Oaza prosperiteta: Sve bolje i bolje, a narodu – sve gore i gore

2

Nenad Stazić je konstantno mrzovoljan, ili bar tako izgleda. Odnedavno mi se čini kako shvaćam i zašto. Nakon što je locirao i identificirao hrvatske branitelje u Savskoj ulici tamo u Zagrebu, Stazić je objasnio i svoja razmišljanja o idejnoj povezanosti jezgre tog okupljanja. Radi se, naravno, o očiglednoj analogiji – kako se nitko ranije nije dosjetio – sveze s Irskom, pa čak i s onom Sjevernom.

Kako je ta službeno dio Ujedinjenog Kraljevstva, jasno je dokle sve sežu Stazićeve misli. Zapravo, umjesto važne role u državnom rukovodstvu on zaslužuje još važniju, negdje u nekom izrazito obezglavljenom ministarstvu poput onog vanjskih poslova. Tamo bi njegova moć uvida u političke procese dobila svoju pravu dimenziju.

Inače, valjda zato jer je ovo izborna godina, istovremeno i predizborna, promišljanja vodećih ljudi do nas dopiru i sežu, sve dublja i produktivnija. Tako se Sanja Musić Milanović nedavno medijski aktivirala, proslavivši se svojom uputom za uporabu crnoga kruha, u svakodnevnoj primjeni. Ova lokalno revolucionarna misao, usporediva jedino s jednom drugom, globalno revolucionarnom i odavno otrcanom, poput svake slične pošalice, zapravo je spriječila auditorij pozabaviti se s onom važnijom porukom, zaista strateškom, otposlanom u istom obraćanju putem HRT-a.

Gđa Musić Milanović ustvrdila je, naime, profesionalno argumentirano kako već samo ekspert to može, prije spomenute upute, kako je ”zdrava prehrana siromašna prehrana”. Time je, možda i ne sluteći, nadmašila vrhunskog intelektualca kakav može biti samo predsjednik RH. Dotični je, naime, u jednom od svojih bezbrojnih poruka Naciji izjavio kako ”rješenje problema siromaštva leži u jačanju ekonomije”.

Naravno, kako u Hrvatskoj siromaštvo kontinuirano raste, kako za vrijeme njegovoga predšasnika tako i u njegovoj prvoj petoljetci, iskusni Josipović nije propustio uočiti problem, s time da je [konačno(!)], pronašao i rješenje. Istina, predsjednik koji, poput predhodnoga, igra u državi važnu ulogu što prosvjetitelja što fikusa, uz funkciju vrhovnoga zapovjednika oružanih snaga i ine sporedne stvarčice, mora biti u pravu. Ne samo zbog siline intelektualnog uvida u ”problem siromaštva”, već i zato što je gledajući pet godina što se događa, neizbježno morao uočiti postojanje rastućega problema. Sad se, vidimo, počeo i suočavati, i to nadahnuto kako već samo on to zna.

Ekspertna strategija gđe Musić Milanović

Music MilanovicNo dobro, nakon pet godina pristiglo je i rješenje, za koje se, međutim, ne kaže da će trebati još (barem) pet godina kako bi ga se riješilo. Na tragu ljudi koji podupiru njegov ostanak na Pantovčaku, istih onih koji su ga tamo i doveli, Josipović drži kako mu bespogovorno treba još jedna petoljetka, kako bi se nešto napravilo. Sad konačno znamo i kako – jačanjem ”ekonomije”. Tako jednostavno, tako duboko.

Strategija jačanja ekonomije dosad je bila nepoznanica, kako u Josipovićevom slučaju tako i u slučaju ove vlade. Općenito, ništa konkretno nije ponuđeno, za razliku od intuitivne i ekspertne strategije kakvu je ponudila, recimo, gđa Musić Milanović. Zaista, možda je zaista potrebno uvesti što više žena, pa i smijeniti muške fikuse kojih se nagomilalo u svim sektorima i dimenzijama? Unatoč mizernom iskustvu s Jadrankom Kosor, koju uostalom nikada nitko i nije izabrao – osim dr. Ive I. za kojim je zato krenula ”kud Ivo tud i ona”, da bi se potom pravovremeno distancirala – birači su možda spremni dovesti na Pantovčak i – prvu predsjednicu?

Bio bi to u svakom slučaju hvalevrijedan eksperiment, za koji značajna opreka između praktične filozofije gđe Musić Milanović i visokoparne strategije dr. Josipovića nudi više nego kvalitetan primjer – trebamo konkretna rješenja za konkretne probleme. ”Jačanje ekonomije” svakako lijepo zvuči, i posve je sigurno bazirano na duboko promišljenoj strategiji kakvu samo trust mozgova zaposlenih negdje na Pantovčaku može osmisliti, ali protekla je petoljetka nekako uskratila biračkom tijelu radost užitka u – napretku. Rješavanju tih ”problema”.

Čitava je ideja, naime, dovođenja nekoga na vlast, promjena na bolje. Kako već tri petoljetke na Pantovčaku stoluju stratezi kojima je – sve bolje i bolje, a narodu – sve gore i gore, nekako se čovjek teško može oteti dojmu kako Josipović možda ipak ili ne zna (ne što govori nego što bi on u drugoj petoljetci s ”ekonomijom”), ili baš previše i ne brine (jer zašto bi čekao pet godina s briljantnim programom i rješenjima). Jasno, i Kolinda Grabar Kitarović morati će se ”pozabaviti” rješavanjem ”problema siromaštva”, tako da je na biračima da procijene.

