Pratite nas

Istaknuto

Obitelj Tomislava Karamarka: Katarina je naš blagoslov

Objavljeno

na

Katarina, koja je došla na svijet carskim rezom u zagrebačkoj Klinici za ženske bolesti i porode, desetak dana prije predviđenog termina, miljenica je cijele obitelji, a posebno Lane i Martina Karamarka, njegove djece iz prvog braka

[ad id=”93788″]

Prvi put u 25-godišnjoj političkoj karijeri Tomislav Karamarko (56) otvorio je vrata svog doma u središtu Zagreba te se ekskluzivno u Gloriji predstavio na potpuno drukčiji, neformalniji način – kao pažljiv suprug i brižan otac već odraslog sina i kćeri iz prvog braka, ali i male Katarine koja će na dan parlamentarnih izbora navršiti mjesec dana.

Jedini miran kutak Tomislava Karamarka (56), predsjednika HDZ-a i pretendenta za novog hrvatskog premijera, posljednjih je tjedana njegov dom u središtu Zagreba. Zbog kampanje za parlamentarne izbore po cijele je dane na terenu te mu i te kako godi kad ga navečer već na stubištu dočekuju dvije vesele cavalier king charles španijelke Gita i Tonka i motajući mu se pod nogama ”otprate” ga do uvijek dotjerane i nasmijane supruge Ane. A čim uđe u stan i skine sako, krene prema krevetiću u kojem spava njihova kći Katarina, djevojčica koja će 8. studenog imati mjesec dana. Nježno je pomiluje po licu, a zatim je za laku noć poljubi u čelo, donosi ekskluzivnu reportažu tjednik Gloria..

Katarina, koja je došla na svijet carskim rezom u zagrebačkoj Klinici za ženske bolesti i porode, desetak dana prije predviđenog termina, miljenica je cijele obitelji, a posebno Lane i Martina Karamarka, njegove djece iz prvog braka.

”Beba je definitivno blagoslov”, kaže 18-godišnji Martin, učenik četvrtog razreda gimnazije. ”Kada nam je Ana rekla da ćemo dobiti sestricu, bio sam malo u šoku. I cijelo vrijeme Anine trudnoće nisam zapravo bio svjestan koliko će nam to radosti donijeti. Ali kad se Kate rodila, sav sam se raznježio. U početku me bilo strah uzeti je u ruke, ali sad već diže glavicu, snažna je, bit će fora.

”Volim male bebe, a Kate je super”, dodaje 20-godišnja Lana, studentica na Zagrebačkoj školi ekonomije i marketinga. ”Mislim da će biti lijepo gledati je kako odrasta. Jedva čekam da počne pičati i da joj mogu birati odjeću. Martinu to, naravno, nisam mogla i mislim da će to biti baš slatko. Zasad me samo nesvjesno uhvati za prst”.

I s te strane je Tomislav Karamarko sretan čovjek, jer u svemu što čini ima bezrezervnu podršku svoje danas već odrasle djece, koja su s puno poštovanja prihvatila njegovu drugu suprugu. Kako s majkom žive samo stotinjak metara dalje, često navrate k tati i Ani, a otkako se rodila Kate skoknu makar na trenutak da bi je samo vidjeli i provjerili treba li joj što. Gledaju njezine ruke, prstiće, dugu kosu, odgonetavaju na koga je nalik…

”Obitelj mi je najvažnija”, objašnjava Tomislav Karamarko. ”Bitna mi je bliskost s roditeljima, djecom i Anom, kao i odlična komunikacija s bivšom suprugom. Doista smo međusobno u izvrsnim odnosima. Zar mislite da bih se mogao potpuno posvetiti tako zahtjevnom i odgovornom poslu da nisam uspio uspostaviti harmoniju u privatnom životu?! A Kate nas je sve još čvršće povezala. Prekrasna je curica, jako je dobra, samo jede i spava, nema uz nju neprospavanih noći, ili neke hektike. Doista uživam u predivnom osjećaju da sam treći puta tata.

Dok je promatram kako spava, stalno se prisjećam kako je to bilo kad su lana i Martin bili mali”, nastavlja ponosni otac. ”Sjećam se odvođenja u vrtić, vraćanja iz vrtića, škole, obaveza… Lana se rodila mjesec dana nakon Oluje, Martin dvije godine kasnije, u to sam vrijeme jako puno radio i čini mi se kako su u trenu odrasli. Vrijeme je samo prohujalo. Baš sam neki dan rekao i Ani i bivšoj supruzi kako mi nedostaje to vrijeme kad su bili mali. Znam da oni imaju svoje živote i da im zacijelo ide na živce što ih stalno zovem, ali ne mogu si pomoći. Oni će biti moja djeca i s pedeset godina, uvijek ću htjeti znati gdje su i što rade. Odgojen sam tako da se javim kad nekamo idem i kad se odnekud vratim pa tako odgajam i svoju djecu. I dan danas se svaki dan čujem s roditeljima, obavezno im kažem da idem na put i da sam se vratio, a i Anu često nazovem tijekom dana da vidim je li sve u redu”.

