O Tempora, o mores – anglikanska Hrvatska u ratu protiv Njemačke i Europe

    2

    Ako MI6 i London odluče vratiti glavnice “kredita u švicarcima” na početni tečaj kune, trebamo pokrenuti prosvjede protiv izručenja Josipa Perkovića

    Što je to trebalo Baracku Obami? Svako jutro veselo se nacrta u svome ovalnom uredu, tajnici okicama pokaže šlic, gušta u jutarnjoj kavi i tabloidima, a onda stižu gorke pilule, izvješća CIA/NSA. Za njega, najmoćnijeg čovjeka na svijetu, njemačka kancelarka Angela Merkel, najmoćnija žena na svijetu, kaže da je običan kreten, američka budala! Nemoćna prva dama Michelle je svojoj prijateljici priznala da se samozadovoljava! Obama svako jutro dobije i sažetak svojih razgovora, od prethodnog dana. Pa neka se usudi zaista biti obojen.
    Prisluškivanje mobitela Angele Merkel pripada klasičnoj špijunaži. Merkelica je praktično bila ozvučena, jer se danas najveći dio razgovora obavlja preko mobitela. S druge strane, mali dragi smartphone Angele Merkel odigrao je ulogu nekolicine klasičnih obavještajaca. Klasičnoj špijunaži pripada i neovlašteno otvaranje elektroničke pošte. Odluke njemačke vlade i same kancelarke Merkel ionako su dostupne, pa možemo reći da je Merkelica bila obavještajno pokrivena 100 posto.
    Klasična špijunaža nadživjet će i razvijeno komunikacijsko doba
    Drugoj vrsti elektroničke špijunaže pripada nadzor cjelokupnog komunikacijskog prometa. Famozni SCS – Special Collection Service koristi sofisticirane programe, koji prepoznaju “kvalitetu”, kumuliraju je u centrali College Parka u Marylendu, gdje analitičari provode dodatnu selekciju. State Department za dekripciju komunikacijskog prometa plaća na desetke tisuća zaposlenika. Danas nije problem doći do podataka, nego kako ih obraditi. Informacija je toliko da je praktično nemoguće odvojiti “kvalitetu”, pa se događaju nevjerojatni propusti. Stoga su se Ameri dosjetili da “kvalitetu” u nekoj zemlji izdvaja susjedna zemlja, ona koja tu kvalitetu može prepoznati. Hrvatska je obrađivala promet Srbije, a promet Hrvatske obrađivala je Slovenija. A onda su dvojica Budišinih, a danas Pusićkinih pametnjakovića, JR i MR, došli na ideju dostaviti Globusu snimke privatnih razgovora Slobodana Miloševića, nakon čega je Srbija promijenila kripciju. I nikome ništa – pametnjakovići su prešli u HNS, čekajući novi plasman u prvoj ligi! Zbog siline komunikacijskog prometa ostali su značajni klasični obavještajci, koji u konkurentskim centralama dolaze do selektiranih podataka. Na ranglistama obavještajnog podzemlja, Hrvatska je na prvom mjestu po broju agenture u “svojim” institucijama i “svojim” društvenim asocijacijama.
    State Department često najavljuje promjene kroz filmove i televizijske serijale. Primjerice, TV serija “24” donijela je crnog predsjednika i najavila da će uskoro u Ovalni ured Bijele kuće zasjesti žena. Državna administracija SAD-a iskoristila je jačanje terorizma za uvođenje policijske države i primjenu grube sile prilikom isljeđivanja osumnjičenika i uhićenika, sve za “za dobro zemlje i mir u svijetu”. Kada ovih dana Barack Obama zašara svojim znatiželjnim okicama, njegova je meta plavokosa verzija Michelle, odnosno Claire Danes, koja se nije proslavila u nekoj ulozi, nego u odbijanju uloge – dala je korpu Jamesu Cameronu za “Titanic”.
