Pratite nas

Novosti iz cvjećarnice na Markovom trgu – osnovan Ured za dobrodošlicu!

Objavljeno

na

Premijerovi savjetnici su toliko nezamjenjivi da i oni sad imaju – svoje zamjenike. Plaćamo ih mi.
Izgleda da su se građani Republike Hrvatske malo previše zafrkavali uspoređujući Vladu s cvjećarnicom iz „Alana Forda“, iako je sve više likova na jednoj i drugoj strani sličilo jedni drugima. Baš kao i legendarna Cvjećarnica, i Vlada je imala svog pospanog šefa kojemu je hladno i koji se skriva pod vunenom vestom čak i onda kada drugi oko njega hodaju u kratkim rukavima.

[pullquote_right]Premijer očito ima nekog svog savjetnika, jer je sad odlučio da treba i zamjenika savjetnika. Da, dobro ste pročitali, premijer treba zamjenika inače nezamjenjive osobe. On treba savjetnika za osobu koju je nemoguće zamijeniti naprosto zato što bi po nekoj normalnoj logici ta osoba trebala imati znanja i sposobnosti koje nitko drugi ne može imati.[/pullquote_right]

Premijer Milanović već je postao prepoznatljiv po vesti ispod sakoa. A za to da Vlada bude sasvim nalik Cvjećarnici iz „Alana Forda“, pobrinuo se baš taj isti veliki, šef donoseći odluku o otvaranju novih radnih mjesta u državnoj upravi, odnosno u samoj Vladi. Tako će Državni ured za Hrvate izvan Hrvatske dobiti voditelja Ureda za dobrodošlicu. Ne, ovo nije fora iz popularnog stripa, ovo je odluka Vlade s Markovog trga. Drugo jutros otvoreno radno mjesto zove se ‘zamjenik savjetnika’. Za ovo ne moram naglašavati da nije iz stripa, jer ovakvo radno mjesto bilo bi previše čak i za originalnu Cvjećarnicu. Pogledajmo dakle kakvo je to radno mjesto u kabinetu premijera i zašto je već i njegov naziv zaista dostojan dosjetke u legendarnom stripu. Nažalost, nešto tako smiješno nikad se tamo nije dogodilo. Dakle, savjetnik je osoba koja nekog savjetuje. To nije referent, nije projektant, nije analitičar. Savjetnik je osoba za koju ne postoji posebna škola. To je osoba koja ima vrlo veliko iskustvo koje imaju samo rijetki ili ima isto tako rijetke sposobnosti i znanja. U svakom slučaju, savjetnik je osoba koja ima ime i prezime te njega angažira onaj kome će savjeti tako izuzetne osobe trebati.

Može premijera, gradonačelnika ili nekog direktora savjetovati i neki analitičar ili referent, koji će po naredbi nešto proučiti i onda referirati, ali tada ne govorimo o savjetniku. To je redovni dio nečijeg posla: prezentiranje informacija, a ne savjetovanje. Savjetnik svoj posao ne temelji na informacijama koje će prikupiti iz dokumenata koji su redovni dio posla. On svoju posebnu vrijednost u nekoj hijerarhiji temelji na posebnom iskustvu ili na kontaktima koje nema baš svatko.

Premijer očito ima nekog svog savjetnika, jer je sad odlučio da treba i zamjenika savjetnika. Da, dobro ste pročitali, premijer treba zamjenika inače nezamjenjive osobe. On treba savjetnika za osobu koju je nemoguće zamijeniti naprosto zato što bi po nekoj normalnoj logici ta osoba trebala imati znanja i sposobnosti koje nitko drugi ne može imati. Ako i postoji još jedna osoba koja ima takve vještine koje trebaju premijeru za davanje savjeta, onda će ta osoba također biti savjetnik, ali po nikakvoj zdravoj logici ne može biti zamjenik savjetnika. E sad, upitno je i kakvog to savjetnika premijer ima, kad ga ovaj nije savjetovao da mu traži zamjenika, zato što je to u sukobu sa zdravim razumom. Ili možda u ovoj našoj Cvjećarnici na Markovom trgu stvari funkcioniraju tako da se radi o pukom partijskom uhljebljenju, a kao što znademo iz stripa, veliki šef ionako savjete ne prima ni od koga. Kao po onom starom pravilu koje kaže da su savjetnici izmišljena radna mjesta, jer pametnome savjeta i ne treba, a budala ga ionako ne prihvaća. Da ovaj slučaj sa zamjenikom savjetnika nije tek slučajni biser Cvjećarnice s Markovog trga, govori i otvaranje Ureda za dobrodošlicu pri Državnom uredu za Hrvate izvan Hrvatske. Kako se moglo vidjeti iz šturog obrazloženja, osoba na tom radnom mjestu trebala bi koordinirati davanje informacija o carinskim povlasticama, mogućnostima ulaganja i drugim administrativnim poslovima Hrvatima koji se žele vratiti u Hrvatsku.

