Pratite nas

BiH

O čemu je pisao Stjepan Đureković?

Objavljeno

na

Njemačka a ni hrvatska  javnost ne zna previše što je Stjepan Đureković opisivao u svojih pet knjiga, osjećam potrebu da čitateljima ukratko predočim dvije knjige koje upravo čitam , to su :  „Ja, Josip Broz-Tito“ i  „Slom ideala „

Je li sadržaj tih i drugih knjiga povod za tako okrutno umorstvo ili su to neki drugi motivi ? Te su knjige i te kako smetale jugoslavenskom režimu. Čitatelj Tita i njegove suradnike doživljava u knjizi u raznim situacijama, povijesnim odlukama, ljubavnim vezama. O UDBI se u knjizi puno govori. U Jugoslaviji autori su smjeli svašta pisati, ali nisu smjeli dirati u život, rad i način razmišljanja vodećih jugoslavenskih komunista. Đureković u predgovoru za prvu knjigu o Titu jasno naznačuje motive koji su ga nagnali da piše romane o Titovoj vlasti. Godinama se odlučivao staviti na papir svoja znanja i opažanja, ali se dvoumio zbog straha da ga ne uhite, osude na zatvor ili ubiju po kratkom postupku. Na kraju je ipak zaključio da mu je moralna i rodoljubna dužnost svoje sunarodnjake i cijelu svjetsku javnost upoznati s pravim licem jugoslavenskog komunizma. U tom romanu svi događaji i ličnosti su stvarni, radnja traje 42 godine. Događaji su opisani kronološkim redom. Da bi objavio tu knjigu „morao sam napustiti Jugoslaviju „ piše autor te zaključuje :“Pitanje je da li ću i na Zapadu moći biti siguran za svoj život, jer će me tajna policija Jugoslavije i ovdje progoniti „

Odmah po dolasku na Zapad uključio se u politički rad emigracije i to ga je odnijelo u smrt. Isticao je potrebu osnivanja ilegalne radio-postaje. Svojim knjigama postao je politički kroničar svih najvažnijih događaja u Hrvatskoj i Jugoslaviji od Drugog svjetskog rata do kraja osamdesetih godina dvadesetog stoljeća. Njegove su knjige bile pozdravljene u emigraciji. No bilo je i kritika. Tako su poznavatelji književnosti sugerirali da Đureković nije pravi autor tih knjiga, nego drugi ljudi iz kulture ili političke i gospodarske nomenklature. Kažu da je S.Đureković bio poglavito menadžer INA-e dakle ekonomist, pa je pitanje bi li takav čovjek mogao skupiti toliko materijala za književnu obradu stvarnih događaja. Nije jasno zašto to ne bi bilo moguće.U svom ekonomskom životu puno je toga vidio i doživio, pa zašto ne bi bilo moguće da svoja iskustva pisanom formom prenese drugima koji iste doživljaje i osjećaje nisu u stanju napisati razumljivim jezikom. Ponovimo bio je politički kroničar i reporter. Bilo bi dobro da je takvih bilo više. Uz bezbroj likova i povijesnih konstelacija kroz gotovo pola stoljeća autor se fiktivno udubljuje i u Titova razmišljanja i njegov sjećanja na partizansku borbu. Tito se u takvim razmišljanjima superiorno smije Nijemcima, Talijanima, ustašama i četnicima koji su narod tjerali u ruke partizana:

 „Hvala vam na svemu Hitleru, Musoliniju,  Paveliću i Draži Mihajloviću „ fantazira Tito vozeći se plavim vlakom od Beograda ravnom Slavonijom prema Novskoj te nastavlja mislima : „Jedino što ni vas ni sebe ne mogu pohvaliti je ono što je u našoj borbi za vlast poubijano, poklano, strijeljano, poginulo je pomrlo od gladi milijunsedamstotina tisuća Jugoslavena. Nikada nismo objavili koliko od toga otpada na pojedine nacije kako ne bi došlo do novih uzbuđenja. Općenito se misli da su najviše mrtvih imali Srbi, ali to nije istina. Najviše mrtvih su imali Hrvati, iako su Srbi najbrojnija nacija. A Hrvati čine i osamdeset posto onih koji su pred mojom vojskom izbjegli u emigraciju i sada se kojegdje potucaju po svijetu. Ali, tako im i budi kada su tako žestoki antikomunisti. Jedino, nikada se ne smije doznati da su 850.000 Jugoslavena poklali i pobili partizani „