    Usprkos svim svojim obvezama, Obama nalazi vremena za osrednju špijunsku seriju “Homeland”, koja se očigledno tjedno prilagođava američkoj politici. Primjerice, u 5. epizodi 3. sezone, premijerno prikazanoj prije dva tjedna, State Department povlači svoju klasičnu špijunsku mrežu i “zatvara” se u komunikacijski svijet, u kojemu je dron (sofisticirana bespilotna letjelica) značajniji od najboljeg klasičnog obavještajca, neovisan o antenama u okruženju nečije vlade. Dron špijunira i ako treba ubija. Savjest ostane u komunikacijama, pa se svima fućka za kolateralne žrtve. Ameri su pomoću dronova likvidirali na desetke terorističkih vođa ili političkih protivnika, kako vam drago. I na stotine nevinih civila, koji su se slučajno zatekli u blizini neke mete.
    Prikrivene terenske operacije, dvostruki agenti, provokacije, stimuliranje dezerterstva i sve slične gluposti, sve to zna donijeti više štete nego koristi – kaže nam novi filmski šef špijunske CIA-e. Imate osjećaj da netko sabotira predsjednika SAD-a, koji je religijski definiran kao dobričina, ali je krivo informiran, poput Tita. Ne možemo sada drvljem i kamenjem baš na obojenog predsjednika, koji je dobio Nobelovu nagradu za mir.
    Five Eyes
    James Bond više nije besmrtan. Zna se da postojeći atlantski optički kabel ide od SAD-a do Europe preko Britanije i da britanski GCHQ strogo provodi zahtjeve State Departmenta, odnosno agencija NSA i CIA. Dokumentacija koju je razotkrio Edward Snowden dokazuje da GCHQ nadzire europsko komunikacijsko čvorište. GCHQ je u kolovozu izjavio da ima pristup kompletnom internetskom prometu u Europi. Za te je potrebe razvio program “Tempora”. GCHQ je dio “Pet očiju”, obavještajnog partnerstva Australije, Britanije, Kanade, Novog Zelanda i SAD-a. Svejedno, u godinama koje dolaze, Washingtonu će biti značajnija Njemačka od Britanije. Vladimir Putin objavio je kako Britanija više ne predstavlja značajnu silu. Gospodarstveno, politički i obavještajno. Možemo li ovogodišnji pohod Poljaka u Varšavi na rusko veleposlanstvo, na 11. studenog, na Dan neovisnosti Poljske, gledati kao odgovor Britanaca ruskom monarhu Vladimiru Putinu. Do nedavno moćna protunjemačka asocijacija unutar EU: Britanija, Nizozemska, Danska, Poljska, Slovenija (i Hrvatska), spala je na Londonsku burzu i londonsku financijsku topologiju, uključujući nekoliko britanskih poreznih oaza, što zasigurno nije zanemarivo.
