Obamin poziv „Europo probudi se“ mogao bi biti u Europi shvaćen i kao „Yankee, go home“

    2

    Očigledan je interes SAD za zaoštravanjem sukoba s Ruskom federacijom, ali to nisu ili ne moraju biti interesi članica EU poput Njemačke,  izjavio je u intervju Hrvatskom Medijskom Servisu prof. dr Mile Lasić, predavač međunarodnih odnosa i europskih integracija na Sveučilištu u Mostaru.

     

    kamenjar pozadina bijelaS profesorom Lasićem razgovarali smo o sigurnosnim izazovima pred kojim se našla Europa nakon izbijanja sukoba u Ukrajini, te pojave ratnih žarrišta na Bliskom Istoku. O Prof. Lasić govori i o odnosu velikih sila; SAD-a i Rusije, poziciji Europske unije u tim odnosima, refleksijama globalnih zbivanja na Balkan i posebno BiH, te opasnostima od izbijanja globalnog rata

    Razgovara: Milan Šutalo, Hrvatski Medijski Servis

    HMS: U obraćanju naciji američki predsjednik uputio je dramatičan apel nakon što je u četvrtak nad Ukrajinom srušen putnički zrakoplov. “Europo probudi se, sukob u Ukrajini neće biti lokaliziran”. Što vi isčitavate iz tog apela?

    Prof. Lasić: Poučeni iskustvom iz prethodnih velikih skandala u svjetskoj politici, primjerice tvrdnjama američkog tajnika Colina Powella o pronađenim skladištima oružja za masovno uništenje u Iraku, kako bi se legitimirao drugi američko-irački rat, te sličnim tvrdnjama nedavno u Siriji, ili pak jednostranim izvješćima u zapadnim medijima o ubojstvima na centralnom trgu Majdan u Kijevu koji su doveli do „ukrajinske krize“, najbolje je uzdržati se od preuranjenih ocjena o tomu tko je ispalio raketu u civilni avion iznad Istočne Ukrajine u kojem je poginulo 298 ljudi, među kojima i osamdesetoro djece.

    HMS: Što je pozadina ovih događaja?

    Prof. Lasić: U igri je sudbina Ukrajine, unatoč ranijih gentlemenskih dogovora zapadni politički i vojni stratezi ne uzdržavaju se od širenja NATO zone utjecaja do samih granica Ruske federacije. U pozadini je aktualnih političkih i vojnih igara, dakle, neskrivena ambicija SAD uvući Rusku federaciju u otvorena neprijateljstva sa  Zapadom, ma koliko se ne može govoriti o nekom jedinstvenom zapadnom interesu za ovu vrstu sukobljavanja. Smije se, čak, ustvrditi da nije ni njemački ni uopće zapadnoeuropski interes upustiti se u novu hladnoratovsku utrku zbog Krima ili Istočne Ukrajine, suviše su isprepleteni energetski i trgovinski interesi pojedinih zemalja EU s Ruskom federacijom. S druge strane, Putin je povratio Rusku federaciju u orbitu svjetske politike ne samo energetskom politikom, nego kontriranjem SAD-u putem vojnog pakta kakav je „Šangajski“, ili primjerice u Siriji, u kojoj Rusija ima vojne baze i druge interese.

    Osim toga, Putin je uveo burzu sirovina kao regulatora cijena nafte i plina, što podrazumijeva dugoročno zamjenu u jednom dijelu svijeta trgovine u dolarima. S Kinom je postigao dogovor da će gospodarsku razmjenu vršiti u domaćim valutama rublji i juanu. To je opet pojmljeno u Washingtonu kao direktan napad na monopolsku obračunsku poziciju koju dolar ima u svjetskoj trgovini sirovinama. Dolar se ne slučajno zovu „petro-dolarom“, jer nafta u svjetskom gospodarstvu ima značenje krvotoka u ljudskom organizmu. Gadafi je, primjerice, htio uvesti svoju valutu koja bi bila utemeljena u zlatnim rezervama, dok je Sadam Hussein htio uvesti euro kao obračunsku valutu, pa su dobili „arapsko proljeće“ i „pustinjsku oluju“ pod plaštom demokratsko-liberalnih revolucija. Dobili su, zapravo, umjesto „novog svjetskog poretka“ povratak u vlastiti srednji vijek, jer su tek kao takvi idealni partneri velikosilničkim demokratama u zapadnom svijetu.

    HMS: Amerikanci, međutim, uplitanja, pa i vojna u odnose u drugim zemljama pravdaju širenjem slobode i demokracije?