U knjizi nailazimo na niz takvih fiktivnih opisa i razmišljanja, a i tezu da je Vladimir Bakarić inicirao uništenje Hrvatskog proljeća, a ne Tito. Odajući veliko priznanje Đurekoviću, Ante Ciliga kritizira njegovu tezu o razbijanju Hrvatskog proljeća od strane Bakarića. Ciliga u pismu uredništvu Hrvatske Domovine (časopis koji je izlazio u Hamburgu ) kaže: „ Đureković je očito ostao uvijek opsjednut birokratskim kultom svoje visoke birokratske sredine prema Titu, da nam još uvijek podnosi kao istinu onaj stari Titov trik : da svoja negativna djela on nije činio po svojoj želji i odluci, nego pod utjecajem i pritiskom jednih ili drugih ljudi iz svoje okoline „ Ante Ciliga vjerojatno nije pročitao cijelu knjigu kad je došao do takvog zaključka. Da je Đureković bio opsjednut birokratskim kultom jugoslavenske komunističke elite, on bi sigurno ostao u njezinoj sredini i ne bi išao u hrvatsku emigraciju. No kako bilo da bilo, Bakarić je i u knjizi  „ Slom ideala „ opisan u negativnom svjetlu. Opisan je i kao glavni krivac za propast hrvatske poljoprivrede.

Knjiga „Slom ideala“ djelomice je zanimljivija nego roman u kojem je glavni lik Tito. To je posljednja knjiga iz reda pet romana koji su napisani u Domovini. Knjiga je napisana 1976. To je bilo u vrijeme visokih Titovih  dometa u zapadnom svijetu. U inozemstvu je od kraja drugog svjetskog rata do kraja sedamdesetih i početka devedesetih godina ubijeno preko 60 emigranata, većinom Hrvata. Njemačka je pokušala zaustaviti ubijanje na njemačkom području ali očito bez uspjeha –kako je to nedavno istaknuo i dnevnik Suddeutsche Zeitung. Danas se polazi od toga da je sam Tito naređivao ta ubojstva u Njemačkoj. Unatoč tome Tita su kao čelnika pokreta nesvrstanih svugdje primali i častili s velikom pažnjom. Tako mu je njemački predsjednik Gustav Heinemann godine 1974. Dodijelio najviše njemačko odlikovanje za zasluge. Dok su se u emigraciji i u Jugoslaviji te Hrvatskoj događale nesmiljene i krvave stvari, Đureković razmišlja da na neki način treba opisati ljude, život i događaje u komunističkoj Jugoslaviji za domaće i svjetsko općinstvo. Zaključuje da treba opisati Titove najbliže suradnike te i vlastodršce niže hijerarhije, jer su dio nove klase. To su obično oportunisti koji jedno pričaju radnom narodu a sa svojim najbližim prijateljima u koje imaju povjerenja ali ih neće izdati govore nešto posve drugo. To su ljudi koji prema javnosti nastupaju kao veliki komunisti i borci za radnička prava,a  u duši su izgubili sve ideale, spoznavši kako funkcionira najviša elita uz Tita i sam Tito. Svi se plaše jedan drugog, niži višeg, Titovi suradnici Tita. Oni koji misle iskreno kao neki Hrvati koji bi htjeli spasiti hrvatsku ekonomiju i poljoprivredu, moraju se skrivati. Ne smiju se otkrivati da ne bi bili prozivani kao nacionalisti i ustaše. Likovi romana „Slom ideala“ uglavnom su Srbi. Đureković opisuje kako se u Beogradu kuje ukupna politika Jugoslavije. Roman ostavlja poruku zašto Srbi hoće zadržati Hrvatsku kao svoju koloniju. Oni svoje proizvode prodaju hrvatskoj a hrvatske proizvođače ometaju da svoje proizvode plasiraju u Srbiji. Autor srpske  političare i ekonomiste opisuje radi toga da ih Hrvati bolje upoznaju. U tom romanu ima izvanrednih opisa srpskih miljea, ponašanja političara i njihovih žena, intriga, zavisti, antihrvatskih razmišljanja i poteza. Knjiga se čita s najvećim zanimanjem.

 Brojni njezini dijelovi aktualni su za današnje vrijeme novih oportunista i beskičmenjaka.

Đureković je još napisao romane: „crveni menager“,  „Komunizam-velika prevara“ i „Diktatura na leđima radnika.“

Danas kad se u svim europskim državama u kojima je vladao komunizam i izopačeni socijalizam proučava i žigoše uništavanje ljudi koji su drugačije mislili, valjalo bi Đurekoviću posthumno odati veliko priznanje kao autoru i kao domoljubu. Takvih autora ima puno u Rusiji, Bjelorusiji, Poljskoj, Češkoj. Svi su oni priznati a neki i prevedeni na strane jezike.