    Naravno da je Hrvatska ponovno na pogrješnoj strani. Koristeći lov na Antu Gotovinu, Ivica Račan posve je otvorio RH britanskoj obavještajnoj službi MI6. Problem je što RH nije jednako otvorena i njemačkom BND-u. Britanci danas određuju tko će vladati u RH i kako dugo. Ista jugoslavenska mreža iz SRH nastavila je u RH svoju suradnju sa Britanijom, uživajući manju autonomiju od one koju je imala u Jugoslaviji. Ne određuje ponašanje Vlade RH tamo neki dementni Josip Boljkovac, nego određen strani interes. Danas imamo različite sukobe s Njemačkom jer to žele Britanci. Naša diplomacija je na neki način nekadašnja proširena obavještajna VII. (007) uprava. Kada Zoran Milanović kaže da je propao u “diplomaciji”, time prikriva mogućnost da je “diplomacija” plasirala svoga igrača na vodeću poziciju u Hrvatskoj. Možete li zamisliti kako je popunjavano Ministarstvo vanjskih poslova u ovih 23 godine RH? Jugoslavenski kadrovi preuzeli su ključne pozicije, prezentirajući se kao profesionalci. Kada je Vice Vukojević alarmirao Franju Tuđmana, bio je eliminiran, a danas se pitamo jeli to proveo neki prikriveni čuvar Jugoslavije ili Tuđman osobno. Stipe Mesić kadrovirao je MVP četiri godine za Tuđmana, pa još deset godina nakon Tuđmana. Danas je predsjednik u RH Ivo Josipović, kojeg je britanski Reuters “prepoznao” kao pobjednika, prije posljednjih predsjedničkih izbora.
    O Tempora, o mores! Sigurnije je imati server u gusarskoj Somaliji, nego u demokratskoj Njemačkoj. Zemlje velikog nataliteta i/ili zemlje velikog ekonomskog rasta otimaju se kontroli SAD-a i postavljaju novu zonu interneta, koja bi se oslanjala na podvodno kabliranje od Brazila do Afrike, pa sve do Indije i Kine. Uz sve nevolje, Obama i društvo ostat će bez velikih prihoda s naslova interneta i najma podatkovnog prostora, pa i bez jednostavnog nadzora nad internetom i njegovim prometom. Čeka se globalno “Ne” američkom Microsoftu i nevjerojatan zaokret – dominacija Južne i Srednje Amerike u odnosu na Sjevernu, dominacija Juga nad Sjeverom!
    Zahvaljujući slabljenju Britanije, Nijemci su ušli u Srbiju bez ispaljenog metka. Nema dovoljno Engleza u Beogradu, nema prosvjeda, nema državnog udara. Pričalo se da će Nijemci u RH izgraditi dodatne pogone za svoje automobilske brandove, kad ono, Nijemci su radije pogurnuli Srbiju. Možemo reći da u posljednjem ratu Beograd nisu bombardirali Nijemci, nego Amerikanci. Bit će da su se Hrvati ponovno preračunali. Nema straha da će Nijemci pokrenuti novi holokaust ili napasti Rusiju. Njemačka je danas snažna i bit će snažna dulje vrijeme, a RH će sebe iscrpljivati u nekakvoj žalosnoj protunjemačkoj alijansi, koja više ne može računati na bezuvjetnu podršku SAD-a. Koalicija Kukuriku iskazala je više puta potpunu socijalnu neosjetljivost, pa možemo reći da kakav-takav zaokret Vlade u korist zaduženih građana dugujemo činjenici da su poslovne banke u RH njemačke i talijanske, može se reći osovinske. Poklonjenom konju zube ne gledamo. Ako MI6 i London odluče vratiti glavnice “kredita u švicarcima” na početni tečaj kune, trebamo u znak zahvalnosti izaći na ulice i pokrenuti prosvjede protiv izručenja Josipa Perkovića. U Njemačkoj mu sude kao da je ubijao Nijemce. Ubijao je naše ljude! Koga je to u Europi smetalo, bilo kada? Sve prikupljene informacije o RH moramo iznova obraditi. Nego, zašto o svemu tome šute sve te silne nevladine udruge u RH, koje se prezentiraju kao promicatelji ljudskih prava? Tko ih kontrolira i što je krajnji cilj tih agentura?