Možda će njezin program ipak ponuditi nešto više, na solidnim osnovama koje je ponudila recimo gđa Musić Milanović, jer s ponosom možemo ustvrditi da – ako je ona u pravu, a nemamo razloga ne vjerovati – onda je ovaj narod, ako ništa drugo, brat bratu – zdrav! Ko dren, jer siromašnu prehranu već imamo. Jaku ekonomiju, to bi već moglo pričekati. Bar još jednu petoljetku.

Paradiranje po Regiji

Kako god bilo, ideja i programa ne nedostaje. Posebno kod Josipovića, koji svakodnevno kao da vlada medijima, naravno, na dobrobit [ili ”benefit”], biračke mase, koja, u predahu od posla kojeg nema, zabrinuta za slabu ekonomiju i time i za svoje zdravlje, zasigurno upija svaku riječ koju u mikrofone prozbori neosporni lider ove zemlje, vrhovni zapovjednik oružanih snaga i poslodavac značajnome sustavu inteligentnih ljudi koji obnašaju savjetodavne uloge i rade te pišu raznorazne strateški promišljene uradke, omogućujući svome pučanstvu prosperitet, sve veći svakim danom njihovoga vlastitoga prosperiteta, pardon općenarodnoga napretka, zbog čega su i dovedeni na Pantovčak.

Kako je budućnost uvijek neizvjesna, što posebno podvlače naši vodeći političari tražeći još koji mandat, u nemogućnosti u tako mizerno kratkome roku od ciglih četiri-pet godina porješavati probleme kakav je ”siromaštvo”, ili ”’nezaposlenost”, ili ”status hrvatskih branitelja”, to je očito kako će mediji, koji nas i dalje drže ”u okruženju”, što podkrjepljuje i pojava najnovije zvijezde na medijskom nebu, magleno nebulozne N1 televizije – a koja je očigledno instalirana kako bi pomogla rješavanju problema ”Regiona” i sličnih sumanutih koncepata – narod morati dobro razmisliti o tome koga, i zašto, birati.

Svakako je bolje razmisliti o ekspertima, pa i o vladi eksperata. Ne postoji, razvidno je, ništa tako loše kao vlada – bez eksperata, kakvu zapravo imamo u Najljepšoj Našoj. Nesposobnost, neodgovornost i neozbiljnost caruju. Dok se oni bave ”ulicom” i promicanjem suvremenih vrijednosti, poput ”tolerancije” ili ”suočavanja s prošlošću”, paradirajući po državi kao i ”Regiji”, ljudi gladuju, osiromašeni i obespravljeni. Svakako, jačanje ekonomije to će sigurno spriječiti. Čemu bi inače služile tolike banke i njihovi, stabilni i garantirani, profiti? Toga u Hrvatskoj ne nedostaje. Stoga, navodno, možemo mirno spavati.

Vrijeme im je da odu

S druge strane, ne postoji ništa takvoga, pa ni u Hrvatskoj kao uostalom ni u jednoj državi, poput ”prosječnog čovjeka”, ili ” malog čovjeka”. Baš kao što ne postoje – niti ikad jesu – ni ”klase”, pa tako ni ”radnička klasa”, koju uostalom odavno više nitko i ne spominje. Iako ova vlast, idejno i politički, počiva i izrasla je baš na tim i takvim konceptima i filozofijama, nemilosrdno iskorištavanima kako bi se – izrabljivalo. One ”druge”, najvjerojatnije povezane s irskim, ili tko zna kakvim, ”disidentima”. Te remetilačke faktore, kojima su ministri dali ”i dušu i srce”. A sebi i svojima tek novac i položaje.

Postoje zato, u suvremenom društvu kao i oduvijek, prosječne plaće, ili male plaće. U Hrvatskoj postoje i – premalene plaće. Postoje zato i dobro stojeći, nadprosječno plaćeni političari. A postoje i – ispodprosječno uspješni političari, zatim mali ljudi i nadprosječno nesposobni, eksperti i političari. Koji žive na račun onih ”drugih”, i na onome što su, izgleda ponajviše zbog njih i radi njih, ostvarili ljudi kao što su hrvatski branitelji. Ili izumrla ”radnička klasa”, nekad – navodno – na vlasti, u čije se ime vladalo, a danas ”biračko tijelo”, koje danas preživljava jer se – zdravo hrani.

I to je to, rekao bi jedan vodeći političar. Idemo – jačati ekonomiju, rekao bi jedan drugi. U klimi tolerancije i suočavanja s prošlošću, rekli bi mnogi, mali i nadprosječno nesposobni,nadprosječno plaćeni, izuzetno ”stručni”, eksperti i ideolozi. Jer Hrvatska je i dalje zemlja pod vlašću ideologa. Možda im je, ipak, vrijeme otići – zauvijek. U povijest? Teško, u jednom smislu da, u onom pravom, čak ni to.

dr. Slaven Šuba/HKV.hr

facebook komentari

  • Bravo Ivo, Bravo Musićka, izjave su vam..

  • peppermintt

    Vrijeme im je otići, nipošto im se ne smije omogućiti i drugi mandat !!!