerancije nasilja nad ženama, a s druge strane sam protiv ove Konvencije jer sam protiv nametanja rodne ideologije i uvjeravanja žena da je odluka o pobačaju odluka o njihovu tijelu, a ne o životu i smrti drugog bića. Takve konvencije ne bi trebale ulaziti u svjetonazorska pitanja i to nametati državama. Tada ne bi bilo problema s ratifikacijom u pola država članica EU-a.

Sastav Vlade je dosad doživio nekoliko promjena u hodu, zadnju zbog koaliranja s HNS-om. I Vaše ime se spominjalo u kontekstu izbora ministara nakon pobjede HDZ-a na izborima prije godinu dana, no na kraju niste postali jedna od ministrica. Žalite li za tim na bilo koji način?

Uvijek je izazov i želja biti u Hrvatskoj i raditi u Vladi. Ovaj put smo se tako posložili, trebao je netko od ekonomista ostati i u Europskom parlamentu s obzirom na to da je u Vladi četvero izvrsnih ekonomista, doktora znanosti.

facebook komentari

Nastavi čitati

Intervju

Biskup Košić: Dobio sam tri prijetnje. Ljevičari bi ubijali i nakon 70 godina

Objavljeno

na

Objavio

– Kada bi se provela lustracija, tada bi i naša dijaspora – a računa se da još toliko Hrvata živi diljem čitavoga svijeta koliko nas ima u RH – sudjelovala u tome da se ovdje pokrenu investicije – tvrdi biskup Košić

Sisačkom biskupu Vladi Košiću ne može se reći da je neprincipijelan. Kritizirao je bivšu Vladu Zorana Milanovića, Ivi Josipoviću spočitavao što kao agnostik ide na hodočašća, Most je prozvao jer je bio spreman na koaliciju sa SDP-om, a danas je tu HDZ-ova Vlada premijera Plenkovića, za koju također smatra da nije demokršćanska jer je u koaliciji s HNS-om.

Koja bi to Vlada i kakva bi po Vama onda trebala biti na vlasti u Hrvatskoj?

Volio bih kada bi u Hrvatskoj bili na vlasti političari koji su izraz biračkog tijela i njegove volje, što sada nije slučaj. Naime, kada je na snazi ovaj i ovakav izborni zakon, moguće je da nam život određuje jedna minorna politička skupina i čak nacionalna manjina. Zato se ja zalažem za izmjenu izbornog zakona. Sjetite se kako je u Milanovićevoj Vladi ministar Bauk svojim notornim iznošenjem neistine spriječio referendum koji je pokrenula udruga U ime obitelji upravo radi izmjene izbornog zakona. On je tada tvrdio da je u RH 4,5 milijuna birača što je nemoguće jer je tada bilo toliko stanovnika u RH, a ne birača. Mislim da je ta izmjena zakona pretpostavka boljeg, dapače jedino pravog, demokratskog funkcioniranja naše države.

Je li trebala ostati spomen-ploča poginulim braniteljima HOS-a u Jasenovcu?

Ta je spomen-ploča trebala ostati u Jasenovcu jer su tamo ti naši branitelji poginuli za našu domovinu. Ako nisu smetali kad su ginuli za Hrvatsku, zašto bi smetali danas, 26 godina poslije? I ako su se tada, kad je bilo najteže, tako organizirali i uzeli svoje simbole, zašto to sada nakon toliko godina mijenjati? Moji Gromovi, koji su oslobađali Petrinju – jer sam i sam bio ratni župnik Petrinje i Hrastovice pa sam se s njima susretao i upoznao ih – imaju i danas svoj znak, pesnicu koja je uhvatila gromove s geslom: Jednom grom, uvijek grom. Pa kad to smiju i trebaju imati Gromovi, Tigrovi i sve druge postrojbe HV-a nastale u Domovinskom ratu, zašto to ne bi smjeli imati pripadnici HOS-a? A jednako su ginuli za domovinu, i to 1991.-1995., a ne 1941.-1945. Da, to što pozdrav „za dom spremni“ asocira na NDH nekima ne odgovara, ali nije to bila borba za NDH, nego za suvremenu modernu Hrvatsku. I zato treba ostati spomenik poginulim pripadnicima HOS-a. Ako je političkom trgovinom pogažena žrtva poginulih branitelja, doći će, nadam se, vlast koja će taj spomenik vratiti tamo gdje mu je mjesto. Problematizira se samo mjesto Jasenovac, no o tome bi trebali dati službeno mišljenje stručnjaci, povjesničari i forenzičari. Dok toga nema, politika se poigrava sa žrtvama, ali i s istinom o Jasenovcu, a to nije dobro!