Sve te obiteljske vrijednosti Tomislav Karamarko ponio je iz roditeljske kuće. Rođen je u Zadru, ali kad mu je bilo šest godina, njegovi otac Martin i majka Kata zbog političkih pritisaka morali su, kaže, napustiti grad, zbog domoljublja su stradali i materijalno i preselili se u Zagreb gdje su započeli novi život. Nastanili su se na Žitnjaku, radničkom kvartu, a njegov otac se zaposlio kao vozač i često vozio na relaciji Zagreb- Zadar. Roditelji su ga, kaže, odmalena učili da mora biti čestit, marljiv, otvoren, prihvaćati suživot s drugima i pomagati im koliko god je to moguće. Tako da je u osnovnoj školi Augusta Cesarca na Peščenici lako sklapao prijateljstva. Bio je to njegov kvart u kojem se baš dobro osjećao odrastajući s djecom sličnih mogućnosti i afiniteta- pjevajući u zborovima, svirajući u školskim bendovima, a kasnije i igrajući košarku.

I njegovoj supruzi, s kojom je u braku od svibnja ove godine, obitelj je jako važna. Roditelje i dvije sestre, koji žive u Splitu, ne viđa često koliko bi htjela, ali se svaki dan čuju. I druga baka i djed žele znati sve o napretku unučice.

”Katarinino rođenje donijelo je veliku promjenu, ali očito sam na nju bila spremna. Katarina i ja se jako dobro snalazimo: dobra je beba i glasna samo ako one sekunde kad ogladni ne dobije hranu. Ujutro se budi oko sedam, jede svaka tri do četiri sata, a ostalo vrijeme spava. Zasad ima kosicu na Tomu. Svekrva mi je rekla da je i on bio takav kad se rodio, baš kao i Lana i Martin. A ime smo joj odabrali zajedno. Htjeli smo da to bude snažno ime, a i Tomina majka je Katarina”, kaže Ana, 40- godišnja vlasnica marketinške agencije koja je posao- dok je na porodiljnom- prepustila dvjema partnericama, Anji Lutilsky i Tei Martičević. Trenutačno se potpuno posvetila majčinstvu i sve sama obavlja, ali ako zatreba, uvijek može računati na svekrvu.

”Baki se jako sviđa njezina unućica. Neprestano smo u kontaktu, živi blizu i tu je kad god je zatrebamo. Tomina mama je velika pomoć i djeci i Tomi i meni, na čemu smo joj svi zahvalni. S Lanom i Martinom smo jako povezani, imamo super odnos, a sad se tu uklopila i Katarina, prea kojoj su se njih dvoje postavili zaštitnički”, priča Ana Karamarko.

Otkako su dobili sestricu, Lana i Martin nastavljaju graditi obiteljsku sreću onako kako ih je otac naučio, a njegove česte pozive mobitelom ne doživljavaju kao kontrolu, već kao brigu. I jako su ponosni na oca.

”Ljudi o mom ocu imaju pogrešan dojam: da je zatvoren, strog, da se ne smije… No on je baš suprotnost tome. Pričamo o raznim stvarima, često se šalimo, uvijek naglašava da moram imati vlastiti stav o svemu. Slobodno mogu sve pitati, reći što mi smeta, potpuno biti svoj i to mi se jako sviđa. Volimo skupa ići na košarkaške utakmice ili gledati utakmice NBA na sportskim kanalima, a dijelimo i političke stavove. Lani sam se učlanio u Mladež HDZ-a. O tome nismo prethodno razgovarali već sam mu samo priopćio da dolazim u njegov ured pa neka mi pripremi iskaznicu. Bio je ponosan i rekao mi je kako je jako lijepo da mu i na taj način pružam podršku. To i jest bila moja podrška njemu, ali i nešto što sam osjećao da trebam napraviti iz uvjerenja”, priča Martin karamarko, koji je u razmišljanjima o svojoj budućnosti došao do- stomatologije. Kako sada stvari stoje, čini se da će biti prvi medicinar u obitelji. I svakako namjerava ostati u Hrvatskoj.

”Baš sam neki dan razgovarao s nekoliko prijatelja. Većina bi ih se najradije odselila iz Hrvatske, samo je jedan rekao da bi volio ostati. Smatram da bi svoju egzistenciju trebalo ostvariti u domovini te da bi za prosperitet Hrvatske bilo dobro da što više mladih ostane ovdje. Nije se bitno na brzinu obogatiti, nego ostvariti lijep život, imati obitelj i polako graditi egzistenciju. Nikad ne bih mogao živjeti nigdje nego u Hrvatskoj”, kaže Martin.

