O revitalizaciji ustaštva, folklornom filofašizamu i prešućenoj istini

4

Idućeg petka Koordinacija židovskih općina i Srpsko narodno vijeće neće sudjelovati na državnoj komemoraciji žrtvama Jasenovca zbog, kako kažu, sveprisutne relativizacije ustaštva.

[ad id=”93788″]

Predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović ih nije uspjela uvjeriti da odustanu od ‘alternativne’ komemoracije, iako se u Uredu predsjednice ‘nadaju da se odluka još može promijeniti’. Ona im je dala povoda da promjene svoje mišljenje izjavivši jasno i bez dvojbe: ‘NDH je bila najmanje nezavisna i najmanje je štitila interese hrvatskog naroda, a ustaški režim bio je zločinački režim. Antifašizam je u temeljima hrvatskog ustava, a moderna hrvatska država izrasla je na temeljima Domovinskog rata pod vodstvom prvog hrvatskog predsjednika, doktora Franje Tuđmana’.

Na što se konkretno odnose tvrdnje o revizionizmu?

Iz stava Koordinacije židovskih općina i Srpskog narodnog vijeća a ni iz izjave predsjednice nije jasno na što se konkretno odnose tvrdnje o revizionizmu, relativizaciji i revitalizaciju ustaštva. Misli li se tu na crtanje svastika ili na uzvikivanje navijačkih skupina na nogometnim stadionima? Kome Pupovac i pseudoantifašisti žele adresirati pokušaje relativizacije ustaštva? Vlasti? Ili možda narodu? Neka on i njemu slični osim politikantskog tužakanja pred vrlim svijetom prokažu imena protagonista tog i takvog revizionizma pa da se onda na jasan način problem revitalizacije ustaštva istjera na čistac. Naravno da za takvo što nemaju ozbiljnog razloga jer je u suštini njihovog izvanprotokolarnog komemoriranja žrtvama fašizma političko reketarenje kroz medijske operacije povezane s imenovanjem Zlatka Hasanbegovića za ministra kulture.

No ni Hasanbegovićevi publicirani nalazi utemeljeni na znanju novije hrvatske povijesti a ni polemički istupi nisu na valjan (znanstven) način osporavani a kamoli oboreni pa ne preostaje ništa drugo nego jednostavan zaključak kako je po srijedi neskrivena istina: Agitprop je ostao bez novca. I tu treba tražiti razloge ovoj nazovi buci i strci oko datuma državnog i nedržavnog komemoriranja žrtava fašizma.

A kada je riječ o Agitpropu prvenstveno mislim na Mesić-Pupovčev medijski i etno-tajkunski krug. Bivšem predsjedniku Mesiću uskraćena je pozamašna svota za funkcioniranje njegovog interesnog svijeta, a Milorad Pupovac je u postizbornim preslagivanjima ostao bez udjela u vlasti u onom smislu kakav su mu davali Ivo Sanader i lijevi lager. Nadalje, radi se o proizvodnji buke u medijima kako se ne bi kroz akademsku raspravu, na smiren i razborit način sučelile činjenice i to one činjenice do kojih su došli povjesničari a ne režiseri, a još manje političari sitnog zuba.

U čemu je Pupovčev problem?

Medijska i svaka druga potpora Pupovčevom SN-vijeću bila je korištena za održavanje srpskih mitova o ugrozi ‘rasejanja’, upravo onih mitova na kojima su velikosrbi uvijek iznova kroz različita povijesna razdoblja pokretali agresiju na druge narode. Jedan u nizu tih mitova je broj smrtno stradalih i protjeranih Srba 1995. g. na kojemu se temeljila optužba za Oluju, odnosno za Domovinski rat. O Jasenovcu da se i ne govori. Zbog toga a isključivo Pupovčevom krivnjom srpska manjina ne može na normalan način izgrađivati svoj materijalni probitak, vjerski i kulturni identitet uz potporu države u kojoj kao manjina živi. Isključivo Pupovčevom krivnjom u dijelu hrvatske javnosti koju prepoznajemo kao navijačke skupine postoji odium prema srpskoj manjini u Hrvatskoj.