    Tvrtko Dolić

    facebook komentari

    • Bog! Mile.
      Za Dom Spremni!

      Ova slika je uzeta iz DRINA br.1-2. 1965. strana 185.

      Piše: Vjekoslav Luburić, Maks, general Drinjanin.

      (Da se nezaboravi, ili bolje rečeno: DA SE ZNA,
      da je naš dragi Bog htio da naš hrvatski Maks Luburić, poznat kao
      general Drinjanin, proživi rat NDH i da poživi toliko dugo koliko mu je
      bilo potrebno da napiše onoliko koliko je napisao u OBRANAMA, DRINAMA,
      PISMIMA, raznim drugim časopisima, novinama, Okružnicama i Okružnim
      Pismima svojim raznim prijateljima i suradnicima. U svim tim opisima
      general Drinjanin je iznio – moglo bi se reći – skoro sve važne
      dogodovštine vezane uz Ustaški Pokret, stvaranje NDH, borba za opstanak
      NDH, povlačenje HOS-a prema Austriji, propast NDH, stvaranje ORVATSKOG
      NARODNOG ODPORA, uzrok ili uzroke razlaza između njega i Poglavnika dra.
      Ante Pavelića; sve se to i mnogo više može naći u njegovim člancima,
      opisima, pismima, porukama i magnetofonskim vrpcama, itd. Nikako se ne
      može pisati jedna poštena i iskrena povijest o NDH a ne koristiti se
      iznešenim opisima generala Drinjanina. Tako bi se moglo reći da Maks
      Luburić nije samo dio hrvatske povijesti, nego u pravom smislu se može
      reći da je on, MAKS LUBURIĆ, HRVATSKA POVIJEST.
      Priloženo je pisao general Luburić. Pročitajte pažljivo i sve će vam biti jasno. Otporaš Mile Boban.

      Ova je fotografija bila jedna od najdražih uspomena, kako za generala Moškova, tako i za mene osobno.

      Zakon o novom hrvatskom državnom SABORU
      uključio je, kao izričite predstavnike hrvatskog naroda, sve one bivše
      hrvatske narodne zastupnike, koji su bilo na kojim izborima na
      teretoriju NDH izabrani. Bili su uključeni i oni pravoslavni i srpski
      zastupnici, koji su zaista imali podršku naroda i živili na teretoriju
      NDH.

      Zato je bilo logično da u taj SABOR udju i predstavnici mlade ustaške generacije i USTAŠE, Hrvatske Revolucionarne Organiazcije, uopće. Tako su tom zakonskom Odredbom ušli u SABOR, kao Sabornici, pripadnici Doglavničkog Vijeća, t. j. Doglavni i Poglavni Pobočnici, te Povjerenici Glavnog Ustaškog Stana, koji su bili postavljeni, bilo u emigraciji bilo u domovini, na razne dužnosti Glavnog Ustaškog Stana. Tako sam i ja, kao Povjerenik GUS-a bio izabran Sabornikom.

      Budući sam smatrao da je nespojiva tadanja moja funkcija s onom saborničkom, zamolio sam Predsjednika SABORA – Dida Marka DOŠENA – da me oslobodi od vršenja saborničke dužnosti. POGLAVNIK je tada pozvao Antu Moškova i mene, i izričito nam izrazio svoju želju – da mu budemo osobna pratnja pri otvoranju Hrvatskog Državnog SABORA, kao predstavnici mlade hrvatske revolucionarne vojske.

      Kada je na raznim jezicima tiskana prva knjiga o Hrvatskoj, tako na njemačkom i talijanskom, izišla je spomen – knjiga KROATIEN MARSCHIERT – Erste
      Jahreslese in Wort und Bild aus der Wochenschift – “NEUE ORDNUNG”.
      Europa Verlag, Zagreb 1942. Druckerei Karl Becker, Zagreb. – Na izričitu Poglavnikovu želju ova je fotografija bila na samoj omotnici spomen – knjige objavljena.

      Ovu
      značajnu knjigu donio sam iz domovine, kao jednu dragu uspomenu, i ovom
      zgodom prenosim iz nje ovu fotografiju, koja će u svakom hrvatskom
      rodoljubu osvježiti onaj nezaboravni i historijski dan – svetčano otvoranje naše drevne SABORNICE.

      general Drinjanin.

    • Bog! Mile.
      Za Dom Spremni!

      Ova slika je uzeta iz DRINA br.1-2. 1965. strana 185.

      Piše: Vjekoslav Luburić, Maks, general Drinjanin.