 Bilo bi vrijeme da se napokon i u Hrvatskoj priznaju takvi autori

Stjepan Šulek, HS

Kucibaba/kamenjar.info

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

BiH

Božo Ljubić: Belgijski model, kojeg za BiH predlaže Asdown i sam sam bezbroj puta zagovarao

Objavljeno

na

Objavio

Božo Ljubić: Belgijski model, kojeg za BiH predlaže Asdown i sam sam bezbroj puta zagovarao

Ovakva Bosna i Hercegovina je najveći problem svojim građanima bez obzira kojoj naciji pripadaju

Predsjednik Glavnog vijeća Hrvatskog Narodnog Sabora BiH i zastupnik u Hrvatskom saboru dr. Božo Ljubić smatra izuzetno važnim što je u tako važnoj zemlji, kao što je Ujedinjeno kraljevstvo i u tako važnoj instituciji, kao što je Dom lordova raspravljano o BiH, pri čemu je bivši visoki predstavnik u BiH lord Paddy Ashdown kazao upravo ono na što već godinama upozoravaju hrvatski političari u BiH, da je Bosna i Hercegovina disfukcionalna država i da će se raspasti bez ustavnog preuređenja. Uz to, lord Ashdown kao riješenje za BiH predložio je belgijski model, kojeg godinama predlažu upravo Hrvati.

-Ovakva Bosna i Hercegovina je najveći problem svojim građanima bez obzira kojoj naciji pripadaju ali kao što vidimo iz zbivanja u BiH i oko BiH zadnjih godina pa i zadnjih dana, da spomenem samo aferu nezakonitog prisluškivanja vlastitih i susjednih dužnosnika, ona sve više postaje problem za susjedstvo a time i za Europu, kaže dr. Ljubić za Hrvatski Medijski Servis.

Ono što se moglo čuti u više navrata u ovoj debati lordova je to što su oni Bosnu i Hercegovinu okarakterizirali kao distopijsko društvo i državu. Ljubić kaže kako mi koji živimo tu realnost u BiH na svojoj koži osjećamo što to znači.

-Lord Asdown se ne zadržava na konstataciji stanja već kao netko tko je u stanju problem Bosne i Hercegovina malo „dublje zagrebati“, predlaže i put rješenja i s time se potpuno slažem. Naravno ne i sa svime što je uradio i ostavio kao nasljeđe svog mandat u BiH, kaže dr Ljubić.

Predsjednik GV HNS BiH dr Božo Ljubić: Slažem se s Peddy Ashdownom kako je potrebno da se taj proces odvija uz pomoć SAD-a i EU uz sudjelovanje susjednih država Hrvatske i Srbije

I sam je, veli, nebrojeno puta, o tome govorio, spominjući Belgiju kao najbliži model za državno uređenje Bosne i Hercegovine.

-Ja, koji nisam politolog, to bih definirao kao dvodimenzionalnu Federaciju tj. federaciju teritorijalnih jedinica-entiteta, republika…- u kojima bi, svaki, jedan od tri naroda bio većina te drugu dimenziju federalizma tj. federaciju tri zajednice, od kojih svaka ima vlastiti kulturni, religijski i jezični identitet, što bi omogućilo svakom od tri naroda da u potpunosti realiziraju svoj identitete bez obzira, da li će živjeti u entitetu(republici) vlastite ili heteroetničke većine, kaže Ljubić.

Ono gdje se još slaže s Peddy Ashdownom je potreba da se taj proces odvija uz pomoć SAD-a i EU uz sudjelovanje susjednih država Hrvatske i Srbije, kao potpisnica Daytonskog mirovnog sporazuma.

On smatra kako je ova debata britanskih lordova bila važna.

-Iako, nitko od sudionika nije eksplicitno to ustvrdio, iz sadržaja debate nalazim potvrdu za svoju tezu, koju treba uporno ponavljati našim partnerima iz EU i SAD kao i susjedima; pokušaj zadržavanja statusa quo je za Bosnu i Hercegovinu i sve nas mnogo veći rizik nego poduzimanje korjenite ustavne reforme.