Šef najjače oporbene stranke nikad ne govori o privatnom životu, no rođenje male Katarine ga je toliko raznježilo da je popustio pred znatiželjom javnosti, a supruga mu je u tome dala podršku.

”Ne bavim se političkim marketingom niti sam ikada bila dio političke scene. No smatram da se treba znati je li osoba koja želi voditi državu u stanju organizirati vlastiti život. Ako doma imaš mir i sklad, puno vedrine i razumijevanja, možeš dati svoj maksimum i profesionalno. U tom smislu trudim se pomoći svom suprugu, a za svoje političke nastupe i govore ima profesionalne suradnike. Kao njegova supruga mogu samo reći da je Tomo duhovit, nasmijan i vedar, a opet dostojanstven, promišljen, staložen i vrlo iskren. S njim je doista lijepo živjeti”, govori Ana Karamarko.

U taj svijet politike privremeno su se uklopile dudice i bočice, baš kao i krevetić smješten u sobi s kućnom bibliotekom u kojoj prevladavaju ruski, francuski i engleski klasici, ali i djela poljskih pisaca koje je Ana proučavala dok je studirala komparativnu književnost te poljski jezik i književnost. Na policama su i brojne historiografske knjige i biografije, što je pak strast Tomislava Karamarka. Prvi čovjek HDZ-a s posebnim je guštom pročitao, primjerice, memoare Erica Claptona.

”Kad navečer dođem kući-priča- najviše mi godi opuštanje uz muziku Erica Claptona, Billyja Prestona i Johna Hiatta. Uz košarku, glazba je moja velika ljubav: bio sam na tri koncerta Joea Cockera, kao i na koncertu Rolling Stonesa u zagrebačkom Domu sportova 1976., kad je aktualan bio njihov album ”Black and Blue” te 1998. godine na Hipodromu, a prostudirao sam i kompletan solo opus Drage Mlinarca. Još u osnovnoj školi na Peščenici svirao sam bugariju, instrument vrlo sličan gitari, zajedno sa Srđanom Gulićem Gulom, koji je kasnije postao bubnjar u grupi Haustor. Prvu gitaru dobio sam od tate i dvije godine pohađao sam Glazbenu školu Blagoja Berse. Kao student kupio sam si Yamahu Country pa sam i po njoj malo lupao. Tu mi je gitaru uzeo Martin, koji je godinu i pol pohađao rock- akademiju i bilo mi je jako žao kad je odustao. Ja skoro 30 godina nisam zasvirao, a zapjevam možda jednom ili dvaput godišnje, kad se nađem sa starim društvom.

Ipak, jedna klasična gitara još je u njihovom domu, a možda izborni rezultati budu prigoda za uživanje u poznatim akordima.

”Katarina će 8. studenog napuniti mjesec dana i za taj njezin prvi jubilej darovat ćemo joj pobjedu”, uvjeren je Tomislav Karamarko. ”Ovi su izbori za mene izazov i moram u tome biti na visini zadatka, ne toliko zbog političke karijere, koliko zbog svoje savjesti. Motiv su mi moja i sva druga djeca kojima treba osigurati budućnost. A kad to ostvarim, vratit ću se normalnom životu i opet anonimno šetati ulicom bez odijela, gledati Martina kako pacijentima popravlja zube, Lanu kako radi nešto svoje, igrati squash s prijateljem da ostanem u kondiciji. I uživati gledajući Katu kako odrasta okružena našom ljubavlju”.

Gloria

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Događaji

Ukrcajte se na ‘Vlak slobode’: ‘Sjećamo se dana kada je 100.000 ljudi na Rivi pokazalo što je hrvatsko jedinstvo’

Objavljeno

na

Objavio

Njime se želi očuvati memorija na događaj prije 22 godine kada je “Vlakom slobode” iz Zagreba u Split doputovao tadašnji hrvatski državni vrh na čelu s predsjednikom Republike Hrvatske dr. Franjom Tuđmanom

“Vlak slobode” Split-Knin-Split, u spomen na istoimeni vlak koji je vozio na današnji dan 1995. od Zagreba do Splita i kojim je označen završetak oslobodilačke vojno-redarstvene operacije “Oluje,” krenuo je u subotu sa splitskog Željezničkog kolodvora, organiziran na poticaj splitskog gradonačelnika Andre Krstulovića Opare.

Njime se želi očuvati memorija na događaj prije 22 godine kada je “Vlakom slobode” iz Zagreba u Split doputovao tadašnji hrvatski državni vrh na čelu s predsjednikom Republike Hrvatske dr. Franjom Tuđmanom. Tada se na splitskoj Rivi okupilo više od 100 tisuća građana, podsjetio je gradonačelnik Krstulović Opara.