    Prof. Lasić: Oni koji donose „slobodu na bajonetama“ narodima „trećeg svijeta“ zapravo su velikodržavni nacionalisti velikog formata, makoliko se busali u vlastita liberalna i demokratska načela. Pri tomu se ova pojava u teoriji zove „službenim antinacionalizmom“ (Vjeran Katunarić), ili „banalnim nacionalizmom“ (Michael Billig), ma koliko velike sile nijekale da je riječ o (velikodržavnom) nacionalizmu. Inače, od sredine sedmdesetih godina prošlog stoljeća dolar nema pokriće u zlatnim rezervama, pa Federal Reserve tiskaju onoliko dolara koliko je potrebno. No, unatoč makinacijama s nevezanjem dolara za zlatne rezerve, piramidalnom bankarskom poslovanju, koje je proizvelo svjetsku financijsku i gospodarsku krizu (2008.), pa potom i socijalizaciji gubitaka na račun cijeloga svijeta, SAD nisu više ono što su bile, ne samo da nisu „svjetionik slobode“, nego one više troše nego proizvede, te spadaju među najzaduženije zemlje svijeta. Više od polovice duga bogatih zapadnih zemalja je američki državni dug, koji iznosi skoro 18.000 milijardi dolara. Nisu, dakle, najzaduženije zemlje i najsiromašnije zemlje, kako bi se moglo očekivati. S druge strane, Rusija se u Putinovo vrijeme vratila na svjetsku pozornicu kao global player, posebice koristeći tzv. energetski faktor kao osnovu njezine moći, te dovodeći vlastite financije u red. Nakon što je Putin preuzeo vlast od raspojasanog i ponižavajućeg Jeljcinova režima, Ruska federacija je njezin državni dug smanjila na manje od 10% vlastita BDP.a, dok je američki dug narastao do 105% njihova BDP-a.

    HMS: Vratimo se zbivanjima u Ukrajini., na kojoj se, očito prelamaju globalne politike SAD-a, Europske unije, odnosno njezine najmoćnije članice Njemačke i Rusije i?

    Prof. Lasić Ovo što se događa u Ukrajini je, dakle, posljedica sukobljavanja američkih ambicija i interesa i onih koji nastoje očuvati elemente neovisnosti u svjetskoj politici i gospodarskoj razmjeni. Tako su, primjerice, BRICS države (Brazil, Indija, Rusija, Kina i Južna Afrika) zaključile nedavno osnivanje vlastite razvojne banke. Male zemlje su u ovoj utakmici samo objekti, a ne i subjekti međunarodnih odnosa. U jednu riječ, radi se o velikosilničkim prljavim igrama zamotanim u borbu za liberalnu demokraciju u zemljama u razvoju, i u tranziciji, kao i u slučaju Ukrajine. U igri je mnogo toga, pa potraga za novim svjetskim poretkom ide dalje. Amerikanci se ne odriču unilateralne politike u međunarodnim odnosima, potcjenjujući ne samo objekte njihove politike nego i svoje saveznike, u prvom redu EU. A to može i da osveti. Tko ne respektira Rusku federaciju, dakle, tko i dalje razmišlja o njoj kao Jeljcinovoj poniženoj zemlji, riskira nove Krimove, ili još nešto gore. Obamin apel „Europo probudi se“ mogao bi biti u Europi shvaćen i kao „Yankee, go home“. Njemački i ruski interesi, europski i ruski interesi su, naime, u sferi energije i trgovinske razmjene kompatibilniji nego što se misli u Washingtonu.

    HMS: Europa je s istoka okružena s nekoliko lokalnih ratnih požara. Osim sukoba Ukrajinskih snaga s proruskim separatistima, rasplamsao se i izraelsko- palestinski rat, sukob sunitskih militanata u Iraku s šitskim vladinim snagama, također, ne djeluje benigno, s obzirom na prijetnju džihadista da će u narednih 5 godina osvojiti pola Europe uključujući i Rim. Tu je i građanski rat u Siriji, gdje su na jednoj strani džihadisti, a na drugoj snage sekularnog diktatora Bashara al Assada.. Vidimo da je međunarodna zajednica odnosno UN paraliziran, jer su glavne svjetske sile uključene u ove sukobe na suprotnim stranama, Rusija, SAD, Turska, Njemačka.

    Prof. Lasić: Opet se ovo što se događa na Bliskom istoku i u Ukrajini mora sagledavati u kontekstu neprikrivena nastojanja SAD za slabljenjem Ruske federacije, ali i još uvijek nepostojanja u punom kapacitetu jedinstvene vanjske i sigurnosne politike EU. Sukladno Lisabonskom ugovoru opravdano je, dakle, govoriti o pozajedničenoj vanjskoj i sigurnosnoj politici, pa i posebnom mjestu unutar institucija EU povjerenice za vanjsku i sigurnosnu politiku (potpredsjednica je Europske komisije, članica je Europskog vijeća, ima dvoipogodišnji mandat na čelu Općeg vijeća za vanjsku i i sigurnosni politiku, s mogućnošću reizbora, prva je osoba u novooformljenom Vanjskopolitičkom servisu (EEAS), pa ipak EU djeluje u velikim krizama kao prazna ljuštura bez sadržaja. SAD su, zapravo, učinile sve da otupe oštricu EU u ovoj oblasti kad već nisu mogle spriječiti pozajedničenje vanjske i sigurnosne politike EU. Očigledni je, dakle, interes SAD za zaoštravanjem sukoba s Ruskom federacijom, ali to nisu ili ne moraju biti interesi članica EU poput Njemačke, koja 45% proizvodnje strojeva i industrijskih alatki izvozi na rusko tržište, ili još uvijek uvozi najveći dio plina iz ruskih izvora.