Na Facebooku branite pozdrav “za dom spremni”, potpisnik ste i peticije koju je pokrenuo akademik Pečarić da se taj pozdrav vrati u uporabu u vojsci.

Mnogo je primjera da su taj pozdrav koristili Hrvati u borbi puno prije Drugog svjetskog rata. Npr. Nikola Šubić Zrinski braneći Siget 1566. pošao je u odlučujući boj s povikom: „U boj, za dom!“ Tako je uostalom to 1876. Hugo Badalić, pisac libreta opere Nikola Šubić Zrinski, napisao. K tome je i ban Josip Jelačić pozdravljao svoje vojnike pozdravom: „Za dom!“, a oni su odgovarali: „Spremni umrijeti!“ Kada bismo sve što je bilo u NDH željeli izbaciti iz upotrebe, tada bi bio dugačak popis tih riječi i simbola, a to nije moguće ni potrebno. Ja se pitam kako su se pozdravljali domobrani, redovna vojska NDH? A i oni imaju povijest još od Prvog svjetskog rata pa preko Drugog svjetskog rata do Domovinskog rata. Kad bi se sve što je postojalo u NDH trebalo ukinuti, zašto su u Domovinskom ratu ponovno oživljeni domobrani, kao vojne postrojbe? Ako je NDH i kompromitirala pozdrav ZDS, opet su ga u najpozitivnijem smislu očistili i afirmirali upravo pripadnici HOS-a koji su se borili i mnogi poginuli za modernu Hrvatsku.

Pobornik ste lustracije. Smatrate li da je moguće danas provesti lustraciju u Hrvatskoj?

Lustracija je moguća još uvijek jer u javnom su prostoru i danas prisutni oni koji su, kako bi to rekao biskup Egidije Živković, okrvavili ruke. Lustracija je u Makedoniji uvedena prije dvije godine, a Hrvatska i Slovenija jedine su dvije zemlje iz bivšeg komunističkog bloka u EU koje nisu provele lustraciju. Ljudi koji su bili dio represivnog totalitarnog sustava ne bi smjeli obnašati javne službe. Samo je o tome riječ i mislim da to moramo kad-tad učiniti. Proces dovođenja pred lice pravde ubojica i zločinaca iz Drugoga svjetskog rata i poraća ide tako sporo, gotovo nikako, jer nije bilo lustracije. Mi činimo što možemo, udruge također, ali država bi to morala preuzeti i već jednom riješiti. Očito to nije moguće kad još uvijek mnogi „s okrvavljenim rukama“ drže mnoge uzde našeg društva i štite sebe i svoje.

Koristite društvene mreže. Koliko su one uopće korisne u društvu, “pomažu” li ili ne u podjelama i hoćete li i dalje prijavljivati one koji vam prijete?

Ja sam dobio već treću prijetnju. Zanimljivo je da je u svim slučajevima – barem su se tako i u prve dvije, koje nisu otkrivene – potpisivali kao Antife, a bilo je to i nakon kritika na račun prijašnjih vlada, kao i u posljednjem slučaju. Dakle, tzv. ljevičari su nasilnici, oni bi još i danas likvidirali i ubijali. Nije li neobično da se nisu ni poslije 70 godina promijenili? I nije li neobično to da je posljednja osoba koja mi je prijetila i dalje član SDP-a, kojeg su i lokalni i nacionalni šef te partije, umjesto da ga isključe kao nepoželjnog, uzeli u zaštitu? Toliko o tome. No, moja je savjest mirna, ja nikome ne želim činiti nasilje, a pravo misli i govora nitko mi ne može oduzeti. I moja je prednost što se ne borim silom, nego istinom. I znam da me Bog štiti jer on je Istina. A danas je sudjelovanje na društvenim mrežama jedan od suvremenih načina kako doći do ljudi i navijestiti im evanđelje našega Gospodina. Pa i kad ne govorim izričito o evanđelju, ali kad govorim o istini koja se prešućuje, o pravednosti koja se progoni i o dobru koje se guši, ja naviještam Gospodina, rekao je sisački biskup Vlado Košić za tiskano izdanje Večernjeg lista

Biskup Košić komentirao ‘sramotno postupanje vlasti, šarafciger-vlasti’

facebook komentari

Nastavi čitati