„And now, Croats in Space.“

0

„Svemirska postaja Udbina, imamo problem!“ (tišina…)

Svi mi koji smo kao djeca čitali klasike SF-a, Dänikena i mahnito čekali novi broj Siriusa; svi koji smo bili šokirani kad smo u kinu iskusili film Alien, oduvijek smo sanjali o dalekim, novim i začudnim, no istovremeno hladnim, mračnim i smrtonosnim prostranstvima svemira. Naš se san neće ozbiljiti, ali ako ga naša djeca dijele, možda će se njima ostvariti.

Nakon vijesti kako je neki građanin Osijeka ušao u uži izbor za put na Mars stiže nova. U ponedjeljak, 16. veljače 2015. godine, nisu nam se još ni slegli dojmovi inauguracije prve Predsjednice RH, a dobili smo novu inauguraciju u Zagrebu u nazočnosti švicarskog veleposlanika. Kompanija S3 (Swiss Space Systems) doslovno je inaugurirala (engl. inaugurated) kompaniju kćer S3C (Swiss Space Systems Croatia, http://www.s-3.ch/en/home/2015/02/16/official-inauguration-of-swiss-space-systems-croatia). U nekom razdoblju čak se planira s područja Udbine lansirati brodove u svemir, odnosno sagraditi ne samo postrojenje za proizvodnju svemirskih letjelica, nego cijeli centar s edukativnim i lansirnim dijelovima.

Najvažniji rok koji su naglasili Slobodan Danko Bosanac (voditelj projekta u S3C) i Slađan Zovko (generalni direktor kompanije) je 2019. godina kad se očekuju prva lansiranja u svemir, točnije za početak samo izgradnja i lansiranje suborbitalnih letjelica koje pomažu dopremanje i izgradnju satelita. Posljednja zanimljiva vijest je kako u MORH-u nisu upoznati s planom gradnje svemirske luke u Udbini (http://www.vecernji.hr/znanost/prvi-letovi-iz-hrvatske-u-svemirvec-2019-godine-990145). Toliko o OSRH. A propos toga, neki mlađi kolege, savjetuju mi kako pod mus treba oformiti Ured za svemirsku diplomaciju s barem dvije pripravnice u uskim odijelima, jer čovjek nikad ne zna, a Hrvat napose.

Dobrobiti i štete od Hrvata u svemiru

Dobrobiti od ovog projekta ako bi se razvio, započeo, održao i razvijao, višestruko su značajne za RH. Imanje svemirskog centra, svemirske luke, edukacijskog centra, novih radnih mjesta, itd. sve su redom dobrobiti. Ante Radonić upozorava kako je projekt mada realan, ipak vrlo ambiciozan, s obzirom na troškove održavanja projekta, a i načelnu konkurentnost (http://hr.n1info.com/a29702/Sci-Tech/Hrvati-u-svemiru-Realnost-ili-znanstvena-fantastika.html).

Ipak, svima redom promiče bjelodani element SWAT analize, onako na prvu loptu. Najvažnija snaga je unikatnost ovog projekta na tlu EU. Najveća slabost je financijska održivost. Prednost je razvoj i to neposredan, samog centra, ali i posredan, infrastrukture, usmjeravanja kooperanata, sustava školstva, i sl. Prijetnje kao posljednja točka SWAT analize se čine nesagledivima. Izdvojit ću samo dvije koje su bjelodano jasne.

Prijetnja 1. „Achtung, Achtung, Kroatische Bürokratie“. Ovu prijetnju podrobno i rahlo su prikazali autori teksta na portalu Sprdex. Naime, direktori projekta će bjelodano dospijeti u svemir tako što će, nakon što potplate i poguraju sve moguće i nemoguće lokalne, šumske, livadne, selske, gradske i državne službe, imati dovoljno papirologije koja će biti dovoljna da popuni prostor od Zemlje do Mjeseca (http://sprdex.com/2015-02/hrvatski-svemirski-program-ima-sanse-poslagati-cemo-na-hrpu-sve-papire-koje-nam-zatrazi-birokracija-i-eto-nas-na-mjesecu/).

Prijetnja 2. „And now, Croats in Space“. Čak i ako se prva prijetnja okrene na korist projektu i ako svi zainteresirani ugledaju osobnu korist kao svjetlo na kraju svojih malenih mračnih tunelčića, što pak znači kako će prvi zaposlenici i putnici u orbitu i svemir biti ne samo djeca najvećih hrvatskih biznismena, političara, sudaca, odvjetnika i estradnih zvijezda, nego vjerojatno i udbinski medo, vuk, lija i zeko, mogla bi se ostvariti još strašnija zasad pritajena prijetnja – Hrvati u svemiru! Nije jasno, ali moguće je da se san Ruđera Boškovića ostvari, tj. da se eksperimentalno utvrdi postojanje jedne jedine sile u svemiru, sile kojom svemir nesavladivo Hrvate vuče sebi i samim time ubrzava vlastito samouništenje proporcionalno količini istih.

Prvo lansiranje planira se za 2019. godinu. Nije to slučajno. To će biti redovni rok, ne za ovogodišnje (2015.), nego za sljedeće parlamentarne izbore (2019.). To pak znači kako bi se za početak u orbiti, a kasnije moguće i u svemiru, mogle pojaviti barem ogromne zastave HDZ-a i SDP-a. No, to je samo početak. Kako piše pouzdani Sprdex, plan je da se već 2020. u svemiru održi prva debata o ustašama i partizanima. Nakon toga, Hrvati bi ozbiljno mogli zagospodariti orbitom i bliskim svemirom. Konačno, granice nema. Duboki svemir kao buduća Hrvatska očekuje nas kao kolonizatore Divlji Zapad ili Cortésa carstvo Azteka.

„In space no one can hear you scream!“

Zagađenje Zemljine orbite i svemira, pa samim time i Zemlje, hrvatskim političkim i uopće javnim životom moglo bi djelovati pogubno na ostatak svemira, ali i na Zemlju i stoga bi ESA (European Space Agency) i NASA (National Aeronautical and Space Administration) trebale poduzeti određene korake i postaviti stroge uvjete i brane Hrvatima koji se planiraju „hrabro otisnuti tamo gdje još nitko prije nije bio“.

Ipak, to bi moglo imati i pozitivne učinke. Naime, imati Hrvate u Zemljinoj orbiti, pa čak i strateški raštrkane po Sunčevom sustavu te na par postaja u dubokom svemiru, moglo bi konačno odagnati svaku nadu Izvanzemljaka o tome kako će jednog dana ipak masovno okupirati Zemlju kao planet kojim teku med i mlijeko, kako glasi posljednja natuknica o tom planetu u Vodiču kroz galaktiku za autostopere, doduše zastarjela, jer je posljednji put osuvremenjena prije pojave Homo sapiens sapiensa i Hrvata.

Realno govoreći, iako postoje mnoge prijetnje koje cijeli posao čine visokorizičnim, ipak ga treba pohvaliti jer postoje i prednosti koje svojim dobrobitima dugoročno nadvisuju rizike i štete. Svim Hrvatima u svemiru: „Live long, prosper, and may the force be with you!“.

Jer je cijela situacija zastrašujuća prije nego komična i optimistična, za ovu priliku uvodna scena klasika „The Thing“ Johna Carpentera iz 1982.

[mom_video type=”youtube” id=”ku7qnh261CY” width=”750″ height=”420″]

[ad id=”40551″]

Piše: Kristijan Krkač/blog.vecernji.hr

facebook komentari