Lordovi uzburkali duhove zbog izjava da BiH prijeti raspad

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Prisluškivanje gospodarstvenika bio je očito paravan da bi se motrilo poteze političara

Objavljeno

na

Objavio

U skladu sa Zakonom o zaštiti tajnih podataka BiH i Zakona o Obavještajno-sigurnosnoj agenciji BiH, Sud bi povrijedio navedene zakone ukoliko bi odgovarao na pitanja koja su postavljena”.

Tako su iz Suda BiH odgovorili na naše pitanje o tome je li Obavještajno-sigurnosna agencija (OSA) ove zemlje prisluškivala i pratila političke dužnosnike i gospodarstvenike iz Hrvatske i BiH da bi spriječila “ekonomsko podrivanje zemlje”, što je ustvrdio ministar sigurnosti Dragan Mektić, piše VečernjiList

Tjednik Nacional objavio je da agenti OSA-e, kojom upravlja Osman Mehmadagić Osmica, blizak suradnik vladajuće bošnjačke obitelji Izetbegović, prisluškuju gospodarstvenike, ali i državni vrh Hrvatske vezano za Agrokor i Konzum, Aluminij iz Mostara i njegovu privatizaciju te Elektroprivredu Herceg Bosne. Doznaje se da su upravo na meti bili i direktori Konzuma BiH, Velproa, Aluminija, a onda preko njih Vladin povjerenik Ante Ramljak, ali i potpredsjednica Vlade te ministrica gospodarstva Martina Dalić, a onda po logici stvari i sam premijer Andrej Plenković.

Prisluškivanje gospodarstvenika bio je očito paravan da bi se motrilo poteze političara. Zamjenik ministra sigurnosti BiH Mijo Krešić ustvrdio je da nije znao za tajne operacije OSA-e. – Činjenica jest da je u posljednje vrijeme jako velik pritisak na Hrvate u BiH, posebice na one koji obnašaju dužnosti na različitim razinama. OSA se ne smije miješati u takve aktivnosti jer ćemo svi platiti cijenu tih zloporaba. OSA nije privatna institucija, nego institucija BiH koju financiraju porezni obveznici – rekao je Krešić. Najspornije su tvrdnje koje je iznio Večernjakov sugovornik, bivši obavještajni djelatnik, da unutar struktura još uvijek postoje parastrukture nekadašnje bošnjačke tajne službe AID-a, kao i srpske službe pod nadzorom vladajućih stranaka. Sve donedavno bošnjačka politika u BiH pod svojim nadzorom imala je sve alate represivnog aparata, od toga da bi izabranu metu prisluškivala OSA, “hapsila” stranačka policija, optužnicu podizali podobni tužitelji i presuđivali suci po mjeri.

U sadašnjoj su strukturi OSA i Federalna uprava policije (FUP) stranački aparat SDA. Smjenom glavnog državnog tužitelja Gorana Salihovića i predsjednice Suda Meddžide Kreso doslovno je prekinuta ta nit od kompromitiranja dužnosnika preko namještanja dokaza do osude. U posljednje dvije godine u više navrata pokušavalo se na različite načine kompromitirati hrvatske dužnosnike, a ponajprije je meta bio hrvatski lider u BiH Dragan Čović – od pokušaja da ga se poveže s ubojstvom doministra unutarnjih poslova Joze Leutara, zatim s korupcijskom aferom smijenjenog direktora Uprave za neizravno oporezivanje Kemala Čauševića do tvrdnji da su njegovi suradnici povezani s otmicama ili tvrdnje da su Hrvati u BiH zagovornici ruske strane, a protiv članstva u NATO-u i EU…

Posljednja afera izašla je na vidjelo kada je BiH na vrhuncu kriza u odnosima bošnjačkih i hrvatskih stranaka, kao i dužnosnika SDA Bakira Izetbegovića i HDZ-a BiH Dragana Čovića o izmjenama sudbonosno važnih odredbi Izbornog zakona BiH koje bi trebale dovesti do jednakopravnosti bh. Hrvata, te prepucavanja predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović i bošnjačkog vodstva o opasnostima od radikalnih islamista i njihova broja u zemlji.

Bošnjačka strana odbacila je prijedloge o izmjenama Izbornog zakona kako bi nastavili političko nasilje nad malobrojnijim Hrvatima po receptu Srba u bivšoj Jugoslaviji. I to upravo u vrijeme kada administracija SAD-a pokazuje ambicije da mijenja Daytonski sporazum da bi se i riješilo hrvatsko pitanje. Kako bi političko Sarajevo to spriječilo, kroz obavještajno podzemlje bh. Hrvate prikazuje se kao rusku ekspozituru.

 

facebook komentari

Nastavi čitati