“Mi u Splitu smo jako ponosni na taj događaj i tadašnji doček ‘Vlaka slobode’ kojim je označeno hrvatsko nacionalno jedinstvo i kraj ‘Oluje’. U povijesti Splita i Republike Hrvatske ostat će sjećanje na tadašnji upit predsjednika Tuđmana okupljenima na splitskoj  Rivi – ‘što im još može obećati’, a oni su svi jednoglasno glasno odgovorili ‘Vukovar’, ‘Vukovar’ ” , naglasio je u izjavi novinarima splitski gradonačelnik.

Direktor HŽ Putnički prrijevoz Željko Ukić, koji se pridružio današnjem “Vlaku slobode” Split-Knin-Split, izjavio je kako su Hrvatske željeznice podržale prijedlog grada Splita za obilježavanje spomena na “Vlak slobode” koji je prije 22 godine  putem od Zagreba do Splita povezao do data razdijeljenu Hrvatsku zbog velikosrpske oružane agresije.

“‘Vlak slobode’ prije 22 godine važan je i za Hrvatske željeznice jer je njime povezan Zagreb i Split,” rekao je Ukić.

U današnjem “Vlaku slobode” su brojni uzvanici među kojima i župan splitsko-dalmatinski Blaženko Boban. Na putovanju do Knina ovaj vlak staje na mjesnim gradskim i općinskim željezničkim postajama gdje u njega ulaze gradonačelnici i načelnici mjesta.

facebook komentari

Nastavi čitati

Istaknuto

25. kolovoza 1991. – početak bitke za Vukovar

Objavljeno

na

Objavio

Današnji dan 25.08.1991. smatra se početkom bitke za Vukovar. Borbe u gradu i oko grada, sa poginulim i ranjenim, vodile su se od svibnja 1991., ali tog dana grad je napadnut iz svih smjerova svim raspoloživim naoružanjem “JNA”, uključujući avione.

Naime tog dana “Jugoslavenska narodna armija” koja je sve vrijeme uoči napada glumila suzdržanost i neutralnost kao ” tampon zona sukobljenih strana” otvoreno se svrstala na stranu agresora u trenucima kad je bilo vidljivo da regularne hrvatske policijske snage polako preuzimaju nadmoć na terenu nad srpskim teroristima i paravojnim formacijama.

Vidjevši da bi se ratna sreća mogla okrenuti na hrvatsku stranu, “JNA” je sve svoje potencijale, naoružanje i kompletnu ratnu mašineriju stavila na raspolaganje paravojnim srpskim snagama i pridružila se u sveopćem napadu na Vukovar.

To je bila 87-dnevna opsada hrvatskog grada Vukovara od strane “Jugoslavenske narodne armije”, uz pomoć srpskih paravojnih snaga od kolovoza do studenog 1991. godine tijekom Domovinskog rata.

Bitka je završena porazom Zbora narodne garde i jedinica MUP-a, velikim razaranjem Vukovara i brojnim ubojstvima i progonom hrvatskog stanovništva.

Grad je naposljetku potpuno uništen i okupiran 18. studenoga 1991.

Prema specijaliziranom elektroničkom portalu o Domovinskom ratu “Domovinski rat On Line”, ukupan broj stradalih boraca na hrvatskoj strani, gardista i policajaca, procjenjuje se na oko 2.500.
Oko 7.000 osoba, civila i vojnika, završilo je nakon pada grada u logorima u Srbiji. Poginulo je oko 1.000 civila, od čega 86 djece, od kojih je najmlađe imalo 6 mjeseci (Ivan Kljajić), koji je poginuo od krhotina srpske granate dok ga je otac Pavle Kljajić držao u rukama (ranjen u tom napadu, i on je uskoro umro).
Ranjeno je 2.500 osoba od čega su 570 ostali trajni invalidi. Bez jednog ili oba roditelja ostalo je 858 djece.
Još uvijek se traži gotovo 500 nestalih Vukovaraca.

Prema istom specijaliziranom elektroničkom portalu ukupan broj stradalih vojnika “JNA” i četničkih snaga na širem području Vukovara procjenjuje se do 8.000 poginulih, do 15.000 ranjenih te između 400-600 uništenih tenkova, oklopnih i transportnih vozila (JNA priznaje 110) , te oko 20 uništenih zrakoplova i helikoptera (“JNA” priznaje dva).

Za mnoge ratne zločine: ubojstva civila, mučenja i ubijanja, progone, etničko čišćenje, potpuno uništenje grada (tzv. famozno „prekomjerno granatiranje“), rušenje bolnice, kulturocid, logore u Srbiji i drugo još nitko nije odgovarao.

facebook komentari

Nastavi čitati