Ovaj ured zaista podsjeća na Ministarstvo za prodaju magle i istraživanje izgubljenog vremena.

Koliko se to Hrvata iz zapadnoeuropskih država želi vratiti u Hrvatsku, u kojoj se ne vidi niti naznaka gospodarskog oporavka? Koliko njih želi doći i uložiti svoj novac u državu u kojoj skoro svaki značajniji zakon poništava Ustavni sud, u kojoj se sva imenovanja obavljaju isključivo po partijskoj podobnosti i u kojoj rastu samo porezi i nameta te vanjsko zaduženje? Ostaje, doduše, mogućnost da se u Hrvatsku želi vratiti poneki Hrvat koji živi u nekoj državi u kojoj je gospodarsko stanje lošije nego u Hrvatskoj, npr u Rumunjskoj. Tada je sasvim logično pitanje koliko može investirati onaj koji dolazi iz takve države. Kako god bilo, logičnog objašnjenja za otvaranje voditelja ovakvog ureda jednostavno nema.

Već u prvim izjavama koje su o ovim novim radnim mjestima dali na Hrvatskome radiju ministri Ranko Ostojić i Željko Jovanović te potpredsjednica Vlade Vesna Pusić bilo je vidljivo da bi najradije zavapili i pitali ima li koga normalnog na vidiku. To i ne treba čuditi. Dok štrajk liječnika ulazi u četvrti mjesec, a sve izvjesniji postaje i štrajk prosvjetara zbog ukidanja kolektivnog ugovora, jer za plaće liječnika i profesora nema novca, veliki šef izmišlja nova radna mjesta u Cvjećarnici. S obzirom na to što bi ti ljudi trebali raditi, mogli bismo reći da će Cvjećarnica dobiti i svog Jeremiju, odnosno dvojicu Jeremija.

Malo je zanimljivija rekacija Vesne Pusić, budući da njezina stranačka kolegica priprema otvaranje malo više nepotrebnih i čudnih radnih mjesta nego što je to napravio premijer Milanović. Naime, ministrica Mrak–Taritaš uspjela je kroz Vladu i Sabor progurati zakon o osnivanju Državne agencije za legalizaciju. Budući da ta agencija nema što raditi, napravila je pritisak na gradove koji imaju veći broj zaprimljenih, pa time i nerješenih predmeta.

Najveći pritisak bio je na grad Zagreb, gdje djelatnci Gradske uprave nisu uopće imali slobodne dane za božićne blagdane te u vikende prije i nakon Božića. Trebalo je riješiti što više predmeta do Nove godine. Na koncu je ministrica nakon tog strašnog mobinga na djelatnike gradske uprave i njihove obitelji kao kolateralne žrtve oduzela Gradu Zagrebu 2000 predmeta. To joj je trebalo kao opravdanje za osnivanje agencije sa stotinjak zaposlenih i, što je najvažnije, desetak ljudi koji će imati šefovska radna mjesta. Agencija, na čijem čelu će biti, naravno, HNS-ovac, proradit će za najmanje 6 mjeseci i početi obrađivati oduzetih 2000 predmeta. Djelatnicima gGradskog poglavarstva Zagreba za tih 2000 predmeta treba oko 15 dana.

Bokjim se da će Broj jedan napraviti velikog nereda u svojoj stripovskoj Cvjećarnici kad vidi što se događa u ovoj našoj na Markovom trgu. Nisu Jeremija, Veliki Šef, Bob Rock, Alan Ford i ekipa ni do koljena našoj ministrici Mrak i našem Velikom Šefu. I da, nisam zaboravio, ali namjerno ne uspoređujem sir Olivera i ministra Linića. Naime, brat je upravo pušten iz pritvora, pa neka se i ta priča malo razvije.

Ali da je dostojna strip-priče i legendarne Cvjećarnice odluka suda po kojoj se Josipu Perkoviću, čovjeku koji se protivi izručenju izvan Hrvatske, izriče zaštitna mjera zabrane napuštanja Hrvatske, nitko normalan ne može poreći.

I što ono rekoše, Ured za dobrodošlicu?! U državu u kojoj se donose ovakve odluke. Dobra fora.

AnteGugo/P+

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Suočavanje s Todorićem

Objavljeno

na

Objavio

Kada je Ivica Todorić prije nešto više od pola godine prihvatio Plenkovićev „Zakon o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku“ te svoju tvrtku predao na upravljanje i restrukturiranje Vladinu izvanrednom povjereniku Anti Ramljaku, bilo je jasno da se Agrokoru crno piše.