    HMS: I BiH je na neizravan način upletena u ove sukobe, odnosno oni se povratno reflektiraju i na političke odnose u BiH. Jedan politički konstituent RS podržava ruske separatiste i Izrael. U Sarajevu se održavaju prosvjedi podrške Palestincima s kojih se šalje poruke kako genocidaši u BiH podržavaju cionističke genocidaše. Turska, koja je na strani Bošnjaka šalje prijetnje Izraelu da će kopnena ofanziva na Gazu značiti kraj Izraela, itd. Njemačka kancelarka, pak, staje na stranu Izraela, izjavljujući da se Izrael ima pravo braniti. Kako vi gledate ove događaje i njihove refleksije?

    Prof. Lasić: U zemlji „zamrznuta konflikta“ i „nezavršena rata“, kakva je BiH, nije logično očekivati ni jedan zajednički stav po krupnim pitanjima svjetske politike ili „kriznih žarišta“ u svijetu. Uostalom, posve je svejedeno što političari malog formata, kakvi u pravilu jesu bh. političari, misle o svjetskoj politici. Oni su aotsideri, uključivo MVP-a, ma kako se zvao. Njih nitko dodatno ne uzima za ozbiljno, jer nisu sposobni govoriti prema svijetu „jednim glasom“. Pa ni prijeko potrebni konsenzus glede europskih i euroatlanstskih integracija nije moguće postići u zemlji kakva je BiH, ma koliko bi ovo pitanje bilo biti ili ne biti za BiH. Naši političari su Europljani samo na riječima, dok su na djelu kabadahije, veliki anti-Europljani. Glede odnosa spram Izraela, pak, BiH se definitivno razlaže na njezine sastavnice, jedni su apriori uz Turke i Palestince, a drugi uz Ruse i Izrael, dok treći bivaju i u ovom prijeporu indolentni kao i u većini drugih. Službena njemačka politika, pak, je – prema očekivanju – i u aktulanom sukobu na strani države Izrael, jer skrb o Izraelu je jedan od vanjskih prioriteta njemačke politike, dakako što je povezano s užasnim događajima u prošlosti. U BiH bi se, dakle, moralo raditi na razvijanju senzibiliteta prema osjetljivim „kriznim žarištima“ na posve novi način: uzdržavati se od prebrzih svrstavanja u prijeporima iza bilo koje strane, posebice kada iza prijepora stoje „velike sile“ kao i u bliskoistočnomu i ukrajinskomu slučaju …

    HMS: Koliko je realna opasnost da ovi lokalni ratni sukobi zahvate šire euroazijsko područje uključujući i Bakana i čak prerastu u globalni, svjetski rat?

    Prof. Lasić Ja nisam anti-Amerikanac, dapače, poštujem ogromne doprinose američkih ljudi u kulturi i znanosti kao rijetko koje druge. No, glede američke vanjske politike moram kao profesor međunarodnih odnosa kazati da se nerijetko ponašaju kao „slon u staklenoj radnji“ (uključivo i u BiH) ili kao „grogirani bokser“. SAD se jednostavno nisu umjele nositi s teretom činjenice da su dobile iscrpljujući „hladni rat“, da su razložile sovjetsku imperiju u paramparčad, pa su se upustile u niz velikih avantura iz kojih više ne umiju izaći. O tomu svjedoči i porazna situacija u Iraku i Afganistanu, uključivo i logor Guantanamo. Kao da ih već opisani državni dug i status svjetske vojne sile broj jedan, ta eksplozivna mješavina nemoći i nadmoći, prosto tjera iz jedne pogreške u drugu. Postoji ozbiljan opasnost da i u slučaju Ukrajine naprave kardinalne greške. Amerikanci, očigledno, trebaju novi hladni rat, ili nastavak staroga u izmijenjenim geopolitičkim prilikama. Ne vjerujem da su se u SAD i Ruskoj federaciji stekli preduvjeti i za treći svjetski rat, niti pak da su Obama ili Putin predodređeni biti novi Hitler. Barack Obama je k tomu već u formi predujma nagrađen Nobelovom nagradom za mir, ničim zasluženom, pa se Putinu smješka ova objeda, ukoliko ne bude dovoljno pametan. Ne, neće biti uskoro trećeg svjetskog rata, ali mnoštvo je „zamrznutih konflikata“ u svijetu koji bi se u ambijentu novoga hladnoga rata mogli „odmrznuti“…/HMS/

    facebook komentari

    • srka

      Dobro je ovo gospon Lasić razlozio…no s’druge strane nikakva ovozemaljska sila ne moze i nije u stanju zaustaviti interese SAD-a.
      by Srka®

    • srka

      Dobro je ovo gospon Lasić razlozio…no s’druge strane nikakva ovozemaljska sila ne moze i nije u stanju zaustaviti interese SAD-a.
      by Srka®