Zašto Pupovčevom krivnjom? Zato što se on ne može poistovjetiti s onim pripadnicima srpske manjine koji su sudjelovali u Domovinskom ratu u odori hrvatskog vojnika. A takvih je bilo razmjerno mnogo. Da ovo nisu pretjerivanja može se svatko uvjeriti, pa i sam Pupovac ako mu je do toga uopće stalo. Dovoljno je ući u arhiv nekih hrvatskih bolnica. U njemu se mogu naći imena hrvatskih vojnika srpske nacionalnosti ranjenih prvih dana Oluje. Dovoljno je da se utvrdi njihov broj pa da se sruše sve Pupovčeve političke teze i da odioznost prema srpskoj manjini nestane iz navijačkih skupina.

Neopravdane sumnje

Doista, kome su adresirane optužbe za revizionizam, revitalizaciju i revitalizaciju ustaštva? Vlasti? Ili, kojim to pojedincima u vlasti? Ili možda samo hrvatskom narodu? Ništa od tih sumnji nije opravdano. Jer da jest bilo bi jasno navedeno da je Karamarko izjavio to-i-to, tada-i-tada. Naravno, cilja se na HDZ, a ni jedne konkretne kompromitirajuće izjave ni predsjednika HDZ-a ni njegovih uglednih članova. Karamarkovih istupa u javnosti je bilo loših i dobrih, ali je pri spomenu na totalitarističke režime birao riječi. Budući da vlast proizlazi iz slobodne volje naroda ne stoji optužba ni na vlast ni na narod pa optužbe za inkriminirajući povijesni revizionizam ostaje problem u glavama tužitelja.

Doduše, bilo je razloga za sumnju, ali tužbe i osude su izostale. Na primjer, razlog je postojao kada se govorilo o ideji da se pozdrav ‘za dom spremni’ uvede kao službeni pozdrav u Hrvatskoj vojsci. Prvi zagovornik i začetnik te ideje je Branko Borković, poznatiji kao Mladi Jastreb. No, on nije bio ni prozivan ni osuđivan, mediji su kao po zapovijedi o tome šutjeli, ali su s zgražanjem i osudom prozivani neki crkveni ljudi i intelektualci koji su potpisali peticiju da se pozdrav ‘za dom spremni’ ima uvesti u jezik hrvatske vojske a sama se Predsjednica o tome morala izjasniti. Čudno? Da, bilo bi čudno da nisu poznate neke zataškane istine.

Slično je bilo s crnim košuljama i s HOS-om od devedesetih pa sve do danas. No, nigdje se – a ponajmanje u američkom Kongresu – nije osuđivao HOS i Paraga, ali zato jest Tuđman. Tuđmana se optuživalo da je dozvolio da NK Dragovoljac igra u crnim dresovima. Pametnome dosta da zaključi o kome je i čemu riječ.

Neutemeljena nadanja

Neutemeljena su nadanja i Predsjednice i njezinog ureda da će predvodnici Koordinacije židovskih općina i Srpskog narodnog vijeća odustati od alternativne komemoracije. U Pupovčevom slučaju to će se dogoditi samo ako dobije jamstva da će mu se udijeliti novac za održavanje etno-biznisa i distribuciju feral-satire.

Hrvatski političari bi napokon trebali shvatiti, s koliko god se pepela posipali, da će im i pepela i poniženja uvijek dostajati sve do negiranja samog hrvatskog imena. I nije u njima problem, i neće ga riješiti zazivajući potrebu okretanja k budućnosti. U očima osporavatelja hrvatske državnosti i hrvatskog imena nitko pa ni Blaženi Alojzije Stepinac nije činio ono što oni misle da je trebao činiti. Ni Franjo Tuđman, naravno.

Na kraju, ako se predsjednica RH poziva na prvog hrvatskog Predsjednika, neka se pozove na njegovu definiciju NDH, na njegovo shvaćanje suverenosti, neovisnosti i međudržavnog partnerstva. Neka se napokon pozove na njegovo odbacivanje svakog sluganstva.

Ivan Mihael Ban/Hrsvijet.net

facebook komentari

  • Tyrex Rex

    Koga više briga što radi Pupavac i hoće li on doči u Jasenovac.Treba mu napokon netko dati šut kartu.U jednom smjeru..

    • Saga

      Via Bajakovo. Naravno, prije toga mu pretražiti džepove i oduzeti državljanstvo pa neka se o njemu brinu braća ili UNHCR… meni svejedno.

      Uffff, zaboravila sam kako mi nismo Izrael. 🙂

  • Sivooki

    Gledam Porfirija i pitam se o čemu li misli čovjek takvog pogleda…? Milost? Ljubav? Opraštanje? ….

  • 1denmla

    Zna blento da je pravda spora ali dostižna, zbog toga se i zapjenio.