Samo se nije znalo koliki su dugovi. Todorić je u toj prigodi uznosito priopćio naciji: „Četrdeset godina sebe uložio sam u izgradnju cijele Hrvatske i regije, stoga sam danas ponosan čovjek jer sve što sam izgradio danas sam svojim potpisom predao hrvatskoj državi.“ Kako je odjeknuo taj priopćaj?

Odjeknuo je kao opća uvrjeda.

Danas znamo i približnu dubinu te uvrjede: dvadesetak milijarda kuna!

Policija je u skladu s tim znanjem krenula u potragu za dokazima o mogućim nezakonitostima u Agrokorovu poslovanju. Krenula je silovito. Drugi vele: spektakularno! Dobro, ali moglo je biti i spektakularnije da policija nije svoju akciju najavila samo probranim medijima. Što točno radi policija? Kako: što?! Pa „provodi izvide“! Dakle, „izviđa“. Pola godine nakon predaje? I to – gdje i kako? Istodobno na mnogo mjesta, po dvorima, kućama, stanovima. Pretresa, uhićuje, privodi, ispituje.

Najmršaviji nalaz bio je u Kulmerovim dvorima. U dvorcu ponad Zagreba policija nije našla nikoga i ništa. Ivica Todorić i njegovi sinovi Ante i Ivan odavno nisu u Hrvatskoj. Nagađalo se da su u Nizozemskoj, u Srbiji, u Rusiji. Najobavješteniji od njihovih odvjetnika, Čedo Prodanović, veli da je Ivica već druže vrijeme poslovno u Londonu te da su mu i djeca tamo zaposlena. Todorićevu izvanobiteljsku upravljačku elitu policija je zatekla na logu. Pretresla je kuće i stanove dvanaestero ljudi, ništa nije našla, ali je ljude pouhićivala i privela u istražne urede i podnijela kaznene prijave. Akcija je izazvala silan dojam u javnosti.

S pravom, tvrde znalci. Razvoj događaja, koji je Plenkovićeva Vlada spriječila u zadnji čas, bio je neusporedivo gori od „bujanja ustaštva i fašizma“. Kako to? Jednostavno, tobožnje ustaštvo i tobožnji fašizam ne ugrožavaju nikoga, ni najzadrtije jugane. Te su floskule u stanovitom smislu blagotvorne. One svakodnevno služe gubitnicima hrvatskoga Domovinskog rata za razbijanje frustracije, a nerijetko i za izbijanje kakve-takve kunske utjehe iz državnoga proračuna.

A stečaj Agrokora? To bi bilo nešto nalik na smak svijeta.  Stečaj bi ugrozio opstanak 40-ak tisuća Agrokorovih zaposlenika i njihovih obitelji. Stoga je mudra Plenkovićeva Vlada, da spasi Agrokor, izradila onaj zakon kojim je privremeno suspendirala liberalni fetiš nepovrjedivosti privatnoga vlasništva i uvela prisilnu upravu svoga povjerenika Ante Ramljaka u Todorićevu tvrtku. A kako je Agrokor u proizvodnji, preradi i distribuciji poljoprivrednina alfa i omega u Hrvatskoj i „regiji“, Plenković je tim potezom stekao naslov spasitelja hrvatske poljoprivrede.

Uostalom, da je Agrokorov kašalj za hrvatsko društvo pogibeljniji od tobožnjega ustaštva i fašizma, pokazuju i reakcije vlasti na te pojave. Zbog bujanja „ustaštva i fašizma“ Plenković je osnovao doduše elitnu, ali ipak izvanparlamentarnu (savjetodavnu) ideološku komisiju pod umiljatim imenom „Vijeće za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima“. Vijeću predsjeda predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti akad. Zvonko Kusić. A na drugoj strani HDZ-ovi su i SDP-ovi [narodni] zastupnici u Hrvatskomu [državnom] saboru osnovali parlamentarno „Istražno povjerenstvo za Agrokor“, koje predvodi bivši ministar pravosuđa Orsat Miljenić. Na prvi je pogled jasno da su ta dva tijela po zakonskoj snazi i ugledu u društvu nesumjerljiva.

Izneseni su argumenti pozitivno šuškavi. Ništa manje nego Plenkovićevo obećanje da spašavanje Agrokora ne će i zahtjev Predsjednice Republike da spašavanje Agrokora ne smije hrvatske državljane stajati ni jednu kunu. Zar smo zaboravili da nas je to spašavanje već stajalo barem 5.000.000 puta više, koliko je Vlada dala istražnim tijelima za osnaženje istrage?