      (Da se nezaboravi, ili bolje rečeno: DA SE ZNA,
      da je naš dragi Bog htio da naš hrvatski Maks Luburić, poznat kao
      general Drinjanin, proživi rat NDH i da poživi toliko dugo koliko mu je
      bilo potrebno da napiše onoliko koliko je napisao u OBRANAMA, DRINAMA,
      PISMIMA, raznim drugim časopisima, novinama, Okružnicama i Okružnim
      Pismima svojim raznim prijateljima i suradnicima. U svim tim opisima
      general Drinjanin je iznio – moglo bi se reći – skoro sve važne
      dogodovštine vezane uz Ustaški Pokret, stvaranje NDH, borba za opstanak
      NDH, povlačenje HOS-a prema Austriji, propast NDH, stvaranje ORVATSKOG
      NARODNOG ODPORA, uzrok ili uzroke razlaza između njega i Poglavnika dra.
      Ante Pavelića; sve se to i mnogo više može naći u njegovim člancima,
      opisima, pismima, porukama i magnetofonskim vrpcama, itd. Nikako se ne
      može pisati jedna poštena i iskrena povijest o NDH a ne koristiti se
      iznešenim opisima generala Drinjanina. Tako bi se moglo reći da Maks
      Luburić nije samo dio hrvatske povijesti, nego u pravom smislu se može
      reći da je on, MAKS LUBURIĆ, HRVATSKA POVIJEST.
      Priloženo je pisao general Luburić. Pročitajte pažljivo i sve će vam biti jasno. Otporaš Mile Boban.

      Ova je fotografija bila jedna od najdražih uspomena, kako za generala Moškova, tako i za mene osobno.

      Zakon o novom hrvatskom državnom SABORU
      uključio je, kao izričite predstavnike hrvatskog naroda, sve one bivše
      hrvatske narodne zastupnike, koji su bilo na kojim izborima na
      teretoriju NDH izabrani. Bili su uključeni i oni pravoslavni i srpski
      zastupnici, koji su zaista imali podršku naroda i živili na teretoriju
      NDH.

      Zato je bilo logično da u taj SABOR udju i predstavnici mlade ustaške generacije i USTAŠE, Hrvatske Revolucionarne Organiazcije, uopće. Tako su tom zakonskom Odredbom ušli u SABOR, kao Sabornici, pripadnici Doglavničkog Vijeća, t. j. Doglavni i Poglavni Pobočnici, te Povjerenici Glavnog Ustaškog Stana, koji su bili postavljeni, bilo u emigraciji bilo u domovini, na razne dužnosti Glavnog Ustaškog Stana. Tako sam i ja, kao Povjerenik GUS-a bio izabran Sabornikom.

      Budući sam smatrao da je nespojiva tadanja moja funkcija s onom saborničkom, zamolio sam Predsjednika SABORA – Dida Marka DOŠENA – da me oslobodi od vršenja saborničke dužnosti. POGLAVNIK je tada pozvao Antu Moškova i mene, i izričito nam izrazio svoju želju – da mu budemo osobna pratnja pri otvoranju Hrvatskog Državnog SABORA, kao predstavnici mlade hrvatske revolucionarne vojske.

      Kada je na raznim jezicima tiskana prva knjiga o Hrvatskoj, tako na njemačkom i talijanskom, izišla je spomen – knjiga KROATIEN MARSCHIERT – Erste
      Jahreslese in Wort und Bild aus der Wochenschift – “NEUE ORDNUNG”.
      Europa Verlag, Zagreb 1942. Druckerei Karl Becker, Zagreb. – Na izričitu Poglavnikovu želju ova je fotografija bila na samoj omotnici spomen – knjige objavljena.

      Ovu
      značajnu knjigu donio sam iz domovine, kao jednu dragu uspomenu, i ovom
      zgodom prenosim iz nje ovu fotografiju, koja će u svakom hrvatskom
      rodoljubu osvježiti onaj nezaboravni i historijski dan – svetčano otvoranje naše drevne SABORNICE.

      general Drinjanin.