Na što će sve to izaći? U ovom času nitko to ne zna. Ne znamo ni što će istraživati Miljenićevo „Povjerenstvo“ ni hoće li uopće išta istraživati ako uskoro počne sudbeni postupak. Kusićevo je „Vijeće“ malo preširoko fokusirano na „posljedice vladavine nedemokratskih režima“. Hrvatskom su naime od njezina postanka do uspostave Republike Hrvatske vladali nedemokratski režimi. Zato su i tu rezultati neizvjesni. U tomu je mraku jedina vedra stvar hrvatska pravosudna praksa. Iz predmeta Ive Sanadera i Tomislava Horvatinčića može se gotovo sa sigurnošću zaključiti:  ima nade za Ivicu Todorića.

Benjamin Tolić/Hrsvijet

facebook komentari

Nastavi čitati

Intervju

Plenković: Rasprava u Saboru pokazala kritizerstvo bez argumenata

Objavljeno

na

Objavio

U povodu prve godine rada svoje Vlade, premijer Andrej Plenković Hrvatskom je saboru podnio izvješće.

U jednosatnom govoru spomenuo je mnoge probleme s kojima se Vlada susrela u protekloj godini. Oporbeni klubovi žestoko su kritizirali njegov govor.

U razgovoru za HRT premijer Plenković je rekao kako je rasprava u Saboru pokazala jedno kritizerstvo bez argumenata koje nije bilo na razini jedne konstruktivne rasprave. Meni se čini da smo na sva četiri ključna stožerna programa naše vlade odgovorili. Unijeli smo gospodarsku sigurnost, rast i društvenu solidarnost.

Naglasio je činjenicu da nije bilo trećih izbora u manje od 24 mjeseca, a to bi bilo jako loše i za institucije i za političke stranke. S te strane sam jako zadovoljan da su kolege iz HNS-a prepoznali poruku važnosti stabilnosti, koja je bila poruka međunarodnim financijskim, gospodarskim institucijama.

Pogledajte gospodarski rast, smanjenje javnog duga, proračunskog manjka, najnižu stopu nezaposlenosti, najbolju turističku sezonu… Svi pokazatelji idu u pozitivnom smjeru, istaknuo je Plenković.

Govoreći o problemu iseljavanja iz Hrvatske, premijer je rekao kako to nije problem nastao 16. listopada 2016. godine, već problem koji traje već nekoliko godina. Naš je cilj demokratska revitalizacija zemlje i u tom smislu smo poduzeli niz mjera. Sve njih sam pobrojio u godišnjem izvješću pred zastupnicima. Od rodiljnih naknada, porezne reforme, sufinanciranja stambenih kredita.

Sve su to mjere koje idu za demografskom obnovom, a sadržane su u našem programu. One će ići za tim da našim mladim obiteljima stvorimo preduvjete da ostanu u Hrvatskoj, kazao je. Istaknuo je kako je jučer na užem kabinetu Vlade odlučeno da će se pronaći sredstva za svih 2400 zahtjeva koji  su podneseni za stambeno sufinanciranje.

Premijer je istaknuo kako su početkom godine prepoznali probleme u Agrokoru i na njih reagirali na najbolji mogući način. To je kompanija koja je u privatnom vlasništvu i koja je imala velik utjecaj na hrvatsko gospodarstvo. Nismo imali drugog scenarija nego ići s posebnim zakonom koji bi spriječio gospodarski i financijski krah ne samo te kompanije već i kompanija koje su s njom povezane, rekao je. Dodao je i da je to bila politička odluka i jedini mogući politički odabir.

Kolege iz oporbe ne prepoznaju ono što smo učinili i dobili s Lex Agrokorom. Ispadamo kao netko tko je napravio neki potez koji nije bio dobar. Nismo radili populistički, nismo radili napamet. Na nama je bilo da utvrdimo činjenice, a na savjetnicima da pomognu u dogovoru s vjerovnicima kako napraviti  put prema nagodbi i dugoročnoj održivosti kompanije i očuvanju radnih mjesta, istaknuo je Plenković.

Na pitanje je li potrebno utvrditi političku odgovornost kad je u pitanju Agrokor, premijer je kako im je u interesu da se se rasvijetle sve okolnosti koje su dovele do ove situacije u Agrokoru. Hoće li to biti istražno povjerenstvo ili neki drugi način rasprave u Saboru pred nekim saborskim odborom – to je pitanje u vezi kojega smo otvoreni.

Ono što je važno reći je to da samo istražno povjerenstvo regulirano zakonom te da njegov Članak 4 ne ostavlja baš previše mjesta za interpretaciju. Prema mišljenju mnogih pravnih autoriteta ukoliko se pokrene kazneni postupak istražno povjerenstvo prestaje s radom. To ne znači da Vlada i HDZ ne žele da se rasvijetli sve vezano uz Agrokor. Upravo obrnuto, mislim da bi to bilo zdravo za hrvatsko društvo, naglasio je Plenković.

Plenković: Ova godina bila je za Hrvatsku jedna od najizazovnijih nakon Domovinskog rata

facebook komentari

Nastavi čitati